Neugodno smo iznenađeni izjavom koju je dao Péter Szijjártó, mađarski ministar vanjskih poslova, da je Hrvatska nepouzdana tranzitna zemlja – rekao je ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman Hini. "Riječ je o politički duboko uvredljivoj izjavi kakvu doista nismo očekivali od predstavnika zemlje na čije smo nedobronamjerne poteze dugo odgovarali krajnjom suzdržanošću i umjerenošću, vodeći se nadasve sviješću o tome kako smo susjedne i prijateljske zemlje", dodao je. Hrvatsko-mađarski odnosi daleko su od doba kad smo bili pod agresijom i kasnije, čak i u doba početka vlasti mađarskog premijera Viktora Orbána čija je vlada bila snažan zagovornik našeg ulaska u EU. Prešli smo u doba kad odnose obilježavaju "nedobronamjerni potezi" Budimpešte, a ministar Grlić Radman to dobro zna jer je bio ambasadoru u Budimpešti. Uklanjanje Lőrinca Mészárosa, mađarskog tajkuna koji je bogatstvo zgrnuo nakon drugog dolaska Orbána na vlast 2010. godine, iz procesa prodaje poljoprivrednog segmenta Fortenova grupe posljedica je te "nedobronamjerne" mađarske politike kojoj se Zagreb uspješno odupire. Grlić Radman je otišao i dalje navodeći da "ovakvu izjavu daje predstavnik zemlje o čijoj pouzdanosti dovoljno govori i sama činjenica kako je suočena s propitkivanjem svog vanjskopolitičkog angažmana i zapravo ‘soliranja‘, na samom početku svog predsjedanja Vijećem Europske unije".
Nije samo Zagreb ovih dana doveo u pitanje Mađarsku i njezino strategijsko usmjerenje, na jednom od saslušanja u američkom Kongresu senatorica Jeanne Shaheen, demokratkinja, prozvala je ruskog predsjednika Vladimira Putina i Orbána diktatorima, prenosi Hina.
Mađarska je već mjesec dana, nakon što je 1. srpnja preuzela predsjedanje Europskim vijećem, jedna od glavnih tema Zapada. Orbán je izazvao snažne reakcije koje su, primjerice, dovele do otkazivanja nastupa velikog broja članica na sastancima koje Mađarska organizira kao predsjedavajuća EU nakon što je posjetio Moskvu i Kinu bez konzultacija s ostalima u EU. Ondje je promovirao svoju "mirovnu misiju", a vrhunac je bio kad je napustio summit NATO-a u Washingtonu – Szijjártó ga je mijenjao – kako bi se susreo s republikanskim kandidatom za američkog predsjednika Donaldom Trumpom. U govoru koji redovito održava u rumunjskom gradu Baile Tusnad, gdje na ljetnom kampu predstavlja svoje viđenje svijeta i politike, dao si je na važnosti navodeći da je nakon njegove diplomatske kampanje došlo do pozitivnih pomaka kad je riječ o ukrajinskoj krizi.
Kijev se za to bio pripremio. Krajem srpnja je prestao cjevovodom prevoziti naftu ruske kompanije Lukoil koja je išla Mađarskoj i Slovačkoj: u ovom slučaju ih treba gledati jedinstveno jer je mađarska energetska kompanija MOL vlasnik slovačke rafinerije. Nije ovdje mjesto toj raspravi, ali Hrvatska mora iznaći način raskidanja odnosa s tom tvrtkom. Mađarska je odmah počela vrištati i tražiti od Bruxellesa da kazni Ukrajinu, ali kazna nije došla. Razumljivo, kad je uveden embargo na kupnju ruske nafte 2022. godine izuzeti su bili naftovodi primarno za te dvije zemlje koje nemaju izlaz na more. Logička podloga te odluke bila je davanje vremena Budimpešti i Bratislavi da pronađu druge izvore nafte i načine transporta. U priču ulazi Hrvatska, preciznije Janaf. Budimpešta od prvog dana iznosi netočne, neistinite podatke da naša tvrtka postavlja netržišne uvjete, da nema kapacitet zadovoljiti potrebe rafinerija MOL-a. Tim je argumentima Mađarska branila nastavak kupnje ruske nafte, ali je sada Ukrajina tomu stala na kraj. Europska komisija je Budimpešti poručila da se osloni na Janaf nakon čega je Szijjártó počeo vrijeđati, a Grlić Radman odgovorio kako treba. Maske su pale, Mađarska ne želi drugu naftu osim ruske, tako ni plin, i što god stoji preprekom na tom putu napast će salvom laži i objeda nastojeći destruirati vjerodostojnost i pouzdanost drugih, sada Hrvatske, prikrivajući tako svoje politike koje se protive dogovorima na razini EU.
