Hrvatski eksperiment s trojnom vlašću Tihomira Oreškovića, Tomislava Karamarka i Bože Petrova polako ali sigurno bliži se kraju. Nije više pitanje hoće li biti izbora, nego kada će biti održani. Sigurno je samo da građani do ljeta neće na glasačka mjesta, a najrealnija je opcija da će izbori na jesen ili na početku zime.

Svi Globusovi sugovornici, i s ljevice i s desnice i s centra, smatraju da će se Vlada i dalje kretati na samom rubu ponora, ali će se u posljednji trenutak zaustavljati njezin pad. Sve do časa kad to zaista više ne bude moguće i kada i javnost naprosto zatraži da se prekine agonija. Sada to još nije tako, iako nije ni daleko, a izbori u ovom trenutku ne odgovaraju ni HDZ-u ni Mostu. Pozorno se čeka HDZ-ov izborni sabor 28. svibnja i odmjeravanje snaga između Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, nakon čega će mnogo toga biti jasnije.

Očekivanja

Brkić, navodno, već sada razgovara s mnogima, pa i partnerima iz koalicije kako bi pokušao spasiti što se spasiti može. Pozorno se čekaju i rezultati Vladine ekonomske politike koji bi trebali pokazati je li nastavljen pozitivan trend, o čemu ovisi i sudbina premijera Tihomira Oreškovića.

Svi na hrvatskom političkom karuselu u ovom času imaju svoja nadanja i očekivanja. Dio hadezeovaca smatra da će nakon izbornog sabora stranka biti čvršća i spremnija za ozbiljnije poteze, a dio opet misli da će moguće dvovlašće u HDZ-u samo zakomplicirati stvari. Naime, teško je predvidjeti što će se dalje događati s Tomislavom Karamarkom nakon neugodne afere koja ga pritišće. Otkrije li se još nešto novo, moglo bi to ubrzati rasplet ne samo u HDZ-u nego i na cijeloj hrvatskoj političkoj sceni. Karijera šefa HDZ-a opasno je poljuljana, a kohabitacija s Milijanom Brkićem može za Karamarka biti krajnje opasna, jer je budući zamjenik predsjednika stranke u više navrata indirektno poslao poruku da je nezadovoljan utjecajem koji je Jozo Petrović imao na HDZ. Zato se može očekivati nastavak unutarnje borbe za prevlast u HDZ-u, što će se, sigurno, odraziti i na stanje u koaliciji, a onda i na sudbinu Vlade.

Esdepeovci su trenutačno u ležernijoj situaciji jer Zoran Milanović lako čisti svoje redove, i možda će biti pošteđen samo Zlatko Komadina, ako sam ne odluči što će i kako dalje. Nije tajna da je ljut na Milanovića i njegovu ekipu, a ljudi koji ga podržavaju uporno tvrde da je samo s Komadinom na čelu SDP mogao stvoriti veći koalicijski potencijal koji bi stranku vratio na vlast.

Milanovićevo “stvorit ćemo vam pakao” nije bilo potrebno operativno provesti jer su pakao sami sebi stvorili partneri na vlasti, jače i više nego što je itko u SDP-u mogao i sanjati. Ali, od njihove “uspješne” vladavine prošlo je malo vremena pa je još teško stranku predstavljati kao spas za hrvatsku politiku. S druge strane otužno zvuči konstatacija HDZ-ova ministra Olega Butkovića koja otprilike glasi: Mi smo loši, ali oni su bili još gori.

Premijera Oreškovića, koliko god se trudio dobiti na političkoj težini, ionako malo tko doživljava kao snagu koja bi mogla zaustaviti negativne trendove, s izuzetkom dijela Mosta. Čekaju se brojke i, ako budu lošije nego što se očekivalo, Oreškovićeva pozicija bit će dodatno oslabljena, a pad njegove Vlade realniji. Spektakularnih najava o bogatim investitorima javnost se već naslušala, ali investicija je sve manje; na floskuli kako treba zaustaviti odlazak mladih ljudi ova je vlast dobila mandat, ali autobusi masovno i dalje odlaze prema Njemačkoj. Ako se reforme sastoje u tome da se proda još malo onoga što u Hrvatskoj vrijedi, za to nije trebalo “uvoziti” Oreškovića.

I ostaje najveća nepoznanica – Most.

