Cherie Blair: Najpohlepnija žena Britanije u ratu za Piranski zaljev

Naravno da se ovaj put, radi se o potpuno drugačijem slučaju, ali zanimljivo je da je jedan od partnera te udruge, a možda i netko tko će raditi na slučaju, odvjetnica Cherie Booth, QC, supruga bivšeg britanskog premijera. Svojedobno, Haridinaj se odlučio za odvjetnike Matrixa kako bi, možda, nastavio biti u blizini tadašnjeg britanskih premijera, vjerojatno uzimajući u obzir složenost odnosa međunarodne zajednice prema Kosovu, UN-u, EU-u, čemu sve ne.

Kako li je ovaj put drugačije! Kako samo činjenica da supruga Tonya Blaira čini dio te odvjetničke udruge, rađa pomalo nesigurnosti i nelagode. Možemo se samo nadati da Blairovo ime, kao niti njegove supruge, kao neke vrsti celebrityja britanskog političkog života, nisu imali nikakvog udjela u odluci hrvatske vlade da se povjerenje stavi u tu grupu odvjetnika.

Bilo bi strašno da jesu. Valjda nisu. Javna persona Cherie Blair, kao i njenog supruga, radioaktivno je negativna, bez šanse da se uskoro promijeni na bolje, a kroz njihov primjer točno možemo vidjeti kako drugačije promatramo istu osobu dok je na vlasti i kad više nije. Što se ranije u Tonyju Blairu vidjelo kao karizmatično, sad je naporno. Što je bilo šarmantno, sad je smiješno, što se shvaćalo kao vizionarski, sad je naporno. Evo zašto.

Epoha koja je počela 1997. kao Cool Britannia, i koja je označavala ekonomski, kulturni i popkulturni, prvenstveno modni, glazbeni, dakle u svemu društveni proboj i premoć zemlje pod mladim premijerom, danas se vidi kao razdoblje u kojoj je posijano sjeme današnje krize. Tony Blair, na čelu stranke kojoj bi točan prijevod bio Radnička stranka, stvorio je New Labour, i omogućio veliki val velikog bogaćenja, koji je za mnoge bio preludij u sadašnje razdoblje velikog siromaštva, ali ne i za sam par Blairovih.

Blair je bio nešto novo, on je bio ljevičar desnoliberalnih ekonomskih uvjerenja, što nitko nije primjećivao do god kriza nije pokucala na vrata. Kuc-kuc, tko je, pitalo se tek 2008., kad se ustanovilo da je Blair lagao oko razloga zbog kojih šalje vojnike svoje zemlje u Irak, gdje ih je poginulo i ranjeno ukupno 6700.

Pred vratima je od 2008., kad je on sišao s vlasti, stajala kriza i ušla u živote Britanaca - nezaposlenost, razočaranje, gubljenje domova zbog neplaćenih stambenih kredita, pad kvalitete obrazovanja, jaz koji je narastao između jako bogatih i siromašnih veći nego ikada prije - ali, najviše od svega, osjećaj da je Tony Blair nosio u sebi određenu moralnu nesolidnost, neodgovornost, jednu jedva definiranu sjenu velikog prevarantstva.

Predivna, neprevladana superiornost britanske demokracije vidi se između ostalog u tome kako su se Blairovi na posljednji čaj s kraljicom dovezli u službenom, premijerskom Rolls Roycu, a nakon 15 minuta sastanka neceremonijalno su im zauvijek pokazana izlazna vrata. Odvezli su se sami, svojim kolima, bez šofera, i bez pratnje. Bračni par Blair je izvanredno financijski profitirao za vrijeme dok su služili državi. Moramo staviti stvari u perspektivu - to s čime su Blairovi otišli iz Downing Streeta, nije niti tringelt onome koliko se pomogao naš bivši premijer i njegova obitelj. Jednako tako, Blairovi nisu sasvim sigurno prodali upravljačka prava strateških kompanija za par milijuna eura mita, ili ugušili vodeće kompanije u svojoj zemlji. Ali, ipak, izašli su jako dobro potkoženi.

