čajanka u laubi

‘Ne možemo mi poslodavci prisiliti radnike da se cijepe. Ne možemo ih čak ni pitati jesu li cijepljeni‘

‘Govorimo o 40 do 50 tisuća necijepljenih ljudi koji primaju potporu. Rješavaju li oni problem necijepljenih dva milijuna ljudi? Ne‘
Boris Vlašić, Tonči Glavina, Sunčica Brnardić i Petar Šimić
 Damir Krajac/Cropix

Vlada je proteklog tjedna pustila informaciju o namjeri da uvjetuje ostvarivanje daljnjih potpora gospodarstvu, iznose namijenjene primanjima radnika, cijepljenjem. Pritom je otvorila cijeli niz pitanja, od ustavnosti takve možebitne odluke, zadiranja u osobne slobode, stavljanja poslodavaca u nezahvalnu i nemoguću odluku da provede tu mjeru.

O mogućnosti da se potpore za zaposlenike poslodavcima uvjetuju cijepljenjem u Čajanci govore Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo SSSH, Tonči Glavina, državni tajnik u Ministarstvu turizma, i Petar Šimić, član Izvršnog odbora HUP-a.

Vlašić: Propada li nam sezona zbog cijepljenja? Je li turistička sezona u komi? Na jugu Jadrana je jako mala procijepljenost?

Glavina: Naprotiv, sezona nam je jako dobra, na tragu svih naših očekivanja i svih naših napora koje smo poduzeli proteklih godinu dana. Brojke su nam izvanredne, a trenutno su izvanredne i epidemiološke brojke. Sad smo u narančastom samo u meteorološkom smislu. Pratimo li informacije iz Portugala i Grčke, vidimo da se njihove boje u epidemiološkom smislu mijenjaju, iz zelene prelaze u tamniju boju. Nas čeka sličan scenarij ako ne zadržimo dobru epidemiološku sliku. Sjetimo se što nam se dogodilo prošlog 15. kolovoza. Pogledajte što se događa Portugalu; Njemačka je donijela odluku da svi, bez obzira na potvrde, koji se vraćaju iz Portugala moraju u karantenu od 15 dana, to znači da je Portugalu turistička sezona gotova. Velika nam je prijetnja, ako ne budemo imali visoku procijepljenost, da će nam sezona stradati. Uspjeh ne samo ove nego i sljedeće sezone ovisi o epidemiološkoj slici koju ćemo imati u iduća dva mjeseca. Davno smo prestali biti zemlja u kojoj turizam traje nekoliko mjeseci.

image
Tonči Glavina
Damir Krajac/Cropix

Vlašić: Koji je stav Saveza samostalnih sindikata u vezi s cijepljenjem i mjerama koje Vlada predlaže? Vlada neslužbeno uvjetuje potpore poduzetnicima cijepljenjem. Kako gledate na to?

Brnardić: SSSH je pozvao svoje članove da se cijepe. Mislim da je apsolutno svima jasno da je cijepljenje jedan od najvažnijih mehanizama da se vratimo u normalu, no puno je važnije da zadržimo nivo javnog zdravlja koji nam je potreban kao građanima. Nema dileme treba li na procijepljenosti raditi ili ne. Mi smo u travnju pozvali Vladu da se napravi transparentni plan cijepljenja, pozvali smo i da se napravi strategija koja bi uključivala radnike kao skupinu, ključne radnike naročito. Oni bi trebali dobiti prioritet pri cijepljenju. U hrvatskom slučaju su tu i turistički radnici te je trebalo prema njima ići s targetiranom kampanjom pozivanja na cijepljenje. Mi sada dolazimo u situaciju kada nam je procijepljenost problem, no to, nažalost, nije nikakvo iznenađenje. Znamo otprilike kakav je stav prema cijepljenju i koji je postotak ljudi koji nisu spremni cijepiti se. Na to je trebalo obratiti pozornost puno prije. Sada imamo situaciju da se nastoji na to utjecati, prekasno u svakom smislu, i strateški i vremenski.

