ANKA MRAK TARITAŠ 'Ova Vlada trajat će četiri godine, a mi u oporbi, HNS i SDP, ne moramo više nužno biti partneri, svatko treba svojim putem'

Friška saborska zastupnica Anka Mrak Taritaš vrlo je racionalna. Sve odluke u životu donosi hladne glave, a o većini toga na kraju odlučuje glasanjem. “Imam puno grupa na Viberu i kad god o nečemu raspravljamo, obično u nekom trenutku predložim da glasamo. Pa neka se vidi, čini mi se da je tako najbolje”, objašnjava mi dok u njenom domu ćaskamo prije intervjua. Nedavno se sa suprugom iz Vlaške preselila u obližnju Bulićevu ulicu, a promijenila je i posao. Prvi put u životu našla se izvan sektora građevine i prostornog planiranja u kojima je bila cijelu karijeru pa se tek počinje privikavati na rad isključivo iz Sabora. Iako vječito nasmiješena, otkriva mi kako u poslu ne priznaje emocije, a slično pristupa i intervjuu za Globus u kojem otvoreno progovara o novoj Vladi, ali i podmetanjima iz vlastite stranke...

Koliko su realne procjene iz Milanovićeva dijela SDP-a da će Vlada pasti već u parlamentu?

– Mislim da je ipak realnije da će se ova Vlada složiti i da će trajati četiri godine. Tako je bilo i sa zadnjih pet do šest Vlada koje su sve odradile mandat do kraja. Naravno, meni nije do kraja jasno kako ova Vlada misli funkcionirati jer je sporazumom definirano da se grupno odlučuje o mjestu svakog pomoćnika i zamjenika, što znači da će im jako dugo trebati za donošenje bilo kakvih odluka. Ja bih im svakako dala priliku da vidimo kako će raditi.

Predsjednica HNS-a najavila je bespogovoran odlazak i prepuštanje stranke novom vodstvu. U SDP-u je suprotno: Milanović želi ostati. Što je ispravnije?

– To nije isto: Vesna Pusić najavila je odlazak iz HNS-a dugo prije izbora, i to je bio naš put koji je bio jasan od samog početka. Čelnik SDP-a, s druge strane, odlučio je probati osvojiti još jednom čelno mjesto, i tu je bitka potpuno drukčija. U HNS-u će vrlo vjerojatno na izborima biti nekoliko kandidata, a put transformacije SDP-a ići će vjerojatno drukčije. Transformacije su uvijek teške.

Nije li ipak bilo za očekivati da će Milanović prepustiti stranku nekome drugome s obzirom na gubitak izbora?

– Milanović je borac, on sigurno neće propustiti tu šansu i mislim da ima apsolutno pravo kad govori da nije izgubio izbore. On je tu u pravu, izbori su izgubljeni u procesu pregovora s Mostom.

Kakav bi SDP odgovarao HNS-u kao partner za slučaj da vi preuzmete HNS? Kakva bi to stranka trebala biti?

– Svatko treba ići svojim putem i pritom treba biti konstruktivan. HNS ne mora nužno biti partner SDP-u iako je logično da se negdje nađemo. No, HNS je uvijek bila stranka jakih pojedinaca, s jakim stavovima i s interesom za gospodarstvo. Naš stav nikad nije bio da se osiromaši, nego da se zaradi. Dakle, tu nam treba ravnopravan partner s kojim imamo zajedničke ciljeve, a ako ih nema, onda je najbolje da svatko ide svojim putem.

Dakle, vi biste za partnera opet isti SDP? Ne bista ga malo “prefriškali”?

– Ta stranka ima mogućnosti transformacije i ona se po putu mora mijenjati. Odradili smo četiri godine jedne pristojne koalicije, bili smo spremni na četiri godine nove, no nije sve uvijek bilo idealno. Dakle, SDP će se mijenjati. Sad postoje dvije osnovne razlike: s jedne strane je Zlatko Komadina koji se zalaže za socijalno-demokratske vrijednosti, i Zoran Milanović koji je skloniji, uvjetno rečeno, liberalnijim opcijama. Ja moram priznati da je nama kao HNS-u prihvatljiviji ovaj liberalniji put, što naravno ne znači da će tako doista i biti u stranci jednom kad kampanja završi. Milanović je još mlad, jako mu je stalo do svega toga i mislim da pitanje gubitka parlamentarnih izbora treba racionalizirati.

