KOLIKO NOVACA MIROVINSKI FONDOVI UZIMAJU OD NAKNADA? Lani su od njih uprihodovali 420 milijuna kuna, hoće li reforma smanjiti trošak građana?

Predstojeća mirovinska reforma, prema svemu sudeći, zahvatit će i drugi mirovinski stup koji je već godinama predmet žustrih rasprava jer se neki zalažu za njegovo jačanje, drugi za ukidanje, a učestali su i prigovori da je upravljanje samim fondovima (pre)skupo.

Ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavić najavio je da drugi stup namjerava jačati, ali prema informacijama u financijskim krugovima, reforma bi trebala zahvatiti i trošak upravljanja mirovinskih fondova. Na pitanje što to uključuje, iz kabineta ministra poručuju da je namjera, zajedno s predstavnicima socijalnih partnera i Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, “analizirati i unaprijediti postojeću zakonsku regulativu, posebice u dijelu naknada koja društva za upravljanje obračunavaju svojim članovima - ulaznu, izlaznu, naknadu za imovinu”. Cilj je, navode, “da se budućim izmjenama osigura veća socijalna sigurnost članova obveznih mirovinskih fondova”.

Ulazna naknada

Kada menadžeri fondova govore o naknadama, oni neizostavno navode usporedne podatke koji upućuju na to da hrvatski obvezni mirovinski fondovi (OMF) “spadaju među najjeftinije pružatelje ove usluge u srednjoj i istočnoj Europi” te da su prema ostvarenim prinosima “među najuspješnijim u istoj grupi zemalja”. Međutim, sami usporedni podaci upućuju na to da bi se prostora za smanjenje naknada ipak moglo naći. To se ponajprije odnosi na ulaznu naknadu, onu koji osiguranici plaćaju na svaki uplaćeni doprinos u drugi mirovinski stup. U Hrvatskoj ona, primjerice, iznosi 0,80 posto, dok je u Slovačkoj i Poljskoj tek 0,11 posto. Prema podacima poslovanja u 2017. godini od te su naknade četiri mirovinska društva zajedno uprihodovala 48,4 milijuna kuna, oko četiri milijuna više nego godinu prije.

Ipak, najizdašnija i za OMF-ove najvažnija je naknada koju ostvaruje na ukupnu imovinu, a ona je lani iznosila 370,3 milijuna kuna, oko 20 milijuna više nego godinu ranije. Usporedba s drugim zemljama pokazuje da je visina te naknade u Hrvatskoj, koja je lani bila 0,39 posto, doista među najnižim; samo je u Poljskoj niža. Međutim, činjenica je također da hrvatski mirovinski fondovi raspolažu najvećom imovinom, kao udjel u BDP-u; ona je u prosjeku dva puta veću nego u usporedivim zemljama, što znači da imaju i veću bazu za “oporezivanje”.

Konkurencija

Budući da imovina fondova kontinuirano raste, zakonska pravila nalažu istodobno smanjivanje naknade pa je od 2006. godine, kada je iznosila 1,2 posto, smanjena na 0,36 posto u ovoj godini. Za svaku sljedeću godinu smanjuje se za sedam posto, s tim da ne može biti niža od 0,3 posto.

Na kraju postoji i izlazna naknada koja se naplaćuje u slučaju kada osiguranik odluči promijeniti obvezni mirovinski fond u prve tri godine članstva. Tako u prvoj godini naknada iznosi 0,8 posto, u drugoj 0,4 posto, a u trećoj 0,2 posto uplaćenih doprinosa. Međutim, praksa pokazuje da nema članova koji se predomišljaju, vjerojatno i zbog toga što konkurencija među fondovima nije osobita pa nema ni prihoda od izlaznih naknada.

Priljev novca

Osim toga što od članova naplaćuju naknade da bi mogli poslovati, fondovi navode kako i sami imaju takve izdatke. To su naknade za Regos i Agenciju, a one su lani, primjerice, ukupno iznosile 76,6 milijuna kuna, što je nešto manje od 20 posto ukupnih prihoda OMF-a. Najveći dio njihovih rashoda ipak odlazi na osoblje, upravljanje fondom i poslovanje društva. U svakom slučaju, kritičari mirovinskih fondova smatraju da su njihovi troškovi preveliki, imajući u vidu činjenicu da imaju stabilno članstvo i siguran priljev novca, a istodobno nemaju mnogo brige oko upravljanja, s obzirom na to da zakon nalaže kako 70 posto imovine treba biti u državnim obveznicama. Je li to doista tako ili su u pravu menadžeri mirovinskih fondova koji tvrde da su oni “najjeftiniji pružatelji ove usluge u srednjoj i istočnoj Europi”, očito je pitanje kojim će se baviti Hanfa i radna skupina za mirovinsku reformu.