'HRVATSKA BI BILA NAJSKUPLJA,A VEĆINU RADNIKA MORAO BI UVESTI' Istražujemo zašto BMW neće otvoriti tvornicu kod nas

Prvi travnja ove je godine došao ranije. Šalu s našim građanima već je 21. ožujka zbio Ian Robertson, član uprave tvrtke BMW, kada je, govoreći za jedne slovačke poslovne novine o mogućem širenju na istok Europe i nabrajajući zemlje u kojima će se možda graditi tvornica bavarskog diva, naveo i Hrvatsku. Doduše, spomenuo nas je tek na kraju podužeg nabrajanja, poslije Slovačke, Češke, Mađarske i Slovenije. No, i to je bilo sasvim dovoljno da zagolica maštu, a neki su otišli i korak dalje - ne samo da su informaciju uzeli zdravo za gotovo, nego su i predvidjeli kako je riječ o ulaganju od milijardu eura, koje će zaposliti tisuće...

Službeni demanti

A onda hladan tuš. Primjetivši da je priča otišla predaleko, PR služba njemačke tvrtke sastavila je 30. ožujka dopis u kojem je napisala da BMW nema namjeru graditi bilo kakvu tvornicu u istočnoj Europi . Barem ne zasad... No, i prije nego što se BMW službeno oglasio, svatko razuman mogao je shvatiti da od posla neće biti ništa, barem ne u Hrvatskoj. Dovoljno je iz riječi Iana Robertsona bilo vidjeti tko nam je, barem u teoriji, konkurencija. Za početak, Slovačka - država koja je, ne bez vraga, u 2012. bila prva u svijetu po proizvodnji automobila na 1000 stanovnika. Naime, Slovaka je 5,4 milijuna, a lani su proizveli čak 925.000 automobila. Zašto su tako uspješni? Do preporoda je došlo krajem 2006., kada je Kia počela proizvodnju u Žilini, u pogonima u koje je uložila milijardu eura.

Osigurano zemljište

I već u prvom naletu zaposlila, izravno ili neizravno, 10.000 ljudi u tom planinskom kraju. No, da bi sve to bilo moguće, Slovačka se obvezala osigurati potrebno zemljište, a riječ je bila o čak 166 hektara, što je zahtijevalo izvlaštenje tisuća vlasnika. Slovačka vlada, predvođena tadašnjim premijerom Robertom Ficom, taj je posao napravila brzopotezno, osiguravši pritom i svu potrebnu infrastrukturu. A da bi Ceed i Sportage što brže stizali u prodajne salone, čak je dovukla i željezničku prugu u krug tvornice. Osim toga, još 225 milijuna eura Slovačka je osigurala Korejcima kroz razne porazne olakšice, a 135 milijuna eura dodala je kako bi Kia zaposlila 700 radnika više (ugovorom iz 2004. planirano je zapošljavanje samo 2400 ljudi). Ne čudi stoga što su Robert Fico i Mong-koo Chung, prvi čovjek Kije, zajedno feštali kad je tvornica otvorena, a i danas su kućni prijatelji...

No, zašto je to toliko važno za priču? Pa, dovoljno se prisjetiti havarije koju je IKEA prošla pošto je vlastitim novcem kupila zemljište u Rugvici, istočno od Zagreba. Samo građevinsku dozvolu čekali su dvije godine, a još nije završen ni izmještaj naplatnih kućica na autocesti Zagreb - Lipovac, posao vrijedan 110 milijuna kuna koji prema ugovoru treba obaviti HAC. Premda se zna da će se zaposliti 250 ljudi, a bit će posla i za domaću industriju...

