STEPHENOV ZAOKRET

Bartulica se godinama pravio da ne podržava klaunovsko desničarenje. Onda je zagrljen s Bujancem zagazio u desničarsko blato

Smuljao nekretninu, zapjevao Thompsona, zagrlio Bujanca i sjeo u Ferrari s kriminalcem - podržalo ga 35.000 Hrvata

Stephen Nikola Bartulica

 Damir Krajač/Cropix

Prošli je tjedan Stephen Nikola Bartulica, "ulaštena cipela domaćeg konzervativizma", stala u hrvatsko desničarsko blato. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta, odnedavno europarlamentarac, koji je potpisivao geslo "Bog, Hrvatska i slobodno tržište", godinama uzaludno pokušavao u hrvatskoj politici prodati profinjeni američki republikanizam, na kraju je postao vulgarni desničar - i uspio.

Rođen i školovan u gradiću St. Josephu u Missouriju, Bartulica je preuzeo američki politički habitus. Zagovarao je individualnu slobodu, minimalnu državu, privatno vlasništvo i slobodnu trgovinu, a na to pokušavao nabaciti hrvatske tradicionale motive: obitelj i Crkvu. Kada su ga lani pitali - u okviru konferencije koju je njegova udrugu Centar za obnovu kulture (COK) organizirala u hotelu Dubrovnik ("Današnji izazovi konzervativizmu") - može li svoj specifični američki konzervativizam prodati prosječnom Hrvatu koji sluša Thompsona i stavlja krunicu oko retrovizora, odgovorio je da "u Hrvatskoj nema pravih konzervativaca".

- Meni nije blizak konzervativizam orbanovskog tipa. Ja sam najbliži klasičnom konzervativizmu američke Republikanske stranke - objasnio je tada na što misli.

Drugim riječima, Bartulica je htio reći da ne podržava klaunovsko desničarenje. Ne podržava razmetljivi orbanizam, trumpizam, kao ni lažni hrvatski "thompsonovski" konzervativizam. Bartulica je Hrvatima, mislio se dosad, obećavao neko iskrenije, pametnije i uglađenije desničarenje. Desetljećima je organizirao tribine, dovodio desničarske intelektualce u Zagreb (pa bila to i Judith Reismann), citirao velikane konzervativne misli Rogera Scrutona i Thomasa Sowella, ali uzalud.

Sve do prošlog tjedna. Bartulica je pogazio sve što zastupa - slobodno tržište, individualne slobode i minimalnu državu -prepustio se vulgarnoj domaćoj varijanti desničarenja - nekretninskim makinacijama, Thompsonu i skupim automobilima.

Podsjetimo, Bartulica je kupio nekretninu na moru za koju plaća mjesečnu ratu da mu na kraju od plaće ostane 38 eura. Kada su mediji to problematizirali, pitajući se od čega preživi mjesec, on je izašao s nemuštim objašnjenjem da mu novac za život posuđuje majka. Komentatori se, naravno nisu mogli suzdržati: „Eto Bartulice, propagira slobodno tržište, a mama mu daje džeparac”.

Bartulica tu nije stao. Kandidirao se za najveći birokratski aparat na svijetu - EU parlament u Bruxellesu. Dakle, čovjek koji zagovara minimalnu državu odlučio je postati najplaćeniji europski činovnik. I tu nije stao. Došao je na izborni skup Domovinskog pokreta za EU parlament, ispalio da "predstavlja malog čovjeka", potom sjeo u crveni Ferrari s tipom osuđenim za pokušaj ubojstva. I tu nije stao. Zapjevao je onda i Thompsona. Čovjek koji se obrazovao u Americi, doktorirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana, predavao filozofiju na fakultetu, konačno je zagrlio novinara "Bujice" Velimira Bujanca, pjevao "Neću izdat ja".

I napokon uspio. Desni su se glasači oduševili! Nagradili su ga za tu transformaciju s 35 tisuća glasova (treći kandidat s najviše glasova), poslali ga u EU parlament na plaću od osam i pol tisuća eura. Sve što je trebao napraviti, ponovimo: odbaciti svoje stavove, kupiti nekretninu pod sumnjivim okolnostima, zapjevati Thompsona, zagrliti Bujanca i sjesti u Ferrari s kriminalcem.

image

Automobil Ferrari ispred stožera u kojem je stigao Stjepo Bartulica

Damir Krajač/Cropix

Što to govori o hrvatskim desnim biračima? Jesu li postali kao američki? I tamo su konzervativi glasači 2016. godine podržali Trumpa - koji se borio protiv elita, a onda priznao da godinama nije "platio ni centa u porezima koristeći pravne rupe u zakonu dostupne svakom milijarderu". Dobit će Trump možda i nove predsjedničke izbore u studenom rogoboreći protiv perverznih, izopačenih trans osoba, iako je sam osuđen za opačinu, da je podmićivao porno zvijezdu s kojom je imao seksualni odnos.