Vlašić: Da se to na brzinu napraviti. Kada je bila variola vera, milijuni ljudi su se cijepili u nekoliko tjedana.

Brnardić: Tako je, da. No morate se pitati zašto se ljudi ne cijepe. Ako radite kampanju, a to je odgovornost Vlade, morate ući u uvodne faktore zašto se ljudi ne cijepe i utjecati na njih. Na cijepljenje je pozvalo vodstvo SSSH.

Vlašić: Je li to distanciranje, odbijanje uloge u cijepljenju? Kaže li Sindikat time da je to odgovornost Vlade, ustvari da se neće miješati?

Brnardić: Mi smo rekli da smo pozvali naše članove, time smo rekli i da preuzimamo dio odgovornosti da se jače uključimo u kampanju procijepljenosti, no pitanje je kako se to pokušava napraviti, gdje su problemi, kako društveni, tako i pravni. Ovdje imamo uvjetovanje ekonomskih potpora za očuvanje radnih mjesta i prihoda građana cijepljenjem. Imate jednu mjeru koja ide za ekonomskim ciljevima, idete s time da Vlada, naravno, ima diskrecijsko opravdanje propisivati koji su to uvjeti po kojima će dodjeljivati potpore. No, ako uzimate jedan kriterij, morate imati jasno opravdanje da je taj kriterij kojim, zapravo, diskriminirate jednu skupinu građana primjeren za postizanje tog cilja, te nužan u demokratskom društvu.

Vlašić: Spominjete riječ diskriminirati. Mislite da je riječ o neustavnom pristupu?

Brnardić: Definitivno smatramo da postoji zakonska i ustavna upitnost, no dok ne vidimo dizajn mjere, to ne možemo u potpunostitvrditi.

image
Petar Šimić
Damir Krajac/Cropix

Vlašić: Što HUP misli o svemu? Ako dobro citiram predsjednika HUP-a Damira Zorića, uvjetovanost mora biti zakonski propisana?

Šimić: Mi u HUP-u smo bili vrlo jasni, kao i kolege iz sindikata, želimo da se što više naših sugrađana, naših radnika u tvrtkama članica i nečlanica cijepi jer je to jedini put izlaska iz krize. Ali nam ne odgovara i ne možemo se složiti sa zahtjevom da forsiramo radnike da se cijepe jer nemamo nikakve alate, nikakvu moć nad time. Ne možemo ih prisiliti. Ne možemo ih ni pitati jesu li cijepljeni, ne možemo doći do covid-potvrda jer je to osobna stvar, a nije odgovornost društva i poslodavaca. Mislimo da koliko god da je cilj koji Vlada želi postići, koji je ne samo dobar nego potreban i nužan i koji podržavamo na svaki mogući način, nije rješenje. Povezivanje potpora i covid-potvrda nije put do cilja. Ne samo da je to neprovedivo nego je i, statistički gledano, vrlo malo bitno. Danas imamo više od dva milijuna necijepljenih ljudi u Hrvatskoj. S druge strane, imamo oko sto tisuća ljudi koji primaju potpore. Od toga je, pretpostavljamo, 50 do 60 posto procijepljeno, pitali smo naše članove. Govorimo dakle o 40 do 50 tisuća ljudi koji nisu cijepljeni koji primaju potporu. Rješavaju li oni problem necijepljenih dva milijuna ljudi? Ne.

Vlašić: Riješili biste možda problem svojih potpora i gospodarskog funkcioniranja države.

