'RECESIJA JOŠ TRAJE ZATO ŠTO JE NOVAC ZAGLAVIO U BANKARSKOM SUSTAVU' Ugledni japanski ekonomist

Višak likvidnosti u hrvatskom bankarskom sustavu trenutačno iznosi više od sedam milijardi kuna, ali statistika i dalje ukazuje na pad plasmana kredita poduzećima i stanovništvu. Nitko ne želi uzeti kredit, trošiti niti investirati, čak ni uz povoljne kamatne stope. To nije samo hrvatski problem, on trenutačno jako muči i mnogo veće i razvijenije zemlje.

Usprkos ogromnoj likvidnosti koju su stvorile centralne banke i rekordno niskim kamatnim stopama, rast kredita u SAD-u, Velikoj Britaniji ili Europi je razočaravajući, a ekonomija se ne uspijeva izvući iz krize. Razlog leži u tome, smatra Richard C. Koo, glavni ekonomist japanskog Nomura Research Institutea, što je novac “zaglavio” u bankarskom sustavu.

Psihološka barijera

- Nakon četiri godine ogromnog ulijevanja novca u sustav, krediti privatnom sektoru na Zapadu stagniraju ili padaju, a niti u jednoj zemlji nije došlo do rasta inflacije - kazao je taj tajvansko-američki ekonomist na konferenciji o redizajnu globalnih financija održanoj na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta. Zašto je to tako? Po njegovom mišljenju, radi se o “recesiji bilance”, fenomenu karakterističnom za financijske krize i razdoblje nakon pucanja balona. Suočen s urušavanjem bogatstva i bremenom duga, privatni sektor samo gleda kako smanjiti zaduženost i troškove. Za menadžere i obične građane dug počinje predstavljati pravu traumu. Stoga je jedini način da se prevlada ta psihološka barijera, smatra Koo, potrošnja javnog sektora.

- Kako je monetarna politika neučinkovita, iz ovog tipa recesije zemlju može izvući samo država. Ako poduzeća i stanovništvo ne mogu pomoći sami sebi, mora ih spasiti vlada - kazao je Koo. Kao primjer navodi japansku vladu koja je nakon 1990. ulazila u različite projekte, bolje i lošije, ali je uspjela zaustaviti potonuće ekonomije. No, kada je premijer Hashimoto poslušao savjet ortodoksnih ekonomista MMF-a i odlučio smanjiti deficit dizanjem poreza i rezanjem potrošnje, ekonomija je kolabirala, recesija je trajala pet kvartala, a porezni prihodi potpuno su potonuli. Za ispravak te pogreške trebalo je 10 godina.

S njegovom dijagnozom trenutačnog stanja svjetske ekonomije nije se teško složiti, pogotovo ne onima koji podržavaju pristup: manje štednje, više potrošnje.

Prostor za uštede

No, rješenja nisu jednostavna. Kako da troše države koje su i same prezadužene ili ne mogu dobiti zajam po povoljnim uvjetima? Za Hrvatsku i druge zemlje Europe u recesiji, Athanasios Vamvakidis, bivši predstavnik MMF-a u Zagrebu, a danas zaposlenik banke Merril Lynch, kaže da fiskalni stimulansi ne mogu biti rješenje. No, rezultati govore da ni štednja nije rješenje.

- Slučaj Grčke jasno pokazuje da smanjenje potrošnje bez provođenja reformi ne može dati rezultate - kaže Vamvakidis. Situacija je različita od zemlje do zemlje i fiskalna konsolidacija ne može se svugdje provoditi na isti način, ali u svim zemljama južne Europe, smatra, postoji veliki prostor za uštede.

Deprimiranje potrošača

Još je važnije rješavati strukturne probleme: popraviti poslovno okruženje za ulagače, olakšati investiranje...

Ipak, u vrijeme “recesije bilance”, upitno je koliko je ulagača spremno investirati, čak i da su uvjeti idealni. Taj proces povratka privatnog sektora na scenu očito će trajati. Tu je, naravno, važan i psihološki element. Japanska je vlada, kako navodi Koo, čak stvarala psihozu da će doći do rasta cijena i na taj način poticala ljude da troše. No, hrvatska Vlada zasad uspijeva samo dodatno deprimirati ulagače i potrošače. Preostaje još čekati oporavak u okruženju koji bi možda mogao pokrenuti i Hrvatsku.