“Moj je dojam da Petrov ipak pokušava spasiti Vladu, a da je Ivanu Kovačiću puknuo film jer njega nacionalna priča ionako ne zanima”, rekao nam je dobar poznavatelj prilika u Mostu koji tvrdi da ni misteriozni pozadinci koji su ovu grupaciju doveli do vlasti više nisu aktivni. Naš sugovornik kaže da Ivica Relković, koji je osmislio cijelu priču s Mostom, više ne želi sudjelovati u svemu tome.

“On je težak u komunikaciji, vrlo je jasan u stavovima prema prošlosti, pogotovo komunizmu i izuzetno je pošten i korektan čovjek. Naprosto idealist. Ne bi me čudilo da je odustao od svega.”

Očito, pukotine u Mostu sve su veće. Postoje i podjele na “metkovićku grupu”, u kojoj su Petrov i Grmoja i cijela ekipa ministara, te “dalmatinsku”, u kojoj su Kovačić i Miro Bulj, dok su ostali potpuno odvojeni od ove dvije. Ivana Lovrinovića ionako više malo tko i spominje, Drago Prgomet se potpuno udaljio od Mosta, a unutar grupacije je veliko previranje.

Okidač za izbore

Svi su izgledi da će na jesen konačno puknuti ljubav s HDZ-om, bez obzira na želje Petrova i Grmoje koji to pokušavaju spriječiti.

“Dilema je sada u Mostu da li zadržati postojeću poziciju ili igrati na kartu s kojom se krenulo na početku, pa što bude. Nekima se očito ne ide na izbore, a siguran sam da je prvi na toj listi Božo Petrov”, kaže naš sugovornik. Za Ivana Kovačića sve ono što se posljednjih mjeseci događalo bila je muka i znao je govoriti za Grmoju da je problematičan, da nakon izjava jednostavno nestane, a da Boži Petrovu treba dva dana da donese odluku.

Stav je mnogih s kojima smo razgovarali da Most u ovoj formi ne može više opstati i da je dalje sve stvar matematike i uspješnosti HDZ-a i SDP-a koga će u budućnosti pridobiti. Razgovara se stalno na svim stranama, obećava i “prodaje”, ali u javnosti se pokušava stvoriti dojam da su Mostovi redovi i dalje čvrsto zbijeni. “Uostalom, Most više i ne postoji u formi u kojoj je bio kad smo se okupili”, kaže dr. Drago Prgomet, koji je prvi napustio grupu.

Postoji i scenarij da će se Ivan Lovrinović potpuno osamostaliti sa svojom ekipom, a da će Kovačić i Bulj neovisno donositi odluke. I onda je sve gotovo. Svaki daljnji potez bio bi krajnje riskantan za opstanak Vlade, jer se saborska većina i sada teško uspostavlja, a soliranjem mostovaca to bi bilo gotovo nemoguće. Izbori su onda jedino rješenje, jer malo tko vjeruje u preslaganje u hodu.

“Već sada ne postoji polovica od onoga Mosta otprije četiri mjeseca. Nešto će se u budućnosti dogoditi i pokrenuti lavinu koja će voditi do izbora”, kaže naš sugovornik.

Svi mostovci s kojima smo razgovarali bili su jedinstveni u stavu da je sada presudno što će se događati u HDZ-u i koja će struja pobijediti na unutarstranačkim izborima. Ako Brkić dobije prevlast, svi očekuju i promjene u stranci. “U Karamarkovoj koži onda ne bih htio biti ni minutu”, kaže visokopozicionirani mostovac.

Ponuda manjincima

U slučaju da Brkić ostvari prednost, očekuju se i neka druga rješenja, a već se u tom smislu pregovara na veliko. Spominje se i mogućnost da se manjincima da ponuda koja se ne može odbiti pa tako spriječe izbori i osigura komotnija većina. To bi značilo opstanak Vlade još jedno vrijeme, ali sadašnja afera Karamarku je gotovo uništila šansu da postane premijer. Tako je i preslaganje o kojem je govorio Milan Bandić nerealno. S jedne strane sporazum s manjinama odgodio bi agoniju sadašnje Vlade, ali je teško očekivati da bi Milorad Pupovac i Furio Radin išli s tvrdim desničarima koji su dobrim dijelom zaslužni i za krajnje negativan imidž koji Hrvatska danas ima u Europi.

