DUBINSKE PROMJENE

Što donosi najveća reforma: Marićevih 50 scenarija za porezno rasterećenje Hrvatske

Ministar financija Zdravko Marić
 Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Hrvatski porezni sustav zapravo i nije toliko loš, prvo je što će vam reći svaki porezni stručnjak kada otvorite tu temu razgovora. Ono što po njima jest loše, to su česte i nepredvidive promjene sustava. Ipak, kada spomenete da je ministar Zdravko Marić kao svoj prvi potez najavio cjelokupnu reformu poreznog sustava, reakcija je u pravilu pozitivna. Ako to namjerava napraviti Marić, to će vjerojatno biti dobro za podizanje konkurentnosti Hrvatske. Marića prati glas o njegovoj temeljitosti. Očekuje se da će promjene koje on uvede živjeti i dulje od njegovog mandata.

Rast plaća

O Marićevoj poreznoj reformi govorilo se i prije posljednih izbora. On sam kaže da je njegov tim priprema već mjesecima i da je spreman na prvoj sjednici vlade otvoriti raspravu. Želja mu je da prvi korak reforme, podizanje neoporezivog dijela dohotka i guranje granice najveće stope poreza ozbiljno naviše, zaživi već prvog siječnja dolazeće godine. Tako bi građani već u veljači na svojim plaćama primijetili pomak nabolje, što je najbolji start koji si jedna vlada može poželjeti. Kod Marića, čini se, riječ nije samo o političkom populizmu.

”Ići ćemo postupno, korak po korak, uz temeljitu javnu raspravu”, kaže u kratkom razgovoru u pauzi jedne od brojnih konferencija na kojima javnosti uporno objašnjava svoje prve poteze. ”Prvo ćemo krenuti s porezima na plaće, jer to je najjednostavnije. Zadnja promjena, a to se vjerojatno neće dogoditi sljedeće godine, nego tek godinu dana kasnije, bit će smanjivanje PDV-a na neku prihvatljiviju stopu”. Nakon toga planiraju stati i ostaviti sustav 'zaleđenim' barem do kraja svojeg mandata.

Ako sudimo po današnjim poreznim stopama, Hrvatska je vrlo siromašna zemlja. Samo tako, naime, možemo tumačiti da se najviša stopa poreza od 40 posto primijenjuje na sve zaposlene čija neto mjesečna plaća prelazi 12.250 kuna, što je preračunato na zajedničku valutu Europske unije, čija je Hrvatska članica, 1600 eura. Hrvatska prosječna plaća danas je 5686 kuna (748 eura), što znači da je prosječan trošak poslodavca po zaposlenom 9400 kuna. Taj trošak za plaću najsiromašnijeg 'bogatog Hrvata', onoga s 12.250 kuna plaće, penje se na 22.700 kuna. Gornja je granica, naravno, otvorena. Prosječna neto plaća u EU danas je 1860 eura (14.136 kuna), što je 260 eura iznad granice gdje u Hrvatskoj počinje 'bogatstvo'.

Hrvatski medijan, međutim, značajno je ispod ispod hrvatskog prosjeka. Gledano po tom, većinskom kriteriju, pola zaposlenih u Hrvatskoj radi za plaću od 5000 kuna ili manje. Mit o 'Konzumovoj blagajnici' vrijedi za cijeli sektor trgovine, najveći sektor u državi, gdje prosjek plaća rijetko prelazi 4000 kuna mjesečno (a medijan, očišćen od menadžerskih plaća, značajno je niži). Nova porezna reforma tom će sloju građana izravno donijeti najmanje. Posredno, međutim, a pogotovo nakon što se spuste stope poreza na dobit i PDV, povećan opseg potrošnje (a to znači i potražnje) trebao bi se osjetiti i na rastu danas najnižih plaća. Današnja reforma usmjerena je prije svega tome da se smanji odljev bolje plaćenih stručnjaka i da Hrvatska svojim plaćama postane konkurentnija na međunarodnom tržištu visokokvalificirane radne snage. To znači da se pokušava ići suprotnim smjerom od dosad proklamiranog – ne želimo konkurirati jeftinom radnom snagom, nego se želimo na tržištu rada boriti za najbolje stručnjake koji će nam pomoći da se za osvajanje tržišta borimo kvalitetom. To je teži put, ali dugoročno daleko poželjniji za svakog hrvatskog građanina.

