Oko devet navečer sišao sam u stubište i vidim u mraku lojtre u haustoru s desne strane naslonjene. Nazovem tatu i pitam: “Kakve su to lojtre dole”, a on mi odgovori da je sestra vjerojatno mijenjala žarulju. Dođem do prekidača i pogledam gore, kad ono sve bijelo, u kadru nešto nedostaje. Nema lustera! – priča mi Boris Novković dok stojimo u gradskoj palači u zagrebačkoj Preradovićevoj 14, koja pripada njegovoj obitelji. Poznata kao palača Winkler, ta kuća izgleda prije kao pariška rezidencija nego kao još jedna zagrebačka donjogradska zgrada.
“Nije to neki običan luster, nego majstorski rad iz zgrade koja je zaštićeni spomenik kulture. Ima više od dva metra i težak je 35 kilograma. Bio je na visini od šest metara...”, nastavlja opisivati Novković.
Obitelj Novković odmah je pozvala policiju. Imali su i fotografiju lustera, međutim policija je samo zaprimila informaciju, a na uviđaju će se pojaviti tek nakon nekoliko dana. Bojeći se da se lusteru ne zagubi trag, obitelj Novković zove novinare i kolekcionara umjetnina Juru Gašparca. I tako stižemo na vrata jedne vrlo zanimljive kuće.
Autori kuće Winkler su arhitekti Viktor Kovačić i Josip Marković. Marković, koji je bio talentiran arhitekt, a kasnije diplomat, ostao je ponajviše poznat kao otac fotografkinje nadrealnih motiva Dore Maar (Theodore Marković), muze i ljubavi slavnog slikara Pabla Picassa. Uz arhitekte Stjepana Podhorskog, Vjekoslava Bastla i Viktora Kovačića, Josip Marković je jedan od utemeljitelja hrvatske moderne arhitekture, ali je od svih njih zbog te svoje uloge ostao najmanje poznat: rad i djelo Josipa Markovića vezano za Zagreb u široj je javnosti ostalo gotovo posve nepoznato.
Gradski liječnik. Marković i Kovačić pregradnju i nadogradnju stambene zgrade dr. Eugena Winklera izveli su 1903. godine. Riječ je o unikatnoj ranomodernističkoj inačici građanske donjogradske rezidencije francuske provenijencije. Ta je palača i jedno od malobrojnih djela oca Dore Maar u Hrvatskoj, iako je formalno je potpisuje samo Kovačić.
Početkom 20. stoljeća Marković je s ocem moderne hrvatske arhitekture Kovačićem dvije godine držao zajednički atelijer, i njih su dvojica zajedno u Zagrebu godinu ranije radili i stambenu zgradu Dr. Oskara Kornitzera u Gundulićevoj 22.
“Kuća u Preradovićevoj je pripadala mome pradjedu Eugenu Winkleru. Ustvari, prije je na istom mjestu stajala jedna niža, njegova oca Ferdinanda Winklera, prvog ravnatelja i utemeljitelja Prve hrvatske štedionice, koji je u Zagreb stigao iz Innsbrucka gdje je njegova obitelj imala ljekarnu...“, govori Aleksandar Novković, umjetnički fotograf, otac Borisa i Ines Novković koji također ovdje stanuju.
“Zagreb je 1896. godine imao oko 37.000 stanovnika. U njemu su ordinirala petorica liječnika, od kojih je gradski kotarski liječnik bio Eugen Winkler. On je dao preurediti kuću te ona postaje elitna građanska rezidencija za dvije generacije obitelji”, nastavlja Novković dok nam pokazuje divan dvorišni dio kuće s vrtom – sve izgleda bajno, i kao da nije “na dva metra” od Cvjetnog trga.
Arhitekt Josip Marković rođen je 1874. godine u Sisku od majke Barbare i nepoznatog oca. Baš za taj podatak veže se jedna intrigantna teorija. Josip Marković, prema svemu sudeći, bio je polubrat pisca Janka Polića Kamova, kao što je to svojevremeno otkrio Mladen Urem, književni kritičar i urednik iz Rijeke. Naime, Marković je bio izvanbračni sin Ante Polića koji je jedno vrijeme živio u Sisku i kod kojeg je služila njegova mati Barbara. Kasnije su se u životu Josip Marković, kao i njegova kći Dora Maar, ustvrdio je Mladen Urem, družili s članovima obitelji Polić i često boravili u Rijeci.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....