OTKRIVAMO ISTINU O BIJEGU VLADIMIRA ŠEKSA NA PANTOVČAKTomislav Karamarko je rekao: Mičite mi ga!

Kad sam, prije 10-15 dana, u popodnevnim vijestima na Hrvatskom radiju čuo da je Vladimir Šeks imenovan posebnim savjetnikom predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović za pravna i ustavna pitanja, moram priznati da sam se podosta iznenadio.

Iskreno rečeno, nisam ga nikada zamišljao na takvome mjestu i u takvom ambijentu, niti sam dotad imao bilo kakvih, pa makar i simboličkih, indicija (niti s Pantovčaka niti iz nekog drugog izvora) da bi on uopće mogao biti postavljen na takvu jednu specifičnu funkciju.

Naravno da me to zaintrigiralo (kao i svakog drugog novinara, uostalom) pa sam sam sebe počeo preispitivati što, eventualno, stoji u pozadini njegova imenovanja za savjetnika predsjednice RH (ako uopće stoji nešto specijalno) i što bi ona od njega realno mogla očekivati na toj, i ne tako beznačajnoj, dužnosti.

Sve donedavna, vezu između Šeksa i predsjednice KGK vidio sam samo u jednom detalju kojemu sam osobno posvjedočio - ako se ne varam - tijekom prvoga kruga izbora za predsjednika Republike, održanih zimus (uoči i neposredno nakon Nove godine).

Bilo je to u zagrebačkome Hypo Centru, u onome voluminoznom, za moj ukus pomalo mračnom i tjeskobnom prostoru, negdje još u ranim večernjim satima, kad su se očekivali prvi, preliminarni rezultati prvoga izbornog kruga. Na Šeksa sam slučajno naletio u hodniku, ispred velike, glavne dvorane, gdje su se već (s puno optimizma) počeli okupljati dužnosnici i simpatizeri HDZ-a. Bio je izvanredno dobro raspoložen, gotovo bih rekao da je isijavao od sreće.

Razmijenili smo rečenicu ili dvije (ako se ne varam, o njegovoj memoarskoj knjizi koju je upravo tada dovršavao), nakon čega je svatko otišao svojim putem.

Tek sam naknadno doznao da je Vladimir Šeks Kolindi Grabar-Kitarović za vrijeme predizborne kampanje davao određene savjete, ali se nikada nisam interesirao kakve su prirode oni bili, i što ju je on konkretno bio savjetovao.

Dakle, sada, početkom svibnja, kad je i na državnom radiju bilo objelodanjeno da je on, Vladimir Šeks, postao jednim od predsjedničinih savjetnika (i to za pravna i ustavna pitanja, što bogme i nije šala), učinile su mi se plauzibilnom - meni i mojim kolegama, s kojima sam to malo opširnije prokomentirao - dvije moguće interpretacije toga njegova izbora (odnosno imenovanja).

Varijanta br. 1 bila je da bi novoj hrvatskoj predsjednici Šeks - kao najveći hrvatski ustavotvorac, čije su zasluge u kreaciji i donošenju prvog Ustava samostalne i neovisne RH nemjerljive - mogao davati određene ustavno-pravne savjete usmjerene ka destabilizaciji aktualne vlasti i provociranju izvanrednih parlamentarnih izbora.

To i nije neki novi scenarij, o njemu se naklapalo i ranije (čak i prije pobjede Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima), ali se on, u personalnom smislu, nije (barem ne u nekoj značajnijoj mjeri) striktno vezivao za samoga Šeksa.

A opcija br. 2 govorila je da bi u pozadini Šeksova prodora na Pantovčak mogla stajati želja ili namjera predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da upravo posredstvom njega i njegove savjetničke funkcije on, na neki način, »kontrolira« predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović (u zamišljenom nadmetanju tko će od njih dvoje - ako Karamarko postane premijerom - biti glavni u državi).

Međutim, nakon svega što sam proteklih dana čuo i doznao - a razgovarao sam s nekolicinom dužnosnika i iz HDZ-a i iz SDP-a - mogao bih gotovo staviti obje ruke u vatru da nijedna od ovih, inače i ne tako nelogičnih, pretpostavki nije točna. Istina je, štoviše, sasvim obrnuta: Šeksa nitko nije doveo na Pantovčak, on je sam tražio da tamo bude doveden.

