CESTARSKA RUNDA Nema monetizacije, ima otkaza za 1000 zaposlenih do 2020.

Ovogodišnji hrvatski dužnički finale obilježen je dvama velikim izdanjima obveznica, jednog na međunarodnom, a drugog na domaćem tržištu. Dok traje europsko doba jeftinog novca, Ministarstvo financija marljivo recka javni dug uštedama na kamatama, a ministar nezaustavljivo juri po ”rasprodajama” i ujedno dogovara dulju ročnost, gurajući ceh što dalje u iduće desetljeće.

Najprije je tako za domaći cestarski sektor dogovoreno izdanje obveznice od 1,2 milijardi eura (dospijeća 2030. godine, uz prinos od 2,953 posto i kupon od 2,75 posto), a potom je na domaćem izdana obveznica dospijeća 2023. godine u ukupnom nominalnom iznosu od 5,8 milijardi kuna (uz godišnju kamatnu stopu od 1,75 posto te prinos od 1,80 posto). Ovim drugim izdanjem će biti refinancirana obveznica iz 2010. godine, a ostatak će poslužiti za “financiranje općih potreba državnog proračuna”.

Pritom, ministru financija Zdravku Mariću nije manjkalo optimizma i lijepih riječi, kad već svi drugi ili šute ili samo tužno konstatiraju da nam je dug visok. Euroobveznice su tako izdane “nakon strateškog odabira povoljnog trenutka” te je bilo najjeftinije izdanje do sada, a prošlotjedne domaće obveznice izdane su “po najpovoljnijim uvjetima financiranja na domaćem tržištu kapitala u povijesti”. Domaći su investitori spremno zagrizli, popunili su Marićevu knjigu upisa u samo 3 sata i 15 minuta, a da je ministar trebao dvostruko više novca, 12 milijardi kuna, i to bi mu uspjelo, tako je velik bio interes. U pitanju su, naravno, mirovinski fondovi, banke, osiguranja i investicijski fondovi.

Cestarska runda

Što dalje? Već je u tijeku nova cestarska runda, budući da je ministar nakanio ukupno refinancirati dvije trećine cestarskog duga, dok je ostatak ionako pod povoljnijim uvjetima koje su dale Europska banka za obnovu i razvoj te Europska investicijska banka.

Najkasnije u prvom kvartalu iduće godine slijedi drugi korak financijskog restrukturiranja tog sektora. Već se s domaćim bankama dogovara refinanciranje oko 2,5 do tri milijarde eura duga. Koliko će nam novca tu uštedjeti zamjenom skupljih kredita jeftinijima, tek ćemo vidjeti, bankama je poslana poruka. Zahvaljujući euroobveznicama iz studenoga, izračunao je ministar, dolazi do najmanje 160 milijuna kuna godišnjih ušteda u zaduženju cestarskog sektora, odnosno ukupno oko dvije milijarde kuna u 12 godina. Samo da podsjetimo da su Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka - Zagreb zajedno zadužene oko 5,1 milijardu eura, a lavovski dio dolazi na naplatu u iduće dvije do tri godine.

Aktivni ministar

Bitan je kontekst u kojem se odvija frenetična ministrova aktivnost, a to je loš državni kreditni rejting koji je zapeo duboko ispod investicijskog. Velika novogodišnja želja ove Vlade sasvim sigurno je da svjetske agencije u 2018. godini počnu s poboljšavanjem svojih ocjena. No, dok se to ne dogodi, partner države u postupku refinanciranja će biti Svjetska banka koja, kad zatreba, nudi djelomična jamstva. Za aktualno izdanje obveznica jamstvo Svjetske banke nije bilo korišteno, rekao je Marić, ali je najavio da bi moglo za novo domaće bankarsko zaduženje. Kad je u rujnu ove godine u Euromoneyju objavljena vijest da je Svjetska banka spremna državi dati takvo jamstvo, domaći su mediji podsjetili kako je ona prvi put takav potez povukla prošle godine, kada je međunarodnu 30-godišnju obveznicu u iznosu od milijarde dolara izdala - Gana. Slični se aranžmani dogovaraju za projekte, objavili su proljetos na svojim internetskim stranicama, i u Africi, Južnoj Aziji i Latinskoj Americi.

Sad će, dakle, Svjetska banka uskočiti radi boljih uvjeta za cestarski dug. Budući da je odlučeno da se autoceste ne monetiziraju, država nema izbora nego se nositi s tim dugom i vlasništvom kako najbolje zna i umije, a to podrazumijeva i poslovno restrukturiranje. Spajat će se tvrtke, dizati cestarine, uvoditi beskontaktno plaćanje i otpuštati (procjena je da će do 2020. godine iz sustava otići više od tisuću ljudi), što se najavljuje kao najveća aktualna reforma u javnom sektoru. S obzirom na iznose koji se tu vrte, jasno je da je nužno taj sustav dovesti do samoodrživosti, kako bi ubuduće mogao vraćati dugove, a ne ih samo refinancirati. Što će pritom politički još izletjeti “na cestu”, ali i kako će proći najavljena otpuštanja od kojih se dosad uvijek odustajalo, to je nepoznanica.