Ponovno preuzimanje INA-e loša je ideja. Ne vidim otkud novac za to, ali još je veći problem sam čin preuzimanja 95 posto vlasništva kompanije

Domagoj Ivan Milošević otprije nekoliko tjedana novi je predsjednik HDZ-ove Zajednice poduzetnika i obrtnika. Njegov izbor na tu funkciju nije neobičan s obzirom na to da je Milošević već godinama u poduzetničkim vodama. U mandatu Jadranke Kosor bio je i potpredsjednik Vlade za investicije, bavio se nekretninama i graditeljstvom, a bio je i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske udruge poslodavaca.

U HDZ-u je kratko, prije ostavke Tomislava Karamarka, obnašao dužnost glavnog tajnika stranke te u Saboru vodio Odbor za gospodarstvo, a danas je na čelu saborskog Odbora za europske poslove. Deset godina, od 2000. do 2010., bio je vlasnik Pastora, jedne od najstarijih tvornica vatrogasnih aparata u jugoistočnoj Europi. Iako su na račun Miloševića stizale kritike kako mu je tu tvrtku kupio pokojni otac, Milošević ističe kako to nije točno.

- Naravno da mi otac nije kupio tvrtku. Mojoj obitelji su nakon Drugog svjetskog rata oduzete imovina, nekretnine i tvrtke. Vjerujem da je mnogim starijima poznato ime tvrtke Mega d.d. sa zagrebačkog Remetinca. To je tvrtka moga pradjeda koja je s radom počela na Britanskom trgu, tad Iličkom placu, a ni do danas nam nije vraćena sva imovina – govori Milošević koji se za poduzetništvo zainteresirao još kao student na Medicinskom fakultetu koji je i završio 1996.

- Između vježbi i predavanja na Medicinskom fakultetu malo sam glumio direktora, malo bio prodavač, a malo vozio viličar. Početni kapital bio mi je tadašnjih 100 njemačkih maraka i očev stari jugo – ispričao je Milošević o svojim poslovnim počecima.

Što očekujete da možete napraviti u HDZ-u sada kad ste na čelu Zajednice poduzetnika i obrtnika?

– Prihvatio sam se tog posla jer vjerujem da realna ekonomija koja hrani i financira državu mora imati veći utjecaj na kreiranje politika i cijeli sustav. Zato ću u mandatu predsjednika Zajednice raditi na povratku fokusa na gospodarske teme i inzistirati na što hitnijem provođenju ozbiljnih i dubinskih reformi u Hrvatskoj. Vlada treba osluškivati potrebe gospodarstva i kreirati politike u suradnji s udrugama i komorama poduzetnika i obrtnika.

Zalagat ćemo se za nastavak poreznog rasterećenja, reformu javnog sektora te obrazovnu reformu u skladu s potrebama tržište rada i kroz dualno obrazovanje. Relativno je nepoznata statistika po kojoj se na svakih novih 100 radnih mjesta u srednjim, malim i mikrotvrtkama otvore 103 radna mjesta dok tri radna mjesta nestanu u velikim tvrtkama. Taj se trend neće uskoro promijeniti.

Samo snažno gospodarstvo koje počiva na slobodnom poduzetništvu može osigurati dugoročno održivo veće plaće, socijalna izdvajanja ili više mirovine svim hrvatskim građanima. To je i jedini put zaustavljanja odlaska mladih i njihova povratka. Drugi mi je cilj da našu Zajednicu dignemo na sasvim novu razinu, od aktivne borbe za interese srednjih i malih poduzetnika i obrtnika o kojima ovisi rast hrvatskog gospodarstva i zapošljavanja, preko povezivanja Zajednice i njezinih članova s domaćim i međunarodnim poduzetničkim udrugama do intenzivnije prisutnosti i pozicioniranja u javnosti.

Ipak, Zajednica do sada nije imala neki utjecaj. Kako ćete to promijeniti?

– Tri cilja Zajednice su poboljšanje položaja poduzetnika i obrtnika, podrška našim članovima u poslovanju u Hrvatskoj i inozemstvu te povećanje ugleda poduzetnika i obrtnika u društvu. Zalagat ćemo se za totalnu debirokratizaciju jer su naši građani i poduzetnici neviđeno preopterećeni birokracijom, previsokim porezima te neučinkovitom administracijom. Kroz Zajednicu ćemo nastojati uspostaviti suradnju s državnim institucijama na ostvarenju boljeg poslovnog okruženja, ukidanju birokratskih prepreka i neporeznih nameta.

Samu organizaciju Zajednice valja poboljšati. Uz županijske organizacije, namjeravamo uvesti i sektorske i strukovne organizacije koje će intenzivno surađivati sa svim stranačkim tijelima i razinama. Drugi važan alat bit će nam suradnja s hrvatskim poduzetničkim i obrtničkim udrugama, sestrinskim organizacijama unutar Europske pučke stranke poput MIT CDU-a ili SME Europe EPP-a koji broji više od 400 tisuća članova te hrvatskom dijasporom.

Koliko se poduzetnici danas uopće žele angažirati u politici?

– Kao što znate, krajem 2010. ušao sam u Vladu kao poduzetnik s dvadesetogodišnjim stažem. Motiv mi je bio čvrsto uvjerenje da hrvatskoj državnoj politici nedostaje ljudi iz privatnog sektora. Mislim to i danas. Ne možemo mijenjati ni gospodarstvo ni društvo bez javnog angažmana. Na našoj političkoj sceni možda ima malo poduzetnika, ali u razvijenim tržišnim ekonomijama to je standard. U politiku se u bogatim zemljama regrutiraju oni koji su za sebe napravili dovoljno pa imaju mogućnost i želju napraviti puno i za svoje društvo.

Jeste li ovim imenovanjem automatski postali i član Predsjedništva stranke?

– Ne. O tome će se odlučivati na idućem Saboru HDZ-a temeljem novog Statuta. Mislim da je važno da se uz predstavnika mladih, žena, branitelja i utemeljitelja, čuje i glas poduzetnika i obrtnika kao i akademske zajednice.

Kakvo je vaše mišljenje o nacrtu nagodbe za Agrokor i kako bi se dalje mogla razvijati situacija u tom koncernu?

– Mislim da je načelni sporazum o nacrtu nagodbe dobra vijest jer pokazuje spremnost vjerovnika da postignu dogovor. Očekujem da će vjerovnici zadržati pragmatizam i da će uskoro finalizirati dogovor. Proces je već pokazao uspjeh na jednom polju, a pri tom mislim na postotak naplate potraživanja dobavljača koji je višestruko premašio naplatu vjerovnika u stečajnim procesima. Ipak držim da je za budućnost Agrokora ključno ubrzo krenuti u poslovno restrukturiranje koncerna kako bi se zadržali tržišni udjeli i osiguralo kvalitetno poslovanje svih njegovih tvrtki, a time i dobro poslovanje njihovih dobavljača.

Kako će se u budućnosti ponašati ruske banke kao suvlasnici?

– Uvjeren sam da će ruske banke zajedno s ostalim vjerovnicima postaviti iskusan i vrlo profesionalan menadžment kojem će biti zadatak restrukturiranje koncerna s jedne strane, a maksimiziranje vrijednosti koje su prisilno svi pretvorili u kapital tvrtke. Očekujem racionalnost i suradnju.

Je li logično očekivati da ruski bankari brzo pronađu kupca svojih udjela i hoće li to opet biti ruske tvrtke?

– Mislim da će brzina ovisiti o uspjehu restrukturiranja i kvaliteti imenovanog menadžmenta. Prije nego se donese odluka o prodaji udjela logično je da se donese odluka hoće li se prodavati jedna po jedna tvrtka ili će se zadržati koncern na okupu. Mišljenja sam da bi bilo dobro čim prije razdvojiti maloprodaju od proizvodnje. Volio bih kada bi domaći poduzetnici i hrvatska dijaspora imali interesa za kupnju Konzuma i Mercatora i ostalih dijelova koncerna. Ipak, uz geopolitičke okolnosti, ekonomske sankcije prema Rusiji i postojećoj konkurenciji na domaćem tržištu vjerujem da će budući vlasnici ipak dolaziti više sa Zapada.

Nećemo moći utjecati na vlasničku strukturu, ali trebamo inzistirati da sjedište kompanija ostane u Hrvatskoj. Iskreno vjerujem u slobodnu tržišnu ekonomiju, ali to ne znači slabu državu. Država je ta koja uvijek mora postavljati jasni okvir igre na tržištu i nadzirati ga.

Ako među vlasnicima ipak budu ruske tvrtke, kakva bi u tom slučaju bila reakcija SAD-a, koji baš i nije sklon popuštanju pred ruskim kapitalom?

– Vlasnička struktura Agrokora reflektirat će strukturu vjerovnika, ali, kako sam već rekao, očekujem da će nakon prodaje dijelova koncerna biti više ulagača sa Zapada nego s Istoka, a nadam se i domaćim kupcima. Reakcije ne samo SAD-a nego i ostalih naših zapadnih partnera sigurno ne bi bila povoljna ako ruski kapital prevlada u ekonomskim okolnostima koje neki već nazivaju novim hladnim ratom.

Tu će ključnu ulogu odigrati najbolja ponuda, a na Vladi nije da utječe na privatno vlasništvo, nego da osigura dobrodošlicu zdravom kapitalu. Konačni rezultat lex Agrokora treba biti usitnjavanje koncerna i smanjivanje sistemskog rizika za Hrvatsku.

Ekonomist Damir Novotny kaže da je do nagodbe moglo doći i ranije, i da mu je nejasno zašto je bivši povjerenik Ante Ramljak odugovlačio. Mislite li vi da je Ramljak bio kočničar?

– Nemam dovoljno informacija o tome što je i kako stvarno radio Ante Ramljak. S jedne strane, pogriješio je kada se zapleo u mrežu savjetnika i ugovora kojima ne bi bilo mjesta čak i da ga Vlada nije imenovala, a, s druge strane, ipak ne bi bilo realno baš sve zasluge za nagodbu pripisati novoj upravi. Kao što znate, protivio sam se dijelovima lex Agrokora, posebno tome da Vlada imenuje izvanrednog povjerenika.

Što mislite o tome što je novi izvanredni povjerenik Fabris Peruško također angažirao svoju bivšu tvrtku kao i Ramljak?

– Usporedba nikako ne stoji. Gospodin Peruško jest ili planira angažirati svjetski priznatu i možda najjaču konzultantsku tvrtku McKinsey, za koju je radio prije dosta godina. Takva tvrtka neće biti samo korisna u sveukupnom restrukturiranju kako financijskom tako i poslovnom nego može pomoći i u privlačenju i pregovorima budućih vlasnika bilo za preuzimanje dijelova koncerna, pojedinih kompanija ili grupa kompanija. Nemojmo zaboraviti da sve te savjetnike ipak plaćaju vjerovnici, sutrašnji dioničari koncerna.

Vlada je odabrala savjetnika za Inu. Što mislite o ideji otkupa dionica i kojim će se novcem, s obzirom na situaciju, Ina kupiti?

– Snažno se zalažem da pronađemo novog strateškog partnera Ini. Želim podsjetiti da pričamo o tuđem vlasništvu - odnosno MOL-ovim dionicama u Ini i na kraju će Mađari odlučiti hoće li i kome prodati svoj udjel. Za ideju otkupa dionica mislim da je pogrešna. Možda je čak novac manji problem od samog čina ponovnog preuzimanja 95 posto vlasništva u Ini. Ne vidim ni otkud novac, niti čemu takav čin. Opasan socijalistički oblak se nadvija nad našom zemljom, a da podsjetim, bivši sustav nije propao samo radi ideologije, već prije svega radi ekonomske neodrživosti.

Zašto Vlada do sada nije provela niti jednu veću reformu. Dojam je da se ništa nije napravilo i da se samo ”gase požari”?

– To je pitanje za predsjednika Vlade. Krenuli smo dobro, od poreznog rasterećenja, rezanja deficita te smanjivanja javnog duga. Za jači rast potreban je korak dalje. Ako je prošle godine preslagivanje odgodilo reforme, ove godine više nema i ne smije biti uzmaka. Hrvatska mora ponovno sustići Rumunjsku, a ne zaostati i za Bugarskom. Jedini način jest provođenje strukturnih reformi. Pritom konačni cilj reformi treba biti jednostavnija i manja javna uprava i jeftinija država.

Samo takva administracija može osloboditi gospodarstvo i dati mu zamah za nova radna mjesta i veća ulaganja. To će stvoriti novac za zdravstvo i mirovine, ali i kvalitetno obrazovanje. Treba se zaustaviti rasipanje novca u zdravstvenom sustavu kako bi bilo dostupno, a mirovinski sustav valja učiniti održivim. Naša je stranka utemeljila modernu hrvatsku državu i započela tranziciju. Došlo je vrijeme da HDZ završi tranziciju Hrvatske. Čvrsto vjerujem da imamo snage za to. To je danas naša ključna odgovornost.

Koliko će podjele u HDZ-u oko Istanbulske konvencije naštetiti Andreju Plenkoviću? Ima li šef HDZ-a jaku oporbu u stranci?

– Bojim se da je Istanbulska konvencija samo vrh sante leda. U optimističnom scenariju napuklinu ćemo popraviti, ali i pokazati da smo demokratski sazreli, pa je normalno da neke teme i saborske odluke zahtijevaju glasovanje po savjesti. Takvih je, uostalom, primjera u zemljama i strankama koje nam mogu biti uzori poput Njemačke i CDU-a dovoljno.

Taj scenarij je bitan ne samo za HDZ nego za cijelu zemlju jer šalje poruku razuma i pristojnosti, odnosno da ako se oko nečega nismo složili, nismo ni neprijatelji ni protivnici. Dapače, zajedno smo mudriji i jači. U pesimističnom scenariju, napuklina se nastavlja produbljivati, potpomognuta izvan stranke i zemlje. To je loš scenarij za stranku i zemlju. Posebno ako imamo stvarnu iskrenu namjeru na pozitivan i za hrvatski narod koristan način završiti tranziciju.

Vi ste podržali ratifikaciju Istanbulske konvencije. Niste imali dileme kao neke vaše kolege iz stranke?

- Pomno sam pročitao i hrvatski prijevod i originalni tekst. Nije se promijenio od prije nekoliko godina. A nisam ni ja. Glasao sam za konvenciju. Protivnik sam takozvane rodne ideologije, ali ne vidim da takve prijetnje proizlaze iz ove konvencije. Iako ima nekoliko dubioznih članaka, čvrsto vjerujem da dobrobit za žene u kontekstu zaštite od nasilja značajno premašuje potencijalne opasnosti tih nekoliko spornih točaka, koje na razini nacionalne politike i društva možemo riješiti.

Razumijem stav Katoličke crkve koja u tim člancima vidi razlog za protivljenje cijelom dokumentu. Stoljećima je u teškim okolnostima Crkva bila temelj i zaštitnik hrvatskog nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta. Ozbiljno je zabrinuta kud idemo i gdje ćemo završiti.

Kako biste vi riješili slučaj s Davorom Stierom? Može li on i dalje ostati politički tajnik?

- Mnoge sam probleme u životu, osobne i profesionalne, riješio iskrenim razgovorom oči u oči. Gospodin Stier odigrao je važnu ulogu u dolasku Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a. Ako šef stranke ne zamjeni političkog tajnika kada se raziđu na temi preslaganja parlamentarne većine, onda sada za to nema razloga. Davor je iz osobnih uvjerenja bio protiv usvajanja Istanbulske konvencije, a jasno se ogradio od namjere rušenja predsjednika stranke. I treće, najvažnije, ako naša stranka želi zadržati dominantnu političku poziciji u Hrvatskoj, moramo imati oba jaka krila, i ono bliže političkom centru i ono udaljenije od njega. Posebno u vrijeme kada je jasno da cijela Europa, a posebno Istočna Europa, skreće polako udesno. Razlozi za to su jasni i neće nestati.

Koliko je realno očekivati prijevremene izbore u Hrvatskoj?

- Osobno nisam protivnik prijevremenih izbora. To sam, možda nespretno, dokazao prije dvije godine. Političke pozicije od prvog dana zanimale su me isključivo kao alat za ostvarivanje rezultata na korist naših građana. Bolje promjena nego status quo. S druge strane, vjerujem da imamo dovoljno hrabrosti, mudrosti i odgovornosti kako bismo poduzeli sve što je potrebno kako bismo našem narodu osigurali bolji životni standard i sigurniju budućnost.

Stoga ne očekujem prijevremene izbore, nego razgovore i dogovore zrelih i odgovornih ljudi na vrhu vlasti o tome kako što prije ispuniti očekivanja naših sugrađana i vratiti povjerenje u politiku i našu zemlju.