HOBOTNICA DR. GOLUŽE Kako su jedan ginekolog iz bolnice u Petrovoj i njegova moćna udruga postali apsolutni vladari hrvatskog zdravstva

Da HDZ i nije morao u “izvanbračnu zajednicu” s Mostom, Ante Ćorušić ne bi imao nikakve šanse postati ministar zdravlja. Zašto? Premda je Ćorušić i sam dugogodišnji bolnički liječnik, pa čak i član HUBOL-a (udruga bolničkih liječnika) koja je u nešto više od dvije godine postojanja sa svojih oko 2000 članova preuzela sve važnije funkcije u hrvatskom zdravstvu (osim one predsjednika Zbora liječnika), ne uklapa se u “viziju vođe” jer se “ne slaže s načinom vođenja udruge”, a ima i “previše profesionalnih titula”.

Vrlo uspješno HUBOL-ovo kadroviranje zapravo se nastavlja po sistemu “tko nije s nama, taj je protiv nas”, pa u konačnici samo “poželjni” članovi mogu na visoke dužnosti bez obzira na njihove političke opcije. Predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) lani je postao Trpimir Goluža, a potom ministar zdravlja postaje Dario Nakić, Ivan Bekavac njegov zamjenik, a Ružica Palić Kramarić pomoćnica. Predsjednica Saborskog odbora za zdravstvo je Ines Strenja-Linić. Riječju, hrvatskim zdravstvom u ovom trenutku vladaju bez ostatka bolnički liječnici.

Dapače, odmah nakon prošlih izbora kadroviranje u zdravstvu preuzela je mostovka Ines Strenja-Linić, perjanica riječkog HUBOL-a i donedavna predsjednica Skupštine Hrvatske liječničke komore. I premda je ministar zdravlja bio u HDZ-ovoj kvoti, Ćorušić nije prošao HUBOL-ovo sito. Tek je Nakić s obje tražene iskaznice, i to one “dokazanog” člana HUBOL-a i HDZ-a, ispunio uvjete. Članovi HUBOL-a u javnosti i u kuloarima izjašnjavali su se za ministarskog kandidata “običnog liječnika bez profesorskih titula i političkog iskustva ali koji dolazi iz baze i štiti interese liječnika”. Dakle, idealan kandidat morao je biti dokazani hubolovac jer upravo je to njihov prosječni profil. Čak kruži i priča da se tijekom pregovora o kandidatima za ministarsku fotelju između Mosta i HDZ-a Ines Strenja-Linić “obavezno konzultirala s vrhom HUBOL-a”, koji je navodno i dao zeleno svjetlo Nakiću. Nekoliko tjedana iz istih razloga trajale su i konzultacije za Mostova zamjenika ministra i opet je prevagnulo hubolovsko članstvo Ivana Bekavca.

Naravno, to samo po sebi ne mora biti loše za hrvatsko zdravstvo, ali isključivost sigurno nije dobra jer sličnih kandidata bilo je i među liječnicima primarne zdravstvene zaštite koji se očito kroz svoju udrugu KoHOM, nastalu na sličnim krilima pobune protiv ministra Milinovića, nisu uspjeli nametnuti ni približno kao HUBOL. Dapače, danas ih nema čak ni u povjerenstvu za primarnu zdravstvenu zaštitu Hrvatske liječničke komore. Istina, dio danka platili su i zbog afere Hipokrat, u kojoj je tristotinjak liječnika kažnjeno zbog primanja mita od farmaceutskih tvrtki. Dodatni animozitet proizlazi i iz činjenice da dio liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti zarađuje više od bolničkih specijalista.

Lanjski izbori u Hrvatskoj liječničkoj komori pokazali su tko je “gazda”, tako da u srazu HUBOL-a i KoHOM-a pobjedu odnose bolnički liječnici. Predsjednik postaje Trpimir Goluža, a Ines Strenja-Linić predsjednica komorske skupštine.

Inače, početak HUBOL-ova puta bio je vrlo revolucionaran - borba protiv tada aktualnog ministra zdravlja Rajka Ostojića, koji sa svojim dojučerašnjim kolegama nikako nije mogao naći zajednički jezik. Uvođenje radne obveze, smjenskog rada, zakona o reprezentativnosti, po kojem liječnici nisu sudionici kolektivnog pregovaranja, samo su dio nezadovoljstava koji su “neke nove bolničke klince” potaknuli na akciju do tada nezabilježenu u hrvatskom zdravstvu.

