HNB i banke plivaju u novcu, a privreda grca u besparici

ZAGREB - U trenutku kad Sabor traži novog guvernera HNB-a, a jedini kandidat, dosadašnji zamjenik guvernera Boris Vujčić, kao svoj program u javnosti iznosi nastavak dosadašnje monetarne politike, treba jasno reći zašto je takav kontinuitet neprihvatljiv: zato što Hrvatska, kao ni bilo koja druga zemlja, ne može imati funkcionirajuće gospodarstvo bez centralne banke u punom smislu te riječi, dakle bez emisijske centralne banke, središnje banke koja će emitirati novac u količinama nužnima za funkcioniranje privrede.

A HNB sada to nije.

Paradoks štednje

Hrvatska nema "normalnu" središnju banku nego takozvani valutni odbor (eng. currency board), monetarni režim prema kojem kvazicentralna banka HNB emitira domaći novac jedino i isključivo kupujući strani novac. Kad kupuje eure, HNB u ulozi valutnog odbora emitira kune, a kad prodaje eure, HNB povlači kune iz optjecaja. Drugi važniji način emisije kuna bio bi da HNB kupuje hrvatske državne obveznice i trezorske zapise, ali on to cijele prošle godine nije činio, kako piše u HNB-ovu izvješću za 2011., "jer nije bilo potrebe".

Banke su, naime, 2011. imale i previše novca i još više im nije trebalo.

To je "paradoks štednje" u vrijeme financijskih panika i recesija, koji je još prije 80 godina uočio Keynes: to, da banke plivaju u novcu, a privreda grca u besparici, osnovno je obilježje ove vrste krize kroz kakvu i Hrvatska sada prolazi. Ne treba puno analize da se to ustanovi, dovoljno je prošetati se zagrebačkom Ilicom od Britanskog trga i prebrojiti zatvorene lokale - od urarnica, postolarnica i mesarnica, preko dućana tekstila, špeceraja i alata, do frizeraja i kafića.

Da, i kafići propadaju, što se donedavna činilo nemogućim! Nema nikoga niti da uđe u kafić i naruči pelinkovac ili espresso, pa ni kafići nemaju za koga raditi, da ne govorimo o velikim tvrtkama, na primjer nedalekom Kamenskom. Očito, "nitko više nema novaca".

Posljedica panike

A novaca nema jer se obrtanje zbog panike usporilo, bankovni kreditni multiplikator je nestao, blaga, ali uporna inflacija usisala je i ono malo kuna u optjecaju - a HNB ne želi emitirati nove kune. Osim ako ne može kupiti devize. A ni deviza nema, i tako smo se našli tu gdje jesmo, uhvaćeni u spirali poniranja, paralizirani zastrašujuće brzim propadanjem zadnjih preživjelih proizvodnih poduzeća.

No, ako se netko (poput akademika Baletića u intervjuu Jutarnjem) i zauzme za to da HNB funkcionira kao emisiona centralna banka, da vrati naciji glavno sredstvo ekonomske politike i primarno obilježje suvereniteta, a to je vlastiti novac, onda mu se odmah podmetne da traži devalvaciju.

No, da centralna banka ima načina da novcem "nahrani" i poduzeća, a ne samo poslovne banke, zorno su ovih dana pokazali Europska centralna banka i relativno friški guverner Mario Draghi.

ECB je 22. lipnja objavio da će kao kolateral za davanje pozajmica bankama uzimati i ugovore za kredite za kupnju automobila i razne potrošačke robe, te za financiranje leasinga. Osim toga, ECB će u zalog za emisiju eura primati i vrijednosne papire izdane na temelju bankovnih kredita malim i srednjim poduzećima, kao i vrijednosnice izvedene iz hipotekarnih kredita za kupnju poslovnih zgrada i drugih komercijalnih nekretnina.

Kritike zlobnika

Što je Draghi ovom mjerom iz repertoara krizne monetarne politike želi postići? Zlobnici bi rekli da je ECB prisiljen uzimati od banaka kao kolateral i automobile i nekretnine zato što je bankama već ponestalo državnih obveznica. Ali, za razliku od kupnje državnih obveznica, kada je trebalo sniziti cijenu državnog zaduživanja, prava je svrha ECB-ove mjere nastojanje da se jeftin novac kroz banke dostavi europskim poduzećima.

Neka europska banka, recimo, sada ne želi nekom poduzeću kreditirati kupnju novih pogona jer strahuje za svoju likvidnost i novac koji sada ima na raspolaganju boji se"zamrznuti" u nekretninama, strojevima ili automobilima.

Ali, ako zna da u svako doba za taj ugovor može od svoje centralne banke dobiti gotovinu u visini 68 do 84 posto vrijednosti ugovora, uz kamatu do tri posto, onda će bez straha dati kredit za novi automobil, za poslovni pothvat male tvrtke ili kreditirati prodaju domaćih frižidera, televizora.

A centralna banka je, pak, našla načina da, koristeći se bankovnim "kanalom", dobavi jeftin novac svojoj privredi. HNB još nije članica ECB-a, a kad to postane, izgubit će samostalnost i samo će služiti ECB-u da monetarne mjere provodi na svom teritoriju, preko lokalnih banaka. Nema doktrinarne zapreke da HNB već sada u Hrvatskoj ne postupa analogno Europskoj centralnoj banci.

Kako dalje

Sada su vrijednosni papiri hrvatskih poduzeća nelikvidni, propadaju i investicijski fondovi jer su im postale neunovčive obveznice "realnog" gospodarstva koje je Hrvatskoj jedino i preostalo. Nelikvidne su i dionice (vrijednosnice emitirane na temelju kapitala) većine ostalih poduzeća, što znači da se ne mogu unovčiti bez velikog diskonta. Čitava privreda propada ako nema nekoga tko će preuzeti ulogu "kupca posljednjeg utočišta" i za vrijednosne papire tvrtki.

Ne može centralna banka govoriti da je se poduzeća i vrijednosni papiri na tržištu ne tiču, da privreda nije područje za koje je ona zakonom zadužena. Ili, ako je to sada tako, onda takvu centralnu banku treba hitno mijenjati, osnovati drukčiju, takvu koja će čvrsto stajati kao posljednja brana propadanju gospodarstva, a s njim i čitavog društva. I naći guvernera koji će biti kao Mario Draghi, a ne kao Željko Rohatinski .