MORA LI TO BITI DUG I ISCRPLJUJUĆ PROCES? Hoće li Todoriću suditi 10 godina kao i sudionicima afere 'Spice'

Vjerojatno najatraktivniji dio afere Agrokor je za nama, zanimljivije mogu biti još samo presude. Ivica Todorić je u Remetincu. Slijede godine dosadnih procesa, s ponekim bljeskom atraktivnosti kada se pokaže da je netko poznatog prezimena sudjelovao u građenju prvog hrvatskog privatnog korporacijskog Behemota. Agrokor će u međuvremenu, s novim vlasnicima, razvijati novi poslovni model i otplaćivati dugove. Zašto bi, međutim, Ivica Todorić danas trebao biti iza rešetaka? Stečaj privatne kompanije, pa i najveće, sam po sebi nije kazneno djelo.

Formalno gledano, Todorić nije bježao. Kada mu je uručen poziv hrvatskih istražitelja, javio se policiji u Londonu gdje se nalazio i sudskim putem pokušao zaustaviti izručenje hrvatskom pravosuđu. Nije uspio, ali nije se skrivao i nije pobjegao iz Britanije kad je postalo jasno da mu je uskratila zaštitu.

Sud je na prvom zagrebačkom ročištu odlučio da Todorića treba zadržati u pritvoru kako do podizanja optužnice ne bi ponovno napustio Hrvatsku, ovaj put s ciljem da pobjegne. Načelno, odluka da se zadrži u Remetincu je ”pedagoška”. Boravak osumnjičenog u pritvoru može trajati mjesec dana, uz mogućnost da sud to još nekoliku puta produlji. Iznimno, tumače pravnici, ako se radi o kaznenim djelima iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te ako se radi o postupku u kojem je istraga formalno produljena aktom državnog odvjetnika, s time da ukupni rok trajanja istražnog zatvora do podizanja optužnice može iznositi najviše 12 mjeseci.

Ivica Todorić osumnjičen je da je, zajedno sa sinovima i još desetero Agrokorovih top menadžera, krivotvorio financijske izvještaje koncerna, što je ocjena zagrebačkog ureda revizorske kuće PwC, čije je stručnjake unajmio prvi Vladin izvanredni povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak. Temeljem takvih, po tvrdnjama revizora “kuhanih”, financijskih izvještaja uprava koncerna godinama je na račun Todorićeve nizozemske kompanije Adria Group Holding uplaćivala dividendu od navodno precijenjene Agrokorove dobiti. Uz to, Todorić je osumnjičen da je nenamjenski, za pokrivanje osobnih troškova ili troškova obitelji, potrošio novac namijenjen financiranju izlaska Agrokora na burzu.

Sumnjiči se i da je Agrokorovim novcem, posuđenim u svoje ime, otkupio 650 milijuna kuna težak paket Agrokorovih dionica iz portfelja Europske banke i da tu pozajmicu nije vratio te da je u financijskim knjigama koncerna kojemu je predsjedao pogrešno prikazao niz drugih pozajmica, kao i da je, nakon što je HNB bankama zabranio kreditiranje Agrokora, iskoristio svoj utjecaj za prikriveno mjenično financiranje koncerna.

Ukratko Todorića se sumnjiči da je svjesno nesavjesno vodio svoju kompaniju što je na kraju koncern dovelo do ruba stečaja. Pokažu li se sumnje točnima, mogao bi, zbog prevare manjinskih dioničara i vjerovnika koji su u međuvremenu preuzeli kompaniju, doživjeti duboku starost iza rešetaka. Razgovarate li bilo s kojim od Todorićevih bivših relativno bliskih, dugotrajnih suradnika, u neformalnom razgovoru čut ćete niz teških optužbi za koruptivne odnose koncerna i državnih službi, kao i za učestale pritiske na dobavljače da se uključe u kreditiranje koncerna robom ili mjenicama. Formalna potvrda tih navoda redovito izostaje. Službeno, problema je bilo samo s rokovima naplate. Todorić je dobavljačima oduvijek plaćao u vlastitom ritmu, prema individualno sklopljenim dogovorima.

Kako bi potvrdili sumnje koje se temelje na PwC-ovu izvješću na temelju kojega je pokrenuta istraga, DORH-ovi istražitelji zatražili su dodatno vještačenje Agrokorovih knjiga. Posao je povjeren poljskoj podružnici revizorske kuće KPMG. Neformalni izvori kažu kako je zaključeno da je, unatoč tome što KPMG ima svoj ured i u Hrvatskoj, bolje da to odradi netko tko nije umrežen u domaće poslovne krugove. Nalaz KPMG-ove revizije trebao bi stići do kraja godine.

U nedavnom istupu za T-portal odvjetnik Anto Nobilo usporedio je potencijalno suđenje protagonistima afere Agrokor s procesom protiv sudionika afere Spice, kada je grupa Podravkinih menadžera optužena da je zajedno s nekolicinom političkih i financijskih pomagača pokušala preuzeti Podravku njezinim vlastitim novcem. Proces je pokrenut 2009. godine, prvostupanjska presuda donesena je 2011., Vrhovni sud počeo je razmatrati žalbe tek u ožujku ove godine. Uništeno je nekoliko karijera, do pravomoćne presude većina će sudionika biti zrela za mirovinu. Podravka je danas uspješna kompanija.

Nekoliko je točaka, međutim, po kojima afera Spice nije usporediva s padom Agrokora.

Prvo, za razliku od poludržavne Podravke, koja je ekonomski, povijesno i politički duboko povezana sa životom Podravine, Agrokor je privatni koncern.

Drugo, Spice je, potvrdi li i Vrhovni sud presudu, bio udruženi pothvat male grupe poduzetnika da Podravkinim novcem, koji je dijelom novac dioničara, a dijelom poreznih obveznika, preuzmu većinski paket dionica kompanije, uključujući i dionice iz državnog portfelja.

Treće, Agrokor Ivice Todorića nije, barem prema dosadašnjim navodima istrage, poslovao zavjerenički. Poslovao je rizično, možda su krivotvoreni financijski rezultati pojedinih kompanija, pa i cijelog koncerna, ali Todorić nije optužen da je zlorabio novac poreznih obveznika. Štoviše, po nekim pokazateljima Todorić je u državnu blagajnu iz godine u godinu uplaćivao više, kako bi tako legalizirao dobit kompanije koja je bila prikazana višom od ostvarene. Da, i to je prevara, ako se tako dogodilo, ali istraga nije završena, još nismo vidjeli optužnicu.

Mora li suđenje Ivici Todoriću biti dug i iscrpljujući proces?

Osim afere Spice, afera Agrokor u Hrvatskoj nema slučajeva za usporedbu. Primjer u susjedstvu je talijanska afera Parmalat, koja se najčešće spominjala kada je usvajan Zakon o postupku izvanredne uprave (lex Agrokor u prvom je nacrtu slijedio lex Parmalat), a u sudnicama je, kao najveći bankrot u europskoj povijesti živjela relativno kratko. Parmalat se urušio 2003., njegov osnivač Calisto Tanzi osmogodišnju kaznu počeo je služiti pet godina kasnije, s time da su dvije presude (jedna na 18, druga na devet godina zatvora) još u žalbenom postupku. Tanzi je uhićen na dan Parmalatova bankrota, ali branio se sa slobode.

Drugi primjer je Enron, s kojim Agrokorovo financijsko poslovanje, prema sumnjama istražitelja, ima više dodirnih točaka. Američka energetska kompanija koja se urušila u listopadu 2001. nakon dugogodišnjeg financijskog inženjeringa sudski je sustav okupirala do 2013., s time da su optužnice podizane brzo. Prvo je pao šef financija Andrew Fastow (optužnica je podignuta u listopadu 2002.), koji je svjedočenjem doveo do optužnica protiv vrha kompanije.

Proces protiv Kennetha Laya i Jeffreyja Skillinga (obojica su, svaki u svoje vrijeme, bili na čelu kompanije) trajao je četiri mjeseca (od 30. siječnja do 25. svibnja 2006.). Skilling je zatvor napustio u kolovozu ove godine, Lay je umro dok je čekao na izvršenje presude. Enronov pad za sobom je povukao i revizorsku kuću Arthur Andersen, jednu od pet globalno najvećih, uz do danas preživjele divove KPMG, PwC, Deloitte i EY. Agrokor je zasad na dno povukao malu lokalnu revizorsku tvrtku Discordia koja je radila kao hrvatska podružnica međunarodne revizorske mreže Baker Tilly.

O tome kako će sudovi rješavati slučaj Ivice Todorića i njegovih partnera, danas u značajnoj mjeri ovisi percepcija Hrvatske kao pravne države. Todorić je svoj otpor prema izručenju Hrvatskoj pred sudom u Londonu tumačio kao strah od političkog progona. Nije teško zamisliti kako donedavni vlasnik najveće hrvatske privatne kompanije u sebi danas vidi sljednika sudbine svojeg oca, čovjeka koji je svojedobno bio u vrhu jugoslavenske politike i biznisa, da bi kraj karijere dočekao u zatvoru, kao “neprijatelj sustava”.

Zato, ako je Vladino “ne” Todorićevu modelu suradnje biznisa i države doista bila prijelomna politička odluka Vlade Andreja Plenkovića, sudski proces protiv donedavnog vlasnika Agrokora ne smije doći ni blizu stranačkoj politici.