Kako vi shvaćate kad Milanović najavljuje da će SDP vratiti ulijevo?

– To je poruka biračima, i to onim biračima koji su Milanoviću zamjerili da nije bio dovoljno “lijevo”. To je sad normalan proces u kojem kandidati prepoznaju svoje biračko tijelo, njemu se obraćaju i nije tu ništa čudno.

Kako komentirate da, prema istraživanjima javnog mišljenja, čak 55 posto građana smatra da će Orešković biti bolji premijer od Milanovića?

– Tko dolazi kao netko novi, u njemu građani obično prepoznaju novu nadu pa tako i u Tihomiru Oreškoviću. No, kad ta istraživanja usporedite s nekim postocima koji pripadaju Domoljubnoj koaliciji, onda ispada da je njegova podrška ipak nešto manja što je posljedica svega onoga što se u izbornom procesu događalo. Orešković je nešto novo na ovom prostoru, bio je jedan od vodećih ljudi uspješne tvrtke pa ljudi, iako su to vrlo različite stvari, ne vide razloga zašto ne bi mogao dobro voditi i državu.

Kako ocijenjujete Milanovića kao premijera?

– On je bio jako demokratičan, iako se na prvu to možda tako ne čini. On je svojim ministrima dao jako velike ovlasti i samostalnost, što je dobro, ali i jako odgovorno prema tim ljudima. Dao nam je maksimalno otvorene ruke i u tom je dijelu definitivno bio različit od prijašnjih premijera.

S kim biste od dosadašnjih kolega iz Kukuriku Vlade rado opet bili u timu?

– Teško je izdvajati jer nekoga u poslu srećete više, a nekoga manje. Meni se čini da je kolega Mirando Mrsić odradio odličan posao, a blizak kolega mi je bio i Hajdaš Dončić.

A koga posebno cijenite iz Oreškovićeva tima?

– Tu ima jako puno ljudi koje sam prvi put čula i vidjela, ali istaknula bih gospodina Tomislava Tolušića, koji je bio odličan župan i s kojim sam dobro surađivala neovisno o tome što smo različite političke opcije. On je puno radio na poslovima zbog nekih svojih izjava i mislim da je hrabrost, da ne kažem ludost, uzeti za ministra čovjeka koji će prve mjesece svoga mandata provesti braneći svoje stavove. S druge strane, ako govorimo o stručnoj vladi, mene bi zanimalo u kojem je to dijelu gospodin Hasanbegović stručan za resor kulture? Također, on je već u startu uteg svojoj stranci...

Koje su najveće Oreškovićeve prednosti, a koje najveće opasnosti za njega?

– U našoj demokraciji apsolutno je nepoznat ovakav model i on je sam za sebe jako neobičan. Imamo gospodina koji je vodio korporaciju i koji je dobio ministre među kojima je zapravo manje stručnjaka, a puno više političara. Dakle, ovo je nekakav mišung tehničke i klasične vlade. Orešković ima prednosti što dobro poznaje financije, način financiranja i dobro upravlja korporacijama. No, sve treba promatrati u kontekstu. Ono što vrijedi u Nizozemskoj možda ne vrijedi u Hrvatskoj.

Pod kojim bi uopće okolnostima HNS mogao podržati ovog mandatara, za slučaj da to bude potrebno? U slučaju raspada Mosta?

– Naš stav je bio jasan od prvog trenutka, još kad se spominjala mogućnost tripartitne vlade u kojoj smo rekli da nećemo sudjelovati. Mi ovakvu Vladu nećemo podržati, ali ćemo podržati projekte za koje se zalažemo i za koje vjerujemo da bi se trebali odraditi. HNS podržava različitosti i pravo da budemo drukčiji, isključivosti nam nisu prihvatljive, a bojim se da u ovoj Vladi ima ministara koji svoju prošlost, sadašnjost, a onda i budućnost baziraju na isključivostima. Ja kao saborska zastupnica ne želim kao kobac bdjeti nad procesima u sektoru iz kojeg sam potekla i stalno prigovarati, ali želim razgovarati i podržati ono što valja.