"Na mađarskim granicama treba uvesti kontrole, to je pravno moguće. Sada su na potezu susjedne zemlje poput Austrije, Hrvatske, Slovačke i Rumunjske", rekao je ministar unutarnjih poslova savezne pokrajine Brandenburg Michael Stübgen (Kršćansko-demokratska unija, CDU). Budimpešta je istodobno, dok je tvrdila da Hrvatska nepouzdana, proširila useljenički program "nacionalne iskaznice" kako bi, između ostalih, uključila Ruse i Bjeloruse. Nositelju takve iskaznice dopušteno je raditi u Mađarskoj bez sigurnosne provjere i može dovesti svoju obitelj u zemlju. Kad uđu u Mađarsku otvara im se mogućnost putovanja po cijelom schengenskom prostoru. "Rusija je sigurnosna prijetnja. Trebamo više, a ne manje opreza", rekla je povjerenica EU za unutarnje poslove Ylva Johansson u objavi na platformi X u četvrtak, 2. kolovoza. "U pismu tražim od mađarske vlade da objasni odluku. Ako njihova shema olakšanog pristupa predstavlja rizik, mi ćemo djelovati", poručila je. "Neprihvatljivo je da jedna članica Europske unije više-manje nekontrolirano u zemlju pušta Ruse", rekao je Stübgen. Situacija je po Mađarsku postala neugodnijom, ako je to uopće moguće, nedavnom zamjenom zatvorenika kad je Rusija tražila povratak špijuna, što je razumljivo, ali i dokazanih ubojica. Takav tip ljudi sasvim će sigurno doći u Mađarsku i odande se proširiti članicama EU. Vlada Viktora Orbána se ponaša kao da nije zabilježen niz likvidacija na teritoriju EU koje su izveli ruski ubojice, najčešće pripadnici vojne obavještajne službe GRU, kao da Rusija ne vodi hibridni rat svih vrsta s članicama EU i NATO-a, kao da nisu zabilježene sabotaže u Češkoj, Bugarskoj iza kojih, potvrđeno, stoji Rusija.
Kad je Bugarska ulazila u EU 2007. godine, tadašnji ruski ambasador u EU Vladimir Čižov slavodobitno je izjavio da će biti ruski trojanski konj. Danas više nije u tolikoj mjeri, tu je ulogu sa zadovoljstvom preuzeo Orbán. U to je doba bio u opoziciji, nije bilo jasno hoće li se održati na čelu stranke Fidesz, 2008. godine je osudio ruski upad u Gruziju, ali slijedi obrat. S Putinom će se vidjeti već 2009. godine, a do danas je sakupio 14 bilateralnih susreta. Na vlast dolazi 2010. godine u zemlji koju su dvije vlade lijevog centra destabilizirale i takva je ušla u globalnu financijsku krizu koja ju je poharala. Mađarska se sjeća Orbána iz prvog mandata, 1998. – 2002. godine i daje mu dvotrećinsku većinu u parlamentu. Bivši stipendist zaklade Georgea Sorosa shvatio je kakve mu se mogućnosti otvaraju i prionuo poslu utvrđivanja vlasti po uzoru na Moskvu i Beijing/Peking. Liberalna demokracija, sloboda govora, temeljne vrijednosti EU, sve to ga više nije zanimalo, dobro je detektirao duboku zabrinutost mađarskog nacionalnog korpusa koji se osjetio prevarenim od strane Zapada i velikih stranih tvrtki, zabrinut da gubi tlo pod nogama. Mađarska je jedina neindoeuropska nacija u kontinentalnoj Europi, okružena je slavenskim, germanskim i romanskim narodima, narodima koje ne razumije; nacionalna kolektivna svijest pamti odluke konferencije u Trianonu nakon Prvog svjetskog rata kojom je zemlja izgubila znatan dio teritorija naseljen mađarskom nacijom, više od milijun ih živi u Rumunjskoj u kojoj zbog toga Orbán održava ljetni govor. Pamti Mađarska nastojanje Sovjetskog Saveza da stvori novu mađarsku naciju podložnu Moskvi – kod dijela stanovništva, osobito izvan većih gradova, odluke EU kako ih predstavlja vlada izazivaju gotovo jednako opiranje kao i tada. Proces je bio vidljiv i u Poljskoj gdje je Jarosław Kaczyński, ljubitelj mačaka željan apsolutne vlasti uz podršku Katoličke crkve, u jednom od sukoba s Bruxellesom izjavio da je EU gori od Sovjetskog Saveza. Njegovo biračko tijelo mu to nije uzelo za zlo.
