Alka Obadić: 'Hrvatski su radnici previše zaštićeni i to im šteti...'

Hrvatsku iduće godine očekuje rast BDP-a od samo 0,5 posto, a 2015. godine rast od minimalnih 1,2 posto. Prognoze su to Europske komisije za Hrvatsku koje su pokazale najveće slabosti hrvatske ekonomije: slab izvoz i investicije, smanjivanje kredita malim i srednjim poduzetnicima te u konačnici slabi kapaciteti zemlje da uzme novac iz fondova EU. Sve to najviše će se odraziti na tržište rada na kojem se i iduće godine očekuje rast nezaposlenosti. O ozbiljnijem otvaranju radnih mjesta nema govora sve dok su ovako sramežljive stope rasta BDP-a. Hrvatska stoga neće tako skoro uspjeti podići stopu zaposlenosti od samo 51 posto, najnižu u EU.

- Nigdje se ne može očekivati značajnije smanjivanje broja nezaposlenih, pa ni u Hrvatskoj, bez pokretanja proizvodnje, novih razvojnih projekata i izvozne aktivnosti - poručuje prof. dr. sc. Alka Obadić, izvanredna profesorica na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

Kako promijeniti izrazito negativne trendove na tržištu rada?

- Mora postojati odgovarajuća ekonomska politika koja će podupirati obrazovanje i znanstveno-tehnološko poduzetništvo. Poticanje rasta i otvaranja novih radnih mjesta nije moguće ako se premalo ulaže u istraživanje i razvoj, a Hrvatska ima taj problem. U 2010. godini ta su ulaganja iznosila samo 0,73 posto BDP-a, a druge razvijene zemlje, poput Finske (oko 3,8% BDP-a) i Danske (3,1% BDP-a), izdvajaju za inovacije (istraživanje i razvoj, nove tehnologije, patenti, kompetencije za inovacije i drugo) znatno više.

Najobrazovaniji u stisci

Zbog krize se ne otvaraju nova radna mjesta. Za što da se ljudi obrazuju? Kako do posla?

- Podaci Državnog zavoda za statistiku govore da je u krizi, od 2008. do 2012., stopa nezaposlenosti povećana za 5,7 postotnih bodova (sa 13,2% na 18,9%), a izgubljeno je 87.600 radnih mjesta. Radna mjesta se ne otvaraju jer nema gospodarske aktivnosti koja bi omogućila bilo kakvo poboljšanje na tržištu rada. Naravno da je u takvoj situaciji teško odgovoriti na pitanje ‘kako do posla?’ Naime, tijekom 2012. godine otpušteno je više osoba nego što je otvoreno novih radnih mjesta. Najnepovoljnija je situacija u prerađivačkoj industriji i građevinarstvu, gdje broj nezaposlenih višestruko premašuje slobodna radna mjesta. Alarmantna je činjenica da je do najvećeg porasta nezaposlenosti u Hrvatskoj došlo među osobama s najvišim stupnjem obrazovanja, što još jednom potvrđuje strukturne probleme neusklađenosti obrazovnog sustava i stvarnih potreba tržišta. Danas se više ne može govoriti da završetkom fakulteta ili bilo kojeg stupnja obrazovanja završava nečije obrazovanje. U skladu s novom Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije, konačno se javno ističe kako više nema prestanka učenja izlaskom iz škole i da svi trebaju shvatiti ulogu cjeloživotnog učenja.

Svijet rada postao je izrazito nesiguran, naglašena je individualna odgovornost. Jesu li svi toga svjesni?

- Globalizacija i kriza značajno su ugrozile poziciju zaposlenika na tržištu rada. Naime, u dinamičnom i kompetitivnom okruženju, sigurna radna mjesta više ne postoje, a zaposlenici trebaju postati svjesni da opstanak leži u njihovim osobnim znanjima, vještinama i sposobnostima te da su svakodnevno lako zamjenjivi. S obzirom na još uvijek relativno veliku snagu sindikata u javnim službama, stječe se dojam da zaposlenici u tom sektoru još nisu toga svjesni te u današnje recesijsko vrijeme žive vrlo povlašteno u odnosu na zaposlenike privatnoga sektora.

Je li radno zakonodavstvo prepreka zapošljavanju?

- Strogost propisa radnog zakonodavstva mjeri se indeksom zakonske zaštite zaposlenja koji je u Hrvatskoj relativno visok u odnosu na druge europske zemlje. Visoka vrijednost navedenog indeksa ukazuje na vrlo visoke troškove otpuštanja radnika te trajanje same procedure. Posljedično, zbog viših implicitnih troškova rada, smanjuju se stope zapošljavanja i kreiranja novih radnih mjesta, smanjuje se vjerojatnost izbjegavanja nezaposlenosti i pronalaska novog posla, trajanje nezaposlenosti se produljuje, pronalaženje posla sve je teže, otežano je kretanje rada iz manje prema više produktivnim industrijama, poslodavci pokušavaju zaobići krute propise, jači je pritisak na nadnice uslijed veće pregovaračke snage sindikata, a time i postojećih zaposlenika (insidera).

