NEOBIČNO I AUTODESTRUKTIVNO: Tri godine Hrvatska nije poticala R&D. Ni poreznim olakšicama ni iz EU fondova. Koliko dugo će trebati da to nadoknadimo?

U svaki izvještaj o poslovanju kompanije Ericsson Nikola Tesla direktorica Gorda­na Kovačević pos­ljednjih je godina dodavala jed­nu diskretno ogorčenu rečenicu koja je stršala među uobičajeno suhim opaskama o prihodima, troškovima, izvozu i dobiti.

Tako je i u posljednjem izvještaju, onom za treći kvartal prošle godine, nabrojila da su prihodi od prodaje bili milijardu kuna, bruto marža 11,9 posto, operativna dobit 70,4 milijuna kuna, dobit prije oporezivanja 67,8 milijuna kuna, neto dobit 51,9 milijuna kuna…, a onda: “Unatoč većoj dobiti prije oporezivanja, neto dobit je u padu 10,8 posto zbog izostanka porez­nih olakšica za razvojno-istraživačke aktivnosti.” Očito, bila je to bodlja usmjerena prema Vladi, upakirana u objašnjenje poslovnih rezultata dioničarima.

Nije ona jedina nezadovoljna, ali kompanija koju vodi jedna je od onih koja prednjači u ulaganjima u istraživanje i razvoj (R&D), a Hrvatska već tri godine za to nema porezne olakšice, što je neobična, autodestruktivna praksa. Postoje, doduše, druge vrste potpora koje dolaze uglavnom iz europskih strukturnih fondova, ali iako su one izdašne, nije ih dovoljno za sve i nisu svi potencijalni istraživački projekti prikladni za prijavu. Primjerice, nedavno je zatvoren 750 milijuna kuna vrijedan natječaj za R&D projekte u gospodarstvu jer je zbog navale kandidata bio razdijeljen cijeli iznos, a kako su mnogi projekti ostali na suhom, sada je objavljeno da je osigurano dodatnih 250 milijuna kuna.

Krajem 2014.u Hrvatskoj je prestao važiti zakon koji je omogućavao porezne olakšice za R&D, a tek je prošli tjedan Vlada donijela prijedlog novog zakona. Dogodilo se tako da u 2015., 2016. i 2017. godini Hrvatska ni na koji način nije poticala istraživanje i razvoj, budući da u tom razdoblju nije bilo niti novca iz europskih fondova. Spomenuti natječaj raspisan je sredinom lipnja 2016., a dosad su s kompanijama potpisana tek 34 ugovora. Najveći među njima predviđa bespovratnu potporu od 52,2 milijuna kuna za razvoj i homologaciju supersportskog električnog automobila C2. Naravno, u pitanju je tvrtka Rimac automobili.

Izgubljene godine dogodile su se unatoč tome što je svima posve jasno da po ulaganjima u istraživanje i razvoj Hrvatska debelo zaostaje; u odnosu na BDP, u R&D ulažemo manje od jedan posto, dok je europski prosjek dva posto. Novi bi zakon mogao stoga biti dobar poticaj kompanijama da povećaju R&D ulaganja jer ona čine tek 44,8 posto ukup­nih dok je u Europskoj uniji prosjek 64 posto, pa je jasno da jedino iz biznisa može doći očekivani preokret kako bi se Hrvatska počela razvijati. Hoće li za to biti dovoljno što će kompanije moći umanjiti osnovicu poreza na dobit za stvarne troškove koje imaju za inovacije, razvoj i istraživanje, pa će im biti jeftinije razvijati proizvode i usluge? Vjerojatno ne, ima nešto i u općoj poslovnoj klimi, a prvi pozitivni efekti će se vidjeti 2019. godine jer uprave tek sada mogu planirati nove projekte i ukalulirati olakšice. Najveći iznos umanjenog poreza na dobit koji se zbog te potpore neće morati platiti je između 50 tisuća eura za studije izvodivosti do 300 tisuća eura za temeljna istraživanja, što nije zanemarivo.