Šimić: Virus ne zna tko radi, a tko je student. Smatramo da dovođenje u vezu cijepljenja i potpora ne rješava cilj, a stvara veliki problem za tih 40 do 50 tisuća ljudi. Još više za njihova poduzeća. Što mi možemo? Ne možemo ih prisiliti da se cijepe, ne možemo utvrditi jesu li cijepljeni. U slučaju da idemo u prekid radnih odnosa, to traje, čak i da se firme odluče na to. Brnardić: Nije opravdano. Šimić: Da, nije opravdano iako će sigurno biti i onih koji će tako razmišljati. No, otvara se i sljedeća kontroverzija. Što da se sutra necijepljeni radnik nađe na burzi? Hoće li bez covid-potvrde dobivati naknadu za nezaposlenost? Da ponovim, uz maksimalnu podršku Vladi u nastojanju da se što više ljudi cijepi, mislim da smo argumentirano objasnili da dovođenje u vezu potpora i cijepljenja neće doprinijeti tom cilju.

Vlašić: Koje je rješenje?

Šimić: Odgovornost je na Vladi. Postoje zakonska rješenja koja već imamo. Svi smo kao građani Hrvatske obavezni cijepiti se protiv nekih bolesti. Nisam pravnik ni zdravstveni djelatnik, ekonomist sam i razmišljam naglas. Možda treba zakonski odrediti da svi imamo obavezu cijepiti se. Je li to rješenje? Legalistički, vjerojatno jest. Nisam pravnik pa neću dublje ulaziti u to. Možda i da, umjesto batinom, idemo mrkvom. Možda afirmativno krenuti u to.

Vlašić: Što je mrkva u ovom slučaju? Nisam advokat Vlade, nego cijepljenja.

Glavina: To je vrlo dobro pitanje. Mislim da je i premijer Plenković neki dan vrlo jasno kazao, kad bismo išli u neku vrstu financijske ili bilo koje druge nagrade onima koji se sada cijepe, što bi to značilo za one koji su se prije već cijepili jer su bili odgovorni prema sebi i drugima. Mislim da je prethodno pitanje pogodilo bit problema, a to je određeno distanciranje. Čujemo i s jedne i s druge strane da je visoka procijepljenost i zadržavanje dobre epidemiološke slike, i samim time zadržavanje svih pozitivnih posljedica koje s time dolaze, ključ. Točno je i što je rekao kolega Šimić, na Vladi je odgovornost. Na Vladi je odgovornost da imamo izvanrednu turističku sezonu za koju smo se pripremali cijelu godinu, ne samo resorno Ministarstvo nego doslovno cijela Vlada sa svim sastavnicama. Na Vladi je odgovornost da u sljedeće tri godine provede reformu pravosuđa, reformu državne uprave, socijalne politike…

image
Sunčica Brnardić
Damir Krajac/Cropix

Vlašić: Dobro, dobro, ostanimo mi na cijepljenju…

Glavina: Vežem to jer je apsolutno povezano. Velik rast BDP-a koji nam predviđaju i međunarodne institucije, pozitivna odluka o našem programu otpornosti generacijska je prilika upumpati ogromna sredstva u hrvatsko gospodarstvo, a sve to neće biti moguće ako se financijski ne stabiliziramo. Sve to treba platiti da bismo ovo financirali, makar kratkoročno. Na mjeru zadržavanja radnih mjesta Vlada je do sada potrošila 14 milijardi kuna, s doprinosima 17 milijardi kuna, i napravili smo dobre poteze. Financijski smo iscrpljeni kao i cijeli svijet, gospodarski smo očuvani, ali ako budemo prisiljeni imati neki vid zatvaranja, pogotovo u ovom dijelu koji se tiče gospodarstva, mi nećemo moći provesti sve planirano. Ovo što se sada događa nije stvar onoga što će biti sljedećih nekoliko mjeseci nego je stvar gledanja velike slike u nekoliko sljedećih godina.

Vlašić: Možda mi je predalek cilj sve što nabrajate i prevelik uvjet bezrezervna podrška Vladi. Mrkva je ovdje, čini mi se, jako prolongirana. Interesira me cijepljenje radi zaštite. Jesu li svi u vašem Ministarstvu cijepljeni?