Blairovi, točnije, gospođa Blair, jer ona vodi obiteljsko računovodstvo, nakon prvih poslovnih posrtanja - izgubili su na prvoj preprodaji nekretnine, obiteljske kuće u kvartu Islington, koji je bio popularan kad je vladala Cool Britannia - jako se izvještila. Ona je za vrijeme dok su živjeli u Downing Street 10, pazila da se troši pažljivo. Ako bi ih prijatelji bogataši pozvali na besplatno ljetovanje, krstarenje, putovanja, otišli bi, a medijima se pravdala da nemaju dovoljno novaca da si sami plate. Jadikovka da nemaju novaca, bila im je stalno na ustima. No, kad su se morali odseliti iz premijerskog stana, 2007. godine, ispalo je da im je novi dom predivna palača od šest milijuna funti. Supruga je postavila cjenik za predavanja Tonyja Blaira, a to je 240 tisuća funti po seansi. To znači, ako je aktivniji, da ima mjeseci kad donese kući i do milijun!

Nepodijeljeno je mišljenje da je Cherie Blair vrlo dobra odvjetnica, kojoj su najjača ekspertiza ljudska prava, ali se bavi i javnim pravom, zapošljavanjem, i zakonadavstvom europske zajednice, a također je i stručnjak za pitanja arbitraže i posredovanja. Odvjetničku udrugu Matrix osnovali su 2000. godine 22 odvjetnika, među kojima i Cherie Blair, svi specijalisti za ljudska prava. Službena internetska stranica Matrixa otkriva nam da su specijalizirani u područjima "arbitraže i posredništva, građanskih aktivnosti protiv policije, trgovačkog prava, pravo slobodnog tržišnog natjecanja i regulative, diskriminacije i jednakosti, obrazovanja, izbornog prava, zapošljavanja, ekologije, europskog zakonodavstva, ekstradikcije, ljudskih prava, prava imigranata i azilanta, međunarodnog prava, medijskog informativnog prava, prava duševnih bolesnika, zatvoreničkih prava, sportskih prava, poreznog prava”.

Za vrijeme dok je bila žena premijera, Cherie Blair, ili Booth, kako se u to vrijeme predstavljala a danas nastavila, vodila je profesionalnu karijeru. I ona i muž su pravnici, ali je ona bila puno bolja studentica, i učila dok je on nastojao sličiti na Micka Jaggera, svirao je gitaru u bendu “Ugly Rumors” i bio rock promotor. Cherie je studirala na London School of Economics i bila je najbolja na godini, dobivala je razne nagrade i otisnula se u jako dobru karijeru. Blair je studirao na Oxfordu.

Navodno je njega zadivio njen intelekt, a ne obratno. Nju je zavelo jer je on znao jako lijepo govoriti. Dok je ona učila i učila, on je padao pod razne utjecaje, od čega je najbizarniji bio onaj protestantskog svećenika-ljevičara-ekscentrika, ali i to u fazi kad je Tony bio poklonik heavy metal scene. Inače ga ni to nije zanimalo. Prije nego je sreo Cherie, budući premijer nije imao posebnih političkih uvjerenja, a ako ih je i imao, onda su ona bila više torijevska nego laburistička. Blair je došao u Oxford iz najbolje privatne škole u Škotskoj, totalno nezainteresiran za patnje radničke klase i bilo što a da ima veze s politikom. Radikalizirala ga je Cherie, gurnula prema laburistima, gdje je sreo skupinu političara s kojima će svijetu predstaviti svoj New Labour. Dakle, barem u početku, ona je bila ta koja je definirala o čemu se radi. Poslije je Blair, vrlo spretno, zahvaljujući velikom šarmu i elokvenciji, plivao sam.