U ENT-u će, očito je iz poslovnih izvještaja, jedva dočekati da to iskoriste, kao i u Plivi koja je u prošloj godini u istraživanje i razvoj uložila oko 400 milijuna kuna te samo na hrvatsko tržište lansirala deset novih proizvoda, pobrojao je u intervjuu Jutarnjem listu predsjednik Uprave Mihael Furjan. Unutar grupe Teva izgubili su nekoliko projekata zbog lošeg poreznog okvira u Hrvatskoj. Žalile su se i male tvrtke. “Nama se konkretno radi o nekoliko milijuna kuna koje bismo uložili u zapošljavanje novih ljudi i razvoj tvrtke”, poručivao je tako Damir Sabol, osnivač globalno uspješnog zagrebačkog startupa MicroBlink koji razvija tehnologiju za čitanje teksta kamerom mobilnog uređaja. Njegova je procjena da je ukidanje poreznih olakšica za R&D koštalo nekoliko stotina radnih mjesta godišnje.

Domino efekt je tu očit. Osim što su tvrtke imale manju dobit, pa su dioničari dobili manju dividendu, nepostojanje olakšica utjecalo je na to da ulaganja u R&D ne rastu koliko bi mogla, pa se ne otvaraju nova radna mjesta, a gospodarski rast nije kakav bi nam trebao. Nema, naravno, nikakve analize koja bi govorila o posljedicama nedonošenja zakona, država je na tri godine jednostavno zažmirila.

U strategiji piše da bismo se do 2020. trebali pomaknuti sa 0,84 posto na 1,4 posto ulaganja u R&D u odnosu na BDP, ali s obzirom na ostvareni tempo, to se čini nerealnim. Da i uspijemo - jer će milijardu kuna iz EU natječaja dijelom ipak biti investirano do 2020. godine - prosjek Unije tada će se kretati oko tri posto, što znači da ćemo i dalje ulagati upola manje.

Trenutna slika pokazuje da je za R&D u 2016. ukupno bilo usmjereno oko 2,9 milijardi kuna, od čega su 1,3 milijarda investirale privatne kompanije, najvećim dijelom iz vlastitih izvora (1,1 milijardu kuna, dok im je od državne i lokalne uprave doteklo tek 4,4 milijuna kuna), pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku. DZS je upitnik o ulaganjima u istraživanje i razvoj slao na 350 adresa, odgovore je dobio s 251, od čega su 124 iz poslovnog sektora, a njih se pak najviše bavi R&D-jem u području tehničkih i biotehničkih znanosti. Zabilježeno je također da je u istraživanju i razvoju u Hrvatskoj 17.164 zaposlenih (istraživača, stručnog, tehničkog i ostalog osoblja), a od toga je u privatnim kompanijama njih 3237. Čini vam se da je mnogo istraživačko-razvojnih radnih mjesta? U pravu ste. Realniji pokazatelj, tzv. ekvivalent pune zaposlenosti, pokazuje da je onih koji se puno radno vrijeme bave R&D-jem tek 10.697 (istraživača je 7182), a od toga u privatnim kompanijama ih je 2788 (istraživača je 1565). To je, prema dostup­nim podacima, hrvatski istraživačko-raz­vojni temelj.

Europski prosjek u ulaganju u R&D jest dva posto BDP-a, ali to već maskira činjenicu da Češka već ulaže 1,68 posto, Slovenija 2 posto, Njemačka 2,94 posto, Austrija 3,09 posto, a Švedska 3,25 posto. Kad se pak maknemo dalje od Europe, onda upravo zaprepasti podatak da je Južna Koreja još 2015. godine ulagala u istraživanje i razvoj čak 4,23 posto BDP-a, Japan 3,29, a Sjedinjene Države 2,79 posto... Statistika nam pokazuje koliki je jaz, gospodarstvo dokazuje kako je teško napredovati u takvu stanju, a iseljavanje što je krajnja konsekvencija našeg nemara.