Kako komentirate činjenicu da je Čačić stao uz Oreškovićevu Vladu? Je li to za vas bilo očekivano?

– To je bilo sasvim očekivano i Čačić je to najavio već u kampanji. Iskreno, čudilo bi me da se dogodilo nešto drugo.

Čujete li se s Čačićem?

– Srela sam ga nekoliko puta u gradu, a zadnje smo razgovarali kad je imao želju da se pridružim Reformistima. Mi smo kolege po struci, oboje smo arhitekti i kad se vidimo, pozdravimo se i popričamo.

Bojite li se da bi on mogao pokušati utjecati na izbore u HNS-u?

– Bilo bi jače od njega da to ne čini. Sigurno će probati malo lobirati i gledati kako da prođe kandidat kojeg on smatra prikladnim za vodstvo stranke. Nije to ništa čudno, i tu treba biti realan. Taj proces vam je kao rastava braka, koliko god ta usporedba bila na prvu neobična...

Je li u budućnosti moguće ponovno okupljanje rasutih narodnjaka? Nešto poput ovoga što Komadina obećava SDP-u?

– Ma to nema smisla, onaj tko odlučio otići iz stranke odabrao je drugi politički i životni put i toga se treba držati. Netko tko je napustio HNS, otišao u Reformiste pa se onda opet poželio vratiti u HNS, nije netko tko bi meni odgovarao. Tko je jednom otišao, otišao bi i drugi i treći i četvrti put.

Je li vam žao zbog nekih ljudi koji su otišli iz HNS-a?

– Mi smo imali odličnog saborskog zastupnika Petra Baranovića. Puno sam s njim razgovarala prije nego što je odlučio otići i žao mi je što je otišao. Ali, jednom nakon što je donio tu odluku, za mene je gotovo.

A biste li Linića vraćali u SDP da se vas pita?

– To neka odluče Linić i SDP. Doduše, on nije otišao, nego je izbačen, ali ta priča s povratcima je za mene stvar populizma.

Što biste mijenjali u HNS-u u odnosu na sadašnju politiku i vođenje stranke?

– Nastavila bih raditi na način kako to čini Vesna Pusić. HNS mora pojačati neke temeljne vrijednosti stranke, ali ja nisam baš do kraja prelomila u sebi to pitanje kandidature jer smatram da je vođenje stranke velika odgovornost i ozbiljan posao. HNS je različit kao što je i Hrvatska različita pa smatram da vođa stranke mora biti i jedan kohezijski faktor. Osim toga, trebamo djelovati na ovu Vladu da bude što bolje,a kako je naš predstavnik i u Vijeću Europe, trebamo imati nekoga tko nas može predstavljati i međunarodno pa taj posao traži veliki angažman. Dakle, treba još nekakvih mjesec dana pregovora i razgovora oko izbora da vidimo tko bi bili najbolji kandidati jer će ih vjerojatno biti više.

Dakle, ova poruka Vesne Pusić da bi bio bolji jedan kandidat nije prihvaćena?

– Da, mislim da to u konačnici neće biti izgledno jer se gospodin Štromar već kandidirao. To svakako treba odraditi zdrave glave i zdrave pameti, ne tako da bude lomova u stranci.

Otkud uopće ta pretpostavka da bi više kandidata donijelo lomove? Pa više kandidata bi trebala biti posljedica normalne demokratske procedure?

– U svakoj takvoj normalnoj proceduri, ako nemate srca ili osjećaja, nećete dobro odraditi posao. A ako imate srce i osjećaje, onda netko dan poslije bude povrijeđen, a često i reagira onako kako ne bi trebao. HNS je već prošao sličnu priču s gospodinom Čačićem, i mi smo to odlično prebrodili. Ipak, ovo sada su prvi put izbori koji su malo drukčiji, u kojima je dosta toga nepoznato, i mi ne bismo htjeli da nam ta drukčija priča u ovim uvjetima donese štetu.

