POZNATI GINEKOLOG ZA GLOBUS O PRIZIVU SAVJESTI 'Najbolje ga zabraniti u javnim bolnicama. Crkva nema što raditi na pripremi novog zakona o pobačaju'

Priziv savjesti ne može biti iznad prava žene na život i zdravlje, a liječnike bi trebalo raspodijeliti tako da u svakoj državnoj bolnici bude dovoljno onih koji su spremni napraviti pobačaj kako bi ta usluga bila jednako dostupna svim pacijenticama - ističe prof. dr. sc. Dubravko Lepušić, ginekolog, član Inicijative za regulaciju priziva savjesti, koja okuplja liječnike i pravnike te je izradila svoj prijedlog novog zakona o pobačaju, a sada kreće u pisanje pravilnika o prizivu savjesti. Smatraju da, u skladu s nedavnim odlukama Ustavnoga suda, s novim propisima prava žena ne bi smjela biti manja od onih koja jamči sadašnji zakon iz 1978. Obavezno savjetovanje koje bi žene morale proći prije pobačaja, kako predlaže ministar Milan Kujundžić, bilo bi, tvrdi Lepušić, neustavno.

Što u hrvatskoj medicinskoj praksi znači priziv savjesti?

- Hipokratova zakletva uopće ne govori o prizivu savjesti, no mnoge se stvari iz dnevnopolitičkih razloga izvlače iz konteksta. Tvrdnje da izvodeći pobačaj liječnik krši Hipokratovu zakletvu proizlaze iz bezobrazluka ili neznanja. Priziv savjesti je u Hrvatskoj nereguliran, a odnosi se na puno šire područje od prekida trudnoće, primjerice odbijanje cijepljenja, davanje transfuzije krvi koja je problematična pripadnicima nekih vjerskih zajednica kao i davanje sredstava za olakšavanje boli pacijentima u terminalnoj fazi života.

Kako bi trebalo regulirati priziv savjesti?

- Osobno bih se priklonio skandinavskom modelu kakav vrijedi i u Češkoj i u Bugarskoj. Tamo je priziv savjesti zabranjen. U Hrvatskoj bi to teže prošlo, ali se svakako mora regulirati i napraviti evidenciju liječnika i drugog osoblja koje se poziva na priziv savjesti kako bi Ministarstvo zdravstva znalo kakvim snagama raspolaže. Zašto bi liječnik bez priziva savjesti radio sve poslove, a njegov kolega ne? Hoće li onaj tko sve radi imati zbog toga i veću plaću? U slučaju hitnih intervencija priziv savjesti je svugdje u svijetu nedopustiv. Na primjer, kada žena krvari zbog spontanog pobačaja, svaki liječnik mora napraviti kiretažu bez obzira na priziv savjesti jer će mu u suprotnom pacijentica umrijeti na stolu. Pitanja religije i politike ne mogu biti iznad profesije. Religija je nečija privatna stvar i nikako ne može biti iznad prava pacijenta na zdravlje i život.

Koliko ginekologa u hrvatskim javnim bolnicama odbija obaviti pobačaj zbog priziva savjesti?

- Oko 60 posto. Svi ti ljudi većinom su prije radili prekide trudnoće. Ali politička situacija se okreće i ljudi idu linijom manjeg otpora. Često se mladi liječnici ne žele suprotstaviti starijim kolegama pa slijede njihov primjer. To sve, na kraju, košta pacijente koji izdvajaju za zdravstvo da bi dobili određenu medicinsku uslugu u javnim zdravstvenim ustanovama. Privatna ordinacija može odlučiti što će raditi. Ali javne ustanove moraju pružati propisane usluge jer pacijenti na njih imaju pravo.

U kakvoj je situaciji, primjerice, pacijent koji treba biti operiran, a anesteziolog ima prigovor savjesti? Ili dijete koje treba biti cijepljeno, a liječnik kaže da se vakcinacija protivi njegovu svjetonazoru ili vjerskim pogledima?

- Imali smo primjere odbijanja liječnika da cijepe adolescente protiv virusa HPV-a. To su pojedinačni slučajevi koji ruše cijeli sistem. Cijepljenje je civilizacijski napredak. Nisam se sreo sa slučajevima da čovjek ne ide na operaciju zbog priziva savjesti anesteziologa. U ranim 70-im godinama 20. stoljeća, kad je u Francuskoj i Njemačkoj pobačaj bio zabranjen, puno liječnika je imalo pozitivan priziv savjesti - javno su rekli da su ženama radili pobačaje kako se ne bi morale njima podvrgavati u ilegalnim ordinacijama i time dovodile život u pitanje. To je dovelo do legalizacije prekida trudnoće u većini zemalja Europe.

Treba li Katoličku crkvu i druge vjerske zajednice uključiti u pripremu novoga zakona o prekidu trudnoće?

- Ne. Kratko i jasno. Zašto? U Hrvatskoj ne postoji ni jedan zakon kojim bi se ženu prisiljavalo da napravi prekid trudnoće. Jasno je da se praktični vjernik neće odlučiti na prekid trudnoće. Znači da tu Katolička crkva uopće nije zainteresirana strana. Čudno je da su članovi povjerenstva Ministarstva zdravstva za izradu novog zakona o prekidu trudnoće mahom liječnici koji imaju priziv savjesti. Ali - zašto rade na zakonu o prekidu trudnoće kada ga oni sami neće izvoditi? To je apsurdno, ali dobro došli u Hrvatsku!