Posljednji čuvar piramida

Jedva smo uspjeli naći taksista spremnog da nas odvede u čuveni kairski Arheološki muzej, koji je sad zatvoren za javnost, a nalazi se na Trgu Tahrir gdje su ovih dana najveće demonstracije i nemiri. “Vrlo je opasno”, redom su nam govorili otkad smo došli u Egipat.

Na Trgu Tahrir već nekoliko dana traju sukobi pristaša i protivnika režima predsjednika Mubaraka, a kordoni vojske s tenkovima sa svih strana osiguravaju muzej s najvrednijim blagom na svijetu. Prošli je tjedan muzej bio meta provalnika koji su ga pokušali devastirati. Tražeći zlato, porazbijali su i oštetili tisuće godina stare eksponate.

Muzej je nekoliko dana uoči demonstracija dao zatvoriti dr. Zahi Hawass, svjetski poznati arheolog i najveći autoritet za umjetnine staroga Egipta.

Dr. Hawass je od 2002. na čelu egipatskog Vijeća za starine, koji je bio pod okriljem Ministarstva kulture, no nedavno je Vlada odlučila Vijeće za starine promovirati u ministarstvo, tako on postaje ministrom starina. Sa sjedištem u srcu Kaira na Zamaleku, Hawass stoluje u velikom klasicističkom zdanju okružen s nekoliko tajnica, povjesničarima umjetnosti iz raznih zemalja te mnogobrojnim službenicima.

“Svi su željeli biti ministri osim mene, ja nisam osoba koja voli nositi ministarsku ‘odoru’. Volim dolaziti u ured u jeansu direktno s iskapanja u pustinji i nikad se neću promijeniti. Ipak, ta funkcija meni i mojoj ekipi daje mogućnost da činimo dobro za Egipat. U posljednjih devet godina učinili smo mnoge impresivne stvari. Promijenili smo, zapravo, povijest.”

Zahi Hawass dinamična je osoba, širokog znanja i originalnog uma. Kroz bezbrojna medijska pojavljivanja približio je svijet faraona najširoj publici. Prije šest je godina od Američke akademije za televiziju, umjetnost i znanost dobio nagradu Emmy za serijal o starome Egiptu koji je producirao KCBS iz Los Angelesa. I vezano za nova iskapanja u Sahari često nastupa na BBC-ju, Discoveriju, History Channelu itd. National Geografic i CNN snimili su dokumentarce o njegovu životu. Napisao je mnoge knjige, među ostalim “Tajne iz pijeska” i “Tutankamon - blago iz groba”.

“Već sam, kad sam 1969. bio inspektor za starine u Tuna el-Gebelu, shvatio da bih, preko arheologije, mogao svojoj zemlji priskrbiti milijune dolara”, kaže dr. Hawass vičući i gestikulirajući temperamentno. - “U svom sam radnom vijeku uspio slijediti većinu svojih zamisli, ali danas, kao i posljednjih deset dana, ne mogu ni spavati ni misliti.”

Prosvjede i sukobe u Kairu na Trgu Tahrir dr. Hawass doživljava kao osobni rat, vlastitu bitku, jer je u tom kaosu narod provalio u Arheološki muzej i pokušao ga opljačkati.

“Trenutno mi je najvažnije u životu da zaštitim svoje starine. Ako je egipatski muzej siguran, sigurni su i Kairo i cijeli Egipat. Svi smo mi odgovorni i vlastita će nam povijest suditi ako ne zaštitimo svoje spomenike i dopustimo neznanju i bezakonju da uništi najvažnije što imamo, a to je pet tisuća godina egipatske civilizacije. A mi volimo svoje nasljeđe. Znate, uvijek sam vjerovao u četiri najvažnije stvari, a koje su i u pamćenju svih ljudi ovoga svijeta, a to su Kufuova (ili Keopsova)piramida, Sfinga, kralj Tutankamon i mumije. Tutankamon i mumije su u kairskom Arheološkom muzeju. A Sfinga i velike piramide su u Gizi.”

Dr. Hawass kaže da je uoči demonstracija naslutio što će se dogoditi. Kad se u utorak, 25. siječnja, vratio sa iskapanja u Sahari, nazvao je zapovjednika kairske policije i naložio mu da zatvori Arheološki muzej.

Kad su demonstracije počele, tražio je da vojska zaštiti piramide u Gizi, koje su okružene zidom od 17 kilometara, što se, po Hawassovu naputku, gradi posljednje dvije godine.

