KURIKULARNA BURA S KVARNERA

ŠKOLSKI PREDMET KOJI VLASTI VEĆ 26 GODINA NE ŽELE UVESTI Globus otkriva kako je uspio riječki eksperiment za stvaranje bolje Hrvatske

Orjana Marušić Štimac, profesorica koja predaje Građanski odgoj, s učenicima
 Matija Djanjesic / Hanza Media

Iza nas je puno jalovih godina rasprava u kojima se HDZ umiljavao Crkvi i konzervativcima vječnom odgodom građanskog odgoja i obrazovanja (GOO-a) kao zasebnog predmeta u školama sve pod prijetećom opasnošću da bi djeca mogla naučiti nešto što njihove bogobojazne roditelje užasava, a ni SDP se, dok je bio na vlasti, nije iskazao. Organizirani su okrugli stolovi, radionice, posebne i manje posebne skupine. I ipak – ništa. Hrvatska nije našla rješenje. To je natezanje Rijeka odlučila presjeći; naprosto je prošle školske godine bez puno pompe i vike eksperimentalno u šest osnovnih škola uvela građanski odgoj i obrazovanje. Ispalo je fantastično; ove školske godine program se razgranao u 22 škole, istim putem kreće i Sisak, a interes pokazuju u Bjelovaru, Dugom Selu, u Istri i Primorsko-goranskoj županiji...

Keč je u činjenici da su osnovne škole u rukama gradova – oni, naravno, moraju provoditi program Ministarstva, ali postoji i mali prostor za manevar; ako lokalne vlasti procijene da zajednica ima potrebu, a riječka je deklarirala da ima, moguće je GOO uvesti kao izvannastavnu aktivnost. Status izvannastavne aktivnosti dao im je slobodu; nema ocjena, nema obaveze škole da osigurava alternativni predmet, nije potrebno odobrenje Ministarstva.

“Okidač” da nešto konkretno poduzmu bili su, otkrit će nam Lana Golob, savjetnica za program riječkog Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo, rezultati društvenih istraživanja o stanju svijesti.

Netolerancija

“Istraživanja su potvrdila da se događa retradicionalizacija u društvu, konzervativna revolucija i da mladi sve više iskazuju diskriminatorne i ekstremističke stavove. Ne toleriraju manjine, ne toleriraju osobe drukčije seksualne orijentacije, vjere, nacije... I na to su, usudila bih se reći, čak i ponosni. A nacionalna vlast to promatra. O GOO-u priča se od 90-ih, a država nije napravila ništa da na sustavan način uvede građanski u formalno obrazovanje”, tumači Lana Golob.

Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola koje je u Hrvatskoj 2015. godine provela inicijativa GOOD u suradnji s Institutom za društvena istraživanja dovelo je do krajnje zabrinjavajućih otkrića. Čak 50 posto mladih ne zna tko čini političku opoziciju, isto toliko njih – a pritom su napunili 18 i postali glasači – ne zna da su oni ti koji daju legitimitet Vladi da donosi odluke u njihovo ime. Tek trećina njih smatra da može utjecati na stanje u državi između izbora, a samo 20 posto njih zna čemu služi civilni sektor. Jedva 55 posto učenika smatra da je za državu dobro da u njoj žive osobe različitih religija, rasa i kultura, a tendencija izražavanja ekstremnijih nacionalističkih stavova u neprestanom je porastu. Gotovo polovica ispitanika vjeruje da je homoseksualnost bolest. Isto toliko njih zabranilo bi homoseksualnim osobama istupe u javnoj sferi jer vjeruju da bi to moglo loše utjecati na njih, mlade.

Pisa istraživanje

Tragičnima su se pokazali i nalazi PISA istraživanja – 2015. učenici su ostvarili gore rezultate nego u istom istraživanju 2006. godine – pritom se ne radi o klasičnom reproduciranju naučenog znanja nego sposobnosti učenika da ga primjenjuju u svakodnevici. Rezultat je, tumači Lana Golob, “da imamo djecu koja ne žele participirati u odlukama koje se tiču njih, nemaju ni apsolutno nikakve volje da bi išta mijenjali, a oni koji bi možda i htjeli ne znaju kako.” Ne može biti glasnije zvono za uzbunu. “Mi smo u Rijeci jednostavno prestali čekati. Gradonačelnik Vojko Obersnel konkretizirao je stvar osiguravši u proračunu prvih 130 tisuća kuna za pokretanje programa”, kaže Lana Golob i otkriva kako su se bacili na posao: u izradu programa bila je uključena čitava odgojno-obrazovna vertikala i civilni sektor – upravo u tome leži njegova posebna važnost. Uredila je s četvero stručnjaka, Gordanom Frol, Vesnom Kovač, Orjanom Marušić Štimac i Mirelom Pašić, priručnik za GOO pod nazivom “Učenik građanin”, prvi takav u Hrvatskoj, namijenjen učenicima 5. i 6. razreda. Educirali su učitelje, javili su se nastavnici svih profila, “motivirani da naprave korak naprijed, krenu u otvoreniji koncept podučavanja”. “Dvomjesečna edukacija sadržavala je sedam modula – uvod u ljudska prava, participativna metodika, politička, medijska pismenost, obrazovanje protiv korupcije, edukacija o Europskoj uniji i volontiranje u obrazovanju.” Riječani su kontaktirali Agenciju za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti i obrazovanja o namjeri da uvedu građanski odgoj i “dobili pohvalu za trud”.

Visoko politična tema

U školskoj godini 2016/17. u nekim školama javila se polovica učenika, u drugima i 90 posto – eksperiment je startao za 88 učenika, a ove se pridružilo više od 300 učenika iz 22 od 24 riječkih osnovnih škola, pri čemu 63 posto djevojčica i 37 posto dječaka. Mali Riječani dobili su priliku slušati GOO: “Nema klasične frontalne nastave, nego se rad temelji na praktičnom, iskustvenom učenju, s puno terenske nastave, s idejom da učenici sami predlažu i organiziraju dio nastavnog sadržaja i otvore teme koje ih zanimaju. I bilježnice su ‘zabranjene’, umjesto njih učenici imaju svoju građansku mapu čiji sadržaj sami kroje – u njoj su fotografije s terenske nastave, intervjui, ulaznice s događaja, isječci iz novina, razmišljanja o temama o kojima se diskutiralo...” priča Lana Golob.

Gradonačelnik Obersnel naglasit će kako tema nadilazi stranačku politiku, ali je visoko politična. Iako tvrdi kako mu nije “cilj dobiti medalju kao zaslugu što smo to prvi učinili”, ipak ne krije da bi volio da riječki model prepoznaju i ostale sredine zbog kvalitetnijeg društva u kakvom svi želimo živjeti. Obersnel kaže da je program u riječke škole uveo Grad Rijeka zato što “ni jedna hrvatska vlada i ni jedan ministar u 27 godina države kao demokratske zemlje nisu pronašli načina da uvedu GOO, to je veliki propust kojim je učinjena šteta generacijama mladih ljudi stasalima u ovom razdoblju”. Smatra kako su posljedice tog propusta svevidljive; od neznanja o društvenom uređenju, demokratskim alatima, rasta nasilja i netolerancije među mladima, relativiziranja vrijednosnog sustava koji bi trebao poticati suradnju, solidarnost i suosjećanje. “Rijeka je strpljivo čekala da se ova učenja sustavno uvedu u sve hrvatske škole, a kada je postalo jasno da se to neće dogoditi, preuzeli smo inicijativu jer je to prioritet – neophodan korak za razvoj društva”, zaključit će Obersnel.

A što su djeca naučila i što uopće rade na satu? Uče da su “moja i tvoja prava – naša prava”; što znači kućni red; što znači poštovanje; uče da je demokracija šansa za odlučivanje i sudjelovanje; kakve su prednosti i mane društvenih mreža; što znači zdrava hrana, a što šareni svijet reklama; zašto ljude ne treba stavljati u kutije i ladice i kako se boriti protiv stereotipa. Riječka djeca dobila su priliku biti urednici portala, organizirati debate kroz koje se uče vještini javnog nastupa, kako da se izbore za svoj glas i za teme koje smatraju važnima i dobiju priliku da ih javno izlože i brane... Učit će braniti sebe i ne manje važno – slušati argumente drugih. Naučit će da ženski i muški poslovi ne postoje, a naučit će i ono o čemu gomila u Hrvatskoj, kako se vidi iz rasprava o Istanbulskoj konvenciji, nema pojma: da su spolne razlike biološki uvjetovane, a rodne se odnose na to kako društvo uređuje položaj žena i muškaraca...

Kad je program startao, Lani Golob prvi put u karijeri dogodilo se da je zovu roditelji i izražavaju oduševljenje, jedna joj je majka rekla da je ona od svog djeteta naučila neke stvari koje ni sama nije znala.

“Obilazila sam škole i bilo mi je fantastično vidjeti kako to ide; nekim učenicama je bilo stalo do zdrave prehrane, koncipirali su sami taj sat, što je očaralo cijeli razred pa su odlučili organizirati kampanju o zdravim stilovima života u svojoj školi. Dio učenika htio je volontirati u vrtiću i čitati djeci priče. Učenici jedne škole, primjerice, u jeku redizajniranja web stranice grada – sami su istraživali stranicu i zaključili da bi neke stvari mogle biti jednostavnije pa su poslali svoje ideje poboljšanja koje su ukomponirane u konačni dizajn. To je divno jer su se uvjerili da njihov angažman ima smisla!” prepričava svoje iskustvo Lana Golob.

U razgovoru s dvjema učenicama šestog razreda Osnovne škole “Nikola Tesla” saznat ćemo zašto su se uopće upisale na GOO. Prva će nam reći: “Prijatelji iz višeg razreda pričali su mi kako su lani radili na projektu neke otrovne biljke, to mi je zvučalo zabavno. Naučila sam izlagati ideje bez straha. Nemam više tremu govoriti pred nepoznatima, hrabriji smo svi – to sam shvatila kad smo provodili ankete među građanima Rijeke. A sad mi je lakše i na ostalim predmetima.“

Protiv straha

Njezina školska kolegica dodat će kako se njezinim roditeljima GOO činio dobrim, a utjecalo je i to što “našu voditeljicu Orjanu poznajemo jer je mama našeg prijatelja i znamo da je ona jako dobra osoba i znali smo da će nam biti super”. Ona će ozbiljno razmisliti prije nego što će odgovoriti što je najvažnija stvar koju je naučila: “Naučila sam da je svačije mišljenje važno, da svatko ima pravo reći što ga muči, da se stvari mogu poboljšati ako se dovoljno potrudimo. Mislim da je ljude strah reći svoje mišljenje jer s njime preuzimaju odgovornost, a oni ne žele imati puno odgovornosti jer ih je strah, misle da može netko drugi to preuzeti. Ja neću biti takva, to je najvažnije što sam naučila. Mislim da djeca daju puno više nego odrasli, djecu se malo pita, a mi ćemo uvijek reći ono što mislimo. Odraslima kao da je netko zabranio”, a prva će se učenica nadovezati: “Možda imaju puno loših iskustava.”

Njihov je razred, pohvalit će se njih dvije, sam tražio da se jedan školski sat poveća na dva jer, tumače nam: “Jako je opuštena atmosfera, to nam je sat i za druženje i za učenje, tako da ispadne kao dva u jedan!”

Imaju dugu listu želja i planova, nastavlja prva učenica: ići će u dom za nezbrinutu djecu, azil za životinje, u Centar za odgoj i obrazovanje za učenike s poteškoćama. Naučile su kako postupiti ako im netko na javnom mjestu priđe na neprimjeren način, za Sabor planiraju “radni posjet”, svome će gradonačelniku Obersnelu reći da promijeni ukrase na boru jer su svake godine isti, priključili su se projektu “Urbani separe” i pomoći će u uređivanju parka u blizini škole... Njihov razred, u kojemu od 24 učenika njih 15 ide na GOO, pokrenuo je sasvim konkretan projekt SOS za život, edukaciju o načinima oživljavanja u slučaju zastoja rada srca – starije će generacije asocirati na ono što se nekoć učilo na akcijama “Ništa nas ne smije iznenaditi”. Smišljaju kako osnovati udrugu i doći do sredstava za širenje akcije, prezentirat će svoj projekt na obljetnici prve hitne pomoći u Opatiji.

Ideja o SOS za život ima tužnu pozadinu, otkrivaju: “S ovim projektom krenuli smo jer je jedna naša učiteljica ostala bez sina, on je stradao u teretani baš na takav način, nitko mu nije znao pomoći. Stariji su nam pomogli kako da sastavimo anketu, a Zavod za hitnu medicinu da izradimo letak s uputama. Rezultati naših istraživanja nisu baš najbolji, ljudi ne žele sudjelovati, većina ne zna da se automatski vanjski defibrilator nalazi u Gradskoj vijećnici i zgradi Policijske uprave primorsko-goranske. Ali, nadamo se da će nakon naše akcije naučiti kako nekome mogu spasiti život.”

Zaseban predmet

Njihova voditeljica Orjana Marušić Štimac, jedna od autorica priručnika i projekta Učenik građanin, kaže da vidi razliku sad kad je GOO postao zaseban predmet umjesto međupredmetnog i zahvalna je gradskoj vlasti na podršci.

“Riječki model prepoznaju i u drugim sredinama. Ovo je prava bura s Kvarnera, zdrav vjetar koji čisti, koji puni jedra i donosi novo sunce. Ta bura može samo osvijestiti ono humano u nama”, priča entuzijastično Orjana Marušić Štimac.

Dvogodišnje iskustvo s GOO-om potvrdilo joj je “koliko djeci treba vjerovati”: “Mi odrasli spremni smo ‘pakirati’ o čemu djeca mogu razmišljati, o čemu ne, a onda, naravno, i kako. Zato je divno gledati taj proces oslobađanja – kad djeca shvaćaju da mogu biti otvorena, razmišljati svojom glavom, kad ne tražimo točne odgovore na pitanja, nego proaktivnost. Moja djeca sve predstavljaju kao igru, njima nijedna tema nije tabu, dobili su sigurnost za razne životne izazove. Pazimo da ih ne zarazimo svime onime što nas odrasle muči – strahovima, skepsom, nesigurnošću...“ kaže autorica priručnika te dodaje:

Vidljivi dobici

“Nisam spremna prihvatiti postojanje generalno loše klime. Kroz GOO promičemo humane vrijednosti protiv kojih nitko tko želi biti dobar čovjek ne bi smio imati ništa protiv. Mislim da bi svatko tko dođe i upozna našu djecu i vidi što rade vrlo rado pristao da svaki građanin ima takve kompetencije, i na koncu stavove i vrijednosti. Ne znam što je veći zadatak svakoga od nas osim biti dobar čovjek.”

Dobici građanskog odgoja i obrazovanja toliko su brojni i raznovrsni, a moguće ih je metrički izraziti. Odjel za školstvo, naime, proveo je evaluaciju GOO-a, i to na dvije razine; anketno ispitivanje početnog i završnog znanja, iskustva i vrijednosti kod učenika koji pohađaju GOO i ostalih. “Jako smo ponosni što se pokazala statistički značajna razlika između jednih i drugih. Usto, čak 97,4 posto učenika smatra da su im usvojeni sadržaji jako korisni u svakodnevici, da su dobili mjesto na kojemu ih se čuje i pomoć kako artikulirati ono što žele”, naglasit će Lana Golob.

Druga razina evaluacije u suradnji s Odsjekom za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci značila je sveobuhvatno istraživanje programa među upisanim i neupisanim učenicima, njihovim roditeljima i nastavnicima. Rezultati ukazuju na pozitivne pomake u razmišljanju i praktičnim znanjima, ali i dokazuju da se ulaganje isplatilo. Dok u početku nije postojala razlikama nakon godine dana GOO-a, najveća razlika vidljiva je u tome da su se svi učenici koji su pohađali GOO, za razliku od onih koji nisu, 100 posto složili s tvrdnjom: poštujem osobe koje su drugačije od mene. Razlike se vide i u stavovima da svi ljudi trebaju izaći na izbore i glasati; eksperimentalna skupina, njih čak 94,7 posto, zna kome se može obratiti ako su im prava prekršena, njih 84,7 posto odskočilo je u navici da redovito čita deklaracije i rok trajanja na proizvodima koje kupuje, njih čak 91,8 posto pažljivo planira kako ću utrošiti ušteđeni novac, 84,2 posto zna što je osobni identitet, 61,3 posto zna što utječe na razvoj osobnog identiteta.

Razlike u stavovima

Evaluacija je pokazala i značajne razlike u stavovima roditelja upisanih i neupisanih učenika, premda ne postoji neko značajno odstupanje u njihovu formalnom obrazovanju. Ukratko, dok roditelji upisanih učenika izražavaju liberalnije stavove, ovi drugi bliži su konzervativnom svjetonazoru i skloniji su tvrdnjama kako muškarac treba financijski skrbiti o svojoj obitelji, ne podržavaju ideju ravnopravnosti žena i muškaraca, vjeruju pak da nije potrebno više žena na visokim pozicijama jer je njihova uloga da se brinu o obitelji i smatraju kako bi homoseksualcima trebalo zabraniti da rade s djecom.

Lana Golob više je puta javno poslala poruku kako Rijeka svima stoji na raspolaganju i da su spremni pomoći i drugima da u svojim gradovima uvedu GOO – nude besplatno hodogram, materijale, priručnik, edukaciju. Njihov je program primjenjiv u cijeloj Hrvatskoj, i za veće gradove i za manje, i veća sela i za manja sela, i crvenu, i plavu, i zelenu Hrvatsku. “Lokalne jedinice popravljaju ono što bi trebala nacionalna”, upozorit će ona, “nije pošteno da riječki učenici imaju priliku slušati građanski, a ostali u Zagorju, Dalmaciji, Slavoniji nemaju.”

Sisačku gradonačelnicu Katarinu Ikić Baniček nije trebalo posebno uvjeravati u važnost GOO-a i pozitivne efekte riječkog modela. Ona je s pročelnikom za društvene djelatnosti Goranom Grguračem krenula u pripremu za uvođenje GOO-a od sljedeće školske godine s jednim školskim satom za 3490 učenika u sisačkim školama i osigurala 200 tisuća kuna u budžetu za prvo polugodište. Procjenjuje da uvođenje GOO-u u škole na godišnjoj razini neće premašiti više od pola milijuna kuna. “Zanemariva svota s obzirom na benefite”, smatra gradonačelnica Ikić Baniček, koja nam u svojem uredu tumači zašto je i djeci Siska, a među njima je i njezino dijete, potreban GOO.

“Kad sam 2013. postala gradonačelnica, shvatila sam da se, ako želim nešto promijeniti u gradu, bilo da se radi o programu ili gradnji građevine, ne mogu oslanjati na resorna ministarstva. Jer, inercija i nesposobnost donošenja odluka koje su bitne za život ljudi odlika su svih ministarstva u ovoj državi. Budemo li čekali kurikularne reforme ili da neki ministar prepozna što naš grad treba, onda ćemo morati biti jako, jako strpljivi. A mi smo ipak odlučili biti nestrpljivi, potražili dobru praksu i srećom smo je našli u Rijeci”, govori ona, a Goran Grgurač naglašava kako se u Rijeci pokazalo da je GOO nužan kao zaseban predmet jer je kao međupredmetni sadržaj nedostatan i ne dopire do pravih ciljeva. “Evaluacija je pokazala da društvo žudi za građanskim odgojem. Rijeka je poduzela znanstvene korake, nije to samo pitanje dojma nego se smisao uvođenja može i metrički izraziti. Vjerujem da će država ubrzo shvatiti da je Ministarstvo zakazalo i da treba otvoriti prostor za građanski odgoj. Važno nam je da dobro pripremimo učitelje jer je to ključ uspjeha cijele priče – tražimo intrinzično motivirane nastavnike koji u tome vide priliku i za svoj razvoj”, nadovezuje se Grgurač.

Edukacija inicijative GOOD

Između edukatora Agencije za odgoj i obrazovanje i onih koje ima inicijativa GOOD odlučili su se za potonje jer su sami došli k njima i ponudili im svu pomoć, održali su okrugli stol s ravnateljima i nastavnicima iz devet sisačkih osnovnih škola.

Strepi li od reakcije biskupa Vlade Košića koji je često proziva i osuđuje, pitamo sisačku gradonačelnicu, a ona mirno kaže: “Ne vjerujem da nam biskup sprema kontraakciju, ne vjerujem da ima itko tko bi osporavao pravo djeci da uče o temama kao što su prava sudjelovanja, društvene mreže, zdrava prehrana.” Doduše, u 5. i 6. razredu nema “škakljivih” tema, poput reproduktivnih prava. Grgurač isto tvrdi: “Pa nema tu nikakve ideologije, to su civilizacijske teme, zato se nitko i nije oglasio od kritičara jer je teško osporavati ljudska prava.”

Iako je program univerzalan, gradonačelnica drži da ima prostora i za ubacivanje malo lokalnih specifičnosti: “Bilo bi smiješno da djeca uče GOO u gradu u kojemu je formiran prvi antifašistički odred u Europi a da ne uče o toleranciji, fašizmu i antifašizmu.”

To bi se pravo ipak moglo osporiti izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju i kontroverznim prijedlogom da roditelji odlučuju o odgoju i obrazovanju nauštrb djece i prosvjetara, odnosno da zabrane svojoj djeci pohađanje određenih međupredmetnih i interdisciplinarnih tema ili modula, poput građanskog i zdravstvenog odgoja.

Ništa sporno

Grad Rijeka poslao je Ministarstvu svoje očitovanje – smatra da tu odredbu treba brisati i struci prepustiti da procjenjuje kakav je program djeci potreban i poziva se na Konvenciju koja kaže da država treba osigurati maksimalni probitak za djecu i osobni razvoj i da je tu pravo djeteta veće od prava roditelja.

“To je, osim što je teško provedivo, i potencijalno vrlo opasno te je nejasno na što bi to roditelji imali pravo. Time se školama oduzima pravo i odgovornost, a ide na ruku partikularnim interesima. Sve se svodi na čistu političku volju. Ne znam kome odgovara da ima građane koji nisu svjesni svoje snage i svoje moći. Bilo bi idealno da GOO bude obavezan predmet, dostupan svima, jer je to jedina platforma za osiguravanje pozitivne platforme i napretka. Uz GOO se vežu kontroverzije, ali nema racionalnih argumenata. Ne vidim što je sporno u poštovanju ljudskih prava, toleranciji, inkluzivnosti. Osim ako vlast ne smatra da joj je u interesu obrazovati aktivne mlade ljude koji poštuju tuđa prava i mogu pridonijeti stvaranju pravednijeg i boljeg okruženja, nego želi poslušne sljedbenike koji ne stavljaju čovjeka u središte.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 10:47