Za koga bi u predsjedničkoj utrci bio Franjo Tuđman? ‘Ne bi to bio ni Milanović ni Primorac...‘

Hrvatski birači baš nemaju sreće, uvijek imaju dramu na izborima. Izabrati Zorana Milanovića ili Dragana Primorca - pitanje je oko kojega će se gnjaviti oni birači koji vole velike pobjede. Milanović, nekadašnji šef SDP-a, tijekom prvoga predsjedničkog mandata pokazao da može biti desniji od svih očekivanja i da poštuje Franju Tuđmana kao da su nekada bili na istoj strani, a Primorac kao kandidat HDZ-a vjerojatno je najčudnija odluka koju je mogao donijeti šef HDZ-a Andrej Plenković. Primorac, naime, po svom nastupu, retorici i političkoj prošlosti nije kandidat s kojim će se identificirati bilo koji član HDZ-a.

Možda je stoga najbolji test kojim se može procijeniti odluka najbrojnije biračke grupe odgovor na pitanje – koga bi izabrao Franjo Tuđman. Da je živ, čije bi ime prvi hrvatski predsjednik zaokružio na glasačkom listiću? Naime, o odazivu birača HDZ-a uvelike ovisi rezultat izbora. Izađu li svi HDZ-ovi birači na izbore, mogli bi pobijediti Milanovića, na čiju poziciju, uz Primorca, ozbiljno atakira i Marija Selak Raspudić, iza koje je Ivana Kekin. Ostali kandidati za sada nemaju dovoljnu podršku javnosti da bi ih trebalo ozbiljno shvaćati.

„Tuđman ne bi izabrao ni Milanovića ni Primorca ako bi birao nekoga u koga može imati povjerenje“, kaže Andrija Hebrang, i sam nekadašnji HDZ-ov kandidat za predsjednika. Hebrang je bio i bliski suradnik Franje Tuđmana i može se reći da ga dovoljno poznaje da bi mogao procijeniti očekivanja prvog predsjednika. „I jedan i drugi su Tuđmanovi protivnici cijelog života, stalno su radili sve suprotno Tuđmanovim idejama“, kaže Hebrang pomalo iznenađen pitanjem koga bi izabrao Tuđman. „O Milanoviću ne trebam ništa reći, jasno je zašto bi bio neprihvatljiv Tuđmanu, a Primorac je otišao u Ameriku prije nego što je pala prva granata u Hrvatskoj. Tuđman je sve pozivao da dođu u Hrvatsku i brane je, a ovaj je otišao.

Tuđman mi je rekao, kad je bilo jasno kako su mnogi kao i Primorac otišli, ‘nemoj ih kažnjavati kad se vrate‘, i stvarno, nitko nije bio kažnjavan, svi su imali jednaku priliku“, govori Hebrang. „Primorca ne bi kaznio ni zbog svoje ideje pomirenja, ali Milanovića bi, ne bi ga tretirao svojim nasljednikom jer Milanović sve što je radio, i kao premijer i kao predsjednik, radio je protiv interesa Hrvatske“, kaže Hebrang i dodaje: „Bolji odgovor nemam.“

Da Tuđman ne bi izabrao ni jednoga da mora zaokružiti glasačke listiće misli i Jadranka Kosor, nekadašnja HDZ-ova ministrica pa premijerka i dugogodišnja suradnica Franje Tuđmana. „S ovim što znamo o jednom i drugom kandidat, mislim da Tuđman ne bi izabrao ni jednog. Milanovića ne bi izabrao prvenstveno jer je Milanović bio i predsjednik SDP-a, a Primorca ne bi izabrao jer je štetio HDZ-u 2009. godine kada se pojavio kao protukandidat oficijelnom stranačkom kandidatu Andriji Hebrangu. Franjo Tuđman je imao širok krug suradnika koji su bili i lijevo i desno politički orijentirani, ali s obzirom na to koliko sam ga ja poznavala, ne bi izabrao ni jednog.

Milanović je bio izdašan u pohvalama Franji Tuđmanu i jako se preorijentirao na suverenističku politiku što se tiče položaja Hrvatske u EU. Sjetimo se njegove teze da ne moramo slušati što nam govore iz Bruxellesa, glasno se zalaže za bolji položaj Hrvata u BiH, približio se braniteljima i braiteljskim udrugama i na taj način učvrstio svoju suverenističku poziciju. Primorac zaista misli da je spasitelj Hrvatske, govori da je Hrvatska ponižena, da nikada nije lošije stajala a time, ustvari, vrijeđa Andreja Plenkovića. Tuđman bi, na kraju, a vjerojatno kao prvu stvar pitao Primorca zašto se nije učlanio u HDZ kad je već kandidat HDZ-a“, kaže Jadranka Kosor.