Glavina: Apsolutno, cijepljenje radi zaštite.

Šimić: Svi se s time slažemo. Čini mi se da se ne slažemo kako to izvesti. Lako je pričati općenito, uzmimo neki primjer. Recimo, hotelsko društvo koje je član HUP-a i čiji su zaposlenici članovi sindikata i Vlada koja isplaćuje potpore. Zašto je tu poslodavac taj koji isplaćuje potpore, “protočni bojler”, i potpuno bez ijednog alata snosi teret? Na kraju će se to slomiti na poslodavcima, a time i na radnicima. Nije tu u pitanju ograda i distanciranje od mjera. Ograda je jer mi nemamo mandat i nismo pozvani time se baviti. Zato i kažem da je naš prijedlog da se to uredi zakonski. Ne možemo kao poslodavci uvjetovati našim radnicima da se cijepe. Mislimo da je to potrebno, ali ne možemo to provesti. Sindikat je rekao isto. Moje je osobno mišljenje, a i mišljenje je HUP-a, da se motivacijom ili zakonskom regulativom ide u to, svakako ne na način da se kaže da od sutra nema potpora. Uzmite bilo koju tvrtku u turizmu, Valamar, Maistru, Bluesun hotele, gdje je zaposleno nekoliko tisuća ljudi. Kako će ti poslodavci to provesti? Kako će doći do potvrda kada svaki djelatnik može reći da neće dati potvrdu, ili neće htjeti reći je li se cijepio ili ne. Mi podržavamo, uistinu, smatramo da treba doći do tog cilja, procijepljenosti, ali drugačije. Možda je rješenje da potpore trebaju ići izravno radnicima. Ali, odgovornost za cijepljenje ne može biti indirektna, mora biti osobna. Predlažem da Vlada o tome razmisli. Siguran sam da će svi u tome sudjelovati.

Vlašić: Što je s odgovornosti prema meni kao običnom korisniku nekih usluga? Imate li, kao HUP, ili kao poslodavac neku odgovornost prema meni? Primjerice, vlasnik ste tvrtke koja vodi izletnike na Kornate. Zašto bih kao turist bio u riziku da ću se zaraziti virusom od kapetana, skipera, konobara?

Šimić: Odgovor je – da. Ali, nemamo alate. To je kao da vas pitam neko drugo osobno pitanje, naprimjer u koju crkvu idete.

image
Tonči Glavina, Sunčica Brnardić i Petar Šimić
Damir Krajac/Cropix

Vlašić: Dobro, ali morate mi osigurati zdravog skipera ako me vozite brodom na izlet. Ili vozača autobusa. Kako ćete to izvesti?

Šimić: Upravo na ovaj način, mjerimo mu temperaturu, gledamo da li netko kiše. Ne možemo osigurati informaciju je li netko cijepljen ili nije.

Vlašić: Da, ali ja želim biti siguran kao i u drugim slučajevima. Ne želim ići u bolnicu i biti u opasnosti od liječnika koji se ne želi cijepiti. Baš me briga kako će on postići svoju zaštićenost. Ne želim poslati dijete u školu, na nastavu vjeronauka i onda razmišljati je li vjeroučiteljica ili vjeroučitelj zdrav.

Šimić: Možemo ići i dalje, ali vratimo se na činjenicu da imamo oko dva milijuna ljudi koji nisu cijepljeni, a tražimo da se 50 tisuća ljudi cijepi jer primaju potporu. Je li to rješenje? U ova dva milijuna nalazi se sve što želimo, da bude što više prihoda od turizma, da država ide naprijed, da se moramo manje zadužiti, da možemo osigurati socijalna davanja. Samo želimo skrenuti pozornost da ne vidimo da rješenje epidemiološke situacije leži u 50 tisuća ljudi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 11:32