“U četvrtak, 27. siječnja, noću pokušao sam od svoje kuće doći do kairskog muzeja, ali nisam uspio zbog policijskog sata. To su bili najteži sati u mome životu. Plakao sam.”

Toga dana, kad nije bilo nikoga da zaštiti muzej, dr. Hawass se u vrijeme najžešćih demonstracija ipak probio do muzeja:

“Demonstranti su mi dovikivali: Dr. Hawass, molim vas, zaštitite naš muzej! Kad sam ušao u muzej, počeo sam shvaćati što se dogodilo. Tamo sam zatekao trideset mladih ljudi koji su mi rekli: 'Zaštitili smo muzej zbog vas.' U toku noći je, naime, tisuću ljudi nasilno ušlo unutra. Provalili su u dućan suvenira koji je u sklopu muzeja i pokrali sav nakit, jer su mislili da je taj dućan kairski muzej. No, devetero njih razbilo je krovne prozore, konopom se spustilo u muzej i porazbijalo vitrine s izlošcima. Oni su neznalice i nisu se obazirali na vrijedne kipove i predmete iz starih grobnica, nego su tražili mumije i zlato. Kad to nisu našli, jer ne poznaju razmještaj umjetnina u muzeju, počeli su razbijati.”

“Nakon devastacije”, nastavlja dr. Hawass, “pokušali su pobjeći kroz zahod s istočne strane muzeja.”

Uhvatili su ih mladi Egipćani u vrtu koji su dobrovoljno čuvali muzej.

I danas vidno uzrujan zbog tog rušilačkog pohoda dr. Hawass kaže: “Sa svakim od tih devet groznih mladih ljudi, kojima je 25 godina, pokušao sam razgovarati.

Nisu željeli govoriti. Dreknuo sam, zašto ste htjeli orobiti muzej? Buljili su u mene bez riječi. Sve smo eksponate uspjeli vratiti. Tutankamonova je maska na mjestu, sve je blago, hvala bogu, na svom mjestu.”

Zahi emotivno govori o tome da se na Trgu Tahrir vode apsurdni sukobi pripadnika istog naroda:“Narod se bori sam protiv sebe, i to neposredno oko muzeja, a Tutankamon može zbog toga stradati!”

U svom uredu u kairskom Zamaleku dr. Hawass ima sobu za “operacije”, u kojoj se 24 sata na dan primaju izvješća iz muzeja i s lokaliteta iz Asuana, Luksora, Aleksandrije. Sa svojom suradnicom, Amerikankom Stephany, svaki je dan angažiran na zaštiti neprocjenjivog blaga.

“Zvali su me iz drugih zemalja vičući u panici da muzej gori. Nije tako, rekao sam, to izgleda tako na televiziji. Mnoge su zgrade i automobili oko muzeja gorjeli, ali muzej je ostao netaknut.Neprestano sve provjeravam”, tvrdi Hawass i kao “kralj faraona” nabraja svoje carstvo.

“Dolina kraljeva, Dolina Kraljica, Karnak, Luxor, cijeli gornji Egipat, grobovi, stare židovske sinagoge, sve je na sigurnom i pod nadzorom. Te su židovske sinagoge dio našega naslijeđa i pripadaju Egiptu. Ako ih unište, uništili su svoju zemlju. Svi su samostani u Egiptu na sigurnom, kao i islamski spomenici. Koptski muzej, po cijelom Egiptu 24 muzeja su pod nadzorom. Nazvao sam ljude iz Muzeja nakita u Aleksandriji na dan kad je zatvoren kairski muzej i rekao im - zatvorite muzej i blago preselite u podrum.”

Pitamo Hawasa postoji li u Egiptu bojazan da bi se islamistička vlast, koja bi mogla preuzeti zemlju, odnosila prema starinama kao talibani u Afganistanu, gdje su srušili Budine statue u Bamiyanu.

“Nikako”, kaže, “jer Egipat nije Afganistan i egipatske kipove štite sami Egipćani, a i vojska. Da ekstremisti i dođu na vlast, što se sigurno neće dogoditi, oni ne bi uništavali, jer Egipćani poštuju svoju povijest. Oni su dio te povijesti. Mene će svaka vlast poštovati jer zna da štitim naše spomenike. A uvjeravam vas da se Egipćani po tome razlikuju i od Afganistanaca i od Iračana.”

Hawass kaže da nipošto ne želi napustiti Egipat – da bi radije umro u pijesku Sahare.

