LJETO (BEZ) DOGOVORA O GRANICI Nitko više ne vjeruje da će Cerar ostati premijer, a pitanje je bi li Plenković s nekim drugim našao rješenje

Bruxelles očekuje da će odmah nakon slovenskih izbora Hrvatska i Slovenija naći rješenje za granicu na tragu arbitražne presude, ali u nekoj prilagođenoj formi koja bi odgovarala Hrvatima – rekao je za Globus u ponedjeljak kasno poslijepodne jedan europski diplomat blizak Europskoj komisiji. Razgovarali smo baš u trenutku kada su agencije emitirale vijest da Karl Erjavec ponovno prijeti Hrvatskoj da je neće “propustiti” u OECD dok ne provede odluku arbitara iz Haaga.

“Ma pustite Erjavca. Ionako se vjerojatno neće dogoditi ništa do slovenskih izbora, a pitanje je tko će na njima pobijediti.”

Slično razmišljaju i hrvatski europarlamentarci Ivan Jakovčić i Dubravka Šuica svjesni da su minimalne ili nikakve šanse dok se ne bude znao novi slovenski premijer, a kako sada stoje stvari, to najvjerojatnije neće biti Miro Cerar. Dok je Dubravka Šuica optimistična da u konačnici Hrvatska neće loše proći, Jakovčić je skeptičniji. “Ne miriše mi sve to na dobro”, kaže iskusni istarski političar kojeg ovih dana često zovu i ribari iz Savudrije s porukom: “Nino, brini se o nama, sve ovo drugo su samo puste priče.”

Jakovčić nam kaže da treba što prije naći rješenje po kojem bi “vuk bio sit, a koze na broju”. “To znači da treba na neki način provesti arbitražnu presudu, ali naći rješenje koje bi bilo prihvatljivo za Plenkovića. Dakle, provedba se ne može vezati za arbitražnu presudu, jer se Sabor prema tome jasno odredio. Ali, može se ići u tom pravcu”, smatra Jakovčić.

No hrvatskog europarlamentarca zabrinjava vrijeme koje će proteći do slovenskih izbora i mogućnost da na njima trijumfira vođa socijaldemokrata Dejan Židan, koji se i do sada pokazao kao beskompromisni političar kada je riječ o zaštiti slovenskih interesa. “S njima sam pregovarao o teranu, nije mi to iskustvo ostalo u sjećanju baš po dobru”, kaže Jakovčić. On smatra da će intermezzo do izbora u susjednoj državi ići na ruku Slovencima koji će onda u Bruxellesu govoriti kako su bili strpljivi, ali Hrvatska nije pristajala ni na jedno drugo rješenje. “Nije slučajno što Janez Janša ovih dana poručuje Ceraru ‘nemoj ništa potpisivati’. Očito, svi taktiziraju, vuče se duga i stara priča, a istovremeno su svi svjesni da rješenja za sada nema.”

Dubravka Šuica smatra da Hrvatska dobro stoji u Bruxellesu u vezi s tim pitanjem, iako granični spor Hrvatske i Slovenije malo koga tamo zanima. “Budimo iskreni, to nije tema o kojoj se u ovom trenutku raspravlja. Bruxellesu je samo stalo da se smire strasti i ne dođe do incidenata.” Po njoj, dobro smo odradili posao, a Andrej Plenković će tek u susretima s Jean-Claudeom Junckerom dodatno otvoriti prostor za dogovor. “Morate znati da Plenković jako dobro stoji u Bruxellesu, njegov je rejting tamo visok, pogotovo kada je riječ o premijerima koji dolaze iz obitelji europskih Pučana”, smatra Dubravka Šuica. “Sada je na redu tiha diplomacija.”

Tu ideju lansirala je i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u nedavnom razgovoru s Borutom Pahorom, svjesna da bi “Rambo diplomacija” s Erjavcem u glavnoj ulozi donijela još više štete. Koliko i tiha diplomacija može biti efikasna do izbora, drugo je pitanje, jer konačnu riječ moraju dati Vlada i premijer, a nitko više ne vjeruje da Cerar može ponovno pobijediti. On je u duši ipak više pravnik nego političar, njegova zvijezda tamni i bez obzira na to što je u posljednje vrijeme pojačao retoriku prema Hrvatskoj, šanse za novi mandat gotovo da i ne postoje.