Za razliku od Cherie, Tony Blair je imao kvalitetu da bude neodoljiv i simpatičan, i tako je to potrajalo sve do iračkog rata - dok ona jednostavno nije. Oni koji je poznaju uživo kažu da je zgodnija i simpatičnija nego na slikama. Ima, navodno, privlačnu gestikulaciju, vrlo lijep, melodičan, malo dublji, a vrlo ugodan glas, i ostavlja dojam kao da je topla, jednostavna osoba. Prilikom objavljivanja autobiografije 2008., nazvane "Govoreći u vlastito ime", dala je prvi intervju otkad je Blair postao premijer i tada objasnila novinaru što je cement njenog vrlo čvrstog braka. Nije navela četvoro djece, nego katoličku vjeru i duboka socijalistička uvjerenja. Priznala je da kad kaže da su oni socijalisti, Blair okreće očima i odmahuje glavom, ali ona i dalje smatra da je to - uz, naravno, vjeru - ono što je najdublje određuje, nju, “siromašnu curu iz radničkog miljea iz Liverpoola” i njenog muža. No, ta je socijalistkinja zarađivala, još prije šest godina, za sat i pol “više nego skoro 90 posto Britanaca godišnje”. Na australskoj turneji, gdje ju je poveo muž kada je bio još premijer, tri predavanja naplatila je sto tisuća funti ukupno. Jednako tako, i njeni sadašnji honorari su strahovito visoki.

Ovako je to komentirala Guardianova kolumnistica Polly Toynbee, koja prati sve vezano uz Laburističku stranku: “Uistinu, biti ženom premijera velika je patnja. Vjerojatno misli da zaslužuje da joj se to nekako nadomjesti. Trpjela je neprekidno ismijavanje i ponižavanje konzervativnog tiska koji su je slikali najružnijim bojama, ismijavali njenu odjeću, prijatelje, pravničku krijeru, vjerska uvjerenja, i sve čega su se mogli dosjetiti da bi je predstavili kao blesastu verziju lady Machbeth. Branila sam je, kad je, iako nije imala imovine kojom bi to pokrila, kupila dva stana u vrijednosti koja je bila samo dijelić kuća koje su posjedovali novinari koji su je napadali. No, ništa od toga ne opravdava uzimanje takvih honorara. Pravila i zakoni nisu prekršeni, ona nije državni činovnik. Ali, ostaje gorak okus neukusa. Mogla je barem pričekati dok ne napuste Downing Street 10.”

Dakle, od Guardiana, koji je prolaburistički dnevni list, i koji je klijent udruge Matrix, pa do desnih tabloida, svi se slažu da Cherie ima jednu jako veliku manu - pohlepu. Jezik do poda kad pomisli na novce. Nema sumnje da je ona pametna osoba, i dobra pravnica, i ambiciozna u poslu. Znamo da su svi odvjetnici takvi da mirna srca naplaćuju goleme novce. Jasno nam je da britanski odvjetnici imaju genetski odnjegovanju tvrdokornost, škrtost, pohlepu. Ali, da među njima, mi izabiremo baš onu koja se ističe pohlepom, je li to pametno? Svakako, možda nešto više poznaje regiju, jer joj je muž bio aktivan kad je ovaj predio bio akutalan, ali tko zna je li to pametno? Treba li baš ona zavući ruku u naš opustošeni proračun? Ponovo - ne može se nitko od njih ni približiti onome koliko su uzeli domoljubni lopovi, ali uvlači se nelagoda.

Govorimo o ženi koja je prošle godine roditeljima djece koja su njenom najmlađem sinu, Leu, došla na rođendan, naplatila prijevoz do kuće. Desetogodišnji Leo je pozvao djecu iz razreda, roditelji su rekli, da, naš sin/kći dolazi na rođendan vašeg sina, ok, odgovorila je, zborno mjesto pred školom, pokupit će ih autobus. Oh, iznajmljivanje autobusa koštalo je toliko i toliko, i kad se podijeli na trideset... Navodno su, prema Daily Mailu, pitali Blaira kako to da su odlučili naplatiti prijevoz autobusom, a on nije imao pojma o tome kako mu žena štedi.

