EKSKLUZIVNO Osnivači SpaceIL-a: Kako smo postali prva privatna inicijativa ikad koja će sletjeti na Mjesec

Luđaci.

Od svega što je Yonatanu Weintraubu prije 11 godina nedostajalo da ostvari svoj naum, najviše su mu nedostajali luđaci.

Pomaknuti entuzijasti puni otkvačenih ideja i energije.

Bio je tada mladi izraelski inženjer koji je 2004. godine fanatično pratio uspjeh SpaceShip Onea, projekta koji će u povijesti ostati zabilježen kao prvi privatni svemirski let s ljudskom posadom.

Spaceship One oborio je niz rekorda i Weintrauba je to potpuno zapalilo. SS1 bio je prva privatna letjelica koja je jurila brzinama većim od Mach 2, pa onda i Mach 3, a konačno i prva s ljudskom posadom koja je dosegnula visine iznad 100 kilometara.

Koristila je hibridne raketne motore i lansirala se s druge letjelice u zraku. U svemir je dospjela tri puta: u lipnju, rujnu i listopadu 2004., a vrhunac eksperimenta bio je let od 24 minute na visini 112 kilometara.

Ceh od 25 milijuna dolara platio je Paul Allen, možda ga znate, suosnivač je jedne malene kompanije koja se zove Microsoft.

Weintraub je, međutim, svoje ciljeve postavio još više.

Da bi ih ostvario trebalo je proći nekoliko godina, a onda se 2010. preko zajedničkog prijatelja upoznao s Yarivom Bashom i Kfirom Damarijem, također inženjerima i poduzetnicima.

“Čovjek koji nas je spojio rekao mi je kako smo jedino mi dovoljno ludi da se upoznamo i dogovorimo. Sjeli smo u pub, odmah se sprijateljili i odlučili: idemo na Mjesec”, govori mi Weintraub ovog ponedjeljka, u ekskluzivnom razgovoru za Globus, jednom od prvih internacionalnih intervjua otkad je prije samo nekoliko dana njegova neprofitna organizacija SpaceIL potpisala ugovor koji im jamči da će biti prva privatna inicijativa u povijesti koja će letjelicu poslati na površinu Mjeseca.

SpaceIL će tada, bude li sve prema planu, također srušiti neke rekorde.

Bit će to prvi privatni let i prvi izraelski let na Mjesec u povijesti koji će označiti novu eru ljudskog istraživanja svemira i najbližih planeta.

Jeftine tehnologije, svemir za sve, a ne samo za najveće velesile. Napredak i neograničeno istraživanje.

Barem u teoriji.

Izraelci će prvi nakon SAD-a, bivšeg SSSR-a i Kine uspješno sletjeti na Mjesečevu površinu.

“Vjerujem u to. Vjerujem da smo na pragu novog doba u istraživanju svemira. Ljudsko društvo dramatično će se promijeniti čim svemirski letovi postanu dovoljno jeftini i dostupni. Kad su braća Wright s tla podigla svoj prvi avion i započela eru moderne avijacije, ljudi su znali da će to promijeniti svijet, ali nisu znali kako. Uostalom tad se smatralo da će se avioni koristiti samo za brže raznošenje pošte po SAD-u. Danas nam je jasno da se zbog toga smanjio planet. Avioni su ti koji su stvorili globalnu ekonomiju”, kaže Weintraub.

Zato vjeruje da će organizacije poput njegove, jednom kad učine svemir dostupnim svakome, doslovno promijeniti civilizaciju.

“Možemo spekulirati što će se sve promijeniti i govoriti o rudarenju asteroida ili svemirskom turizmu. Ali istina je drukčija: nitko ne zna što će se sve dogoditi.”

Priča o Izraelcima na Mjesecu počinje 13. rujna 2007. godine.

Neprofitna fundacija X Prize (koja je uostalom organizirala Ansari X Prize, natjecanje koje je iznjedrilo Spaceship One i nadahnulo Weintrauba) zajedno s Googleom tada je obznanila da organizira novi natječaj - Lunar X Prize.

