Kampanja za europske izbore zahuktala se nakon što je u četvrtak 24. travnja održana zadnja plenarna sjednica Europskog parlamenta u ovom sazivu. Za tek nešto više od mjesec dana Europljani će u 27 država članica izabrati nove zastupnike za Europski parlament na mandat od pet godina.
Osim što će ti izbori biti test raspoloženja birača koji će odrediti odnos snaga u Parlamentu, rezultat će imati značajan utjecaj i na podjelu čelnih funkcija u institucijama Europske unije. Iako formalno to nije, jer je najviša funkcija u EU ona predsjednika Europskog vijeća, najvažnija funkcija u EU u praksi je ipak ona šefa Europske komisije. Ne samo tko će to biti nego i način na koji će ta osoba biti izabrana predmet je nesuglasica unutar Europske unije.
Europski parlament želi da se putem takozvanog načela spitzenkandidata bira i predsjednik ili predsjednica Europske komisije. To znači da bi šef Komisije trebao biti kandidat kojeg uoči europskih izbora istakne ona politička obitelj koja će dobiti najveći broj zastupničkih mjesta. Gotovo je sigurno da će to biti Europska pučka stranka (EPP), koja okuplja stranke desnog centra i u kojoj je iz Hrvatske HDZ.
Iako bi ova skupina mogla doživjeti pad, taj pad joj ipak neće ugroziti prvo mjesto. Prema tome, ako bi se ovo načelo poštovalo, sadašnja predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen trebala bi dobiti još jedan mandat od pet godina na čelu Europske komisije.
Afera za aferom Ursule von der Leyen
Međutim, njezin izbor nipošto nije zajamčen iako je ona i dalje izraziti favorit. Von der Leyen sve je više meta napada i kritika političkih protivnika, uglavnom iz konkurentskih političkih stranaka, ali i unutar svoje stranke. Spominju se afere koje bi je mogle koštati još jednog mandat na čelu Komisije. Takozvana afera SMS, ili Pfizergate, dobila je novi epilog nakon vijesti da je Ured europske javne tužiteljice preuzeo istragu o načinu na koji je Von der Leyen dogovarala ugovor o kupnji cjepiva protiv covida-19.
Druga afera buknula je pošto je procurila vijest da je Europska komisija navodno namjestila lukrativnu funkciju u Europskoj komisiji kolegi iz stranke iako su druga dva kandidata na natječaju bila bolja.
Odgovornost Ursule von der Leyen oko ugovora s Pfizerom tražili su i zastupnici Europskog parlamenta i Ured europske pravobraniteljice, istragu vodi EPPO, a sada su se protiv nje zbog zapošljavanja stranačkog kolege pobunili i kolege iz Europske komisije.
Koliko će sve ovo politički naštetiti naporima Ursule von der Leyen za još jedan petogodišnji mandat na čelu Europske komisije, ovisi i o drugim okolnostima i kalkulacijama u institucijama EU. Jer taj izbor je rezultat raznih političkih trgovina. Uostalom, i Von der Leyen je u ljeto 2019. isplivala kao neočekivani kandidat i dobila mjesto šefice Europske komisije. Ona je u to vrijeme bila rezervni izbor i svojevrsno iznenađenje kada je izabrana na tu dužnost. Njezin izbor bio je politička pobjeda država članica u Vijeću nad Europskim parlamentom u vrijeme kada su se te institucije borile za veći utjecaj unutar EU.
Ključni igrači u tome bili su francuski predsjednik Emmanuel Macron i nizozemski premijer Mark Rutte te liberali koji su htjeli time ubiti takozvano načelo spitzenkandidata, prema kojemu je šef Europske komisije trebao biti Manfred Weber, kandidat Europske pučke stranke, koja je dobila najviše mjesta u Europskom parlamentu. Tako je, nakon duge tradicije da šefovi Europske komisije budu bivši premijeri, ta razina spuštena na bivšu ministricu.
Von der Leyen bila je ministrica obrane Njemačke, što se inače smatralo nedovoljno visokom razinom i iskustvom za vođenje Europske komisije. Kad su je izabrali, znali su da ona nema političku težinu kakvu su imali njezini prethodnici Jean-Claude Juncker, José Manuel Barroso ili Romano Prodi. Svi oni su na čelo Europske komisije došli s pozicije predsjednika Vlade.
Tko, ako ne von dery Leyen?
Jedan od ključnih pregovarača prije pet godina u ime EPP-a bio je upravo Andrej Plenković. Cilj je bio da, ako spitzenkandidat ne bude Manfred Weber, da to svakako bude netko iz redova EPP-a, i tako je Von der Leyen bila rješenje prihvatljivo za sve. Postala je prva žena na čelu Europske komisije, Njemica je i dolazi iz redova EPP-a. Školovana u Europskoj školi u Bruxellesu i govori i francuski, što je za Pariz osobito važno, ako ne i nužno.
Sada bi upravo ono što joj je pomoglo prije pet godina moglo biti prepreka za reizbor, a to je moguća želja nekih utjecajnih zemalja članica da ponovno sruše načelo spitzenkandidata. Dakle, sudbina kandidature Ursule von der Leyen za reizbor kao predsjednice Europske komisije ovisit će i o tome hoće li zemlje članice ovaj put pristati poštovati to načelo, koje je poštovano 2014. godine, kad je izabran Jean-Claude Juncker, ali ne i 2019., kad je žrtveno janje bio Manfred Weber.
Vjerojatno će Europska pučka stranka (EPP) i sada tražiti mjesto šefa Europske komisije, koje je ipak najvažnija funkcija od svih čelnih funkcija u institucijama EU. Ali otvara se i mogućnost da to ne bude Von der Leyen. Posljedično, zbog toga je sve više spekulacija o tome tko bi to mogao biti ako ne bude Von der Leyen.
Ursula von der Leyen i dalje je favorit za još jedan mandat kao predsjednica Europske komisije. Nju je za to već kandidirala Europska pučka stranka (EPP), koja ima najveće izglede za relativnu pobjedu na europskim izborima. Tu kandidaturu podržao je i HDZ, članica EPP-a, dakle i Andrej Plenković. Ovo je jedina službena istina i sve ostalo su puke spekulacije. Ali europske institucije su tako složene da su i spekulacije često sastavni dio procesa u kojima se biraju čelni ljudi. Zato se spekulacije nikada ne mogu dokraja odbaciti, čak i kada ih političari pokušavaju demantirati.
Da se sve više krugova protivi reizboru Von der Leyen, pisali su proteklih dana njemački Bild i portal Politico sa sjedištem u Bruxellesu, također portal u njemačkom suvlasništvu. Ti su mediji dobro informirani o unutarnjim borbama u institucijama Europske unije. A tko će na kraju biti izabran, ipak je jednadžba s puno nepoznanica. Plenkovićeve se šanse procjenjuju prilično realnima, bez obzira na to što je on trenutno u procesu sastavljanja Vlade s Demokratskim pokretom i u kampanji da taj savez opravda i kod kuće i u Europi.
Ako države članice Europske unije ili većina u novom sazivu Europskog parlamenta ne budu htjeli Von der Leyen, ako EPP bude inzistirao da šef Komisije bude iz njihovih redova, ako šefovi država ili vlada EU budu htjeli šefa Komisije iz svojih redova (Prodi, Barroso i Juncker su na čelo Komisije došli s pozicije premijera), ako ne mora biti žensko, ako žele da je iz neke nove članice iz istočne Europe, ako traže nekoga s velikim europskim iskustvom, ali i iskustvom u izvršnoj vlasti, ako mora znati i francuski, onda Andrej Plenković ima dobre šanse.
Jer EPP nema puno dobrih i iskusnih kandidata ovih dana iako je i dalje stranka koja ima najveći broj u Europskom vijeću. EPP nije na vlasti u Njemačkoj, u Francuskoj kao da ne postoji, u Španjolskoj nije uspio doći na vlasti, u Italiji se prikrpao desnici kako bi sudjelovao u Vladi, tako da je Poljska trenutno najveća zemlja u kojoj je EPP na vlasti. Uz grčkog premijera Mitsotakisa i poljskog premijera Tuska Plenković je u ovom trenutku najugledniji lider iz redova EPP-a.
Ako ne za šefa Komisije, Plenković može biti u igri i za neku drugu vodeću funkciju koje se često spominju u spekulacijama, od mjesta predsjednika Europskog vijeća do predsjednika Europskog parlamenta ili visokog predstavnika za vanjsku politiku. Plenković je i nositelj liste HDZ-a za europske izbore, čime sve ove opcije i dalje ostaju otvorene jer, ako ne bude na listi, onda otpada i teoretski bilo koja funkcija u Europskom parlamentu. Naravno, sve su to zasad spekulacije, ali one se ovih dana ne mogu ignorirati.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa.
Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!
01/22 55 374
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....