Obitelj Broz osniva Titov fond za neplodne parove

Moj je djed bio vrlo liberalan i uvjerena sam da je podržavao razvoj umjetne oplodnje koja je u Zagrebu u bolnici Sveti Duh primijenjena među prvih sedam zemalja u svijetu tri godine nakon njegove smrti”, kaže Titova unuka Saša Broz koja je, u ime svoje obitelji, nedavno s nacionalnim parkom Brijuni i bolnicom Sveti Duh potpisala ugovor po kojem 10 posto od prodaje svih suvenira s Titovim likom na otočju ide za pomoć Odjelu medicinski potpomognute oplodnje te zagrebačke zdravstvene ustanove.

Taj novac po Zakonu o zaštiti autorskih prava pripada obitelji Titova sina Miše Broza koji je prije tri godine u Zavodu za intelektualno vlasništvo zaštitio korištenje Titova imena i potpisa u Hrvatskoj, ostalim zemljama bivše Jugoslavije osim Srbije te Italiji i zemljama Beneluxa. Bez zatražene dozvole obitelji ondje se ne smiju izdavati knjige o Josipu Brozu koje sadrže njegove izjave i fotografije, a posebice proizvoditi i prodavati različiti suveniri s njegovim likom.

Brozovi će, otkriva poznata redateljica, uskoro dati i svoj potpis za otvaranje muzeja posvećenoga Titu u vili na Bledu koju je on koristio i koji će s obitelji potpisati ugovor prema kojem će postotak od 10 posto uplaćivati također odjelu potpomognute oplodnje bolnice Sveti Duh. To će, uz brijunsku galeriju Titovih fotografija, biti ujedno i jedini muzej u regiji posvećen vođi te države. Starom selu u Kumrovcu Brozovi su besplatno prepustili svoja prava na tantijeme jer je ta ustanova u teškoj financijskoj situaciji.

No, priča s Titovim nasljeđem mnogo je zamršenija. Za nekoliko mjeseci, u svibnju iduće godine, bit će 30. obljetnica njegove smrti, a na tržištu se i dalje pojavljuju knjige čiji autori tvrde da su otkrili nepoznate pojedinosti iz njegova života utemeljene na navodnim tajnim dokumentima, pa čak i njegovim rukopisima.

Takve tvrdnje Titova unuka smatra smiješnima i sumnja u autentičnost tih dokumenata. Posljednji u nizu je u Beogradu nedavno objavljen ”Titov dnevnik” koji je uredio beogradski novinar i publicist Pero Simić, koji kaže da se 20 godina bavi proučavanjem Josipa Broza Tita o kojem je već mnogo pisao, a ovaj put je objavljen dnevnik koji je maršal pisao od prosinca 1950. do veljače 1951. Prošli tjedan Jovanka Broz je javnosti otkrila kako su taj dnevnik zajedno s ostalom Titovom dokumentacijom, nedugo nakon njegove smrti 1980., iz njezina doma nasilno odnijeli nepoznati ljudi.

Ogorčena je što od nje nitko nije tražio dozvolu za objavu Titova dnevnika niti joj je isplatio honorar na autorska prava koja joj pripadaju na temelju rješenja beogradskog suda iz 1984., kojim pravo na Titova autorska djela imaju ona te njegovi sinovi Žarko Broz i Mišo Broz. Kako je zbog diplomatske službe njezin otac, zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova, živio u inozemstvu, upravo se Saša Broz zadnjih godina najviše bavila ostavšitinom svoga djeda.

”Nije mi poznato da je postojao ikakav Titov dnevnik niti sam ikada prije čula za Peru Simića. Svi dokumenti koji su pripadali pokojnome djedu bili su pohranjeni u Državnom arhivu. Tko i pod kojim uvjetima je mogao iz državnog arhiva nešto otuđiti i objaviti bez suglasnosti zakonskih nasljednika, doista ne znam. Ne mogu pratiti sve što se izdaje kao navodni originalni dokumenti ili biografije. U najmanju je ruku smiješno i besmisleno da nakon 30 godina neki još uvijek žele otkriti toplu vodu i da postoji toliko more još neobjavljenih Titovih originalnih zapisa.

Ljudima, kojih ima i u Hrvatskoj, koji pišu takve lažne biografije i pozivaju se na autentične dokumente, jedini je, prvi i osnovni cilj, zarada, a njihova publika očito nije svjesna da čita izmišljotine. Postoje autentični materijali pisani Titovom rukom za koje znam gdje se nalaze, ali oni sigurno nikada neće biti objavljeni”, kaže Broz koja se slaže da bi za svaki objevljeni Titov citat na temelju sudskoga rješenja iz 1984. obitelji trebali biti isplaćeni tantijemi. O zaštiti autorskih prava na području Srbije brine se njezin bratić Joško, sin Žarka Broza, koji bi preko svoga društva Josip Broz Tito mogao zatražiti da se ispita autentičnost navodnog dnevnika.

”Svatko može objaviti knjigu o Titu, a na nama je hoćemo li ga tužiti. Do sada nismo podigli još ni jednu tužbu, što ne znači i da nećemo. Zaštitom smo reagirali kako bi se korištenje njegova lika svelo na razumnu mjeru. Moj otac može bilo kojoj izdavčakoj kući u Hrvatskoj i drugim državama gdje vrijedi zaštita zaustaviti tiskanje i prodaju knjige i zatražiti tantijeme za zadnje tri godine.