U biti, idejni začetnik pobune bio je Hrvatski liječnički sindikat koji je u jesen 2013. pokrenuo najdugotrajniji štrajk liječnika, koji traje još i danas. Naime, štrajk je u mirovanju, ali ga nitko službeno nije ugasio. No, kako su se tada vladajući pobrinuli da diskreditiraju predsjednika Ivicu Babića i neke druge sindikalno osviještene liječnike, otvorena su vrata za “novo organiziranje”. Javnosti nepoznati Pavo Kostopeč i Trpimir Goluža pokrenuli su prije dvije godine nešto za što je malo tko vjerovao da bi moglo opstati a kamoli postati relevantni faktor u hrvatskom zdravstvu bez kojeg se ne može. Malo pomalo s još nekim “pionirima” poput Ade Barić, Krešimira Luetića, Ivana Bekavca... postajali su sve glasniji, a njihove riječi koje su izgovarali u javnosti padale su na plodno tlo liječničkog nezadovoljstva poglavito Hrvatskom liječničkom komorom, kojom su, kako su tada govorili, “vladali penzioneri”. Tražili su da ih Komora zaštiti od ministra, ali očekivanih reakcija, primjerice namjenski rad, nije bilo pa je počelo “samoorganiziranje”.

“Naš je cilj od početka bio uključiti se u rad komore, a to smo jedino mogli izborima. Zbog toga smo krenuli s osnivanjem podružnica u svim bolnicama”, objašnjava Pavo Kostopeč, koji je inače u trenutku kad se uključio u HDZ-ovu predizbornu kampanju izašao iz vodstva HUBOL-a. Dodaje kako nije želio da udruga dobije stranački predznak jer je cilj bio iznadstranački - borba za boljitak svih liječnika.

Predano su hubolovci obilazili bolnice po cijeloj Hrvatskoj. Iz dana u dan imali su sve više sljedbenika i osnivali podružnice ne bi li do izbora u Hrvatskoj liječničkoj komori u proljeće prošle godine imali većinu delegata u izbornoj skupštini. U tome su u potpunosti uspjeli, pomeli su “penzionere” i danas je na čelu Komore hubolovac Trpimir Goluža. No, nakon izvedenog “komorskog puča” danas su mnogi manje blagonakloni prema “liječničkoj mladosti” jer je percepcija kako se ipak ništa bitno nije promijenilo u bolničkom sustavu nakon što su hubolovci preuzeli vlast. Mnogi su uvjereni da sad kad su dobili “svoje ljude” u Ministarstvu zdravlja HUBOL može očekivati da mlin krene na njihovu stranu. Istina, prvi ljudi Ministarstva zdravlja tvrde da žele zadržati “neutralnost”.

“Zamrznuo sam članstvo u HUBOL-u jer, premda to nije klasični sukob interesa, ne bi bilo dobro da, primjerice, liječnici primarne zdravstvene zaštite ili pacijenti misle kako sam više na strani bolničkih liječnika kod donošenja odluka”, kaže ministar Nakić. I njegova pomoćnica Ružica Palić-Kramarić kaže kako je zamrznula članstvo u HUBOL-u, a isto je navodno učinio i Ivan Bekavac.

“Od HUBOL-a sam više očekivao poglavito kad su 'preuzeli' HLK. Mislio sam, oni su mladi, imaju snage za promjene koje su potrebne bolničkom sustavu koje svi očekujemo. No, moram reći da sam ipak malo razočaran jer se zapravo nije pomaknulo ništa bitno. Uglavnom slušamo razne kritike, ali novih ideja za promjene zasad nema”, kaže prof. dr. Darko Antičević, ugledni hrvatski ortoped.

Nisu zadovoljni ni liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. “Istina je da nas primaraca ima tri puta manje nego bolničkih liječnika, ali u ovom trenutku nismo zadovoljni svojim položajem u HLK, koju u potpunosti kontrolira HUBOL”, kaže Ines Balint, predsjednica KoHOM-a. Dodaje kako liječnici primarci nemaju dobar kontakt sa svojim komorskim predstavnicima i, dakako, onda se ne mogu ni riješiti problemi koji evidentno postoje. No, kaže kako ne vidi pomak niti u rješavanju problema bolničkih liječnika jer se ni u tom segmentu, odnosno u njihovim uvjetima rada, ništa nije promijenilo.