Ako dođe do izbora, dobri poznavatelji prilika u Mostu tvrde da sigurno neće doći do koalicije SDP-a i Mosta, a za sada ni Iblerov trg ne pokazuje neku pretjeranu želju za tim. Ako dođe do osipanja Mosta, stvari se bitno mijenjaju jer onda će i velike stranke krenuti u trgovinu, koje, naravno, “nema” u Hrvatskoj. Ali, na listi onih koji bi išli sa SDP-om nema mnogo mostovaca. Kovačić i Bulj sigurno ne bi išli u tu kombinaciju, kao ni Ivan Lovrinović i Ivica Mišić, ali postoje i oni koji nisu ničiji i koji bi u tom slučaju sami procijenili kome se prikloniti. Mnogi u Mostu svjesni su da se više nikada ne bi našli u Saboru, pa će do posljednjeg trenutka odugovlačiti s odlukom o prelasku na jednu ili drugu stranu, što ne isključuje da će ih pokušati vrbovati i HDZ i SDP.

Kod nekih mostovaca prevladava stav da u budućnosti treba igrati na kartu Tihomira Oreškovića i da nije isključeno da se u novu priču krene upravo s njim. Božo Petrov se potrošio, a Ivan Kovačić, kojem je najvažnija lokalna karijera, ne želi preuzeti ulogu lidera Mosta i sada se traži rješenje. Tako se mostovci u ovom času ponašaju u skladu s onom Titovom: “Živimo kao da će sto godina biti mir, a pripremajmo se kao da će sutra rat” i kuju strategiju kojom bi vratili vjerodostojnost i spremno dočekali izbore na jesen, ako tada budu. Ponestaje i njima municije jer su priče o reformama otišle u vjetar, pa više ni sami ne vjeruju da će tom retorikom vratiti popularnost.

Međutim, nitko ne očekuje da će izbori uslijediti samo nakon baražne paljbe između HDZ-a, njegovih partnera i Mosta. Toga smo se ionako nagledali, traje dan-dva i opet sve po starom. Trebat će mnogo jači okidač, a jesen će upravo biti vrijeme za to. Sve ovo što se do sada događalo i prijetilo izborima samo je uvertira jesenskim događajima. Sam Karamarko, da učvrsti svoju poziciju, pokrenuo je priče o izborima i iz njegovih se krugova moglo čuti da je bio spreman na radikalnije poteze odmah nakon izbora u stranci. U međuvremenu se sve promijenilo, izbila je afera s Jozom Petrovićem i značajno je oslabljena pozicija prvog čovjeka HDZ-a. Što će biti do jeseni, nitko ne zna.

Ostaje i pitanje što će biti s malim strankama koje bi u konačnici mogle odlučiti o pobjedniku ako dođe do skorih izbora. HSS se koprca, želi stvoriti u javnosti dojam da se potpuno udaljio od Domoljubne koalicije, koja, kako izjavljuje novi predsjednik Krešo Beljak, više i ne postoji. “S Karamarkom rijetko razgovaram”, kaže nam Beljak, ali ostaje i činjenica da još ne drži sve poluge vlasti u vlastitoj stranci, pogotovo kad je riječ o Branku Hrgu, koji moguću odluku HSS-a da napusti koaliciju možda i ne bi slijedio. Unatoč tome što Beljak kaže da nema dileme da Hrg striktno provodi sadašnju stranačku politiku.

Procjene hrida

Tu je i Hrid Drage Prgometa, a oni čekaju. “Što ćemo drugo? Bit ću iskren, s nama je obavilo razgovor više ljudi, a Vlada ne uživa naše povjerenje. Ako padne, izbori bi bili najpoštenije rješenje. Sve pozorno pratimo i sigurno je da naš saborski klub može biti presudan u preslaganju. Svaka ruka, a ne klub. Dakle, ne treba se istrčavati u pregovorima, ni obećavati.” Za Milana Bandića većina naših sugovornika s oba politička pola smatra da u konačnici neće biti presudan. Bura je pokrenuta prelaskom Milivoja Špike iz Bloka umirovljenici zajedno u Bandićev klub zastupnika, a to je samo prelazak iz jedne – iste – opcije u drugu. I on i Bandić ostaju vezani za Domoljubnu koaliciju.

Gotovo karikaturalni razmjeri sadašnje politike u Hrvatskoj možda su ipak najjasniji signal da nas čekaju novi izbori. Kad se zastupnici koji su tek nedavno sjeli u klupe i koji su za svoj posao izvrsno plaćeni moraju tjerati da dođu na glasanje ili kada u jednom danu među političarima na vlasti izbije desetak svađa koje uveseljavaju javnost i nađu se na novinskim naslovnicama, onda politika postaje ridikulozna. To se upravo događa u Hrvatskoj. A kad je situacija takva, izbori postaju neizbježni.