Skepsa prema reformi

Ravnateljica Ekonomskog Instituta Zagreb dr. Maruška Vizek zasad je prilično skeptična prema najavljenim reformama, baš zato što su promjene dosad bile jedina konstanta hrvatskog poreznog sustava. Porezni sustav treba pojednostaviti, kaže, a to za nju prije svega znači 'smanjiti broj izuzeća čime će se proširiti osnovica, smanjiti porezne stope, staviti naglasak na oporezivanje kapitala i prestati kroz poreznu politiku voditi druge politike'. Najvažnije je, kaže, nakon što to napravimo, prestati s čestim izmjenama unutar poreznog sustava, jer to demotivira poduzetnike i potencijalne ulagače.

Tko je zapravo bogat?

Po Maruški Vizek, promatranje 'bogatstva' kroz visoke plaće pogrešan je put, jer većina bogatih vlasnici su svojih biznisa i sebi isplaćuju male plaće. Žive od dividende ili udjela u dobiti i po tim se kriterijima i oporezuju (a porez na dobit je fiksnih 20 posto, na dividendu 2 ili 4 posto, zavisno o visini isplate). Oni s velikim plaćama, često i daleko iznad 100.000 kuna, predstavljaju uzak krug vrhunskih menadžera koji plaće dobija u novcu, a ne u opcijskim dionicama kompanije i toliko su malobrojni da o njima ne treba voditi posebnu brigu. Našim progresivnim stopama oporezovani su toliko da kada se zbroje porezi i doprinosi lavlji dio zarađenog već i sada ostavljaju državi.

Iz onoga što je dosad poznato o Marićevoj poreznoj reformi, vidljivo je da je i samom Mariću pojednostavljenje sustava jedan od ključnih prioriteta u projektu promjena. Zasad je prilično izvjesno i da će se neoporezivi dio plaća povećati sa 2600 na 3750 kuna i da će se najviša porezna stopa primijenjivati na dohotke iznad 20.000 kuna. Hoće li najviša porezna stopa ostati 40 posto, ili će se, na Marićevu sugestiju, spustiti na 36 posto još nije konačno odlučeno, kao ni rok u kojem bi se porez na dobit poduzeća s današnjih 20 posto spustio na 18 posto i tako približio slovenskom (17%). Poljoprivrednici, mikro i mali poduzetnici čiji godišnji prihod ne prelazi tri milijuna kuna plaćali bi porez na dobit po stopi od 12 posto.

Sam Marić bio je proteklih dana škrt na informacijama: ”Ne kanim obećavati nešto za što ne znam hoće li se dogoditi”, rekao je krajem prošlog tjedna. Ovaj ponedjeljak najavio je da će detalji reforme biti poznati do kraja tjedna. ”Neka rješenja bit će pozdravljena, neka vjerojatno neće”, rekao je. Otežavajuću okolnost predstavlja mu to što paralelno s reformom radi i na proračunu za godinu u kojoj Hrvatskoj stiže na naplatu značajan dio dugova po obveznicama.

Uspoređujemo li Hrvatsku s drugim članicama Europske unije, porezno opterećenje nije najviše, ali ni po čemu ga se ne može smatrati našom konkurentnom prednošću. Hrvatski dvadesetpostotni porez na dobit korporacija jednak je islandskom, finskom i britanskom (britanski se nakon Nove godine spušta na 19 posto), niži od austrijskog (25%),francuskog (33,3%), njemačkog (složena stopa s minimumom na 30%), španjolskog (28 posto s iznimkama za male tvrtke i Kanarsko otočje), grčkog (29%), portugalskog (21%), slovačkog (22%), danskog (22%), švedskog (22%) i norveškog (25%), ali i značajno viši od švicarskog (16,55%) i lihtenštajnskog (12,5%). Značajno je viši od poreza u svim zemljama u okruženju koji su u rasponu od 10 posto u BiH i 15 posto u Srbiji kao susjedima izvan EU, do slovenskih 17 posto i mađarskih u rasponu od 10 do19 posto, što ovisi o visini dobiti. Bugarska (10%) i Rumunjska (16%) doduše nisu susjede, ali su u očima investitora naše partnerice u tranziciji, kao i Češka koja je danas najrazvijenija posttranzicijska ekonomija, gdje je porez na dobit 19 posto. Među baltičkim republikama najprivlačnija ulagačima je Estonija s nultom stopom poreza na zadržanu ili reinvestiranu dobit i 20 posto na raspodijeljenu dobit. Latvija i Litva konkuriraju na tržištu sa stopama od 15 posto.

