POČINJE NACIONALNA BORBA PROTIV RAKA PLUĆA Nova generacija CT-uređaja omogućava da se, uz minimalnu dozu zračenja, rak otkrije u najranijoj fazi

- Malo je depresivno kad od deset pacijenata njih devet umre u vrlo kratkom vremenu premda je ‘pucano’ svim raspoloživom oružjem od kemoterapije ili bioloških lijekova do imunoterapije. Silne količine kuna potrošene su, liječnici su dali sve od sebe da učine nemoguće, ali smrt bude gotovo neminovna. Kako izaći iz tog začaranog kruga prerane i prebrze smrti, kako otvoriti neku novu optimističnu opciju, kad je riječ o raku pluća, jednom od najpodmuklijih i najzloćudnijih tumora, protiv kojeg se svaka bitka čini kao borba s vjetrenjačama?

Polako se u svijetu, pa onda i kod nas, ipak otvaraju vrata optimizmu, a uvjeren sam da ćemo crnu brojku od 2800 umrlih godišnje u Hrvatskoj već za koju godinu ipak smanjiti - kaže akademik Miroslav Samaržija, koordinator Nacionalnog programa probira i ranog otkrivanja raka pluća, ujedno i ravnatelj Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Zagreb.

Uvjeren je da će, kad od jeseni počne program probira, u cijeloj zemlji spasiti brojne živote jer, kako kaže, rak pluća ne boli sve dok ne bude kasno, kad metastaze preuzmu “vlast”, kad je operacija nemoguća i kad su svi lijekovi uglavnom neučinkoviti.

Naime, nova tehnologija, točnije CT-uređaji, sve su precizniji i sve manje zrače tako da je moguće raditi probir bez velikih doza zračenja s kojima se namjerava “uhvatiti” rak pluća u vrlo ranom stadiju, pa čak i veličine pola centimetra. Drugim riječima, kad je operabilan, a izlječenje izvjesno. Program probira za rak pluća trebao bi krenuti potkraj rujna u 11 gradova na najmanje 15 CT-uređaja, i to 128-slojnih, čije je zračenje minimalno. Ciljana skupina su pušači koji puše tridesetak godina, a stariji su od 50 godina.

- Više od milijun i pol ljudi u svijetu svake godine umre od raka pluća ili svake minute umire troje. U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 3000 novih pacijenata, a umre njih 2800. Jasno da puno očekujemo od novih lijekova uključujući ciljanu i imunoterapiju, ali najveći nam je problem što je rak pluća bez simptoma i uglavnom se otkriva prekasno. Čak dvije trećine naših pacijenata dolazi s metastatskom bolesti, a to znači da je neoperabilan, da su tumori veći i od deset centimetara...

Marko Todorov / CROPIX

Miroslav Samaržija

Zato je vjerojatnost izlječenja raka pluća vrlo mala, samo oko 5 posto, a i to su, zapravo, pacijenti koje smo uspjeli ranije dijagnosticirati i operirati - objašnjava akademik Samaržija. Dodaje da je uz rano otkrivanje gotovo ultimativna prevencija da to znači smanjenje broja pušača kojih je u Hrvatskoj još uvijek više od 30 posto među odraslom populacijom, jer oko 90 posto oboljelih su pušači ili pak bivši pušači.

Akademik Samaržija objašnjava kako se uopće rodila ideja o preventivnom programu za rak pluća u Hrvatskoj.

- Amerikanci su, kao lideri u medicini, prije sedam godina publicirali rezultate svog nacionalnog probira za rano otkrivanje raka pluća koji su provodili na 50.000 osoba. Radilo se o visokorizičnim osobama, točnije pušačima koji su imali više od 55 godina. Snimali su im pluća CT-uređajima koji su malo zračili i tako uspjeli otkriti bolest u ranoj fazi, a rezultat je bio smanjenje smrtnosti od karcinoma pluća za 20 posto - objašnjava akademik Samaržija hrvatske pionirske korake u ranom otkrivanju ove teške zloćudne bolesti.

Naglašava da je to postalo moguće tek s novom generacijom CT-uređaja koji se mogu “naštimati” tako da doza zračenja bude minimalna tijekom ove pretrage. Naime, doza zračenja koju osoba dobije tijekom pretrage četiri je do pet puta manja nego pri uobičajenom snimanju, a kod najnovijih uređaja i više od 10 puta. Baš taj najnoviji CT upravo se montira na Jordanovcu i bit će jedan od uređaja na kojima će se raditi ovaj probir.