To vrijedi i za filmove koji se snimaju. Gotovo sve na tržištu što sadrži njegove originalne potpise, citate, a prodaje se bez zatražene dozvole i dogovorenih uvjeta korištenja s mojim ocem, može postati predmetom tužbe. Međutim, svi oni koji na decentan način žele gajiti uspomenu na moga djeda, mogu računati na našu podršku.

To može samo imponirati, no neki ljudi Tita koriste samo da bi se bogatili i prodaju sve i svašta - od igle do aviona. S Brijunima već tri godine imamo ugovor po kojem oni 10 posto od svakog prodanog suvenira koji asocira na boravak moga djeda na otočju uplaćuju u humanitarne svrhe, a prodaja ide odlično”, govori Saša Broz koju je neki dan na ulici zaustavio nepoznat čovjek i pitao je može li na štandu sa suveniraama prodavati Titove slike.

”Rekla sam mu neka prodaje slike svoga pokojnog djeda”, otkriva Titova unuka koja ne želi komentirati Jovankino negodovanje što joj nitko ne isplaćuje tantijeme te da su joj oduzeti Titovi osobni predmeti i novac.

”Nakon Titove smrti provedena je ostavinska rasprava, ali nije bilo podijele imovine jer se gospođa Jovanka nije složila sa tim što je sve uzeto u obzir kao njegova osobna imovina, pa stoga nikome od nasljednika nije ništa ni pripalo. O Jovanki ne mogu govoriti jer sam je vidjela jedan jedini put u životu i to na djedovu sprovodu.

Ona nije prisustvovala našim obiteljskim druženjima. Osoba koja od svih nas zna najviše o Titu je moja baka Herta Haas od koje sam najviše saznala kakav je doista bio moj djed, po karakteru i postupcima. Bez nje, koja mi je ispričala mnoge intimne detalje iz njegova života, ne bih znala kakav je zapravo bio. Ostali su u kontaku i nakon što više nisu živjeli zajedno. Nisam upoznala osobu koja s više ljubavi govori o Titu i njihova je životna i ljubavna priča jedna od najdirljivijih koju sam čula.

Kada s njom razgovaram, osjećam se najbliže djedu“, kaže Saša Broz ističući kako je 95-godišnja gospođa Haas vrlo lucidna i snažna žena o kojoj se brinu kćeri iz drugoga braka, i jako se veseli posjetima sina i unučadi iz Hrvatske. Saša kaže da je posjećuje u Beogradu svakih nekoliko mjeseci, a par puta godišnje odlazi i na djedov grob, pa će tako biti i u svibnju iduće godine na 30. obljetnicu smrti.

‘Tito je je za mene moj djed, a neka ga kao povijesnu ličnost komentiraju povjesničari. Volim pročitati pametne komentare o njegovu djelu i nemam ništa protiv da se piše kritički. Za njim i danas vlada velik interes što me ponekad opterećuje. Kako je Istra najcrvenija hrvatska regija, tamošnji vodeći političari poput Ivana Jakovčića i Damira Kajina često pokušavaju manipulirati imenom Josipa Broza”, govori Saša Broz.

Kada se zaželi mira, odlazi na Brijune uz koje je vežu prelijepe uspomene iz djetinjstva i na koje je nakon višegodišnjeg izbivanja doplovila 2000. godine. Tada je nakon dugih 15 godina prvi put vidjela i svoju papigu Kokija koju joj je djed poklonio za 9. rođendan. Ona je Kokiju, kaže, dala ime i učila ga prve riječi, no kada ga je dovela kući, nestašna je papiga navalila gristi namještaj pa je presudila odluka njezine majka da se ptica štetočina vrati na Brijune.

U međuvremenu Sašina je pričljiva papiga postala nezaobilazna brijunska atrakcija koji i danas besprijekorno izgovara Titovo ime iako je svom riječniku pridodala i nekoliko psovki kojima rado “počasti” slučajne prolaznike. Jedan od brijunskih misterija je pitanje tko je papigu naučio prostote. Kokijeva vlasnica tvrdi da na Brijunima živi kao kralj i vodeći ljudi nacionalnoga parka, prema njezinim riječima, s razlogom strepe od dana kada će vremešna ptica uginuti jer će Titovo otočje tada ostati bez svoje najveće žive legende.

Sada će Slovenci plaćati oplodnju u Hrvatskoj

‘Razmišljala sam kako mnogi hrvatski parovi koji ne mogu bez liječničke pomoći dobiti potomstvo, odlaze u Sloveniju na umjetnu oplodnju koja je odnedavno u Hrvatskoj otežana novim zakonom. Sada će Slovenci uplaćivati novac za pomoć razvoju umjetne oplodnje u Hrvatskoj. Posljednje dvije godine, otkako smo zaštitili Titovo ime i potpis, Brijuni su uplaćivali novac Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj, kojemu je Tito za života svake godine sa svoga otočja slao mandarine. Time smo na neki način nastavili tradiciju kojom je on pomagao Nazorovoj, a sada želimo pomoći Svetom Duhu jer je natalitet veliki problem u Hrvatskoj i smatram da je prirodna želja svake žene i njezina partnera da budu roditelji’, govori Saša Broz čija je odluka da podupre medicinski potpomognutu oplodnju donekle i izraz njezina nezadovoljstva rigidnim zakonom ministra zdravstva Darka Milinovića.