“Rafineriju u Sisku treba ugasiti u idućih pet godina”

Pretvaranje Rafinerije nafte Sisak u logistički centar ekonomski je najisplativije rješenje, čijom bi se provedbom realiziralo 93 milijuna dolara novčanog tijeka u sljedeće tri godine u usporedbi sa sadašnjim načinom rada rafinerije.

No, logističkom centru ne treba 779 ljudi, koliko je trenutačno u glavnom sisačkom pogonu, što znači da uz logistički centar treba još jedna mogućnost. Primjerice, biorafinerija, što je dugoročan put, ali i prilično rizičan i za njega su potrebni, za početak, regulativni preduvjeti. Najbolja alternativa logističkom centru koja bi sačuvala i najveći broj radnih mjesta, pak, prijevoz je naftnih poluproizvoda između Rafinerije Sisak i Rafinerije Rijeka, s mogućnošću proizvodnje bitumena i kalciniranog koksa u Sisku. Ali, ni to nije dugoročno održiva opcija.

Osnovni zaključci

Osnovni su to zaključci koji proizlaze iz Deloitteove analize alternativnih investicijskih opcija na lokaciji rafinerije u Sisku, koja je u četvrtak službeno predstavljena i u kojoj su razrađene navedene mogućnosti i kreiran plan implementacije do 2021. Drugim riječima, iako nije tim riječima navedeno, zadržavanje primarne proizvodnje u Sisku nije održivo, nego je predviđeno postupno gašenje rafinerije u ovom obliku u kojem trenutačno postoji, i to u sljedećih pet godina.

- Sve je to očekivano. Neće danas nitko reći da morate držati rafineriju koja ionako radi na rubu učinkovitosti, a druge se zatvaraju. Činjenica je da su dvije rafinerije prekapacitirane za hrvatsko tržište - konstatira naftni stručnjak Davor Štern, kojeg kao ni mnoge druge poznavatelje situacije, nisu iznenadili zaključci Deloitteove analize.

Iako je analiza izrodila 91 ideju, 17 je ušlo u uži izbor za daljnju obradu. Razmatrale su se, kako doznajemo, osim e-logističkog središta, raznovrsne mogućnosti: od tehnološkog inkubatora, inženjerskog centra, startup inkubatora, tehnološkog parka, obrade plastike, spalionica do nekih turističkih varijanti. No, analiza je izbacila logistički centar kao najisplativiju verziju, a nekolicina prijedloga kombinira i već spomenutu mogućnost prijevoza naftnih poluproizvoda između dviju rafinerija - i to u oba smjera, radi bolje iskoristivosti kapaciteta, s mogućnošću proizvodnje bitumena i kalciniranog koksa u Sisku.

Na taj način rasteretila bi se Rijeka tijekom tri godine, koliko će trajati gradnja Postrojenja za obradu teških ostataka, kada bi bio moguć i eventualni početak pokretanja biorafinerije u Sisku. U međuvremenu bi Sisak nastavio s radom u blokovima kad je riječ o preradi nafte, a sekundarna postrojenja radila bi kontinuirano, bez obustava, što bi značilo i očuvanje više radnih mjesta, a gubitak za kompaniju bio bi najmanji moguć.

- Kako bismo uzeli u obzir prikupljene relevantne čimbenike, analizom je identificirano i nekoliko prijelaznih rješenja usko povezanih s realizacijom postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka i planiranim pokretanjem biorafinerije u Sisku. Navedeno bi omogućilo smanjenje oportunitetnog troška i očuvanje većeg broja radnih mjesta na srednji rok - objasnio je Zlatko Bazianec iz Deloittea.

Datum zatvaranja

Zaključno, kako su priopćili iz Ine, izvješće koje je predstavio Deloitte jasno upućuje na to da je prijelazno samo rješenje na srednji rok koje podrazumijeva konverziju Rafinerije nafte Sisak u potencijalnu biorafineriju i logistički centar od 1. siječnja 2021. ili najkasnije s početkom rada postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka, Inina ulaganja čija je vrijednost procijenjena na oko tri milijarde kuna.

Što će na kraju biti sa Siskom, tek treba odlučiti. Na Upravi je da donese odluku o daljnjim koracima, a hoće li to biti uskoro ili ne, teško je prognozirati. No, naftna struka upozorava da bi najprije trebalo donijeti odluku o Ini i njezinoj strategiji, a tek onda u okviru te strategije odlučivati o sisačkoj rafineriji.

Dubinske analize Sindikati, očekivano, nisu najsretniji. Jasna Pipunić, predsjednica SING-a, kaže da im je jedino prihvatljivo rješenja ono koje u obzir uzima rafinerijsku preradu i u Rijeci i u Sisku.

- Ne pristajemo na parcijalna rješenja. Rješenja koja ne podrazumijevaju dugoročno očuvanje radnih mjesta na približno istoj razini nisu prihvatljiva. U Rijeci su to investicije u pogon za obradu teških ostataka, a za Sisak je naš prijedlog da se uz primarnu preradu nafte razvije logistički centar i proizvodnja koksa i bitumena te baznih ulja, što osigurava zadržavanje radnih mjesta - ističe J. Pipunić.

Predrag Sekulić, predsjednik sindikata Nova solidarnost, pak, napominje da tek slijede dubinske analize što je isplativo, a što nije.

- Na sastanku su nam malo drukčije predstavljena rješenja nego što to prenose mediji. Spominje se logistički centar, a to je bilo u nekoj zatvorenoj priči, jer na neki način logistički centar u Sisku već imamo. Ustvrdili smo i da će se Sisak zatvoriti ako se modernizira rafinerija u Rijeci, a biorafinerija je teško isplativa jer ne znamo tržište, ne znamo gdje bismo nasad posadili, ne znamo regulatorni okvir... Na svako konkretno pitanje su nam rekli da nisu ulazili u dubinske analize, nego da oni samo predlažu i da tek treba provjeriti koji je od modela uopće moguć. Smatram da je sve to igrica s ciljem da MOL zatvori rafineriju u Sisku - smatra Sekulić.