Nije ugodno ni lako gledati Dragana Primorca kako se, sam i pomalo odbačen od političkih sponzora, pati i bakće u kampanji za drugi krug predsjedničkih izbora. No u politici nema mjesta za sažalijevanje. Sam je odlučio ući u političku utrku koju nije mogao dobiti. Nije imao nikakve šanse. Zato će ovo biti kraj svake njegove političke karijere.
Andrej Plenković sam priznaje da nije mogao nikoga nagovoriti da se suprotstavi Zoranu Milanoviću. Nitko od najpoznatijih i najutjecajnijih Plenkovićevih stranačkih suradnika nije želio ući u utrku. Čak ni Ivan Anušić, koji možda ima najveći politički kapacitet, pogotovo na desnom krilu HDZ-a, nije želio riskirati. Pobjedu mu nije mogao jamčiti nitko. I on bi, mada ne ovako neslavno, izgubio ove izbore.
Zoran Milanović dobro koristi činjenicu što se jedini jasno i efikasno suprotstavlja vrlo uspješnom, ali arogantnom i nekima iritantnom premijeru. Ovo mu je, kako sam najavljuje, posljednja politička bitka. I dobit će je, vrlo efektno i sigurno. Nakon još jednog mandata na Pantovčaku postat će relativno mladi, šezdesetogodišnji umirovljenik.
No pitanje je hoće li mu politički crv koji je prodro u sve njegove pore dati mira. Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se Milanović još jednom okuša kao kandidat za premijera. Pretpostaviti je da će se Andrej Plenković nakon tri mandata u Banskim dvorima skrasiti u nekoj udobnoj i lukrativnoj fotelji u Bruxellesu. Ako je suditi po izboru kandidata za predsjednika, HDZ neće imati sigurno rješenje za novog šefa stranke i premijera. A SDP-ovci neće Milanovića pustiti samo tako.
Zato, Zorane, nikad ne reci nikad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....