Zgombić: 'Broj nezaposlenih odmah bi pao bar za trećinu kad bi se lakše davali otkazi!'

Odluka da od 1. studenoga u Poreznoj upravi s radom počne poseban ured koji će nadzirati 609 velikih poreznih obveznika, posljednji je u nizu Vladinih poteza kojima nastoji naplatiti svaku kunu poreza na vrijeme. O Vladinoj poreznoj politici i radnom zakonodavstvu razgovarali smo s Hrvojem Zgombićem, uglednim poreznim stručnjakom.

Odred za velike

Što mislite o tom posebnom “odredu” za velike?

- I do sada je u Poreznoj upravi postojao odjel za velike pravne osobe koje podliježu kontinuiranom poreznom nadzoru, što znači da ne bi smjelo postojati niti jedno razdoblje u kojem takve osobe ne bi bile kontrolirane. Novost je da će svaki od njih imati svog inspektora, što će biti jako dobro jer će tako inspektor moći stalno pratiti njihov rad, stjecati specifična znanja o industriji u kojoj on djeluje i biti u stalnoj komunikaciji. Ipak, trebat će paziti da se inspektori ne zbliže odviše sa svojim obveznikom. To će se moći riješiti tako da inspektor mijenja poreznog obveznika svake tri ili četiri godine.

Zadržavanje hrvatskog kreditnog rejtinga potvrda je za uvođenje reda u naplati poreza, međutim glavna je primjedba da su nužne strukturne reforme. Koje?

- Zaista je važno da je postignuta kontrola nad deficitom i da se ide u njegovo daljnje smanjenje. Deficit je izuzetno velik i za Hrvatsku je to naprosto nepodnošljivo. Vlada bi trebala predstaviti projekcije budžeta sa svim makroekonomskim parametrima za sve četiri godine svog mandata jer bi to i gospodarstvu i građanima bio putokaz u kojim ćemo uvjetima živjeti. Nažalost, bojim se da će problemi s deficitom i dalje rasti jer to ovisi o stanju u gospodarstvu. Gospodarstvo je to koje generira porezne prihode i ako to izostane, a bojim se da državne investicije neće biti dovoljne da bi se dogodio neki oporavak, bit će ozbiljnih problema.

Što je najveća prepreka investicijama?

- Mi smo realno još uvijek skuplji nego drugi. Osim toga, investitori ne znaju što bi se moglo dogoditi s poreznom politikom iduće godine jer nama svako malo neki novi porez iznenada padne na pamet. Investitore u Hrvatskoj trenutno očekuje jedna velika nesigurnost. Argumenti da se porezi kao što je porez na dividendu ili na nekretnine uvode zbog pravednosti su paravan, jer se porezi kod nas uvode isključivo zbog punjenja rupa u proračunu. Kada bi se porez na nekretnine uvodio zbog pravednosti, što je onda s onima koji drže dva ili tri milijuna eura na novčanim računima?

Znači li to da podržavate uvođenje poreza na kamate na štednju?

- Obzirom da postoji porez na dividende, porez na kamate bio bi njegov logičan ekvivalent. Oko toga kod nas postoje stare teoretske razmirice, ali točno je da se porezom na kamatu stimulira potrošnja, a demotivira štednja. Povrh toga, danas se kamata za štednju izvan bankarskog sustava već oporezuje po stopi od 40 posto uvećanoj za prirez, što za Zagreb iznosi 47,2 posto.

Progresivne stope

Kakav je to pravedan ili bolje reći primjeren porezni sustav?

- Poreznim sustavom ne bi se trebala gađati pravednost jer to ne funkcionira. Dobar primjer su progresivne porezne stope na dohodak. Ako netko ima plaću od 30.000 kuna i upada u najvišu stopu od 40 posto, točno je da je on nominalno pogođen tom stopom, ali stvarno su pogođeni prvo poslodavci koji taj porez plaćaju, a onda kupci njihovih proizvoda ili usluga. Dakle, kada uvodimo neki novi porez, primjerice na dividendu, pojma nemamo da li to stvarno

snose bogataši, pa je sustav pravedniji, ili oni to prevaljuju na svoje zaposlenike i kupce. Tako da porezni sustav u smislu postizanja veće pravednosti ne funkcionira. Nitko nikada nije čuo da su kroz porezni sustav bogataši postali manje bogati.

Koja bi bila realna stopa PDV-a?

- Porezi moraju biti najniži mogući. Ljudi različito reagiraju na promjene poreznog tereta. Mi ne znamo je li stopom od 25 posto potrošnja toliko pala da se ubire manje nego sa stopom od 23 posto. Činjenica je da mi danas financiramo jako puno rashoda koji su nepotrebni. Financiramo jako puno nepostojećih radnih mjesta jer u javnom sektoru i državnoj upravi dva ili tri čovjeka obavljaju posao koji može obaviti jedan. Mi naprosto nećemo imati izbora nego otpustiti golemi broj ljudi.

Koliko je to otkaza?

- Ne vjerujem da je riječ o manje od 50.000 ljudi u državnoj upravi i javnim poduzećima. Nemamo drugog izbora. Protiv sam smanjivanja plaća u prosvjeti ili zdravstvu ako istovremeno čuvate i plaćate nepostojeća radna mjesta. Kada ljudima smanjite plaće, oni rade manje i zato treba prvo eliminirati budžetske neefikasnosti. Tek ako to nije dosta ide se na rezanje plaća. Ja sam protiv toga da državni službenici ili direktori javnih poduzeća voze Mercedese ili Audije. Oni bi trebali voziti automobile po onoj cijeni kolika je razlika između hrvatskog i njemačkog BDP-a po stanovniku. Prema tome, ako je ta razlika pet puta, a kancelarka Merkel se vozi u Mercedesu, onda bi se naši ministri i direktori javnih poduzeća morali voziti u Golfu.

Zakon o radu

Što mislite o najavljenim izmjenama Zakona o radu?

- Sadašnja mana Zakona o radu jest da on sprečava zapošljavanje. Sprečava zato jer otpuštanje čini nemogućim. Mislim da su naš Zakon o radu i minimalna plaća dva vrlo važna faktora zbog kojih imamo toliki broj nezaposlenih i malo investicija. Na koncu, Zakon o radu je veliki problem i državnom proračunu jer vjerujem da bi se broj nezaposlenih odmah smanjio za trećinu da se ljudi mogu jednako lako otpuštati kao što se i zapošljavaju. Minimalna plaća je propisana zato da poslodavci ne bi iskorištavali radnike, ali praksa je pokazala da minimalna plaća postoji samo u radno intenzivnim sektorima koji su nekonkurentni. Prema tome nije točno da poslodavci iskorištavaju radnike jer bi onda i u informatičkoj industriji davali minimalac pa se to ne događa.