Ili, drugim riječima, da budemo malo grublji - ovo je definitivno umirovljenje Vladimira Šeksa i njegov definitivni oproštaj od politike - ali izveden u (relativno) visokom stilu, kako to, uostalom, i dolikuje osobi i političaru koji je u proteklih 25 godina obnašao tako visoke, značajne i odgovorne dužnosti u državi.

Naravno, Šeks bi se, u mjesecima što predstoje, mogao potruditi da demantira ovakvu procjenu - to čak, s obzirom na profil njegove ličnosti, odnosno na njegov sveukupan image, ne bih unaprijed isključio - ali ako se to i dogodi, to će biti nešto s čime se na Pantovčaku u ovome trenutku ne kalkulira, dapače svi bi bili sretni i zadovoljni (po mojoj osobnoj procjeni) da se on u takvu avanturu (pa čak ni u svojoj mašti ili snovima) ne upušta.

Ključ za razumijevanje dolaska Vladimira Šeksa na Pantovčak (iako se o stvarnom njegovu dolasku u nekadašnje Predsjedničke dvore baš i ne može govoriti: on tamo neće primati plaću, a neće imati čak ni ured - kao što ga nema ni predsjedničina savjetnica za pitanja Holokausta Nataša Jovičić) skriva se u njegovim bitno narušenim odnosima s predsjednikom HDZ-a Karamarkom.

Da Šeks i Karamarko nisu u nekoj osobitoj ljubavi, to je svima jasno. Granica je, međutim, prekoračena u nedavnome Šeksovu gostovanju u TV-emisiji novinarke Anite Malenice »S Anitom aktualno«, u kojoj se, možda kao nikada dotad (barem u javnosti), obrušio na Karamarka.

Nisam gledao tu TV-emisiju, ali sam čuo - od nekih Šeksovih kolega iz HDZ-a - što je Šeks u njoj izjavio. Uz ostalo, optužio je Karamarka za nedemokratsko vođenje stranke, a napao ga je i zbog izbacivanja Jadranke Kosor iz HDZ-a, prije godinu dana (kada je Karamarko, nakon unutarstranačkih izbora, preuzeo šefovanje nad HDZ-om).

Šeks se inače, već godinama, javno viđa i druži s Jadrankom Kosor, pa kao da time Karamarku otvoreno poručuje da je on nositelj ili zagovornik svojevrsne »linije kontinuiteta« u HDZ-u, u odnosu na ono vrijeme (2009.-2012.) kad je Jadranka Kosor bila i predsjednica HDZ-a i premijerka - a ovo sada, u rečenoj TV-emisiji, bila je definitivno »kap previše«.

Karamarko se, doznajem, strašno naljutio na Šeksa (doduše, nije mu to bilo prvi put), a Šeks je nakon toga - netko mu je to, možda, iz HDZ-a i otvoreno rekao – shvatio da je krajnje upitno hoće li se, s obzirom na takav svoj »rejting« kod predsjednika HDZ-a, on uopće naći na HDZ-ovoj državnoj listi na predstojećim parlamentarnim izborima (koji će se, po najnovijem, održati u siječnju 2016.). A ako i da, tko zna na kojemu mjestu (sasvim sigurno ne negdje naprijed).

A Šeks je, kao što znamo, vrlo ponosan čovjek i političar (netko će malo zlobnije reći: tašt i sebeljubiv), puno drži do sebe i nije mu nimalo lako kad ga bilo tko od njegovih kolega (a pogotovu onih iz HDZ-a, stranke kojoj pripada) želi javno poniziti ili degradirati. Sjetimo se kako je teško i bolno podnio kad ga je Luka Bebić - i to baš on - 2008. onako iznebuha naslijedio na (njemu kao bogomdanoj) funkciji predsjednika Hrvatskoga sabora.

I Šeks je sada, u situaciji u kojoj se našao, znajući i osjećajući da je u nemilosti svog stranačkog šefa, odlučio naći častan, najčasniji izlaz. Pa kod koga će ga naći nego kod predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović - koju je ionako nešto savjetovao za vrijeme kampanje, pa bi mu se ona, možda, trebala osjećati i donekle dužnom?

Sam je to tražio za sebe, sam je lobirao za sebe - i na kraju to uspješno izlobirao - a tu je ideju, da Šeks postane Kolindin savjetnik, kako doznajem, podržao i sam predsjednik HDZ-a Karamarko. I to iz dva razloga.

Prvo, ovo je najelegantniji način da ga se (i to trajno, do definitivnog umirovljenja) riješi, tj. da ga više ne viđa u svojoj blizini, odnosno u središnjici HDZ-a (ili na kojemu li već mjestu).