Cilj je samo jedan: spustiti letjelicu ili robota na površinu Mjeseca, po njoj proći najmanje 500 metara, na Zemlju poslati fotografije i podatke.

Nagrada: 25 milijuna dolara.

Bonus: još više novca ako letjelica posjeti lokaciju na koju se prije 46 godina spustio Neil Armstrong.

Za deadline je odabran prosinac 2017. godine.

Do tog roka barem jedan od prijavljenih timova (a trenutačno ih se natječe 16 iz cijelog svijeta) mora se lansirati na Mjesec kako bi osvojio nagradu.

“Za natjecanje smo se registrirali u posljednji tren. Bio je zadnji dan za prijave, 31. prosinca 2010. Sjećam se da smo prije toga proučavali konkurenciju. Tko su timovi koji su se već prijavili? Tko su ljudi u tim timovima? Znali smo da oni već nekoliko godina razvijaju prototipove. Sagledali smo situaciju, shvatili da ipak imamo izgleda i skupili 50 tisuća dolara koliko nam je trebalo za kotizaciju. Tako je sve počelo”, govori mi Wientraub.

Točno pet godina kasnije, tim iza SpaceIL-a nalazi se u Jeruzalemu, na izvanrednoj press konferenciji gdje objavljuju da su prvi od svih timova potpisali ugovor o lansiranju s kompanijom Spaceflight Industries iz Seattlea.

S njima na presici su i predsjednik Izraela Reuven Rivlin i šef X Prizea Bob Weiss.

Ugledno društvo.

Baš kao što je ugledna i kompanija s kojom su potpisali ugovor.

Spaceflight je privatna kompanija s jednostavnim biznis modelom koji znatno pojeftinjuje svemirske letove.

Riječ je o rideshare konceptu: jedna raketa, jedan let, ali više misija, odnosno više tereta na njoj, a troškove dijele svi zajedno.

Krajem rujna ove godine objavili su da kupuju raketu SpaceX Falcon 9 koja će u drugoj polovici 2017. sa sobom u svemir ponijeti više satelita i letjelicu SpaceIL-a, odnosno odjednom izvršiti nekoliko misija.

Kao kad više ljudi dijeli jedan automobil dok putuju na posao.

Misija je već dobila ime: Sun Synch Express i sa sobom će u svemir ponijeti 20-ak satelita, od pet do 575 kilograma težine, iz ukupno šest zemalja. Letjelica SpaceIL-a bit će njihov primarni teret. Kompanija je do danas već lansirala 81 satelit, a do 2018. taj bi broj trebao narasti do 135 komada.

Cijena leta za SpaceIL-ov teret? 10 milijuna dolara.

Otkud novac?

“Google dijeli nagradu na kraju natjecanja, dakle ne financiraju ništa do tog trenutka. Novac koji smo skupili došao je kao donacija iz fondova Morrisa Khana i Sheldona Edelsona. Nešto manje od deset posto novca dala nam je Izraelska svemirska agencija (ISA)”, objašnjava mi Weintraub i dodaje kako su pomoć dobili i od izraelskih medija. Naime, kad su se prijavili za Google Lunar XPrize, nacionalna televizijska kuća napravila je veliki prilog o njima što im je omogućilo proboj.

“Pomogla nam je i državna agencija te brojne privatne izraelske tvrtke koje se bave svemirskim tehnologijama. Njihovo znanje omogućilo nam je da konstruiramo letjelicu.”

Raketa na kojoj će poletjeti također je pravo malo čudo tehnologije. Falcon 9 prva je raketa koja je potpuno razvijena i sastavljena u 21. stoljeću, sastoji se od dva dijela, a ima devet Merlin motora za lansiranje te tankove od aluminij-litija u kojima je gorivo sastavljeno od tekućeg kisika i RP1 kerozina.

Kad ova bebica poleti to je jednako potisku koji zajedno proizvede pet Boeinga 747 pri punoj snazi. Prevedeno: kod lansiranja potisak iznosi 2,2 milijuna kilograma.