Orbán je otvoreno zaigrao na valu nacionalizma, očuvanja nacionalnog identiteta, suvereniteta, dobro uočen strah javnosti pretočio je u politike kojima želi oslabiti utjecaj EU na unutarnje procese. Usporedo s tim tekao je proces njegovog odbacivanja vrijednosti liberalne demokracije, smjena vlasti kao ugroza koju treba onemogućiti na bilo koji način. Zbog toga će provesti ustavne i ine promjene kako bi osigurao o(p)stanak na vlasti i to mu dobro ide već 14 godina. Da, izborni sustav ide u prilog njegovoj stranci, ali izvor njegove političke moći su i dalje ruralni dijelovi Mađarske dok ga Budimpešta već dulje ne voli, ali je preslaba da ga smijeni. Tu je zakazao, Putin je uspio porobiti Moskvu.
Njegove su politike bile prepoznate rano, ali EU se tada suočavao sa suverenom krizom eura, Grčka je bila tema svih tema. Orbán izlazi iz ormara 2014. godine nakon ruske aneksije Krima kada vlada osuđuje ponašanje Moskve, ali on djeluje rezervirano tražeći opravdanje. Godinu dana kasnije u Poljskoj dolazi na vlast Kaczyński i stvara se osovina Varšava – Budimpešta u sukobu s Bruxellesom. Točka neslaganja bila je politika prema Rusiji jer ne postoji poljska politička opcija koja bi zagovarala dobre odnose s Moskvom, ali u doba trajanja Minskih sporazuma kojima je prekinut otvoreni sukob na istoku Ukrajine ta tema nije ometala odnose Orbána i Kaczyńskog, jača je bila želja da oslabe utjecaj EU na njihove unutarnje politike. Situacija se iz temelja mijenja ruskom agresijom kada Poljska i Kaczyński odbacuju suradnju s Budimpeštom te počinje urušavanje moćne inicijative Višegradska skupina, udruge koju čine Poljska, Mađarska, Češka i Slovačka, osnovane radi promicanja zajedničkih interesa prvo na putu prema EU, kasnije unutar Unije. Poljska postaje gravitacijska točka preko koje ide pomoć Ukrajini dok Mađarska odbija takvu ulogu. Mijenja se vlast i u Češkoj koja također odbacuje suradnju s Budimpeštom pa će Orbán jedva dočekati povratak Roberta Fica na vlast u Slovačkoj, ali on, u strahu da ne ostane bez europskih sredstava, pažljivo kalibrira svoju prorusku politiku. Glavni problem ipak postaje Poljska u kojoj je na izborima pobijedio Donald Tusk, zagovornik europskih vrijednosti. "Stari je plan da se problem Poljske, stiješnjene između ogromne njemačke države i ogromne ruske države, riješi tako da Poljska postane američka baza broj jedan u Europi. Mogao bih to opisati pozivanjem Amerikanaca tamo, između Nijemaca i Rusa", pričao je krajem srpnja mađarski premijer u Rumunjskoj proglasivši poljsku politiku "najlicemjernijom i samodopadnijom u cijeloj Europi". Varšava je odgovorila na razini zamjenika ministra vanjskih poslova dajući time do znanja koliko važnosti pridaje Orbánovim riječima. Njegov napad na Poljsku izraz je bijesa jer je izgubio saveznika s kojim se uzajamno čuvao EU sankcija, protiv obje je zemlja bila pokrenuta procedura Članka 7 Europskog ugovora koja predviđa ukidanje prava glasa zbog narušavanja europskih vrijednosti. Da bi odluka bila donesena potrebno je jednoglasje svih ostalih članica. Tuskovim je dolaskom na vlast prekinuta procedura protiv Poljske pa bi se Mađarska mogla naći u situaciji da izgubi pravo glasa što bi Uniji omogućilo lakše djelovanje na nizu politika, prije svega sigurnosnih i vanjskopolitičkih. Razlog napada na Poljsku je i nastavak slabljenja Višegradske skupine jer Varšava i Prag ne žele koordinirati politike s ovom Budimpeštom. Orbánove prigovore vezane uz Poljsku kao američku bazu treba gledati u svjetlu sadašnje administracije u Washingtonu s kojom Budimpešta ima loše odnose. Mađarski je premijer uvjeren da će Trump dolaskom na vlast prekinuti podršku Poljskoj zaboravljajući da je upravo njegova administracija dala snažnu podršku Poljskoj i uvijek pozdravljala njezina velika ulaganja u obranu.
Orbánovu djelovanje po preuzimanju predsjedavanja Unijom, napad na Poljsku, Hrvatsku, silna želja da postane globalnim igračem posljedica je i nesigurnosti izazvane nizom skandala koji su zatresli vlast. Vrhunac je istupanje u javnost Pétera Magyara, bivšeg supruga Judit Varge koja je bila u središtu vlasti, ministrica pravosuđa. Magyar je u javnost iznio neke od skandala što mu je donijelo podršku javnosti pa je dobro prošao na europskim izborima. Robert Lansing Institute je u rujnu prošle godine objavio psihološki profil mađarskog premijera koji donosi nezamjenjiv uvid u razloge njegovog ponašanja. Orbán je ekstrovert, djeluje ciljano i proaktivno, lako se prilagođava promjenjivim uvjetima i pribjegava trikovima kako bi postigao određeni cilj. Ali, kao kolerik, nestabilan je i impulzivan te slabo kontrolira emocije. "Orbán često hvali samog sebe, s ponosom priča o svojim postignućima", tumači Institut, dodajući da za neuspjeh okrivljava druge. "Po prirodi je kritičan i teško mu je kontrolirati realni pristup stvarima koje mu smetaju", navodi se. Profil precizno definira zašto se osjeća ugodnije u društvu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića nego Marka Ruttea, novog glavnog tajnika NATO-a, prvi ga hvali, drugi je prema njemu kritičan što on ne voli.
Osim političkog pritiska, na Orbánovu hiperaktivnost djeluje i ekonomsko stanje u zemlji. Privredni model koji je postavio i njime se silno hvalio doveo je u zemlju proizvođače automobila što mu je godinama jamčilo njemačku političku zaštitu, ali ozbiljne su studije već tada upozoravale da model ne donosi dodanu vrijednost na kojoj bi se razvijala mađarska industrija. Ovisnost o ruskoj energiji teško je naštetila mađarsko gospodarstvo koje se tako našlo između čekića i nakovnja koji predstavlja nemogućnost pristupa europskim sredstvima. Ovaj potonji proces je pokazao u kolikoj mjeri mađarska privreda i dalje ovisi o EU novcu koji s oko 2% pridonosi gospodarskom rastu. Krajem 2021. godine, u kampanji prije izbora u proljeće 2022. godine, Orbán je ostao bez tih sredstava te se zadužio na svjetskom tržištu za pet milijardi dolara koje je upumpao u razne socijalne mjere gradeći tako temelje pobjede, računajući da će zajam namiriti kad dođu europska sredstva. Nisu došla. Situacija nije ugodna, Budimpešta je nedavno, a da javnosti nije obznanila, uzela od Kine milijardu dolara po uvjetima koji nisu poznati. U Rumunjskoj je govoreći o ekonomiji potvrdio da je jak na riječima, ali ne na djelima, dok priča o potrebi da javni dug spusti ne na 50 ili 60 posto nego bliže 30%, stvarno je stanje s ožujkom 75%. MMF 2. kolovoza objavljuje analizu stanja u Mađarskoj navodeći da će javni dug ostati iznad 70% svakako do 2028. godine. "Izgledi su zamagljeni neizvjesnošću, s rizicima prema dolje kad je riječ o rastu i prema gore kad je riječ o inflaciji. Nepostojanje mjera rješavanja još uvijek znatnih fiskalnih neravnoteža i izazova strukturne politike moglo bi oslabiti povjerenje ulagača i odvratiti potrebna privatna ulaganja. Nedostatak napretka u reformama upravljanja mogao bi rezultirati produljenom obustavom važnih fondova EU-a. Posljedično povećanje premije rizika i deprecijacije forinte moglo bi produljiti strogu monetarnu politiku i oslabiti rast. Inflacija bi ponovno mogla porasti u slučaju daljnjih poremećaja u opskrbi energijom uzrokovanih eskalacijom geopolitičkih rizika." Tako mađarske ekonomske izglede vidi MMF, premijer ih je svjestan što podjaruje njegovo kolerično ponašanje.
Orbánovo sljubljivanje s politikama karakterističnim za Rusiju i Kinu daju tumačenje obrata od želje da Hrvatska što prije uđe u EU do otvorenog napada na Zagreb. Polazeći s pozicije najveće sile na jugoistoku Europe te velikog gubitnika nakon Prvog svjetskog rata, Orbán smatra da Mađarska ima pravo na sferu interesa kao što je u to uvjeren Putin ili direktor kineskog svemira Xi Jinping. Višegradska je skupina trebala biti alatom širenja njegove ideologije i stvaranja iliberalne grupacije koja se protivi nastavku integracije naše Unije, indikativno je da je u govoru u Rumunjskoj neprestano koristio frazu "s naše srednjoeuropske točke gledišta". Poljska mu je to onemogućila. Hrvatska je trebala biti saveznik koji bi prihvatio mađarske interese i vratio Budimpešti pristup moru, ali Zagreb se odupro i sada je "nepouzdan". Odnosi s Rumunjskom nikad nisu bili dobri pa je Orbánu ostao samo prostor Zapadnog Balkana gdje je našao sugovornike koji dijele njegove stavove. Aleksandar Vučić je prirodni partner pa će sada mađarski premijer zagovarati ubrzani ulazak Srbije u EU što se neće dogoditi prije svega jer to Beograd ne želi. Draža mu je opcija stvarati vlastitu zonu interesa u Crnoj Gori i BiH. Ondje bi moglo doći do trenja jer i Orbán smatra da je Republika Srpska područje njegovog interesa. U govoru u Rumunjskoj mađarski premijer nije skrivao želju utjecaja u regiji, "moramo se pojaviti kao regionalni kreditor. Danas to već pokušavamo učiniti, Mađarska daje državne kredite prijateljskim zemljama u našoj regiji koje su nam na neki način važne". U Republiku Srpsku je već uložio oko sto milijuna eura kako bi predsjednika tog BiH entiteta Milorada Dodika dobio na svoju stranu. Srbija je rezervirana kad je riječ o Sjevernoj Makedoniji, ali Orbán nije, kad je bivši premijer Nikola Gruevski bježao pred pravosudnim progonom dao mu je azil. Sada je na vlast vratila njegova stranka, VMRO-DPMNE, kojoj Budimpešta nudi zajam od 500 milijuna eura (zato je tražio novac od Kine jer ga sam nema).
EU u cjelini, i Hrvatska kao susjed, shvaćaju da više nema potrebe nastojati pridobiti Mađarsku. Unija je već ranije najavljivala da se priprema djelovati po modelu "EU 26", dakle bez Budimpešte na svim točkama gdje je to moguće. Orbánu je propao plan da ujedini sve desne stranke i tako pokrene "marš prema Bruxellesu" radi djelovanja u korist Rusije i Kine. U Rumunjskoj je otvoreno priznao da mu je Xi rekao da je Mađarska Kini interesantna – samo – kao članica EU: "Dobili smo ponudu iz Kine. Dobili smo maksimalnu moguću ponudu, bolju nećemo dobiti. Može se sažeti na sljedeći način: Kina je jako daleko, a za njih je članstvo Mađarske u Europskoj uniji prednost", rekao je mađarski premijer. Njegove su nade usmjerene prema studenom i pobjedi Trumpa, uvjeren je da će tada dobiti snažnu podršku u provedbi svojih politika unutar EU. Ne shvaća, čini se, da njegovo "prijateljstvo bez granica" s Rusijom, ali prije svega s Kinom koju Trump i republikanci smatraju najvećim globalnim konkurentom, ne stvara preduvjete za gradnju produktivnih odnosa. Novac, to je sasvim jasno, od Trumpa dobiti neće, a od EU još i manje.