Da će američki konzervativci nagraditi ljigavca, to se i očekuje. Da će hrvatski napraviti isto, baš i ne. Nakon desetljeća neuspješnog intelektualnog, republikanskog desničarenja u Hrvatskoj, Bartulica je Hrvatima napokon prodao ono najgore iz američke politike, surovi populizam. I oni su to zadovoljno pojeli.

Istraživanja kažu da američki, europski (pa time i hrvatski) desničari sve više nalikuju jer su svi postali populisti. A svi populisti svoje birače truju istim temama. Ove tri: ekonomska nejednakost, migranti i antielitizam. Smiješno je jedino što o tome govore Bartulica i Trump.

Usput, oduvijek se mislilo da američki i europski (pa onda i hrvatski) birači drugačiji. Kad se američke birače pita što im je važnije, osobna sloboda ili društvena osjetljivost, odnosno, da je svaki njihov susjed zbrinut, debela većina (60 posto) bira osobnu slobodu, tko šljivi susjeda, pokazuju istraživanja. Na isto pitanje, 70 posto Europljana bira susjeda, kažu da svi u državi moraju imati zagarantiranu minimalnu skrbi, tek svaki treći bira individualnu slobodu. Amerikanci su individualisti i sebičnjaci. Europljani, pa i Hrvati, kolektivisti i socijalno osjetljivi. A onda 35 tisuća Hrvata izabere Bartulicu koji se provoza Ferrarijem s kriminalcem "zalažući se za malog čovjeka".

Postoji ipak ključna razlika između američkih i domaćih desničara. A to je kult ličnosti. Trump je u Americi uspješno zaveo desničarski populizam temeljeći ga čvrsto na svojem liku. Bartulica to pokušava imitirati, ali nema tu karizmu. Nema je ni francuska desničarka Marine Le Pen kao i talijanska Georgia Meloni. Ni mađarski desničar Viktor Orbán nije čovjek osobito radijantne osobnosti. A malo Nijemaca bi znalo nabrojiti barem trojicu istaknutih članova Alternative za Njemačke (AfD). Srećom.

image

Viktor Orban i Stephen Nikola Bartulica

Međutim, to ne znači da europske populiste treba otpisati. Nedavno je novinar Financial Timesa u tekstu "Američki i europski populizam nisu isti" ovako to objasnio: "Američku krajnju desnicu ujedinjuje ličnost Trumpa, ali istu kohezivnu snagu u Europi ima osjećaj građana da je njihova kultura i demografija pod opsadom."

Drugim riječima, europske desničare danas ujedinjuje antimigrantska retorika. Sve spomenute partije iz Italije, Njemačke i Francuske, koje su shvatile da antimigrantska retorika privlači birače, zabilježile su dobar uspjeh na nedavnim izborima za Parlament EU. U Hrvatskoj Domovinski pokret i Most zastupaju isto. Most zaziva stražu na granicama koja bi nas branila od migranata, a iz Domovinskog pokreta misle da su migranti dio globalističke politike s ciljem "brisanja tradicionalnih hrvatskih vrijednosti kao što su privrženost Katoličkoj crkvi, hrvatskom jeziku i kulturi i obitelji".

Usput, i Trump je zadnje izbore dobio na dizanju tenzija oko migranata, obećanjima visokih zidova na američko-meksičkoj granici i izbacivanju ilegalnih migranata iz zemlje. Gotovo polovica Amerikanaca sada, prema zadnjim ispitivanjima, misle da je njihova država previše otvorena prema migrantima i da riskiraju gubitak svog identiteta.

Naravno, to su ozbiljna pitanja. U Ameriku, legalno i ilegalno, godišnje uđe oko četiri milijuna ljudi, najviše iz Meksika, Gvatamale, Hondurasa, Venezuele, Kolumbije, Kube, Senegala, Mauritanije. U Europu je u 2022. godini ušlo rekordnih pet milijuna. Ali, glavno je pitanje jesu li tipovi poput Trumpa i Bartulice stvarno oni kojima vjerujemo da će te probleme riješiti?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 04:15