Očekivano, nakon američkih iskustava i pozitivnih podataka još je jedna tzv. Nelson studija rađena u Belgiji i Nizozemskoj potvrdila korist od ranog otkrivanja raka pluća. Dapače, studija je bila još bolje dizajnirana od američke jer su slike dobivene CT-om drukčije odnosno preciznije analizirali. Naime, u pravilu pedeset posto tumora pluća otkrije se tek u četvrtom stadiju, a probirom s niskodozažnim CT-om i dobrom analizom slike u 50 posto slučajeva otkriveni su tumori u samom početku kad su operabilni, a onda i izlječivi u 70 do 80 posto slučajeva.

Marko Todorov / CROPIX

Miroslav Samaržija

- U tom se slučaju napravi lobektomija pluća i pacijent je već četvrti dan kod kuće, a nakon endoskopske operacije i prije. Probir će sigurno promijeniti epidemiologiju raka pluća, ali uvjet je da na snimanje dolazi što više rizične populacije. Za to je potrebno da se prva dva snimanja rade dvije godine za redom, a potom još jedno nakon dvije godine od zadnjeg snimanja. Pokazalo se da je nakon takvog praćenja smrtnost muškaraca pala za 26 posto, a žena 40 posto. Dakle, spašen je svaki četvrti muškarac i svaka treća žena - objašnjava prednosti probira akademik Samaržija.

- Naš je plan da krenemo s programom u rujnu. Naime, vrlo je važno da sve bude maksimalno organizirano kako bi informacija bila što dostupnija i što jasnija jer pokazalo se da programi probira nerijetko ne poluče očekivane rezultate barem kad je riječ o odzivu. Potvrđuju to i ostali nacionalni programi probira u Hrvatskoj. Vidljivo je da je, u pravilu, odaziv ne veći od 20 posto, ma koliko se trudili pokazati građanima korist od ranog otkrivanja bilo koje bolesti. Zato ćemo nastojati ići 'agresivno' spotovima, jumbo plakatima i općenito intenzivnom medijskom promidžbom. Cilj je da se odazove što više starijih od 50, tzv. teških pušača, a to znači da puše tridesetak godina kutiju cigareta dnevno - kaže akademik Samaržija.

No ovaj će probir biti nešto drukčije organiziran nego li primjerice oni za rak dojke i rak debelog crijeva, odnosno neće biti pisanih poziva, nego će biti upućeni preko medija.

- Zainteresirani se javljaju svojim liječnicima obiteljske medicine koji će u postojećem tzv. CEZIH elektroničkom sustavu imati i dodatnu platformu za Nacionalni program ranog otkrivanja raka pluća. Liječnik uz pomoć e-uputnice prijavljuje svog rizičnog pacijenta u jedan od 15 centara za snimanje CT-om. Primjerice, u Zagrebu će biti četiri takva centra, i to, osim na Jordanovcu, u KBC-u Sestara milosrdnica, KB-u Dubrava, KB-u Sveti duh, a probir će se raditi i u Dubrovniku, Splitu, Osijeku, Zadru, Puli, Rijeci, Krapinskim Toplicama, Opatiji, Slavonskom Brodu, Varaždinu... Radiolog nakon snimanja očitava i piše nalaz s jasnim preporukama i elektroničkim ga putem vraća liječniku obiteljske medicine.

Nađe li se sumnjivi čvor, njegov ga liječnik naručuje u jedan od pet KBC-a u kojima se može napraviti pulmološka obrada i kirurški zahvat. Drugim riječima, kroz tu elektroničku platformu povezat ćemo primarnu zdravstvenu zaštitu i bolnice te tako omogućiti građanima da sami ne moraju lutati i tražiti pomoć - objašnjava akademik Samaržija. Naglašava da će do jeseni i liječnici PZZ-a i radiolozi koji će raditi na probiru obaviti dodatne edukacije nakon kojih će dobiti europski certifikat.

- Moramo biti iskreni i reći da je nužno i dodatno učenje jer mi smo dosad navikli gledati samo velike tumore. Ulazimo u ‘novi svijet’ prepoznavanja malih promjena, određivanja dinamike njihova praćenja kao i odluka što činiti s takvim nalazom. U europskim zemljama u kojima se rade takvi probiri uglavnom je to bilo kao u Velikoj Britaniji ili Poljskoj u nekoliko regija, a ne u cijeloj zemlji kao što ćemo mi to učiniti uskoro - kaže akademik Samaržija. Naglašava kako će se broj centara koji će raditi probir širiti s pristizanjem novih CT-uređaja.

Drži da se već nakon tri godine može očekivati lagani pad krivulje smrtnosti. Naime, obično se u prvoj godini otkriju uglavnom veliki tumori, pa zato treba proći barem tri da program postane onaj “koji rano otkriva”. Ovaj hrvatski nacionalni program ima rok od pet godina kao i svi slični, ali akademik Samaržija uvjeren je da će potrajati i duže, osim ako znanost u tom razdoblju ne dođe do nekih novih saznanja koja će cijeli postupak pojednostaviti. Pokušaji s analizom krvi i markerima zasad ne daju rezultate, ali nikad se ne zna...

No probir nije jedino na čemu radi nacionalno povjerenstvo za smanjenje raka pluća. U njihovu je fokusu i prevencija, prije svega smanjenje pušenja.

- Oformili smo škole nepušenja, odnosno to je pokušaj educiranja ljudi da prestanu pušiti. Program su napravili kolege epidemiolozi, pulmolozi, a dominantno klinički psiholozi. Zagrebačka škola nepušenja otvorena je prije godinu i pol u okviru Zaklade Hrvatska škola disanja. Edukacija traje tri mjeseca i potpuno je besplatna. Također se takvi tečajevi rade i u zavodima za javno zdravstvo. Naša prva iskustva govore da je nakon godinu i pol rada škole prestalo pušiti 30 posto polaznika - kaže akademik Samaržija.

Svima koji se boje probira “jer zračenje je opasno” akademik Samaržija objašnjava da se u to moglo krenuti tek kad su uređaji postali “friendly”. Primjerice, uobičajeni CT prsnog koša znači zračenje kao 200 rendgenskih snimanja pluća, ali novi uređaji smanjuju to i do 10 puta.

- Moglo bi se reći da dolazimo do gotovo netoksičnog pregleda. Primjerice, kad bismo malo razmišljali o zračenju koje dobijemo kad putujemo avionom ili kad se sunčamo, onda bi probir bio manji bauk. Dakle, siguran sam da oni koji često putuju avionom dobiju puno više zračenje nego što će to biti snimanjem niskodozažnim CT-om - objašnjava akademik Samaržija. Naglašava da će sastavni dio programa biti i osobna dozimetrija. Dakle, svakom tko uđe u program pratit će se doza zračenja ne samo od ove pretrage nego i sve ostale koje dobije tijekom godine kako bi ga sačuvali od prekomjernog i nepotrebnog zračenja.

- Vjerujemo da ćemo s tri ili četiri snimanja uspjeti ‘uloviti’ velik broj karcinoma u ranoj fazi. Naime, suprotno vjerovanju pacijenta rak pluća razvija se godinama, pa čak i duže od desetljeća, zato smo sigurni da probir ne treba raditi više od jedanput godišnje da bi se otkrili tumori u ranoj fazi - kaže akademik Samaržija.

Valja naglasiti da je probir za građane potpuno besplatan, tj. snimanje plaća HZZO, koji bi mogao, osim samih pacijenta, biti i najveći “dobitnik” ovog programa. Naime, liječenje metastatskog raka pluća deset je puta, pa čak i sto puta, skup­lje nego ono rano otkrivene bolesti. Primjerice, operacija u ranoj fazi košta tridesetak tisuća kuna dok terapija metastatske bolesti košta mjesečno više od tog iznosa. Pritom stručnjaci naglašavaju da je učinak skupe terapije vrlo ograničen. Također, ovaj će se probir koristiti i u ranoj dijagnostici drugih plućnih bolesti poput fibroze i emfizema kako bi se što ranije počelo s liječenjem.

U svakom slučaju, probir za rak pluća mogao bi barem dijelom promijeniti crnu hrvatsku statistiku kad je riječ o raku pluća. Naime, već dugo držimo drugo mjesto europske ljestvice smrtnosti od te teške zloćudne bolesti, odmah iza Mađarske.