Ona je, navodno, vodila glavna riječ još dok su bili mladi. Kad je pripremala pravosudni ispit, dodatno se specijalizirala na Westminsterskom sveučilištu, dakle uložila je dvostruki napor. Svejedno, bila je najbolja u generaciji na pravosudnom ispitu - a to nije mala stvar u Londonu - i odmah je bila, kao mlada zvijezda, pozvana u odvjetničku komoru. Godine 1999., kad je muž već bio premijer, bila je povremeni sudac, a nakon toga je osnovan Matrix, kojeg u odvjetničkom miljeu smatraju vrlo inovativnim. Oni promoviraju radni model različit od tradicionalnog. Inicijalno fokusiran na ljudska prava, polagano je širio spektar ekspertize. Cherie Blair sada radi kao međunarodni pravnik, pa je tako nastupila i na Europskom sudu pravde u Luksemburgu, a u Britaniji radi kao odvjetnik. Nastupa i kao međunarodni arbiter. U Britaniji je vodila vrlo poznat slučaj djevojčice koju je škola isključila jer je nosila potpuni veo, preko kose, lica i tijela. Cherie Booth zastupala je prava djevojke i dobila je spor.

Prošli tjedan britanski mediji ponovo su se posvetili Cherie Blair, kad je priredila rođendansko slavlje za svog oca, Tonyja Bootha, poznatog britanskog komičara. Cherie ima jednu sestru, sedam polusestara, koje je otac imao s pet različitih partnerica, makar je imao i dvije žene s kojima se nije vjenčao. Ekscentrični Tony Booth nije htio pozvati na vjenčanje dvije od osam kćeri, jednu koja mu je dosadna, a koja je dugo živjela u Australiji i čije je postojanje tajio drugima, te drugu, Laurren, novinarku, koja je također bila alkoholičarka, i koja je prije dvije godine prešla na islam i prestala piti. Ta Laurren, koja je prije bila divlja partijanerica, sad se pojavljuje pokrivena od glave do pete i, kako je otkrila u jednom tekstu, u korespondenciji je s Mustafom Cerićem, bosanskim muftijom. LKako li je svijet mali...

Cherie Blair naglašava svoje radničko porijeklo. Kao mladi, roditelji su bili dvoje slabo plaćenih putujućih glumaca u Engleskoj sredinom pedesetih, majka ju je rodila s 18., a Tony Booth imao je 21. Ostavio ih je dvije godine poslije, i vidjela ga je tek mnogo poslije. Ali, cijela obitelj, irska, odana, vrlo katolička, radnička, brinula se za mladu ženu i dvije djevojčice, Cherie i mlađu sestru.

Izuzetno bistra i uporna, Cherie se popela kroz školski sistem javnih gimnazija, grammar schools, koje je upravo New Labour jako reducirao, snizio obrazovne kriterije, i tako zapravo hendikepirao generacije i generacije siromašne djece. Otac je bio fizički atraktivan, uvijek mu se nešto događalo, štoviše imao je osjećaj da su mu silne zakonite i nezakonite žene, kao i brojne kćeri, stalno za vratom. Ništa se nije promijenilo ni kad je postao poznat i imao novaca - ali, bio je šarmantan.

Kasnije, kad su britanski mediji prenosili dojmove da je Cherie Blair jako neobična za nekoga tko je prva dama, treba se sjetiti da je njen otac u pijanstvu cigaretom zapalio posteljinu i kuću u kojoj je živio i jedva preživio.

Za vrijeme dok je bila u Downing Street, svakih toliko procurilo bi nešto što bi je, usprkos tome što je očigledno bila inteligentna, prokazalo kao blesastu. U jednom razdoblju života imala je najbolju prijateljicu, Carole Caplin, koja je poklonik raznih teorija i praksi New Agea, tako da je i Cherie tako živjela. Vrhunac je bilo kad su se ona i muž, prilikom procesa “ponovnog rođenja”, valjali u lokvi blata, mazali se tim blatom i zgnječenim voćem i izgovarali čarobne formule. Činjenica da se to, na što se svatko tko ima zdravog mozga u glavi grohotom smije, događalo dok je ovaj čovjek bio izrazito utjecajan svjetski političar, posebno je duhovita. Perspektiva da bi nas osoba koja se valja u blatu i zgnječenom voću u ritualu navodnog ponovnog rođenja zastupala u arbitražnom procesu sa Slovenijom, neke od nas neće oduševiti.