Dejan Židan druga je priča, a njegov stav prema Hrvatskoj blizak je onom koji zastupa i Erjavec, vječni političar o kojem ovisi gotovo svaka slovenska vlada. “Svatko tko misli da ćemo moći implementirati arbitražnu presudu o granici s Hrvatskom na moru u međusobnom dogovoru sa Zagrebom je vrlo naivan. Slovenija će pri implementaciji morati u prvom redu računati na samu sebe i ne nasjedati na obmane o traženju alternativnih rješenja koja i ne postoje”, smatra Židan i time za sada smanjuje manevarski prostor da Plenković s nekim drugim premijerom, ako to već ne bude Cerar, nađe formulu po kojoj bi se primijenila arbitražna odluka, ali s drukčijim nazivom.

Iako se sada u javnosti pokušava stvoriti dojam da su hrvatski ribari sigurni i da se ne trebaju bojati kazni, čini se da na terenu baš i nije tako. Mnogi od njih ovih su dana dolazili u kuću Ivana Jakovčića u Sv. Jurju i izražavali strah od daljnjih događaja, jer dobro znaju koliko dugo “drže” obećanja političara koji obnašaju vlast. Često čuju i argumente da još neke europske države, članice EU, nisu riješile granične sporove, ali mala je utjeha od toga. Mnogi, ne samo ribari, pitaju se jesmo li kao država negdje pogriješili i je li moglo drukčije ispasti.

“Neke smo stvari propustili još od vremena Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Miro Kovač nije ništa napravio, nemojmo si lagati. Marija Pejčinović-Burić intenzivnije je počela diplomatsku karijeru kada sam ja bio ministar, želim da uspije”, kaže Jakovčić i smatra da smo mogli znati da će nakon našeg napuštanja arbitraže slijediti odluka da se mijenja sastav sudaca te da će se nastaviti s radom.

S druge strane, Dubravka Šuica smatra da smo sve do sada dobro odradili i da je bila greška što nismo 2015. godine više koristili diplomaciju da naše europske partnere upoznamo sa stavom Hrvatske. “Trebali smo više objašnjavati zašto smo izašli iz arbitraže. Ali, Juncker dobro zna razloge.”

U Sloveniji granični spor i sporna provedba arbitraže više nisu tema dana, sve manje se i mediji time bave. Želi se prikazati da je prva pobjeda upravo na strani taktike Slovenije koja se odlučila za drakonske kazne za hrvatske ribare koji love u “slovenskom” moru. Čini se ipak da više ni slovenska javnost ne vjeruje mnogo u “pobjede” i “poraze”, ali će se ta tema zahuktati tek kada se približi kampanja za parlamentarne izbore.

Thomas Bickl sa Sveučilišta u Duisburgu, koji je objavio i znanstvenu studiju o slovensko-hrvatskom graničnom sporu, smatra da je Europska komisija u teškom položaju jer ima interes da se nađe rješenje budući da je bila posrednica za arbitražu, a često se čuje i nedoumica je li širenje EU s Hrvatskom kao članicom bilo uspješno. “Komisija je vodila pregovore, tako da nije neutralna instanca. Ali ne može se direktno staviti na stranu Slovenije, pa ne dolazi u obzir oštra ili prebrza odluka.” Bickl smatra da je važno da Plenković postigne dogovor s oporbom jer bi mu to otvorilo manevarski prostor za dogovor, bez obzira na zaključke Hrvatskog sabora iz 2015.

I dok se o arbitraži i graničnom sporu u ovom dijelu Europe još razgovara, Europljani se ipak od svega drže po strani. “Ma to nikoga ne zanima u mjeri kako mi mislimo. Nije to ozbiljna tema koja bi opterećivala sadašnje vodstvo EU koje ima mnogo težih i većih problema. Za europske političare to je ipak smiješan problem”, kaže Ivan Jakovčić, koji smatra da će europski političari pokušati Hrvatskoj otvoriti prostor da se dogovori sa Slovenijom kako bi se to pitanje definitivno skinulo s dnevnog reda. “Ionako zanimanje za zemlje jugoistoka Europe stalno pada, kao što EU više uopće ozbiljno ne razmišlja o proširenju. Jedno je samo sigurno, nitko više neće ući u EU ako ne riješi granične odnose sa susjedima. To je poruka i Srbiji i Crnoj Gori”, kaže iskusni diplomat koji je dugo radio u Bruxellesu i dobro poznaje sve ključne ljude iz sadašnje Komisije. “Ionako je svima preko glave dosta briga s Balkana, a ni do sada se nismo iskazali u potezima koji su se vukli od devedesetih do danas. Jedno je sigurno, zbog slovensko-hrvatskog spora svi trebaju odmah početi razmišljati o rješavanju graničnih pitanja sa susjedima.”