Predsjednički izbori, s obzirom na ustavne ovlasti i dužnosti, ne daju puno prilike predsjedniku da utječe na život građana, ali iako bez velikih izvršnih ovlasti, predsjednik jako utječe na izvršnu vlast. Milanović je pokazao koliko angažirani predsjednik može raditi problema izvršnoj vlasti. Stoga su ovi izbori i duel između najmoćnijih ljudi Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića. Bude li Milanović opet izabran, onda je dva puta pobijedio Plenkovićeve kandidate za mjesto predsjednika.

Zato je Plenkoviću važno pobijediti Milanovića, iako je izabrao kandidata čija se kampanja bazira na provociranju Milanovića i obrani od neugodnih stvari iz njegove biografije, one da je bio pripadnik paramilicijskih grupa koje su upadale u civilne stanove u Splitu prije početka rata i da je iskoristio državu pri kupovini stana u Splitu koji je formalno, kupila njegova majka i dobila popust jer je stan zbog stanara u njemu, bio neuseljiv. Stanar je bio – Dragan Primorac pa tako ispada da je Primorac uspio dobiti popust na sebe.

Odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, pregovarateljica s pobunjenim Srbima tijekom rata, voditeljica procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, nekadašnja savjetnica Franje Tuđmana, kasnije HDZ-ova ministrica pravosuđa kaže da ju ovi izbori podsjećaju na izbore iz vremena Franje Tuđmana. „Nitko od izazivača ozbiljno ne ugrožava poziciju aktualnog predsjednika koji je u utrci za drugi mandat”, kaže Vesna Škare Ožbolt. “Predsjednik Milanović u nekim ponašanjima podsjeća na prvog hrvatskog predsjednika. Iako su različitog političkog predznaka, obojica imaju izraženo državničko ponašanje i jaki osjećaj za nacionalne interese.

Milanović je, kao što je to bio Tuđman, svjestan položaja Hrvatske na mikro i makro razini, ali u svakom trenutku nastupa kao predsjednik svih Hrvata, gdje god se oni nalazili. Iako smo mala zemlja, Milanović ne podilazi ‘velikim igračima‘ na međunarodnoj sceni i stavlja Hrvatsku kao prioritet svake vanjskopolitičke odluke, što me dosta podsjeća na Tuđmana”, govori Škare Ožbolt. Dodaje da “obojica imaju i primjetnu razinu visokog intelekta i govorničkih vještina, iako se u samom načinu izražavanja potpuno razlikuju. Od Franje Tuđmana nikada ne biste čuli šatrovački. Primijetila sam da ne trpe gluposti u politici, ulizivanje i podrepaštvo, i često na takve pojave jako oštro reagiraju”, kaže Škare Ožbolt, iako za Franju Tuđmana mnogi smatraju da se uspio okružiti i teškim ulizicama.

„No svakako mislim da je, od svih predsjedničkih kandidata, Zoran Milanović najkonkretniji kad je riječ o politici Franje Tuđmana pa se za Milanovića može reći da u određenom dijelu baštini ostavštinu Franje Tuđmana, što je jasno pokazao odabirom slogana ‘Predsjednika za predsjednika‘, ukazuje Škare Ožbolt i dodaje kako ju je Milanovićev slogan podsjetio na jednu epizodu s Tuđmanom. “Nasmijala sam se kada sam vidjela taj Milanovićev slogan jer me posjetio na Tuđmanovu reakciju kada mi je uoči predsjedničkih izbora 1992. godine rekao: “Ja sam predsjednik, a ovi drugi su predsjednički kandidati.”

Škare Ožbolt smatra da Dragan Primorac nije ozbiljno pristupio poslu kojega se primio. “Čini mi se da se Dragan Primorac nije previše udubio u proučavanje djela i politike Franje Tuđmana, jer ako mu aktualni predsjednik Milanović javno citira rečenice iz Tuđmanovih govora, a on to uopće ne prepoznaje, zasigurno ne bi bio Tuđmanov izbor”, zaključuje Škare Ožbolt.

„Zašto uvijek tražite neku novu Hrvatsku“, vikao je Franjo Tuđman na novinare ondašnjem zagrebačkom aerodromu kada se na samom kraju listopada 1999. godine vratio iz Rima. Bio je bolestan, ali se nije micao s pozicije predsjednika države, trudio se obavljati sve poslove. Prijekor izrečen u pitanju bio je dio njegovog odgovora na pitanje „kako je“ i je li bolestan na što je pokušao odgovoriti lakonski, kao da je samo prehlađen, a ne da krije da je teško pogođen malignim rakom, ali ga je temperament odveo u još jedan govor i lekciju Hrvatima.

Završio je porukom za koju nije znao, a zasigurno ni vjerovao da je posljednja izrečena u javnosti: „Čuvajte mi Hrvatsku“. Dva dana poslije, u povodom Dana mrtvih, položio je vijenac na Oltaru domovine na Medvedgradu i potom je hitno odvezen u bolnicu u Dubravu.

