„Obnova stare gradske jezgre Petrinje nipošto ne bi smjela trajati 20 godina, jer će ljudi otići i onda grada više neće biti. Nešto slično se dogodilo Vukovaru, koji je nakon rata obnovljen, ali se mnogo ljudi nije vratilo. Sve je divno i krasno, ali se trebamo zapitati za koga nešto gradimo ako nema ljudi. Bojim se takva scenarija i na Baniji”, kaže dr. sc. Nenad Lipovac, arhitekt i profesor na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu, jedan od najboljih poznavatelja povijesti petrinjskoga graditeljstva i urbanizma.
Po njegovu mišljenju, središte Petrinje, u kojem su stare kuće i zgrade iz 19. stoljeća do temelja uništene u potresu, može se potpuno obnoviti i rekonstruirati, ali na moderan način.
„Za to sam da se sagrade replike, ali suvremenim načinom gradnje, od armiranog betona i s vanjskim pročeljima koja će odavati povijesnu sliku Petrinje. Nikako na tim mjestima ne bi trebalo dozvoliti gradnju modernih staklenih zagrada jer bi to bilo veće zlo od potresa. To bi bio urbicid.
Dakle, cilj je da nakon obnove središte Petrinje izgleda kao prije potresa. Sve se kuće daju obnoviti suvremenim materijalom, ali da se očuva autentičan izgled”, kaže prof. Lipovac.
Slično razmišlja arhitekt Davor Salopek, vlasnik arhitektonskog biroa koji godinama živi i radi u Petrinji. „Uvjeren sam de će se Petrinja i ovaj put dići iz pepela. Uz sinergiju lokalne zajednice i vrha hrvatske države. Bez toga ne ide.“ Salopek je autor brojnih građevina u cijeloj Hrvatskoj, a posebno u Petrinji, gdje je po njegovu projektu rekonstruirana crkva svetog Lovre u središtu koja je bila do temelja razorena okupatorskim miniranjem u Domovinskom ratu. Kako je obnovljena modernim tehnologijama, u potresu je prošla bez ozbiljnijih oštećenja. Još 70-ih godina Salopek je projektirao robnu kuću Petrinjku i gradsku tržnicu te nekoliko stambenih četverokatnica koje su, ističe, u ovom potresu također prošle gotovo neoštećene.
No, prema njegovim riječima, Petrinja u cjelini, osobito stara gradska jezgra, u strahovitoj je prosinačkoj trešnji pretrpjela teže posljedice nego u vrijeme ratnih razaranja.
„Sada većina kuća ima uzdrmane zidove, stropove i srušene krovove. Neke će se moći obnoviti, no neke će trebati ukloniti i graditi nove. Pitanje je kakve. Za brzu obnovu u mjestima izvan stare gradske jezgre, posebno u okolnim naseljima, mogu se graditi nove primjerene predgotovljene kuće, najbolje od drvenog materijala. U središtu grada, na mjestima spomeničke baštine, stvar je osjetljivija i ne smije se žuriti. Potrebno je na osnovi konzervatorske dokumentacije ocijeniti koje su kuće toliko vrijedne da se moraju faksimilno obnoviti. Na kućama za koje se nakon analize konzervatorske dokumentacije ocijeni da nemaju maksimalnu pojedinačnu vrijednosti, može se obnoviti zidno platno, odnosno pročelje i silueta građevine prema trgu. Ta vanjština trebala bi oblikom biti identična povijesnom originalu, a unutar građevine bi se mogao projektirati suvremeni prostor bez nužne reminiscencije na tlocrt bivše građevine. Na sličan su način Poljaci obnovili središte Varšave porušeno u Drugom svjetskom ratu“, objašnjava Salopek i dodaje: „Ovo je prilika da Petrinja doživi novi procvat, ne samo vizualno nego i ekonomski.“
Prof. dr. sc. Vladimir Čavrak, profesor na Katedri za makroekonomiju i gospodarski razvoj zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, rođen je u sisačkom kraju. Živi u mjestu Letovanci nedaleko od Siska. I njegova je kuća oštećena u potresu. On smatra da bi dobronamjeran i produktivan pristup revitalizaciji društvenog i gospodarskog razvoja Banovine morao poći od uvažavanja triju temeljnih činjenica - da se radi o prostoru koji je u zadnja tri desetljeća i bez potresa bio izložen gospodarskoj i demografskoj destrukciji, da opseg šteta od potresa višestruko nadmašuje lokalne kapacitete za obnovu i autonomni razvoj te da su zatečeni demografski i poduzetnički resursi preslabi da aktivno generiraju brz i kvalitetan gospodarski razvoj.
„Dosadašnje odluke države u odnosu na taj prostor nisu bile usmjerene na razvoj, nego na prisilni povratak stanovništva nakon Domovinskog rata. To se pokazalo pogrešnim jer je od 2001. do danas tamo smanjen broj stanovnika za čak 45.000, što je 23 posto i što je gotovo jednako demografskom gubitku za vrijeme rata”, upozorava prof. Čavrak. Stoga bi, smatra, država u okviru nacionalnog plana razvoja morala donijeti stratešku odluku o tome što zapravo želi od tog prostora.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....