Kako su Korejci pomogli Slovacima da postignu što Hrvatima ne uspijeva

Kad je Ana Buchtova prije 11 godina odlazila na posao iz svog rodnog mjesta Oščadnice u 30-kilometara udaljenu Žilinu, njen put izgledao je otprilike ovako. Za jutarnju smjenu morala se dignuti u šest ujutro pa ispred kuće dočekati autobus kojim bi se dovezla do željezničke stanice i ukrcala se u vlak. Vlak bi je dovezao u Žilinu, a Ana je ponovno morala ući u autobus kako bi stigla do posla. Taj put trajao je sat vremena, a za to vrijeme, priča mi Ana, često je znala utonuti u misli.

- Razmišljala sam uglavnom o novom poslu, o većoj plaći, boljim uvjetima rada jer putovanje me uistinu iscrpljivalo – priča. Ana danas i dalje radi u Žilini, i dalje putuje na posao iz rodne Oščadnice, no po nju dolazi autobus tvrtke u kojoj radi sad već punih 11 godina i direktno je vozi na posao u Kiju.

Korejski div

Ta korejska tvrtka u Slovačkoj je prisutna od 2006., a za dolazak su bila postavljena tri uvjeta. Autocesta Bratislava-Žilina, poboljšanje željezničke infrastrukture i još bolja cestovna povezanost s Češkom i Poljskom. Slovačka Vlada je to ispunila i Kia je odlučila u Žilini otvoriti proizvodnju i zaposliti 3800 ljudi. Na taj se natječaj javila i Ana, inače tehničke struke, radi na pokretnoj traci, a plaća joj iznosi 1380 eura. A to je oko 500 eura više od prosječne plaće u Slovačkoj.

- Meni se dolazak Kije isplatio – smije se simpatična Ana. I nije jedina.

Otkako je ovaj korejski div stigao u Slovačku, Vladino ulaganje u infrastrukturu isplatilo se četverostruko. Kia je, naime, državi uplatila više od 320 milijuna eura poreza i uložila oko 1,7 milijardi eura u regiju. To nije sve. Kijina tvornica u Slovačkoj svojim dolaskom nije omogućila bolji život samo svojim zaposlenicima. Tvornica izuzetno pomaže i zajednici iz koje dolaze njezini djelatnici. Od prvih godina provodi programe za poboljšanje sigurnosti na cesti, ali i pomaže u razvoju biciklističkih staza u regiji. Sponzoriraju kulturne i sportske manifestacije, obnavljaju parkove i ustanove. Posljednji im je projekt bio obnova odjela pedijatrije u žilinskoj bolnici, a planiraju i obnoviti park Ljudevita Štura. Iako nitko od njih to ne traži ili ih obvezuje na to.

Dolazak Kije u Žilinu privukao je i ostale investitore. U grad je došao i Holiday Inn, povećao se broj supermarketa i trgovačkih centara, a grad je čak dobio i Adventski sajam. U svoj rodni grad vratili su se i oni koji su ga bili napustili. Jozef Bače jedan je od njih. Prije 20 godina otišao je u Australiju zajedno sa ženom. Put ga je zatim odveo u Veliku Britaniju, a danas živi i radi u Žilini kao glasnogovornik tvornice i voditelj odnosa s javnošću.

KIA/HANZA MEDIA

Kad su čelnici Kije odlučivali gdje će sagraditi svoju prvu tvornicu u Europi, birali su između tri zemlje - Poljske, Češke i Slovačke. Svi su očekivali da će otići u Češku, gdje tvornicu ima Hyundai, njihova sestrinska firma. Ipak, odabir je pao na drugi dio bivše Čehoslovačke. Jozef Bače objašnjava zašto.

- Slovaci imaju iskustva u izradi automobila. U Slovačkoj su već postojale tvornice automobila i tenkova, tako da tradicija postoji, kao i educirana radna snaga, samo je nedostajalo mjesto gdje će se to znanje iskoristiti - kaže Bače. Osim kvalificirane radne snage, ističe da je važan faktor bio i niski korporativni porez, koji je u vrijeme sklapanja ugovora iznosio samo 19 posto, kao i geografski položaj Žilinske regije. Kia je time postala treća tvornica automobila u Slovačkoj, uz Volkswagen, PSA, a s izgradnjom tvornice je krenuo i Jaguar. Zajedničkim su radom zemlju sa 5,4 milijuna stanovnika pretvorili u globalnog lidera po broju proizvedenih automobila na tisuću stanovnika. Naime, u Slovačkoj je prošle godine proizvedeno 1,040.000 automobila, a oko 125.000 stanovnika direktno je zaposleno u automobilskoj industriji.

