UGOVORI O ZALOGU IMOVINE NISU RAZLOG ZA DODATNU DRAMU Bude li provedba 'lex Agrokora' uspješna roll-up kredit se može protegnuti do 2020. godine

Kad je u lipnju u prilično dramatičnim okolnostima bio dogovoren kredit od 480 milijuna eura koji je omogućio nastavak poslovanja Agrokora, tvrtke iz sastava koncerna izlistane na Zagrebačkoj burzi promptno su objavile da su u tom aranžmanu one sudužnici/jamci, poput Leda i Jamnice, a to je i Konzum čije dionice nisu uvrštene na ZSE.

Nije to bilo ništa neuobičajeno - te su kompanije i ranije jamčile za Agrokorova zaduženja. Ono što su, međutim, mnogi u javnosti tada prečuli (a što je objavljeno u izvještaju izvnanredne uprave Agrokora za svibanj) jest da je kao osiguranje kredita bila predviđena „značajnija materijalna i nematerijalna neopterećena imovina Agrokora i svih jamaca“. Sada kada je to i konkretizirano, a kompanije su objavile što su sve založile, od upravnih zgrada i pogona do polja i šuma, to je kod nekih izazvalo dizanje obrva i pitanja što to znači.

Pitali smo financijskog stručnjaka Andreja Grubišića iz konzultantske kuće Grubišić i partneri za objašnjenje tog aranžmana za koji on odmah kaže kako nije neuobičajen u takvoj situaciji.

„Agrokorove operativne kompanije su jamci kredita jer one generiraju novčani tok, a Agrokor d.d. ne, on je samo 'ljuska'. Ako pak Agrokor ne bi mogao vratiti kredit kad on dospije, ako operativne kompanije ne bi za to generirale dovoljno novca, onda bi se aktivirali kolaterali u tim kompanijama, od materijalne do nematerijalne imovine“, kaže Grubišić. Kako se to kolokvijalno kaže, kreditori traže kao osiguranje „cigle i beton“, pokretnu imovinu, kao i prava intelektualnog vlasništva, nešto opipljivo ukoliko operativne kompanije neće generirati novac. No, kaže, na takvu mogućnost naplate gledaju kao na „najnužnije zlo“ i posežu za njom tek kad nemaju drugog izbora.

„Koliko vrijede zgrade u kojima se ne proizvodi? Rabljeni strojevi? Ne baš tako mnogo“, komentira Grubišić, te dodaje kako se ništa od kolaterala ionako ne može realizirati dok traje 'lex Agrokor'.

Ovaj je kredit odobren na rok do 15 mjeseci od donošenja ’lex Agrokora’ i ima status najstarije tražbine. Dakle, u slučaju kraha, ti se vjerovnici svakako prvi naplaćuju (za iznos najnovijeg kredita, kao i za stari dug u istom iznosu, kako je predviđeno roll-up modelom, dakle oko milijardu eura). Budući da se, međutim, ipak očekuje pozitivan scenarij i nagodba s vjerovnicima o svim dugovima (najkasnije do srpnja iduće godine), spomenuti bi kolaterali također mogli biti dio pregovora, kao i prodaja imovine i odricanje od dijela potraživanja, smatra Grubišić. Recimo, dodaje on, dio vjerovnika može reći da pristaje na nagodbu pod uvjetom da se banke i fondovi koji su sudjelovali u zadnjem kreditu odreknu kolaterala. Što će pak na sve reći Sberbank, najveći kreditor koji nije sudjelovao u zadnjem kreditu i koji ovršuje imovinu Agrokora i njegovih kompanija u Srbiji i Sloveniji te je pokrenuo tri arbitraže u Londonu? Grubišić smatra da Sberbank čak može ponuditi konkurentni plan nagodbe u odnosu na onaj koji će dogovarati Ante Ramljak...

U izvještaju izvanredne uprave Agrokora za svibanj stoji kako dospijeće 'super senior kredita' od 480 milijuna eura nastupa ili istekom 15 mjeseci ili sudskom nagodbom u skladu sa Zakonom o postupku izvanredne uprave ili otvaranjem stečajnog postupka. Također je predviđeno da bi kompanija mogla produljiti kreditni aranžman za još dvije godine ako se uspješno zaključi Zakon o postupku izvanredne uprave i uz sporazumnu nagodbu koju odobrava zajmodavac. Kamata će, međutim, u tom slučaju biti uvećana.

Dakle, bude li izvanredna uprava koju vodi Ante Ramljak dovoljno dobro kormilarila sustavom, a vodeće kompanije poslovale bez većih teškoća, kredit može biti prolongiran do 2020. godine.

Ne bude li nagodbe i rok trajanja izvanredne uprave predviđen 'lex Agrokorom' istekne, onda će vjerovnici početi pokretati ovrhe i krenut će stečaj, a tu se razlučni vjerovnici mogu naplatiti i iz prodaje nekretnina. Taj pak proces, kaže Grubišić, neće trajati godinu-dvije.

„To bi vjerojatno bio desetgodišnji proces u kojem neće biti brze naplate za vjerovnike, a i pitanje je koliko bi potraživanja naplatili iz imovine. Zapravo, u prvih godinu-dvije bi zaradili samo odvjetnici“, dodaje, pa taj scenarij nikome nije poželjan.