Do pobjede na krilima afere: Ivošević i Puljak zapravo su tandem kojemu ni ‘sexgate‘ nije naškodio

Genijalni um koji je osmislio i raspirio splitsku predizbornu "sexgate aferu" zaradio je barem marendu. A častiti i platiti morao bi Ivica Puljak, bivši i budući gradonačelnik Splita. Ma koliko Puljkovi suradnici bili politički idi(j)oti, taj jeftini predizborni spin izazvao je kontraefekt (u Splitu poznat kao dišpet). I osigurao mu je još tri godine na čelu drugog najvećeg hrvatskog grada i vlast s komotnom većinom u Gradskom vijeću.

Omogućio mu je pobjedu kakvu nije mogao ni sanjati kad je počeo hazardirati s raspisivanjem prijevremenih izbora. Puljkovi politički protivnici pošli su od potpuno krive pretpostavke da je njegov zamjenik, više nego kontroverzni politički aktivist Bojan Ivošević - najslabija karika. Pokazalo se da su njih dvojica zapravo tandem. Unjkavi i pomalo smeteni profesor fizike s jedne strane i ulični fajter koji podmeće glavu tamo gdje ozbiljni političar ne bi stavio ni kopačku, za Split su očito dobitna kombinacija.

Sad splitski vladajući Centar više neće imati alibi za nečinjenje. Jer kao što zaključuje Jurica Pavičić, "Puljak je prvi gradonačelnik Splita od 90-ih koji će unutar svojih ovlasti doista vladati gradom". Nema više opravdanja, baš kao što ga nema ni Tomislav Tomašević i Možemo u Zagrebu. No to je nešto čime se još nitko ne opterećuje. Sad je vrijeme za busanje u prsa i za obećanja. Računi stižu kasnije.

Ipak, činjenica je da su na birališta po ljetnoj žegi izlazili najviše oni koji podupiru dvojac Puljak-Ivošević. Jednako mlitavi profesor Zoran Đogaš, koji se kao nezavisni kandidirao u ime HDZ-a, ostao je pristojan čovjek bez boje, okusa i mirisa. Za njega je glasalo nešto manje od 12.000 Splićana. Kako lokalni HDZ ima u Splitu oko 5000 članova, evidentno je da hadezeovci nisu uspjeli mobilizirati ni sve članove svojih obitelji. Gdje je nestala "HDZ-ova vojska" koja je uvijek iskakala iz rovova kad je trebalo na izborima uzeti vlast? Zašto ovaj put mala izlaznost nije išla u korist jedine stranke s ozbiljnom mašinerijom? Jesu li u Zagrebu, gdje je Đogaševa kandidatura amenovana, pogriješili što nisu opet istaknuli nekog svog člana pa im se tiha stranačka većina ovim sveti? Moguće.

Ali istina je negdje drugdje. HDZ-ov profesor nije imao svoje drugo, rabijatnije i bezobraznije lice kakvo je imao Puljak u liku Ivoševića i kakvo, ne samo u Splitu, često prolazi. Ne pokazuje li nešto slično i popularnost Zorana Milanovića u Dalmaciji, ali i svim dijelovima Hrvatske u kojima tradicionalno dobiva HDZ?

Andrej Plenković ne može biti sretan, ali može se tješiti da vladajući najčešće gube na lokalnim izborima. Isti problem imaju španjolski socijalisti, socijaldemokrati u Njemačkoj, Emmanuel Macron u Francuskoj... Ipak, najdugovječniji šef HDZ-a nakon Franje Tuđmana nije izvukao pouku s posljednjih lokalnih izbora.

Prije godinu dana nije uspio osvojiti niti jedan veliki grad, osim Osijeka. Tad je HDZ debelo podbacio u cijeloj Dalmaciji, jednoj od svojih utvrda. Plenković je tad obranio Antu Sanadera, prvog stranačkog čovjeka u Dalmaciji, bez obzira na to što je govorio kako su mnogi predsjednici HDZ-a bili i otišli, a on je opstao od 2012. jer je iza njega članstvo. Zbog unutarstranačkog balansa i mira u kući nije bilo loma i pozivanja na odgovornost. Sanader je preživio, ali HDZ nije.