Kada je riječ o mehanizmima koji stoje Sloveniji na raspolaganju, od tužbe do kočenja Hrvatske za ulazak u OECD i šengenski prostor, ovo posljednje je ipak za Zagreb najopasnije. Jer, hrvatski političari svojoj javnosti i dalje ne otkrivaju koje sve zamke stoje pred Hrvatskom i kada je realno da uđe u Schengen. Slovenija zbog toga može raditi probleme, zavlačiti, tražiti saveznike koji će kočiti Hrvatsku, kao što se već godinama koči Bugarsku i Rumunjsku.

“Kad je riječ o ulasku Hrvatske u Schengen ne treba se previše bojati Slovenaca. Nemaju oni tu moć da zakoče Hrvatsku ako se postigne dogovor s vodećim zemljama da se proširi šengenski prostor. Mnogo je veći problem za Hrvatsku u ovom trenutku hoće li se uopće naći prostor za širenje Schengena”, smatra naš sugovornik.

Sve u svemu, imali su pravo oni koji su tvrdili da se nakon slovenskog “dana D” neće ništa bitnije dogoditi. I nije se dogodilo, slovenska policija izvela je nekoliko igrokaza s hrvatskim ribarima koji su zaplašeni bez obzira na arbitražnu presudu. Stara granica i dalje je na snazi i nitko je ne može jednostrano mijenjati, pa se Hrvatska u tom smislu i nije bojala i ne boji se.

Kada će početi misija Fransa Timmermansa, za sada se ne otkriva. Ne zna se ni hoće li inicijativu da se dođe do rješenja naposljetku preuzeti sam Juncker. Dijalog gluhih, čuje se ovih dana u Ljubljani, a Pahor nije bez razloga izabrao da na početku drugog mandata prvo razgovara s Kolindom Grabar-Kitarović i talijanskim predsjednikom Sergiom Mattarellom, dok austrijski šef države Alexander Van der Bellen i mađarski János Áder nisu došli na Brdo kod Kranja. Ponovno se najčešće čula riječ “dijalog” (bez ono “gluhih”), ali to već ide u red diplomatskih fraza. “Dobro susjedstvo najbolji je početak naše vanjske i sigurnosne politike”, rekao je Pahor, a Kolinda Grabar-Kitarović objasnila je da uopće nije bilo u pitanju hoće li doći u Sloveniju ili neće. Od šefa slovenske države mogla je čuti za vrijeme ručka da očekuje veći angažman Europske komisije, ali i da se smanje napetosti na obje strane granice. “Dijalog treba nastaviti”, pomirljivo je poručio Pahor, uz objavu da Miro Cerar već ovih dana očekuje odgovor iz Bruxellesa kako će se dalje ponašati čelni ljudi Komisije.

Slovenci se pomalo zahuktavaju za kampanju uoči parlamentarnih izbora, pa nekadašnji ministar prometa i profesor u Ljubljani Marko Pavlina kaže da se Hrvatska ne ponaša kao pravna država. Ponovno se iz naftalina izvlači sporazum Drnovšek-Račan kao najbolji do sada, a Hrvatskoj se pod nos stavlja da ima neriješene granične odnose gotovo sa svim susjedima.

Sve je to već viđeno u bezbroj slučajeva, a Slovenci uvijek, kada ne mogu drukčije, izvlače blokade kao spasonosno rješenje. Dva puta nisu uspjeli, sada treba vidjeti kako će se provesti s OECD-om i Schengenom. A da bi hrvatska diplomacija mogla biti malo dinamičnija, to stoji, međutim na Zrinjevcu očito za to nema previše sluha.