Raketa je visoka 70 metara, promjer joj je 3,7 metara, a dosad je lansirana 19 puta.

Prije tri godine Falcon 9 svoj vrh nazvan Dragon dopremio je do Međunarodne svemirske stanice i time je proizvođač SpaceX postao prva privatna kompanija koja je posjetila ISS.

Dakle još jedan rekord.

Uspjeh SpaceIL-a važan je zbog još jedne stvari.

Naime, ove godine isticao je važan rok u natjecanju. Fundacija XPrize, u čijem Upravnom odboru sjede ljudi poput Elona Muska, Jamesa Camerona, Larryja Pagea i drugih, naglasila je da barem jedan od timova mora do prosinca pokazati kako ima službeno zaključen ugovor o lansiranju, inače se natjecanje poništava.

SpaceIL tako je i drugim timovima, od kojih se pet smatra izrazito ozbiljnima, omogućio još godinu dana da i oni osiguraju svoje ugovore.

Tu se pojavljuju prve kontradikcije.

Naime, iako su Izraelci čak i na službenom web siteu Google Lunar XPrizea označeni kao prvi i vodeći, i suparnički timovi već su najavili svoje datume slijetanja na Mjesec. Najbliži tome su, barem ako je suditi prema nekim drugim websiteovima, iz američkog tima Astrobotic koji slijetanje na Mjesec najavljuju za 2016. godinu i to istom Falcon 9 raketom. Iako imaju problema s financiranjem upravo su sklopili ugovor s britanskim projektom Lunar Mission One koji je pomoću Kickstartera skupio milijun dolara (novac je dao i Stephen Hawking). Riječ je o timu znanstvenika koji bi usput na Mjesecu provodili istraživanja, pa im odgovara da stopiraju vožnju do njegove površine. Datum njihove misije varira ovisno o izvoru - od sljedećeg travnja pa sve do 2018. godine što samo pokazuje zašto Google inzistira na službeno sklopljenom ugovoru kao jedinom mjerilu.

A tu su Izraelci prvi.

Jonatan Weintraub kaže kako je odmalena bio fasciniran svemirom. Između ostalog završio je i NASA-in International Space University te godinama radio u tvrtkama koje se bave svemirskom tehnologijom.

“Još u srednjoj školi upisao sam izborni predmet iz svemirskih tehnologija na kojem smo sastavljali cubesat letjelicu (minijaturni satelit zapremnine jedne litre, težak 1,33 kg), a već sa 16 sam objavio svoj prvi znanstveni rad iz tog polja. Naš cubesat poletio je deset godina kasnije i još uvijek je operativan tamo negdje u svemiru. To je jedna lijepa priča.”

Na istom principu funkcionira i letjelica s kojom SpaceIL pokušava doseći Mjesec.

Naime, dok drugi timovi uglavnom pokušavaju sastaviti rovere (vozila kakva viđamo na Marsu), Weintraub i njegovi kolege odlučili su se za drukčiji pristup.

Oni su dizajnirali malenog hoppera, odnosno tzv. skakača.

Mediji uglavnom izvještavaju kako se izraelski tim koristi najnovijim nano i mikro satelitskim tehnologijama u njegovoj gradnji.

Pitam Weintrauba da mi to pojasni.

“Najveći izazov koji je postavljen pred nas bio je da dizajniramo i sastavimo malenu ali pametnu letjelicu. Jer ako je prevelika puno košta, a znali smo da ne možemo skupiti dovoljno novca za nju. Ipak smo mi neprofitna misija. Zato smo morali drukčije razmišljati. Pitali smo se što su sateliti i kako se oni danas proizvode. Željeli smo iskoristiti postojeća tehnološka rješenja, posebno nano i mikro tehnologiju kako bi smo smanjili težinu, a ujedno i cijenu”, kaže mi.

Pojednostavljeno, trebalo je napraviti stroj koji će moći dijeliti skučeni teretni prostor na raketi s još 20 drugih satelita.