Gdje je tu Hrvatska?

Hrvatske perspektive

Nismo toliko različiti od Slovačke. Imamo milijun stanovnika manje, ali bolji geografski položaj. Iz Rijeke se mogu izvoziti automobili dalje u svijet, većina zemlje povezana je autocestom i imamo koliko-toliko dobar željeznički sustav. Danas se u Hrvatskoj proizvode dijelovi za automobile, primjerice solinska tvrtka AD Plastik ili tvornica kože Wollsdorf u Varaždinu proizvode dijelove za Mercedes, Porsche i BMW. Dakle, potencijala ima. Osim toga korporativni porez je posljednjih deset godina na 20 posto. U Slovačkoj je on danas narastao na 22 posto.

Ipak, dalekoistočne tvrtke odlučile su se za druge zemlje. Korejski Hyundai smjestio se u Češkoj i Turskoj, LG Chem, tvrtka koja radi baterije za električne aute, otišla je u Poljsku. I Kazahstan je dobio svoj dio kolača, njima je došao Ssangyong Motor. Čak i Bugarska ima tvornicu. Kineski Great Wall Motor smjestio se u Bahovici i u suradnji s bugarskom tvrtkom Litex Motors proizvode više od 5000 automobila. Japanci su isto tako aktivni u Europi. Toyota je u Češkoj, Nissan u Španjolskoj i Velikoj Britaniji, Suzuki u Mađarskoj.

Kad se usporedimo sa Slovačkom, stvari postaju jasnije. Agencija za investicije i konkurentnost kaže kako hrvatska auto­industrija zapošljava 2103 čovjeka, a u pratećim je industrijama zaposleno oko 7000 ljudi. U slovačkoj Kijinoj tvornici radi 3800 djelatnika, a posredno je stvoreno 20.000 radnih mjesta. Primjerice, slovački izvoz automobila veći je od ukupnog izvoza cijele Hrvatske.

Slovačka Vlada je za Kiju osigurala 166 hektara zemljišta, obavila pregovore s vlasnicima zemlje te im platila i dvostruko više nego što je procijenjeno. Dala je i financijski poticaj Korejcima od 225 milijuna eura kroz razne porezne olakšice te dodala 135 milijuna eura kako bi Kia zaposlila 700 radnika više. S druge strane, Hrvatska nudi brdo birokracije i nepreciznu strategiju prema ulagačima. Želimir Kramarić, potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore za međunarodne poslove i EU, kaže kako je Hrvatska od 1993. sve do danas nekonzistentna u području privlačenja stranih investicija.

- Najviše izravnih stranih ulaganja bilo je u financijskom sektoru, trgovini na veliko i malo, nekretninama i sl. Malo se ulagalo u proizvodne djelatnosti, djelatnosti okrenute prema izvozu. Takva struktura ulaganja nije poticala proizvodnju i industriju i nije omogućila onakav razvoj kakav su imale zemlje poput Slovačke - rekao je Kramarić. Slovačku navodi kao školski primjer zemlje za privlačenje investitora. Kvalitetan makroekonomski okvir, porezna politika, različiti ciljani sektorski poticaji, dovoljno kvalitetne radne snage i prilagođen obrazovni sustav razvoju autoindustrije, predvidiv zakonodavni okvir, geostrateški položaj i prometna povezanost, samo su neki od ključnih čimbenika. Sve što Hrvatskoj nedostaje da bi privukla strane ulagače.

Varaždinska inicijativa

- Hrvatska, na žalost, nije imala i još nema jasno definiranu nacionalnu strategiju privlačenja ulaganja, koja određuje koje sektore ili područja želimo razvijati i privlačiti investicije te nije, sukladno tome, imala ni jedinstven i učinkovit sustav privlačenja i provedbe stranih i svih drugih ulaganja – ističe Kramarić. To znaju i u Varaždinskoj županiji. Župan Predrag Štromar već neko vrijeme širi ideju o tvornici gotovih automobila u Hrvatskoj. Kaže kako mjesta ima; ako treba, spojile bi se četiri županije da se nađe prostor. Isto vrijedi i za radnu snagu. Možda u jednoj županiji nema stručnog kadra za tvornicu od 3000 ljudi, ali u četiri ima definitivno. Ipak, naglašava kako je potrebno ulagačima prvo nešto ponuditi kako bi oni odlučili doći.