Vladini drastični potezi

Što mislite o najavljenim promjenama Zakona o radu - fleksibilnije radno vrijeme, uvođenje atipičnih oblika rada, lakše zapošljavanje preko agencija?

- Zasigurno to nije jedino što treba napraviti kad je riječ o fleksibilizaciji hrvatskog tržišta rada, ali je svakako korak naprijed. Prije svega, izmjene vezane uz ugovore na određeno vrijeme, prekovremeni rad, probni rad i elektroničke radne knjižice u najvećoj mjeri usmjerene su u korist poslodavaca, što nije ni čudno s obzirom na dugotrajnu recesiju i rast nezaposlenosti. Vlada je jednostavno prisiljena napraviti drastične poteze, a izmjene Zakona o radu ujedno predstavljaju i usklađivanje s europskim zakonodavstvom. Dobro je da nezaposleni, osim u HZZ-u, mogu računati i na 25 aktivnih privatnih agencija za privremeno zapošljavanje. Ovim izmjenama izričito im je zabranjeno naplaćivanje provizije od radnika, što svakako ide na ruku novozaposlenima.

Sve hrvatske mane

Jesu li te izmjene dovoljne za značajnije pomake na tržištu rada?

- Sve to nije dovoljno za postizanje fleksibilnih radnih odnosa. Nažalost, u Hrvatskoj neki još smatraju da fleksibilnost koristi samo poslodavcima, i to na račun radnika. Fleksibilizacija radnih odnosa na tržištu rada trebala bi biti shvaćena u pozitivnome smislu. Ona bi istovremeno trebala biti korisna i poslodavcima i zaposlenicima. Poslodavcima bi morala omogućiti bolju i bržu prilagodljivost potrebama tržišta, a zaposlenicima bolju zaradu i kvalitetnije korištenje slobodnoga vremena.

Je li hrvatski problem visoka cijena rada ili produktivnost?

- Upravo visoka cijena rada i niska produktivnost, u usporedbi s drugim novim članicama EU, ističe se stalno kao glavni problem hrvatske konkurentnosti. No, je li hrvatski problem stvarno u tome? Najnoviji podaci Eurostata za 2012. pokazuju kako je, prema bruto vrijednosti sata rada, u usporedbi sa zemljama Europske unije, Hrvatska na začelju, uz zemlje jugoistočne Europe. Naime, prosječna cijena sata rada zaposlenika u Europske unije u 2012. godini iznosila je 23,4 eura (najviša u Švedskoj 39,0 eura). U Hrvatskoj je, pak, zaposlena osoba prosječno plaćena 8,7 eura po satu (naprimjer, u Sloveniji 15 eura, a u Bugarskoj, najniže - 3,7 eura). Inače, od početka krize Hrvatska je, uz Grčku, imala najveći realan pad cijene rada. Ipak, najviša se razina bruto plaća u zemljama jugoistočne Europe isplaćuje u Sloveniji i Hrvatskoj (u RH je u 2012. iznosila 1048 eura), no u odnosu na 2009. došlo je do pada za 0,3%, a ostale su zemlje imale rast. Pad je prije svega posljedica promjena Zakona o porezu na dohodak, tj. izmjene poreznih razreda, kako bi se sačuvala postojeća radna mjesta.

A produktivnost?

Što se tiče produktivnosti među novim članicama Europske unije, Hrvatska se uz Sloveniju i Slovačku najviše približila europskom prosjeku - u 2011. godini bili smo na razni 77,6% produktivnosti rada u EU, no to je i dalje lošije nego prije krize (u 2008. produktivnost je iznosila 78,4% europskoga prosjeka). Istovremeno, najmanja razina produktivnosti ostvarena je u Bugarskoj i Rumunjskoj (ispod 50% europskog prosjeka). Do najvećeg porasta produktivnosti došlo je u Španjolskoj i Irskoj.

Plaće i produktivnost

Prati li rast plaća produktivnost?

- Rast plaća, i bruto i neto, u principu bi trebao biti rezultat rasta produktivnosti. No, u Hrvatskoj je, sve do sredine 2009., dinamika rasta plaća bila brža od dinamike rasta produktivnosti. Tek se od druge polovine 2009. trend preokrenuo i produktivnost raste brže od bruto i neto plaća, što je i opravdano u kontekstu održavanja poslovanja.

U protivnom, isplata većih plaća od ostvarene produktivnosti smanjuje dobit poduzeća. U pogledu daljnjeg smanjivanja razine bruto plaće, s obzirom na nepovoljna gospodarska i demografska kretanja, visok udio dugoročno nezaposlenih (gotovo 20% nezaposlenih je nezaposleno dulje od tri godine) te visok udio umirovljenika, Hrvatska baš i nema previše prostora za značajnije smanjivanje doprinosa, a time posljedično i cijene rada. Stoga je očito, kako je već istaknuto, povećanje konkurentnosti nužno temeljiti na ulaganjima u znanost, obrazovanje, istraživanje i razvoj.