Širenje na istok

A što je s Mađarskom? I naši sjeverni susjedi mogu nas “pojesti za doručak” kad je riječ o privlačenju ulaganja, a kad govorimo o autoindustriji, teško s njima možemo u istu rečenicu. Posljednji slučaj koji govori tome u prilog tvornica je Mercedesa u Kecskemetu, svečano otvorena nedavno, 29. ožujka 2013. Ukupno je uloženo 800 milijuna eura, posao je dobilo 2500 radnika i 10.000 dobavljača dijelova, a proizvodit će 120.000 automobila godišnje, uglavnom A i B klasu. Toliko o tome da smo zakasnili na vlak kada se autoindustrija širila na istok, a sporno je i da priliku ne možemo dobiti jer smo mali. Slovaka je samo milijun više, a Slovenaca 2,5 milijuna manje pa imaju autoindustriju.

Problem je u tragičnoj impotenciji kad treba privući ulagače (samo je Audi u Mađarsku uložio više od četiri milijarde eura otkako je 1993. otvoren pogon u Gyoru), a bolje sutra ne vidi se ni kad se počnete igrati s kalkulatorom za državne poticaje na internetskoj stranici Agencije za investicije i konkurentnost.

Potencijalni ulagač

Upišete li ondje da ćete u proizvodnoj industriji zaposliti 5000 ljudi, i to u nerazvijenoj Vukovarsko-srijemskoj županiji, te u prosjeku isplaćivati bruto plaću od 7500 kuna, kalkulator pokazuje da je maksimalni intezitet poticaja 32,7 milijuna eura. Smiješno. U trenutku kad netko upiše da će zaposliti 5000 ljudi, bilo gdje u Hrvatskoj, u Agenciji za investicije i konkurentnost trebao bi se paliti alarm, a već sljedeću sekundu po potencijalnog bi ulagača trebao stići Vladin zrakoplov. I država bi mu tada treba ponuditi brda i doline. Primjerice, Mađarska je Mercedesu za otvaranje 2500 radnih mjesta u Kecskemetu osigurala 101 milijun eura preko poticaja. I tako 2008. u borbi za tvornicu pobijedila Rumunjsku s povoljnijom radnom snagom.

Školovani ljudi

Zaposlenici u mađarskoj autoindustriji u 2012. su mjesečno u prosjeku zarađivali 740 eura bruto, a oni u Rumunjskoj samo 500 eura. Od Hrvatske povoljniju radnu snagu u autoindustriji ima i Slovačka (809 eura bruto), a dodatni je problem i to što zbog visokih doprinosa u Hrvatskoj radnicima na kraju ostaje malo novca u novčaniku.

Nismo tako konkurentni ni po cijeni rada, a ne ide nam u prilog ni to što uz poticaje ulagači gledaju i broj visokoškolovanih. A ljudi s diplomom još je malo - 2001. ih je u ukupnoj populaciji bilo samo sedam posto (Slovačka je u 2012. imala 16, 5 posto). Za posljednjeg popisa 2011. podaci su frizirani - prema njima, visokoškolovanih je u Hrvatskoj 20 posto, jer se u obzir uzimala samo dobna skupina od 25 do 64 godine.

Naši fakulteti ozbiljno bi trebali razmotriti upisne kvote - autoindustrija uglavnom traži inženjere strojarstva, elektrotehnike i računarstva, a u 2012. je društvene znanosti studiralo 52 posto studenata, tehničke pak samo 24 posto. S druge strane, u Češkoj je trenutno 98.736 budućih inženjera, a samo lani ih je diplomiralo 21.622. Znači, kada bi neki proizvođač i želio doći u Hrvatsku, visokokvalificiranu radnu snagu trebao bi uvoziti iz Češke, Mađarske ili Slovačke. Naša je, naime, većinom već otišla iz zemlje (prema procjeni, oko 30.000 u posljednje četiri godine).

Ponovno euforija

Stavimo li sve na papir, jasno je da Hrvatska baš ništa ne može tražiti u masovnoj proizvodnji automobila - drugi nas uvelike nadmašuju poticajima, cijena rada nam je visoka s obzirom na znanje, a o iskustvu da i ne govorimo. Unatoč tome, za koju godinu ponovno će se pojaviti neki BMW i svi će opet biti euforični...