A vaše osobno mišljenje – bolje jedan ili više kandidata?

– Za demokratsko odlučivanje bolje je više programa i kandidata. Osim toga, to malo i probudi članstvo.

Je li se već u izborima primijetilo da postoje neka podbadanja u stranci? Koliko ima istine u tome da su vam iz vaše vlastite stranke podmetali da pregovarate s Karamarkom?

– Politika je zanimljiva grana, ja sam u nju došla iz struke i tu uvijek postoje spinovi. Ja nisam istraživala odakle taj spin dolazi, ali sam jasno izrekla stav jer sam takva kakva jesam i ne mogu biti drukčija. Vrijeme će pokazati jesu li ta podmetanja došla iz redova moje ili neke druge stranke. Ja sam postala ministrica izvan politike, dobro sam radila taj posao te sam hijerarhijski preskočila put koji su morali proći mnogi drugi članovi. Dakle, išli su stepenicu po stepenicu, a ja sam nekako strelovito otišla prema gore, što je onda nekima zasmetalo. No, ja to nikome ne zamjeram.

Je li Vesna Pusić dobro vodila HNS?

– Meni je Vesna Pusić uzor, ne samo u politici nego i u nekim drugim stvarima. Od nje čovjek može samo učiti.

Bili ste najpopularnija ministrica, preferencijalnim glasovima ste se izborili za mjesto u Saboru i mnogi bi vas rado vidjeli na čelu HNS-a. Kako to da uz takvu podršku vi još niste donijeli odluku o kandidaturi?

– Jedno je percepcija, a drugo je ono što taj posao doista jest. A riječ je o poslu koji traži 24-satni angažman i veliki rad. Ne bojim se rada, ali ima tu i mlađih kolega koji su se više vezali uz politiku od mene pa bi im možda bilo dobro dati prednost. Dakle, veća je mogućnost da se neću, nego da se hoću kandidirati za predsjednicu stranke. No, kandidirat ću se za neku nižu funkciju jer želim sudjelovati u projektu kreiranja novog HNS-a za period od 2016. do 2020.

Čujete li se s Andreom Zlatar? Kako je ona?

– Čujemo, dobro je i nakon dugo vremena opet vidim onaj njen vedar pogled. Smršavila je, dobro izgleda, hoda uz pomoć štaka i negdje početkom ožujka će opet početi predavati na fakultetu gdje je studenti obožavaju. Ona je imala jako težak lom, ležala je u bolnici, zatim išla u toplice, a tek prije mjesec dana je uspjela s četvrtog kata sići do prizemlja uz pomoć hodalice koju je donedavno koristila. Ipak, uspjela je pronaći tu neku unutarnju snagu i uzdići se. Bila sam kod nje oko Božića, vedra je i vesela, ali to što se njoj desilo treba preboljeti. Evo, sada opet piše, čita, radi onaj posao koji je oduvijek voljela i mene to izuzetno raduje.

Što mislite o vašem nasljedniku Lovri Kuščeviću?

– To nije iznenađenje, Lovro Kuščević je bio na čelu HDZ-ova Odbora za prostorno uređenje i gradnju, često sam ga sretala i mislim da je to dobro da se netko u opoziciji priprema za ministra. On će ministarstvo sigurno voditi na drugi način, ali ja mu želim sve dobro. Rado ću mu pomoći u svemu što bude potrebno.

O čemu ste razgovarali na primopredaji? Što vas je pitao?

– Napravili smo klasičnu primopredaju. Pitao me što mislim s kojim bi se projektima dalje trebalo nastaviti. On je pratio sve što se u sektoru događalo, bio je uključen i zainteresiran. Nadam se da će se neki projekti nastaviti jer bi to bilo dobro za Hrvatsku.

Odlazite iz sektora nakon puno godina, doživljavate li to emotivno?

– Ja sam praktično cijeli život u prostornom planiranju i ovo je prvi put da sam u Saboru. No, rekla sam da me zanimaju i neke druge stvari kojima se u Saboru želim baviti, pa sam tako tražila Odbor za zakonodavstvo. Ja sam radoholičar i naći ću si posla. Bit će to novi način rada i za mene nešto zanimljivo.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: