Može i gore: Bonitet Hrvatske u skladu s današnjim stanjem ekonomije tek će stići!

Nakon Standard&Poor’sa u prosincu prošle godine, još jedna svjetska bonitetna agencija, Moody’s, snizila je rejting hrvatskih državnih obveznica s najnižeg “investicijskog” na najviši “špekulativni” ili, kako se to kaže u žargonu investicijske zajednice, na “smeće”.

'SLIJEDI REBALANS PRORAČUNA, REZAT ĆEMO RASHODE' Linić nakon vijesti o smanjenju rejtinga na SMEĆE

Bit će to potkraj ove i početkom sljedeće godine. Rejting se u ekonomiji gleda kao unazadni ekonomski indikator jer pokazuje stanje od prije pola godine i više. Takav je, na primjer, i pokazatelj zaposlenosti jer i zapošljavanje (ili otpuštanje) radnika reagira na promjene u gospodarskom okruženju sa zaostatkom od tri-četiri mjeseca.

Burzovni indeksi, cijene dionica, naprotiv, uzimaju se kao unaprjedni ili navješćujući indikator (investitori otkrivaju svoja očekivanja u budućnosti), dok je inflacija dobar pokazatelj trenutnog stanja... Upravo zato jer stiže s velikim zakašnjenjem, rejting je vrlo opasan, podmukao indikator, koji zavarava i javnost i kreatore ekonomske politike: njihova reakcija na taj pokazatelj, i kada ostavlja dojam posve primjerene i hitre, zapravo je zakašnjela i unaprijed osuđena na neuspjeh.

'KREDITNE AGENCIJE ŽELE RADIKALNE I BRZE PROMJENE, ALI POSTOJE GRANICE!' Premijer Milanović o rejtingu SMEĆE

Rejting “smeća” Hrvatska je zapravo zaslužila još u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, ali bonitetne agencije su s njim tada pričekale. Bližili su se novi izbori, očekivao se dolazak nove, koalicijske i oporbene Vlade, potom je toj Vladi trebalo dati vremena da pokaže što je kadra ili nije kadra učiniti. Do danas su se analitičari bonitetnih kuća mogli uvjeriti da je to sve premalo i prekasno pa su ispalili svoj ubojiti “Ba1” projektil.

Ali, “smeće” na globalnom tržištu državnih dugova predstavlja dosta širok raspon: za sada je Hrvatska na najvišoj prečki tog dijela bonitetne ljestvice pa se ne treba čuditi da spuštanje rejtinga još nije proizvelo veći pad cijena hrvatskih državnih obveznica (i porast prinosa koji investitori traže, odnosno troška zaduživanja).

Za sada je u praktičnom smislu to samo poruka upozorenja kupcima hrvatskih zadužnica: “Pripazite, Hrvatska još može otplaćivati svoje dugove, ali otežano!”

Premda u obrazloženju Moody’sa o skidanju rejtinga Hrvatskoj nema ničega o čemu već godinama ne cvrkuću i vrapci na krovovima, ono je ipak zanimljivije od prethodnih. Bolje detektira promašaje hrvatskih ekonomskih politika, ne smatra da su problemi samo u nedovoljnoj fiskalnoj “konsolidaciji”, nego ukazuje i na to da hrvatska država mora poraditi i na povećanju svojih prihoda.

“Hrvatskom gospodarstvu kontinuirano nedostaju novi izvori rasta. Njegov ekonomski model - koji se u prošlosti snažno oslanjao na privatnu potrošnju i izgradnju hranjenu inozemnim zaduživanjem - više ne funkcionira, dok se uska grla investicijama i rastu temeljenom na izvozu ne otklanjaju...”

Tu jednostavnu stvar Vlada premijera Milanovića nikako ne može shvatiti: ona je dopustila da joj se i nakon sloma domaće potražnje nametne promašena ideologija “strateških” investicija za domaće tržište, koje će se financirati inozemnim kreditima. Nikada si kao temeljne kriterije za odabir novih poslovnih pothvata nije odredila potražnju na svjetskom tržištu, a financiranje iz domaćih izvora. Pogotovo se nimalo nije potrudila naći u svijetu nova tržišta za proizvode hrvatske privrede i tako si povećati vlastite proračunske prihode.

Analitičarka Moody’sa Lucie Villa bez greške je uočila da aktualna Vlada “nema kapaciteta” da svoju ekonomiju “ponovo dovede u sklad okretanjem izvozu”.

Nakon prethodne katastrofalno nesposobne Vlade, ni aktualna nije u stanju inozemnim analitičarima pokazati ništa bolje, ništa što bi zavrijedilo ocjenu veću od “smeća”, a svi su izgledi da će to tako ostati još dugo.