Previsoki PDV

Po porezu na plaće zaposlenih hrvatska bi sa svojom maksimalnom poreznom stopom bila unutar europskog prosjeka (znači, ne naročito konkurentna), ali niska granica od koje počinje primjena najviše stope zasad je eliminira s ljestvice konkurentnosti. Litva i Latvija s maksimalnom stopom od 23 posto tu su među najkonkurentnijima, ne računamo li Crnu Goru, kao po sigurnosti ulaganja rizično odredište, ali s porezom na plaće od unificiranih devet posto.
Po stopi PDV-a od 25 posto Hrvatska je izjednačena sa ekstremno skupim zemljama Danskom, Norveškom i Švedskom, konkurentnija jedino od Mađarske gdje je PDV po izbijanju krize uzletio na 27 posto i ostao na toj razini, unatoč preporuci Bruxellesa da ta stopa ni u jednoj zemlji EU ne bi trebala prijeći 25 posto.

Deficit

Marićev tim profesionalaca razradio je više od pedeset scenarija za novu poreznu politiku, a Marić je siguran da zbog mjera koje će predložiti proračun neće pretrpjeti udar koji ne bi mogao podnijeti. Porezna politika ne smije ugroziti opće fiskalne ciljeve, rekao je, a to je da se proračun za iduću godinu donese s deficitom od dva posto - što iznosi oko 7 milijardi kuna. To bi ujedno bio i najmanji deficit u povijesti Hrvatske, što bi definitivno državu poguralo prema izlasku iz Procedure prekomjernog deficita, ali i prema boljem kreditnom rejtingu koji bi, ubuduće, osigurao da deficit ne prelazi maastrichtskih tri posto, što je ujedno i uvjet da zemlja započne s pripremama za usvajanje eura.

Turistički porez

O posebnim porezima turizmu raspravlja se unutar scenarija za smanjivanje PDV-a, ali konačna odluka još nije donesena. Premijer Tihomir Orešković još je u siječnju Udrugu poslodavaca u hotelijerstvu obradovao najavom spuštanja ”turističkog poreza” s 13 na 5,5 posto, a s obzirom da je njegov ministar financija preživio, može se očekivati barem djelomični kontinuitet tada deklarirane porezne politike. Marić je, uostalom, solidnu pripremu porezne reforme i napravio u suradnji s vrsnim financijašem Oreškovićem, kao njegov tehnički ministar. Može li to, međutim, dodatno oživjeti danas eksplozivno rastući sektor koji je godinama navikao živjeti od eksploatacije rentnog položaja ”najljepše europske obale” uz ispomoć jeftine radne snage iz susjedstva? Načelno, dodatno smanjivanje PDV-a turizmu, koji i danas plaća smanjenu stopu od 13 posto, oslobodilo bi dio novca za moguće investicije, kao i svako drugo smanjivanje poreza bilo kojem drugom sektoru. Konkurentnost Hrvatske na globalnoj karti turoperatora, međutim, neće se povećati bez značajnih iskoraka u kvaliteti usluge.

Hrvatska na mediteranskoj turističkoj sceni i danas konkurira ljepotom pejsaža i pristupačnim cijenama. Dodatno smanjivanje cijena neće pomoći, kao ni ekstenzivna gradnja akvaparkova. Turizam, kao i ostale grane biznisa, profitirat će najviše od smanjivanja poreza na dobit, podizanja neoporezivog dijela dohotka, kao i granice za ”porez na bogate” nakon čega će i neki ozbiljniji kuhar poželjeti otvoriti restoran na hrvatskoj strani Jadrana.

Uz sektorsku bitku za svakom kunom iz državnog proračuna, rasprava o Marićevoj poreznoj reformi bit će u svakom slučaju najzanimljivije što ćemo u sabornici gledati do kraja ove godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 23:10