- Prvo treba osigurati zemljište, kao i dovoljnu količinu električne energije. Potom ponuditi obnovu željezničke i cestovne infrastrukture te provesti analizu stručnog kadra kako bismo uvjerili one koji dolaze da kvalificirane radne snage ima – kaže varaždinski župan. Kako bi se to omogućilo, potrebna je podrška Vlade, jer bez njene pomoći gradovi će teško samostalno privući Korejce, Japance ili Kineze.

Investitori koji su se ipak odvažili na taj veliki pothvat nemaju samo problema u dolasku nego i u održavanju rada tvornice. Hrvatski proizvođači autodijelova su složni da investitorima nije problem platiti, nego je problem što ne znaju što sve moraju platiti.

- Danas imate situaciju da investitori dođu, žele investirati, a kada krenu, iza svakog ugla dođe neki račun. To investitora izludi i ode – objašnjavaju.

Iako Štromar ističe kako obrazovanog kadra ima, mladi ne podržavaju njegovu tezu. Agencija za znanost i visoko obrazovanje objavila je prošlo ljeto najpoželjnije fakultete. U prvih pet našli su se fizioterapija, medicina, kineziologija te društveni smjerovi na Filozofskom fakultetu. Tehnički fakulteti već godinama gube polaznike, a samim time i Hrvatska gubi nove inženjere.

Željko Marušić, predsjednik Hrvatske automobilske udruge, kaže kako Hrvatskoj nedostaje strategija i volja, a problem leži u precijenjenoj kuni.

- Kod nas jedna čistačica košta jednako koliko i inženjer u Bugarskoj – kaže Marušić. Smatra da Hrvatska nema potencijala, kao ni tržište za svoju tvornicu automobila. Jedini izlaz jest da se koncentriramo na proizvodnju dijelova ili da proizvodimo visokokvalitetne aute.

- Srpska autoindustrija je loša. Slovačka i Češka je osrednja. Jedino Austrija ima odličan primjer autoindustrije, jer oni ne preuzimaju motore iz Koreje, nego proizvode vlastite motore s vlastitim stručnjacima – rekao je Marušić.

Kada se govori o razvoju automobila i timu domaćih stručnjaka, prvo na pamet padaju Rimac Automobili.

KIA/HANZA MEDIA

Rimac automobili

Tvrtka koju je prije šest godina u svojoj garaži osnovao Mate Rimac danas broji gotovo 250 mladih i visokoobrazovanih zaposlenika, s time da zapošljava ljude iz 11 zemalja. Mate Rimac, direktor i osnivač Rimac Automobila, kaže kako je ponosan na činjenicu da se značajan broj hrvatskih iseljenika vraća u Hrvatsku upravo zbog posla u Rimac Automobilima.

- Naši se proizvodi danas izvoze u više od 20 zemalja svijeta te smo prepoznati kao tehnološki lideri u području pogonskih i baterijskih sustava visokih performansi. Trenutačno razvijamo i proizvodimo sustave za sedam globalnih proizvođača automobila - kaže Rimac. Smatra kako njegova tvrtka mijenja percepciju Hrvatske i promovira je kao zemlju u kojoj je moguće napraviti proizvode visoke tehnologije. Iako su imali ponude da tvrtku presele u druge države, odlučili su pokazati da se kod nas može uspjeti te da se mogu razviti i proizvesti visokotehnološki proizvodi.

- Prepreka je u Hrvatskoj mnogo – od toga da ne postoji iskustvo u razvoju i proizvodnji automobila i njenih glavnih komponenti do izvora financiranja – jer internacionalni investitori ne žele ulagati u ovu regiju – ističe Rimac. Ipak, kaže kako jedna tvrtka samostalno ne može promijeniti makroekonomsku sliku gospodarstva zemlje zbog čega potiču i svoje klijente da otvore svoje pogone u Hrvatskoj.

- Već imamo interes od dvije njemačke tvrtke - kaže Rimac.

Kad bi samo jedna zemlja odlučila otvoriti svoju tvornicu u Hrvatskoj, to bi promijenilo imidž zemlje u svijetu investitora.

- Investicija automobilskih proizvođača u zemlju uvijek je jako medijski popraćena. Dolazak samo jednog proizvođača bio bi jasna poruka investicijskoj zajednici o koristi ulaganja u Hrvatsku i privukao bi investicije u cjelokupnoj industriji dobavljača – rekao je Rimac.

S njime se slažu i u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

- Dolaskom globalno jakih investitora naši proizvođači našli bi put do stvaranja konkurentnih proizvoda. Sve bi rezultiralo povećanjem BDP-a, zaposlenosti i reindustrijalizacijom gospodarstva - poručili su.