U redu, to je privatni život, ali neki britanski mediji pitali su se “je li Cherie neshvaćena ili ćaknuta”. Najgori odnosi Cherie Blair s medijima upravo su iz tog razdoblja, jer je bivši dečko te prijateljice, koja je bila ujedno i guru i fitness trener premijerskog para, zapravo bio pravi prevarant, a pomogao je Cherie pri kupnji dva stana. Kad se to saznalo,prvo je negirala, onda je plakala da nije savršena i da je mediji zapravo ne poznaju.

Ali, kad je objavila svoju biografiju, godinu dana nakon što je bračni par napustio Downing Street i prepustio mjesto Gordonu i Sarah Brown, tek onda su je pokopali. Mediji su opširno donosili izvode iz biografije, stranice i stranice štiva koje se nije odlikovalo niti inteligentnim uvidima, niti darovitšću u pripovijedanju, ali jest otkrilo unutrašnji svijet koji je kombinacija tabloidnih priča i sentimentalnih sapunica. Cherie je pisala o divljim strasnim susretima sa suprugom, o tome što se dogodilo kad su zaboravili u Londonu kontracepciju i koju vrst kontracepcije, a bili su pozvani kod kraljice u Škotsku - trudnoća s Leom - o tome kako se Tony ujutro šeta gol po kući...

Samo predujma je dobila milijun funti, i knjiga je bila besteler, ali jako je malo onih koji su je stvarno pročitali, ispostavilo se. To je knjiga koja se lista kad čovjeku dođe pod ruke, potraži se nekoliko detalja i istog trena zaboravi. Cijela nacija ju je, preko svih mogućih britanskiih novina, prozvala za neukus.

Cherie Blair konstatirala je da veliko neraspoloženje javnosti prema njoj izvire zbog toga jer je bila prva žena premijera, u britanskoj povijesti, koja je imala svoju vlastitu karijeru. Uspoređivali su je s Hilary Clinton, koja je također bila vrlo obrazovana pravnica, ali koja je napravila političku karijeru snova. Jedno vrijeme pušteni su probni baloni s informacijom da bi Cherie mogla dobiti titulu i mjesto u Domu Lordova, sve u želji da se vidi stav javnosti. Reakcija je bila toliko negativna da se prijedlog odmah povukao.

Ono čemu se bračni par sada posvetio jest zarađivanje novca, koliko se može, ali i stalno testiranje što bi mogao raditi Blair. Predsjednik Europskog vijeća, nasljednik Hermana Van Rompuya? To mu je bila želja, i ta varijanta i ne bi bila loša, ali je propala. Za sada, mora se zadovoljiti mjestom posebnog izaslanika za Bliski istok, gdje se, na pozadini tog jako teškog problema, doista može odmjeriti koliko je Blair jak. Nije posebno - nije izašao niti s jednom inicijativom ili analizom koja je bila na visini situacije, od propasti država, svgnuća diktatora do demokratskih proboja. Ali, oboje su se naučili kako se ubiru pristojne sume novca.

Kako je očigledno da se iza njenog neobičnog ponašanja i izgleda krije inteligentna žena, mnogi su mislili da je ona, koja se za vrijeme godina u Downing Streetu držala vrlo diskretno, imala mnogo veći utjecaj na muža i njegovu politiku, nego se to tada vidjelo ili znalo.

Pred kraj mandata, Tony Blair najavio je da će prijeći na katoličanstvo. Velik broj članova Anglikanske crkve prelazi na katoličanstvo, tako da to i nije nešto neobično, ali ipak, tu se nazire veliki utjecaj Cherie Blair. Inače, ona je jako često primana u audijenciju kod pape i vrlo je utjecajna u Vatikanu, toliko utjecajna, da se tamo prave da ne znaju za njenu kampanju da Crkva oslobodi stisak oko zabrane kontracepcije za žene.

Godine 2007. pojavio se i mjuzikl, "Tony!", koji postavlja na scenu uspon ovog neobičnog bračnog para, od kad su dobili izbore 1997. godine do prisilne ostavke nakon pobune u vlastitim redovima deset godina poslije. Eto, to je javna persona osobe koja će, možda, ili netko na koga bi mogla izvršiti profesionalni utjecaj, voditi hrvatski dio arbitraže granice i Piranskog zaljeva sa Slovenijom.