Zvuči mi kao da uspoređuje ekonomsku i biznis klasu u avionima.

“Tako je nastao naš hopper. Težak je 500 kilograma i veličine je stolića za kavu, možda perilice za rublje. Odlučili smo se protiv rovera jer bi to zahtijevalo dodatne pokretne dijelove. A to je teško dizajnirati i testirati na Zemlji. Ti dijelovi ionako se često kvare. Naša ideja je napraviti hoppera koji će se spustiti na Mjesec i izvesti jedan skok od 500 metara.”

U kompaniji Spaceflight kažu kako se ne događa svakog dana da mogu objaviti kako će u orbitu poslati toliko satelita, a jedan od njih čak i do samog Mjeseca.

“Ali učinili smo upravo to. SpaceIL upravo je pomoću nas kupio svoju kartu za Mjesec”, stoji u njihovu priopćenju.

Izraelski hopper u raketi će biti smješten u posebnoj kapsuli koja će jednom kad se odvoji od rakete iz sebe izbaciti SpaceIL-ovu letjelicu.

Ona će nakon toga pomoću posebnih navigacijskih senzora krenuti prema Mjesecu, uz pomoć inženjera koji će sa Zemlje paziti treba li mu pomoć.

“Od ove misije ježi nam se koža i stvaraju nam se leptirići u trbuhu. Godišnje se u svemir lansira 50 raketa, i većinom su sve one od službenih Vladinih agencija, što je svemir dosad činilo ograničenim samo za najbogatije vlade. Mi smo sada ušli u 0.000004 posto svjetske populacije koja može iskusiti put u svemir”, poručuju iz Spaceflighta i dodaju kako je ovo fantastično vrijeme za svemirsku industriju.

Weintrauba pitam koji im je konačni cilj.

“ Želimo iskoristiti ovo slijetanje na površinu Mjeseca da bismo inspirirali djecu da i sama krenu putem znanosti i inženjerstva. Želimo ih potaknuti da jednog dana baš oni slete na Mjesec. Dosad smo kroz razne oblike kontakata doprli do 300 tisuća mališana i želimo inspirirati još puno više njih. Naša letjelica snimati će i fotografirati svoj let i kretanje po površini Mjeseca, te izvesti znanstveni eksperiment koji pripremamo s Weizmann Institutom”, kaže.

Projekt koji su trojica prijatelja započela u pubu u kojem su se prvi put upoznali mogao bi biti ključan za razvoj svemirske tehnologije i visokotehnoloških kompanija u Izraelu.

“Naša svemirska industrija oduvijek je bila osmišljena kao malena. Ne znam jeste li to znali, ali Izrael svoje satelite lansira na zapad, što se smatra pogrešnim smjerom, jer tako ne koristi Zemljinu rotaciju kao pogon, nego idu kontra nje.

To činimo jer nam je istok gusto naseljen, a na zapadu je otvoreno more. I to je upravo razlog zbog kojeg smo ‘maleni’. Zato što lansiramo u pogrešnom smjeru, zato nam je u zrak teško podizati veće terete. To nas tjera da izmišljamo sve sitnije letjelice i sve pametnija rješenja.

Naš je plan stvoriti najmanju letjelicu u povijesti koja će sletjeti na Mjesec”, govori mi.

Ukratko Weintraub se nada da će zbog njegovog pothvata Izrael u budućnosti stvarati pametniju i bolju svemirsku tehnologiju.

SpaceIL zapravo u svojoj zemlji želi inicirati ‘Apollo efekt”. Svoju zemlju žele zaluditi svemirskom utrkom.

Stoga i potencijalnu nagradu koju će osvojiti ako pothvat doista izvedu do kraja, žele uložiti u edukaciju mladih. Sve će dati za školovanje studenata.

“Uspjeh SpaceIL-a bit će izvor ponosa za Izrael, a svijetu će predstaviti inovativan način istraživanja svemira i potaknuti našu ekonomiju”, stoji u manifestu organizacije.

Ili kako to Weintraub kaže: Vrijeme je za promjene!

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: