U NOVOM GLOBUSU

Ako Plenković preživi politički dramatičnu 2023., na putu je da osvoji i treći mandat

Potrošači su, naravno, i glasači na izborima, a glasači ne vole ni inflaciju ni recesiju

Andrej Plenković

 Ronald Gorsic/Cropix

Prošle srijede kada se rastajao sa sindikatima premijer Andrej Plenković zvučao je pomirljivo. Bilo je razloga za zadovoljstvo, nakon dugo vremena činilo se da su uspjeli približiti stavove, dogovor je bio na vidiku. "Nije ovo 2008. Ovo je jedna velika kriza s kojom živimo sada već treću godinu. Kriza covida, energetska kriza, prehrambena kriza, kriza inflacijskih pritisaka, ali kriza s kojom se nosimo", rekao je Plenković. Ovaj put čini se da mu se posrećilo.

"Nova kriza dolazi u trenutku kada će Hrvatska za dva mjeseca postati članica europodručja, kada smo devet i pol godina u članstvu EU izašli iz procedure prekomjernog proračunskog manjka i makroekonomskih neravnoteža i osigurali zemlji najveći kreditni rejting u povijesti…", nabrajao je premijer. Po njemu, stvari su jasne: svjedoci smo Vladine politike odgovornog upravljanja. Zato ne trebamo biti pesimisti i zazivati negativne scenarije.

Pitanje: zašto bismo mu vjerovali?

Prognoze međunarodnih financijskih institucija i nezavisnih think tankova mahom sugeriraju mršavu godinu. I ministar financija Marko Primorac, još svjež i neiskušan nakon što je preuzeo stolicu popularnog Zdravka Marića, i ne pokušava sakriti da nas čeka lošija godina u kojoj će prosječni standard građana biti oslabljen. Svjetska banka Hrvatskoj je za 2023. predvidjela rast BDP-a od 1,8 posto, što je u odnosu na lipanjsku prognozu upola slabije. U Ministarstvu financija još su oprezniji, pa za sljedeću godinu najavljuju rast od mršavih 0,7 posto koji će generirati isključivo domaća potražnja, dok će narudžbi iz inozemstva biti "značajno manje nego ove godine". Ipak, inflacija bi trebala biti gotovo upola manja od ovogodišnje, što bi, ako se ostvari, značilo da nova recesija, ovaj put namjerno izazvana, donosi željeni rezultat.

Optimistično je što Hrvatska više nije najzaduženija država u srednjoj i istočnoj Europi. Eurostat je prije desetak dana objavio revidirane podatke o deficitu i javnom dugu za 2021. godinu kao i procjene za prvu polovicu 2022. Tu možemo iščitati da je Mađarska od Hrvatske preuzela štafetu najzaduženije srednjoeuropske države članice EU. Hrvatska je na dobrom putu da do kraja ove godine zabilježi i niži omjer javnog duga od Slovenije. Vlada je nedavno objavila da očekuje omjer javnog duga od 71,3 posto na kraju 2022. i nastavak pada omjera javnog duga na 69 posto do kraja 2023.

Prema najavama koje su dosad pristigle iz globalnih i domaćih analitičkih ureda, sljedeće godine u Hrvatskoj inflacija bi se trebala zaustaviti na šest posto, što je već upola niže od današnje. Oni koji su proteklih tjedana "napucavali" cijene u očekivanju da će se vibrantna potražnja nastaviti, mogli bi se preko noći naći u situaciji ozbiljnog pada potražnje – prisiljeni da zaustave cijene i promisle o popustima i drugim trikovima ne bi li razbudili oprezne i recesijom prestrašene potrošače. Ponašanje potrošača bit će odlučujuće u procesu zaustavljanja inflacije.

Potrošači su, naravno, i glasači na izborima, a glasači ne vole ni inflaciju ni recesiju. No u Hrvatskoj, znamo odavno, glasačima ekonomija nije izborno pitanje broj jedan. Glasa se impulzivno, prema "osjećaju za pravedno", slijedom stranačke lojalnosti ili prema bilo čime izazvanoj osobnoj simpatiji. Upravo zato sedma Plenkovićeva godina mogla bi se pokazati najrizičnijom i za Vladu i za HDZ. Iako Hrvatskoj slijedi ulazak u eurozonu, a vjerojatno i u Schengen, što je ostvarenje dvaju Plenkovićevih temeljnih ciljeva kojima Hrvatska nakon deset godina postaje čvrsto usidrena u EU, niz afera koje potresaju vodeću stranku, a onda i opće dugogodišnje siromašenje stanovništva koje će biti snažnije osviješteno nakon zamjene novčanica (ne treba zanemariti psihološki učinak sažimanja brojki) vjerojatno će populistima, pa i ne samo njima, poslužiti kao alat za rušenje Plenkovića i "njegova" HDZ-a. Povezivanjem nespojivog – ulaska u eurozonu i pogoršanja životnih uvjeta – populisti će sugerirati da među njima postoji kauzalna veza: uveli smo euro i zato nam se u ovoj krizi dodatno ruši standard. Usto, lako će moći iskoristiti Vladin stvarni neuspjeh u apsorpciji novca iz europskog Fonda za oporavak gdje je Hrvatska ostala bez 5,3 milijarde kuna jer državni aparat, usprkos svojoj prenapuhanoj veličini, nije uspio pripremiti projekte za financiranje. Oporbi, osobito populističkoj, dobro će doći i Vladini podbačaji u obnovi Banovine i Zagreba, iako će, zato što je Zagreb u rukama oporbe, tu vjerojatno krenuti s tiše pozicije.

Serija nedavnih premijerovih istupa otvorila je prostor raspravi o mogućim skorim, ranim izborima. Ankete pokazuju da, unatoč nizu ozbiljnih ministarskih afera, HDZ i Plenković danas nemaju ozbiljnu konkurenciju među biračima. S ranim izborima ili bez njih, Plenković je na putu da osvoji i treći premijerski mandat. Činjenica je da u protekla dva nije napravio puno pogrešaka. Možda je to i zato što nakon prvog sukoba sa sabornicom, nakon što je radikalno eliminirao prijetnju Agrokora, nije zagrizao ni u jednu od ključnih reformi sustava.

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 12:29