Konačan produkt pažljive selekcije, temeljene na egzaktnim kriterijima, odjednom je, zanimljivom igrom slučaja, moguće promatrati i u aktualnom dnevno-političkom kontekstu. Jer proučavanjem ljestvice sastavljene od široj javnosti uglavnom slabo poznatih predstavnika domaćeg korporativnog sektora, većini će se čitatelja pogled vjerojatno zaustaviti na 11. mjestu.
Da, dobro ste pročitali, i ne, nije nikakva greška - to je baš 'ta' Skladgradnja-grup, ista ona koja posljednjih dana plijeni veliku pozornost medija, a čiji je predsjednik uprave Slaven Žužul krajem prošloga tjedna završio - s 'onu stranu brave'.
>> FORBESOV IZBOR: Ljestvica 35 najboljih kompanija u Hrvatskoj
Kao i svaka druga egzaktna znanost, statistika je neumoljiva i ne uzima u obzir subjektivne ocjene, slijepo prateći zadane kriterije. Sve o metodologiji izbora pročitajte ovdje. Shodno tome, ljestvica je posve indiferentna na porijeklo imovine ili načine na koji su se poslovi i prihodi slijevali k određenim kompanijama.
Taj dio posla ipak će morati odraditi Državno odvjetništvo. Ovdje tek možemo konstatirati činjenice i na odgovarajući način honorirati konkretne brojke, jer etičke dileme koje nedvojbeno otvaraju pojedina imena ipak je nemoguće objektivizirati i izdvojiti iz sfere subjektivnog dojma.
Naravno, interpretacija same ljestvice, najboljeg što je Hrvatska mogla ponuditi u proteklih nekoliko godina, ostavlja dovoljno prostora za umetanje subjektivnih ocjena, ali onda bi stvari svakako valjalo gledati u nešto širem kontekstu koji se pak uvelike poklapa s prevladavajućom percepcijom javnosti.
Jer dok se Skladgradnja našla u samome vrhu, kao jedna od samo 35 domaćih tvrtki koje su poslovnim rezultatima za proteklih pet godina ispunile sve zadane kriterije, njenih partnera iz javnog sektora - nema niti blizu. Ne samo da naručitelji brojnih poslova za Skladgradnju, dobro poznata imena u pretežitom ili potpunom državnom vlasništvu, nisu, za razliku od prezentiranih laureta, iskazali kontinuirani rast dobiti i prihoda u minulih pet godina, već i njihova pozicija na alternativnoj ljestvici upućuje na mizerne rezultate, ili ako hoćete, loš posao managementa.
Naime, dok je Skladgradnja zauzela visoko 19 mjesto među najboljim hrvatskim tvrtkama, poduzeće Autocesta Rijeka-Zagreb nalazi se tek na 332. mjestu, Hrvatske ceste su na 349., a Hrvatske autoceste, još gore, na 357. mjestu ljestvice najboljih velikih hrvatskih tvrtki. Da bi imali jasniju orijnetaciju, na toj se ljesvici nalazi 456 tvrtki, a naručitelji poslova od Skladgradnje redom su nalaze pri njezinom dnu.
Ako se nagađanja, a potom i optužbe protiv Skladgradnje, na kraju pokažu točnima, onda se neke stvari očito nisu promijenile, a liste najuspješnijih i dalje kreira partijska (politička) elita, selektivno odlučujući o gospodarskim granama i/ili imenima koja prema nekom kriteriju (najčešće vrlo upitne pozadine) zaslužuju podršku vladajuće garniture i na neki način su predodređena za uspjeh.