Umro je četrdeset nakon toga, 10. prosinca 1999. Građani Hrvatske su na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. liderstvo zemlje predali koalicijskoj Vladi koju je vodio Ivica Račan, a Stjepana Mesića izabrali su za predsjednika. No duh Franje Tuđmana nije nestao, HDZ se i danas, nakon četvrt stoljeća, radi uvjeravanja birača u vlastitu autentičnost poziva na prvog predsjednika. Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti, kaže da biti uspoređivan s Franjom Tuđmanom ne znači ništa pozitivno. „Unatoč neospornim vojnim zaslugama u obrani Hrvatske od srpske agresije Tuđman je od te europske zemlje s pristojnom privredom i zavidnom kulturom stvorio vazalsku, primitivnu provinciju.

Okruživši se beskrupuloznim, snalažljivim, kriminalnim ološem, proveo je zločinačku privatizaciju te razorio zadnje ostatke povjerenja građana u institucije”, ocjenjuje Tuđmanovu ulogu povjesničar Gavrilović. „Predsjednik Milanović ponekad, baš poput Tuđmana, pokazuje bizarne pokušaje pomirenja ljevice i desnice, od čega, u današnjoj revizionističkoj atmosferi, koja je i započela u Tuđmanovoj eri, ovo društvo ima golemu, dugoročnu štetu. Recimo, da bi normalizirao sveopću, i lijevu i desnu, privrženost duceu devedesetih i podilazio svojim političkim protivnicima, u svom premijerskom mandatu, čak je nazvao zagrebačku zračnu luku njegovim imenom, dok bi primjerenije bilo da se zove po Faustu Vrančiću, Šibenčaninu i izvornom letećem čovjeku”, kaže Gavrilović.

No Gavrilović još oštrije sudi o HDZ-ovu kandidatu Primorcu. „Iako Primorca smatram puno opasnijim kandidatom te je zbog njegovih špekulacija s državnim stanovima ili olakog pozivanja na državni udar jasno da je to čovjek koji dubinski prezire državu čiji predsjednik želi biti, njezinu imovinu, njezine zakone i njezin narod, ne bih ga proglasio Tuđmanovim nasljednikom. Tuđman, ipak, nije prezirao Hrvatsku, nego je tek bio zaluđen ničeanskom idejom uništenja kao temelja za stvaranje novoga. Odradio je prvi dio, to mu se mora priznati”, iskreno kaže Gavrilović.

Odvjetnik Anto Nobilo, veliki ljevičarski oponent vlasti Franje Tuđmana, ali i profesionalac od povjerenja budući da je pozvan da zastupa generala Tihomira Blaškića u Haagu, kaže da u demokratskom društvu nije pohvalno biti sličan Tuđmanu. No ipak u Milanovićevu nastupu vidi dosta sličnosti sa stilom Franje Tuđmana. „Milanović ima dosta suverenističkih crta koje su bile karakteristične za Franju Tuđmana, tako da bih rekao da je Tuđmanu ipak bliži Milanović“, smatra Nobilo.

Svaki kandidat ima ozbiljne nedostatke zbog kojih je bolje ne glasati za njega, a opet, propustiti izbore i nije neka osobita odluka jer znači da će vlast preuzeti kandidat onih drugih. Kako se vlast uvijek osvaja svrgavanjem prethodnika, Milanović na ovim izborima brani poziciju, a Primorac mora uvjeriti birače da je on taj koji će biti bolji. Problem mu je što se, iako iza sebe ima premijera Plenkovića, ipak on suočava s Milanovićem. I pritom ne djeluje dovoljno uvjerljivo. Hrvoje Klasić, povjesničar, kaže da mu Primorac djeluje kao Ken od lutke Barbie.

„Tuđman bi izabrao Milanovića jer mi se čini da, bez obzira na to koliko se Tuđman ne bi slagao s Milanovićevim stilom, a ponekad i sadržajem, Milanović ostavlja dojam ozbiljnijeg političara, osobe koja ima političku agendu. Dragan Primorac izgleda kao Ken od Barbie i ne vjerujem da bi takav čovjek imao prolaz kod Franje Tuđmana“, smatra Klasić. Dodaje kako ih razlikuje i kvaliteta do koje bi držao i Tuđman. „Franjo je, bez obzira na sve, bio obrazovan čovjek, puno je čitao i pisao i Zoran Milanović svidio bi se Tuđmanu po širini interesa.

Od Primorca nismo čuli nikakav dokaz opće kulture, ništa po čemu bismo mogli zaključiti da je u nečemu posebno dobar. Za Milanovića se tu može naći mnoštvo primjera kad je u pitanju film, povijest ili književnost“, kaže Klasić. Milanovićev karakter bi možda bio presudan da Tuđman glasa za njega.

Cijeli članak možete pročitati u tiskanome izdanju novoga broja Globusa

Pretplatite se, donosimo Globus sigurno do vašeg doma!

01/22 55 374

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.