“Prošli su mi tjedan neki govorili da je Egipat gotov i da ga moram napustiti da bih se spasio. To su gluposti. Moju suradnicu Stephany njezini su Amerikanci htjeli deportirati iz zemlje, a ja samo joj rekao: Ostani, uz mene si sigurna. A zašto bih ja bježao? Ovo je moja zemlja i moj život.”

Nada se da će se predsjednik Mubarak održati na vlasti.

“Nisam političar i nisam osoba koja bi ikome podilazila, ali Mubarak je jedan od rijetkih čestitih vođa. Čist je i nije korumpiran. Nije nikad uzeo novac. Demonstranti su neki dan izvikivali da žele slobodu i demokraciju. Mubarak se s time složio. Sljedećih četiri- pet mjeseci važno je da se održi na vlasti zbog sigurnosti Egipta. Mubarak je mogao reći - odlazim, napuštam vas, ali je rekao - ostajem, jer zna da će se u protivnom dogoditi strahota i kaos.

Dobro je da ostane do kraja da bi se obavio miran prijenos vlasti. Ako on sada ode, Egipat će biti u katastrofi, a ti mladi gnjevni ljudi koji demonstriraju na Trgu Tahrir ne razumiju da su samo sredstvo u rukama manipulatora.”

Ugledni egiptolog ne boji se za sebe ako Mubarak ode:

“Ja sam Egipćanin. U cijelome svom životu nije mi bila važna neka istaknuta pozicija. Ali sam Bog mi je dao te ovlasti. Namjeravao sam otići u mirovinu. Mubarak je za mene učinio ono što nije ni za koga. Da bih mogao ostati, promovirao me u ministra, jer je svjestan što sam učinio za starine Egipta i ugled naše zemlju u svijetu.”

Dr. Zahi Hawass poznat je po žestokoj borbi za povrat ukradenih egipatskih umjetnina, koje se nalaze u svjetskim muzejima od Louvrea do Berlina, gdje se u Novom muzeju nalazi bista kraljice Nefertiti. Njegov bijes tu, naime, nema granica.

“Vratit ćemo pet tisuća eksponata iz cijeloga svijeta”, kaže vičući i udarajući šakom o stol.

“Nefertiti je zauzela ‘počasno’ mjesto u berlinskom Novom muzeju. Upravo prije nekoliko dana uputio sam službeno pismo za povrat njezine biste koja se desetljećima nalazi u Berlinu. Odgovorili su nam, što je zaista smiješno, da to treba potpisati ministarstvo. Odgovorio sam im da je bista Nefertiti, prema našoj evidenciji, ‘šmugnula’ iz Egipta, blago rečeno, nelegalno.

Sada mi je prioritet vratiti masku koja je u rukama ravnatelja muzeja St. Louisa. Imam dokaz o toj krađi i pobrinut ću se da ravnatelja uhite.

Nakon toga nastavit ću bitku za Kamen iz Rosette, zatim statuu Ramzesa II koja je u muzeju u Torinu... To su jedinstveni artefakti i njihov dom mora biti ovdje.”

Hawassa spominju kao osobu koja koči istraživanja prostora ispod Sfingine šape: “Mi sondiramo ispod Sfinge da bismo vidjeli gdje bi voda možda mogla podrivati teren, a svi ‘istraživači’ ovoga svijeta misle da je nešto skriveno ispod nje. Oni vjeruju u novu Atlantidu, ali ona naprosto nije ovdje. Naše kopanje oko Sfinge i ispod nje nije dokazalo ništa u što se vjerovalo u prošlosti. U posljednjih trideset godina, koliko se aktivno bavim iskapanjima, suočavam se s besmislicama.Poput, naprimjer, onih da su piramide gradili Atlantiđani, zatim svemirci, te da je neko blago skriveno ispod Sfinge. To se zove egiptomanija. To može biti opasno.”

Dr. Hawass vrlo emotivno doživljava zbivanja u svojoj zemlji: “Kad sam vidio što se zbiva, mislio sam da je sav moj 30-godišnji trud odlazi u vjetar. Mislio sam se iz svega povući. Da je Sahara uništena i da je kairski muzej devastiran, ja nikad više ne bih radio taj posao. Kad sam u nedjelju vidio da je sve spašeno, shvatio sam da je tako zahvaljujući obrazovanju ljudi na kojemu sam inzistirao ovih godina. Vodili smo djecu u muzeje, u Saharu, učili ih o hijeroglifima, dovodili filmske zvijezde svaki tjedan u Arheološki muzej, da se narod preko njih identificira s umjetninama.I sada prvi put vidim da je stara egipatska umjetnost ujedinila Egipat i to je najbolja stvar koja se mogla dogoditi.”