“Mi ipak imamo prvi kontakt s pacijentom i zapravo najbolje znamo kako funkcionira sustav, odnosno znamo što treba mijenjati, ali nitko nas ništa ne pita, pa izgleda kao da to nije i naša komora”, kaže Balint.

Očito, hubolovci su zasad pokazali da nedvojbeno znaju osvajati vlast, no čini se da je vrijeme da konačno s riječi prijeđu na djela žele li uvjeriti i pacijente i kolege da su mislili ozbiljno kad su govorili da ih politika ne zanima, nego poboljšanja u zdravstvu. Nova predsjednica HUBOL-a Ada Barić pak kaže kako su otvoreni za svaku kritiku svog rada, ali da su u ove dvije godine ipak učinili puno posla.

“Mi smo udruga građana, a ne politička organizacija i nastojimo biti vrlo konstruktivni pa svaki put kad kritiziramo, nudimo i rješenje problema, no za njih nema dovoljno sluha kod onih koji bi trebali realizirati te prijedloge”, kaže Barić. Dodaje kako su, primjerice, napravili prijedlog pravilnika za rad liječnika izvan radnog vremena, ali ostao je u ladici ministra baš kao i prijedlog mjera za ostanak liječnika u Hrvatskoj.

“Mladim liječnicima vrlo je važno rješavanje stambenog pitanja. Ne tražimo da nam država da stan, nego da dobijemo kredite po povoljnijim kamatama”, ističe Barić. Naglašava kako HUBOL mora u buduće više raditi na uspostavljanju kontakata s udrugama pacijenta.

Nema dvojbe da se HUBOL u hrvatskom zdravstvu u kratkom roku etablirao kao relevantan kreator kadrovske politike, a sad bi njihovi dužnosnici od komore do ministarstva trebali izvući “dobre ideje” iz ladica. Hrvatski građani nenaviknuti na javne kritičke istupe liječnika bili su iznenađeni kad je nekolicina četrdesetogodišnjaka prije dvije godine počela sa žestokim komentarima svakog poteza zdravstvene administracije. U toj se kritici kao lider nametnuo Trpimir Goluža, inače ginekolog u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj. Do tada široj javnosti nepoznat liječnik gotovo svakodnevno komentirao je događaje u sustavu, pa su se mnogi pitali - tko je taj jurišnik i koja ga politička opcija gura u prvi plan?

No, Goluža je stalno govorio kako nije igrač politike, nego bolničkih liječnika, za koje se malo ili ništa ne čini. Iskustvo u liderstvu iz studentskih dana, kad je bio predsjednik Zbora studenata i studenata u Znanstveno-nastavnom vijeću, sigurno mu je pomoglo u afirmiranju HUBOL-a kao relevantnog liječničkog faktora.

Goluža je bio u stalnom sukobu s tadašnjim ministrom Rajkom Ostojićem, pa je i to pomoglo “da svaki dan bude u medijima”. Prozivao ga je, primjerice, za uvođenje smjenskog rada tvrdeći da se tako smanjuje broj operacija. Odgovor je Goluži stigao iz vlastite bolnice - ravnatelj mu je uručio opomenu pred otkaz zbog “odavanja bolničkih tajni”. No, tadašnji predsjednik HUBOL-a nije se dao smesti, išao je korak dalje i optužio Ostojića da namješta natječaje za kupnju medicinskih uređaja, a na kraju i za prekomjernu kupovinu ECMO uređaja, odnosno umjetnih pluća. Goluža je završio na sudu s Ostojićem, koji je na kraju ipak povukao tužbu.

No, čini se da su “traume” ostale jer se Goluža i dalje “pomalo” bavi Ostojićem. Naime, u najnovijem broju Liječničkih novina liječnici mogu pročitati i “slučaj vesela vjeverica” garniran političkom karikaturom neprimjerenom za takve novine. Navodno “novo lice” tog lista Goluža je zaokružio dodatnim politiziranjem - odnosno “lijevom i desnom stranom” viđenja ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Liječnici koji su na svoje adrese dobili novo izdanje svojih novina nisu oduševljeni “politikom u vlastitoj butigi”, pa će se Goluža htio - ne htio morati kao predsjednik “svih doktora” vratiti tamo gdje HLK ima nadležnosti, a to je isključivo zdravstvo i zdravlje.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE: