ŠOK IZ STRASBOURGA: HRVATSKI SUCI I TUŽITELJI U VELIKOJ NEVOLJI Zbog stava Europskog suda presude će poput domina padati jedna za drugom?!

Europski sud za ljudska prava donio je dvije presude koje su izazvale veliku zabrinutost u redovima sudaca, tužitelja, pa i kriminalističke policije. Riječ je o stavu suda u Strasbourgu da hrvatski suci istrage olako odobravaju prisluškivanja i da se na njima ne smiju temeljiti sudske odluke. Hoće li zbog ovakvog stava Europskog suda za ljudska prava osuđujuće presude poput domina padati jedna za drugom? Odgovor na to pitanje ovisi o tome jesu li prisluškivanjem pribavljeni dokazi koji su ključni za osudu ili je kriminal dokazan i drugim dokazima poput dokumenata i iskaza svjedoka. Poanta je poruke iz Strasbourga da se ne mogu kao dokaz koristiti one informacije do kojih se došlo prisluškivanjem telefona, mobitela, presretanjem mailova ili sms-poruka ako se to radilo na temelju sudskog naloga koji nije dovoljno obrazložen. A kako su sudovi prisluškivanja odobravali po špranci na kojoj bi se samo mijenjali datumi, puno je razloga za brigu.

Ilegalna trgovina drogom

Sucima je pao mrak na oči već kad je stigla prva odluka suda u Strasbourgu – Dragojević protiv Hrvatske, a prije nepunih mjesec dana stigla je i druga takva – Bašić protiv Hrvatske. S druge strane, odvjetnici koji nastupaju kao branitelji u kaznenim postupcima zadovoljno trljaju ruke. Obje odluke suda u Strasbourgu odnose se na osuđenike za kaznena djela ilegalne trgovine drogom i one će se mahom reflektirati na tu vrstu predmeta. Upravo se u istragama za krijumčarenje droge najčešće prisluškivanjem dolazi do dokaza (svjedoci organiziranog kriminala teško progovaraju i lako zaboravljaju, a trgovina drogom nema prateću dokumentaciju), ali i obrana zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića s osmijehom gleda na spomenute stavove Europskog suda za ljudska prava. Naime, u dva postupka protiv Bandića dokazni je materijal u velikoj mjeri pribavljen prisluškivanjem. To su predmeti Agram i slučaj ustupanja štandova udruzi U ime obitelji. U slučaju Agram obrana je već konzumirala plodove odluke predmeta Dragojević protiv Hrvatske. Naime, pozivajući se na nju, još su u ožujku ishodovali da se na Županijskom sudu u Zagrebu iz spisa kao nezakonito pribavljeni dokazi izdvoje DVD-ovi s tajnim snimkama razgovora i poruka Milana Bandića, Slobodana Ljubičića, Petra Pripuza, Željka Horvata, Miljenka Benka, Željka Buluma, Zdenka Antunovića, Ivana Jurčića i Branimira Valešaka.

Kronologija

Prva runda je dobivena, ali je ostalo još dosta borbe do kraja meča. Državno odvjetništvo žalilo se na ovu odluku, a Vrhovni sud tek treba zauzeti stav. Do sada su suci Vrhovnog suda bili na strani sudaca istrage, a opsežnija i maštovitija obrazloženja prilikom odobravanja prisluškivanja od njih nije tražio ni Ustavni sud. Za potpuno shvaćanje problema i odnosa koje domaće pravosuđe ima prema njemu dovoljno je pogledati kronologiju u spomenutom slučaju Dragojević.

Ante Dragojević bio je pomorac koji je 2007. godine došao pod lupu policije zbog sumnje da krijumčari drogu. U istrazi sud je odobrio da se Dragojeviću prisluškuju telefoni, a cijela istraga rezultirala je optužnicom da je u jednoj od luka Srednje ili Južne Amerike preuzeo i u Belgiju prošvercao 40 kilograma kokaina. Županijski sud u Dubrovniku 2009. godine proglasio ga je krivim i osudio na devet godina zatvora. Dragojević se žalio, među ostalim i zbog toga što nalozi za prisluškivanje nisu dovoljno obrazloženi, no Vrhovni sud ga je odbio i dao za pravo Županijskom. Dragojević je jednako prošao i na Ustavnom sudu, pa se obratio Europskom sudu za ljudska prava. Tek je sud u Strasbourgu 2015. presudio da domaći sud nije postupio po zakonu, a suština su nalozi za prisluškivanje.

– Europski sud utvrdio je u oba predmeta da nalozi suca istrage za provođenjem posebne dokazne radnje nadzora i snimanja telefonskih razgovora okrivljenika nisu bili valjano obrazloženi premda su prema izričitoj zakonskoj odredbi to morali biti – kaže dr. Davor Derenčinović, prodekan Pravnog fakulteta u Zagrebu i ekspert za kazneno pravo, koji je proučio obje presude Europskog suda i zaključio kako će se zbog njih morati mijenjati praksa domaćih sudova.

Tea Cimas / HANZA MEDIA

dr. Davor Derenčinović

– U obje odluke Europski je sud ukazao na nezakonitu praksu domaćih sudova koja se sastoji u izbjegavanju valjanog obrazlaganja istražnih naloga čime se ne osigurava zaštita od mogućih zlouporaba. Utvrđeno je da država na taj način arbitrarno zadire u pravo na privatnost kao jedno od temeljnih prava zaštićenih Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 8.) – kaže Derenčinović. Nastavlja kako je posebno zabrinjavajuće što je Europski sud ukazao na obrazac nezakonitog postupanja odnosno nedostatnost sudske kontrole “koja je u ovom segmentu svedena na formalizaciju i potvrđivanje tužiteljskih zahtjeva bez utvrđivanja njihove osnovanosti”. Zbog toga, predviđa dr. Derenčinović, možemo očekivati i nove presude iz Strasbourga.

“Ujedno se radi i o važnoj poruci da dosadašnju nezakonitu praksu valja napustiti i posebne dokazne radnje određivati samo kad su za to ispunjeni uvjeti propisani zakonom. Potrebno je uspostaviti ravnotežu između potrebe učinkovitog kaznenog progona najtežih kaznenih djela i zaštite ustavnih prava građana. Zasad je ta ravnoteža teško narušena na štetu zaštite ustavnih prava građana, konkretno prava na privatnost odnosno poštivanje osobnog i obiteljskog života”, zaključuje naš sugovornik.

Traženje novog postupka

Međutim, presuda Europskog suda samom Dragojeviću, osim obaveze države da ga materijalno obešteti u iznosu nešto manjem od 10.000 eura, nije donijela druge koristi. S tom odlukom u ruci Dragojević se ponovo obratio Županijskom sudu u Dubrovniku i tražio poništenje presude i novi postupak. Premda u pravilu presude suda u Strasbourgu imaju za posljedicu poništenje postupka, u konkretnom slučaju Dubrovački je sud to odbio. Za pravo mu je dao i Vrhovni sud, pa se Dragojević drugi put našao pred Ustavnim sudom. U lipnju ove godine ustavni suci presudili su i Dragojeviću, unatoč presudi suda u Strasbourgu, nisu odobrili novi postupak. Ključno je bilo to što Europski sud, osim nezakonitog izdavanja naloga za prisluškivanje, nije našao elemente kojima bi se povrijedilo pravo na pravično suđenje. Stoga je i osnovni razlog zbog kojeg domaći sudovi Dragojeviću nisu željeli odobriti novi postupak što je i bez dokaza pribavljenih prisluškivanjem bilo dovoljno drugih koji su potkrijepili tvrdnju tužitelja o Dragojevićevoj krivnji.

Ovakav stav Vrhovnog i Ustavnog suda jasno pokazuje da odluke u slučaju Dragojević kao ni nova u slučaju Bašić nisu dobro primljene. – Suci su upoznati sa stavom Europskog suda. Napisao sam članak povodom odluke u slučaju Dragojević i sucima skrenuo pozornost na to da se kod posebnih dokaznih radnji moraju davati šira obrazloženja – kaže predsjednik Odjela sudaca istrage Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić. On problem osvjetljava i iz drugog kuta pa ukazuje na činjenicu da se zahtjev za mjerom tajnog prikupljanja podataka podnosi u inicijalnoj fazi postupka i sudac može baratati samo onim što dobije od državnog odvjetnika, a on pak od policije. – Tu nema prostora za puno analiza. Sudac prihvaća ili ne prihvaća ono što mu je predložio državni odvjetnik. Osim toga, to su stvari koje su hitne i sudac ima rok od 12 sati u kojem mora donijeti odluku. Nema tu nekog manevarskog prostora – ukazuje sudac Devčić i otvoreno priznaje kako suci nisu sretni s ovakvim odlukama Europskog suda za ljudska prava, to prije što se u sudskom postupku vidjelo da su nalozi bili osnovani.

Na pitanje mogu li odluke suda u Strasbourgu za posljedicu imati poništenje pravomoćnih sudskih presuda, Devčić kaže da ne može znati do čega će to dovesti, ali priznaje da ni jedna odluka te vrste nije ugodna. – Još se privikavamo na Europski sud za ljudska prava. On izaziva dosta nezadovoljstva u zemljama članicama EU jer ide s ekstremnim tumačenjem ljudskih prava – kaže Devčić i ističe da Europski sud pomiče granice do te mjere da se postavlja pitanje funkcioniranja drugog dijela sustava.

Negativne posljedice

Dr. Derenčinović smatra da bi eventualne nove presude Europskog suda o tome da je provedbom tzv. posebnih istražnih mjera čija primjena nije bila dostatno obrazložena došlo do povrede prava na osobni i obiteljski život značile teške i vrlo negativne posljedice za vladavinu prava u Republici Hrvatskoj. – Ne radi se samo o iznosima koje bi država bila dužna platiti tužiteljima nego i o izglednoj mogućnosti da Europski sud utvrdi tzv. sustavnu povredu Konvencije. Na takve povrede odnosi se rezolucija Odbora ministara Vijeća Europe iz 2004. i nove odredbe u sudskom poslovniku koje propisuju donošenje tzv. pilot-presuda. Kod tzv. repetitivnih slučajeva, odnosno postupaka koji se odnose na istu navodnu povredu neke konvencijske odredbe, Europski sud u jednoj od odluka konstatira sustavnu povredu zbog određenih strukturnih problema države koji se mogu odnositi na stanje zakonodavstva ili pak neodgovarajuću sudsku praksu – kaže Derenčinović i pojašnjava da se radi se o tzv. općim mjerama kojima je svrha prevencija konstatiranih povreda konvencijskih jamstava. – Kad bi Europski sud utvrdio takve sustavne povrede i naložio opće mjere, država bi morala, bilo izmjenama zakonodavstva ili drugim odgovarajućim mjerama (npr. edukacijom pravosudnih dužnosnika ili uvođenjem protokola postupanja određenih državnih tijela), otkloniti strukturne probleme koji dovode do sustavnih povreda, a ako se na to ogluši, moglo bi doći do suspenzije ili čak do isključenja iz članstva Vijeća Europe – zaključuje dr. Derenčinović, koji vjeruje da do toga u Hrvatskoj ipak neće doći.

Problem vidi prvenstveno u sudskoj praksi koju treba korigirati. – Problem je u praksi na što ukazuje i Europski sud u presudama Dragojević i Bašić. Takva praksa dovodi u pitanje načelo pravne sigurnosti i učinkovitosti sudske kontrole u svim stadijima kaznenog postupka, a posebno u stadiju tzv. tužiteljske istrage. Stoga je tu praksu potrebno mijenjati, a naznake toga trenda naziremo u nekim recentnim odlukama na županijskoj razini kojima su iz spisa predmeta izdvojeni određeni dokazi što su pribavljeni primjenom mjere nadzora i snimanja telefonskih razgovora i komunikacije na daljinu, a nalozi na provedbom tih mjera nisu bili valjano obrazloženi – kaže dr. Derenčinović.