A drugo, od Šeksa se - ipak! - očekuje da na Pantovčaku i nešto konkretno napravi - i to i u Kolindininu, i u Karamarkovu, i u HDZ-ovu korist.

Njegov će glavni zadatak biti, kako sam uspio doznati, da daje savjete predsjednici Grabar-Kitarović o funkcioniranju hrvatskoga političkog sustava, posebice u (tekućim) uvjetima kohabitacije i konstantnoga predsjedničina sukobljavanja s Vladom.

Neposredan Karamarkov cilj svemu ovome jest ojačati predsjednicu Grabar-Kitarović u njezinim sukobima i natezanjima s Vladom - a Šeks bi tu, kao prekaljeni i dokazani virtuoz u pravnim smicalicama, mogao biti od dragocjene koristi.

Što se tiče eventualnih Šeksovih ambicija da se, pošto-poto, isprovociraju izvanredni parlamentarni izbori, on, po informacijama kojima raspolažem, nije u vezi s time dobio nikakav naputak ni od predsjednice Kolinde ni od Karamarka, ali nitko - pa ni na samome Pantovčaku - ne može biti unaprijed siguran da on nešto po tom pitanju (ipak) neće učiniti. Ali malo je vjerojatno da bi to bitno usrećilo bilo Karamarka bilo Kolindu.

Uostalom, potezati u ovome trenutku - na pragu ljetne turističke sezone - pitanje prijevremenih izbora u najmanju je ruku passe. O tome se trebalo razmišljati, ako je to ikad uopće i bila tema, mjesec, dva ili tri ranije - a sada je sasvim izvjesno, jer to proizlazi (i) iz čiste matematike, da će izbori biti redovni.

U svemu ovome važno je naglasiti još jedan bitan detalj.

Oko imenovanja Vladimira Šeksa za posebnog savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović složili su se njih oboje, tj. i Karamarko i sama Kolinda. Tu nitko nikome nije prkosio, niti je to ikome uopće i padalo na pamet. (Ukratko, radi se o tzv. win-win situaciji.)

Karamarko je svjestan da bi njemu kao (možebitnom ili pretpostavljenom) premijeru djelovanje s predsjednicom Kolindom u svojevrsnome tandemu bila najbolja moguća opcija, i zato njemu nikako nije u interesu da slabi ili ugrožava njezin položaj.

Možda bi u ovome trenutku trebalo biti oprezan i ne (previše) prejudicirati stvari - mislim na razdoblje nakon predstojećih parlamentarnih izbora, početkom 2016. - ali koliko ja razumijem situaciju, ići će se, ako na izborima pobijedi HDZ, tj. Karamarko, na svojevrsnu »podjelu uloga« (uvjetno rečeno) između novog premijera Karamarka i aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Kao introvertiraniji po svojoj prirodi, Karamarko bi se više posvetio unutarnjoj politici, kao i ekonomskim pitanjima (čitaj: traženju izlaska iz teške ekonomske krize u kojoj se nalazimo) - čemu je uistinu već mjesecima posvećen (i to uopće ne krije, naprotiv). Čak će mnogi i iz njegove najneposrednije blizine reći da on nema puno talenta za vanjsku politiku - ali da zato na unutarnjem planu, kao i na području ekonomije, može mnogo toga postići.

S druge strane, Kolinda Grabar-Kitarović se u svojoj (relativnoj) ekstrovertiranosti smatra kao stvorenom za vanjsku politiku, pa nije isključeno da joj Karamarko, ako pobijedi na izborima, čak i na nekakav formalan (ili kakav već) način prepusti vođenje hrvatske vanjske politike - dok bi se on u potpunosti posvetio onim pitanjima i onome području gdje se smatra najsposobnijim.

Sama pak Kolinda nema ama baš nikakvih ambicija na planu kreiranja unutarnje politike, što dodatno upućuje na zaključak da bi takav tip suradnje između nje i Karamarka, baziran na »podjeli uloga«, mogao funkcionirati gotovo savršeno.

Čuo sam da Karamarko (kao premijer) u principu ne bi imao ništa protiv da, primjerice, čak i na zasjedanja Europskog vijeća umjesto njega ide predsjednica Grabar-Kitarović, no ostvarenju ovakve zamisli mogla bi se usprotiviti činjenica da, po važećem Ustavu RH, predsjednik RH (u ovom slučaju Kolinda Grabar-Kitarović) nema dovoljnih ovlasti da zastupa Hrvatsku na ovakvome jednome vrhunskom europskom forumu.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: