GLOBUS

MOŽE LI SE STRATEGIJA 3. SIJEČNJA PONOVITI 2020. GODINE Beljak: 'Ako želimo razmontirati HDZ, opozicija se mora ujediniti po trećesiječanjskom modelu'

Krešo Beljak
 Goran Mehkek / CROPIX

HDZ je dosad samo dvaput izgubio izbore. Prvi put oslabljen međunarodnim pritiskom, padom ekonomije i smrću predsjednika Franje Tuđmana. Drugi put jer je bio izranjavan korupcijskim aferama. Nova prilika za opoziciju su parlamentarni izbori 2020. godine, u kojoj će se obilježiti dvadeseti rođendan trećesiječanjske “revolucije” - prve pobjede opozicije.

Oba puta opoziciju je u pobjedu nad HDZ-om predvodio SDP - 2000. u koaliciji s HSLS-om i uz asistenciju drugog bloka, Porečke skupine (IDS, HNS, LS i HSS), s kojom je Ivica Račan poslije i formirao Vladu. Godine 2011. lijevo-liberalne stranke izabrale su drukčiju taktiku, na HDZ su navalile u samo jednom, ali širem bloku - Kukuriku koaliciji.

Hoće li 2020. lijevo-liberalne stranke pokušati pobijediti kopirajući 2011. ili trećesiječanjski recept grupiranjem u dva bloka sa zajedničkim ciljem - rušenjem HDZ-a s vlasti, može li unutarnjim podjelama oslabljeni SDP predvoditi “glavnu” grupu, a Amsterdamska koalicija odigrati ulogu Porečke skupine, s kime će novi igrači poput Starta i Možemo! te mogu li se i žele li se uopće ujediniti, ključna su pitanja koja smo postavili liderima lijevo-liberalnih koalicija i stranaka.

Sukus je sljedeći: Start sa SDP-om, barem zasad, ne želi, kao ni s Amsterdamskom koalicijom, ali želi biti glavna snaga lijevog bloka u kojem vide još neke stranke, prije svega Možemo!. U načelu, Možemo! može sa Startom, ali ne sa SDP-om ili liberalima iz Amsterdamske koalicije. Pametno, pak, SDP trpa u isti koš s HDZ-om, a tu negdje smještaju i Amsterdamsku koaliciju. Jedan od lidera Amsterdamske, šef HSS-a Krešo Beljak, želi da oni s jedne i SDP s druge strane budu ključne snage oko kojih će se okupljati lijevo-liberalna scena uoči izbora 2020. godine. U SDP-u se nadaju da će im se na koncu većina lijevih stranaka, pogotovo novi igrači poput Možemo! i Starta, pridružiti u bitki protiv HDZ-a.

“Ključan je cilj uklanjanje HDZ-a s vlasti. U tom kontekstu ne treba izmišljati toplu vodu, treba se voditi trećesiječanjskim modelom koji se na izborima 2000. pokazao uspješnim. Uvjeti su se od tada promijenili, ali ne suštinski. Tada se opozicija ujedinila u dva bloka i pobijedila HDZ. Amsterdamska koalicija na izbore 2020. izaći će u istom formatu, a SDP je, iako imaju svojih problema, ozbiljna stranka koja bi morala predvoditi drugi opozicijski blok kako bismo zajedno mogli srušiti HDZ s vlasti”, kaže Beljak. Ali, problem nastaje kada ga pitamo o novim strankama na lijevoj sceni poput Starta Dalije Orešković, Pametnog ili Možemo!, dakle o strankama koje bi se, po toj logici, trebale naći u grupi koju predvodi bilo SDP bilo Amsterdamska. Beljak tvrdi da to što oni odbijaju ideju suradnje u širem bloku govori da su ili HDZ-ovi igrači ili politički nepismeni.

“Pritom mislim na sve one koji se ne žele dogovoriti o suradnji. Tko želi razmontirati HDZ, treba se udružiti, jer samostalan izlazak na izbore ide na ruku HDZ-u. Oni su ili politički apsolutno nepismeni ili igraju za HDZ. Trećeg nema”, kaže.

Bojan Glavašević, koji će na svibanjskim europskim izborima uz Daliju Orešković biti špic-kandidat na listi Starta, nedavno je izjavio da su parlamentarni izbori 2020. ključni, da su prilika da “progresivna, pametnija Hrvatska stane zajedno i da se suprotstavi lopovluku HDZ-a, ali i anemiji nekih drugih, starih političkih opcija”. Pitali smo ga na koga sve pritom misli, koje bi se političke snage trebale okupiti kako bi bile u realnoj šansi da HDZ skinu s vlasti te je li nužno da opozicija ide u jednom bloku - ili je bolje da idu u dva ili tri.

“Kad se govori o progresivnim, građanskim snagama u Hrvatskoj, vrlo često se može čuti žaljenje zbog osipanja. Mislim da takav stav ima korijen u činjenici da je u jednoj od dvije situacije kada je došlo do rušenja HDZ-a s vlasti - onoj 2011. - cijela građanska, progresivna opozicija nastupila u jednom bloku. Stranke okupljene u Kukuriku koaliciji doista su tada bile vrijednosno i programski kongruentne, a jezgru te koalicije činio je SDP koji je vodio Zoran Milanović. O SDP-u treba reći da on ni prije ni poslije Milanovića nije bio u punom smislu socijaldemokratska stranka: naprotiv, prije Milanovića SDP je bio postsocijalistička, a nakon njega naprosto umiruća stranka čije je vodstvo, čast iznimkama, potpuno ispražnjeno od vrijednosti i ideologije. Ipak, monolitnost progresivnim opcijama nije imanentna, i to se jako lijepo vidjelo 2001., a lijepo se vidi i sada. Ovakav je SDP naprosto politički nezdrav i samim time nepoželjan partner svima osim HDZ-u. Ne treba čekati da se to promijeni, treba djelovati odmah. Smatram da Start treba graditi novu, ‘crveno-zelenu’ progresivnu koaliciju u kojoj bi trebali biti Možemo!, Nova ljevica i ORaH, pod uvjetom da uspiju izgraditi vlastiti politički kapital i potaknu svoj specifični elektorat da participira u demokratskim procesima. Drugi progresivan blok mogle bi činiti stranke iz liberalne političke obitelji, trenutno okupljene u Amsterdamskoj koaliciji”, kaže Glavašević.

Tomislav Tomašević iz Možemo! upozorava da micanje HDZ-a s vlasti ne smije biti glavni i jedini cilj.

“Činjenica jest da jedan od ciljeva progresivnih političkih aktera, pa tako i političke platforme Možemo!, treba biti micanje HDZ-a s vlasti - no to nikako iz naše perspektive ne smije biti glavni i jedini cilj. Naime, samo micanje HDZ-a s vlasti, nažalost, ne vodi promjeni društvene i ekonomske paradigme, koja nas je dovela do nezabilježenih stopa društvene i ekonomske nejednakosti i ogromnih društvenih podjela. Potvrda za tu tvrdnju nalazi se u činjenici da smo u posljednjih 28 godina imali razdoblja kada vlast nije obnašao HDZ, a svejedno nije došlo do promjena usmjerenih na poboljšanje uvjeta života i rada, lokalno usmjerenog razvoja, većih razina društvene jednakosti i povećanja ekološke održivosti. Upravo smo se zato mi na početku jasno ideološki odredili da želimo okupljati spektar od socijaldemokratskog, preko zelenog, do krajnje lijevog. Iz istog smo se razloga odredili i protiv predizbornog koaliranja sa svim parlamentarnim strankama. Uvjereni smo da se preslagivanjem s postojećim akterima ništa značajno ne može izmijeniti. Naš je, stoga, primarni cilj da za parlamentarne izbore 2020. građanima ponudimo povjerenja vrijednu zeleno-lijevu opciju”, kaže Tomašević, čija stranka pregovara s ORaH-om i Novom ljevicom o formiranju koalicije zelene ljevice za euroizbore.

“Tu suradnju vidimo i kao temelj za izlazak ideološki koherentne opcije na parlamentarne izbore 2020.”, tvrdi Tomašević.

Liderica Pametnog Marijana Puljak kaže da će njezina stranka izgrađivati novi politički blok.

“Blok koji će okupljati progresivne i poduzetne snage oko sljedećih ciljeva: srušiti HDZ, srušiti koruptivne i klijentelističke stare politike, osloboditi potencijal građana i poduzetnika stvarajući uređenu državu temeljenu na znanju, radu i brizi za drugoga. Trećesiječanjska koalicija vrlo se brzo raspala. Bili su kao rogovi u vreći. I zato je HDZ već na sljedećim izborima opet došao do vlasti. Jedini način da se spriječi postizborna dezintegracija jest da se napravi predizborna integracija u jednu političku opciju s jasnim programom i strukturom koja će okupiti ljude koji dijele političke ideje i vrijednosni svjetonazor. Treba unaprijed izgraditi povjerenje s ljudima s kojima želite ući u bitku. Ne smije se dogoditi, kad dođete u priliku da upravljate, da ne znate što treba raditi i kako će netko reagirati”, kaže Marijana Puljak. Pitali smo je tko bi sve mogao biti motor okupljanja progresivnih političkih snaga iz opozicijskih redova.

“SDP i stranke okupljene u Amsterdamskoj koaliciji su stranke koje su godinama primjenjivale iste obrasce i modele vladanja kao i HDZ, a neke od njih i na nacionalnoj i na lokalnoj razini jako dobro koalirale s HDZ-om. To su stranke starih politika i ne vjerujemo da one danas imaju viziju i snagu bilo kakvih korjenitih promjena, o kakvima mi govorimo i kakve su Hrvatskoj nužne jer u protivnom nema pomaka s dna Europe. Start i Možemo! su nove političke stranke i asocijacije s kojima vidimo mogućnost suradnje jer govore o problemima o kojima i mi govorimo već godinama i borimo se protiv njih djelovanjem u lokalnoj samoupravi. Istraživanja su nam bila pokazala da smo zajedno mogli HDZ-u i SDP-u oduzeti jedno ili dva mjesta u Parlamentu EU, ali, nažalost, oni to nisu htjeli. Nadam se da će ipak shvatiti potrebu stvaranja šire političke fronte”, kaže Puljak.

Politički tajnik SDP-a Davorko Vidović kaže da su medijski napisi da nitko ne želi s današnjim SDP-om “smiješni i glupi”. Partnere na idućim parlamentarnim izborima vidi u Amsterdamskoj koaliciji, umirovljeničkim strankama te novim lijevim strankama poput Starta i Možemo!. A što se same taktike tiče, kaže da nije presudno hoće li se lijevo-liberalne stranke okupiti u jednom ili u dva bloka.

S obzirom na to da je Vidović bio ministar u Račanovoj Vladi, pitali smo ga na što buduća oporbena koalicija treba paziti kako se u slučaju pobjede ne bi raspala, kao što se dogodilo s prvom Račanovom Vladom, koju je napustio HSLS Dražena Budiše.

“Nije se raspad dogodio zbog moguće greške u prijeizbornom dogovoru. Uzroci raspada ležali su prije svega u tome što predsjednici svih vladajućih stranaka nisu bili i članovi Vlade. Primjerice, Budiša je, nakon što je izgubio od Mesića predsjedničke izbore, otišao u Sabor, nije htio biti potpredsjednik Vlade. Greška”, kaže Vidović.

Goranko Fižulić, koji je bio HSLS-ov ministar gospodarstva u Račanovoj Vladi, kaže da oporbene, pogotovo nove stranke imaju šanse samo ako brzo izuče politički zanat.

“Umjesto taština koje se hrane mesijanstvom, njima treba pragmatika. Imaju šanse ako nauče da je politika, osim ideja, i zanat i matematika. Oporbi treba i to da SDP kao ključna stranka lijevog centra riješi svoje unutarnje probleme”, kaže Fižulić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 23:25