Svo troje predsjednika Republike nakon izmjene Ustava i dokidanja polupredsjedničkog sustava imalo je veliki problem kako ispuniti dugačak, petogodišnji mandat politički smislenim sadržajem i tijekom tih 60 mjeseci “predsjednikovanja” prvo nametnuti, a onda očuvati autoritet i dignitet šefa države - sukreatora vanjske politike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga.
Problem je sistemski, on nastaje između goleme diskrepancije između izbornog legitimiteta (najvećeg od svih državnih dužnosnika) i predsjedničkih ovlasti koje su realno vrlo uske. Stjepan Mesić imao je sreću da je Hrvatska nakon Franje Tuđmana i ustavnih promjena koje su svu stvarnu političku moć izmjestile s Pantovčaka na Markov trg možda i trebala jednog takvog, opuštenog predsjednika koji će relaksirati društvo umorno od rata i autoritarne vladavine prvog predsjednika.
Ivo Josipović pokušavao je zadržati javni imidž ozbiljnog državnika koji ne trati dane “zujeći” bez ikakva smislenog cilja diljem zemlje i svijeta. Ali istini za volju, ni Mesić ni Josipović nisu uspjeli u instituciju predsjednika Republike ugraditi smislene i na duge staze održive obrasce djelovanja koje bi svojim nasljednicima ostavili u naslijeđe.
A onda je na Pantovčak došla Kolinda Grabar-Kitarović, koja je svojim osebujnim stilom vladanja uvelike promijenila percepciju građana o instituciji predsjednika Republike.
Da neće ni glumiti da je predsjednica baš svih građana, pokazala je odmah nakon pobjede nad Josipovićem u drugom izbornom krugu, kad je u noći s 11. na 12. siječnja 2015. posjetila branitelje u famoznom šatoru koji su prosvjedovali protiv Vlade Zorana Milanovića. Time je jasno poručila na čijoj je strani.
I popis uzvanika na samoj inauguraciji reflektirao je njezinu nevoljkost da se - sad nakon što je već izabrana za predsjednicu (svih građana) - emancipira od svoje baze: HDZ-a, desnice, “šatoraša”...
No nisu politički stavovi Kolinde Grabar-Kitarović, kakvi god oni bili, nekad i proturječni, ono po čemu ćemo primarno pamtiti njezin mandat. Ona je instituciju predsjednika Republike puno više promijenila svojim stilom vladanja, brojnim gafovima, nepredvidljivim reakcijama, unošenjem mnogo osobnog u funkciju koju obnaša...
Da je pred nama sasvim drugačija šefica države, pokazala je već prvi radni dan. Na službenoj stranici Ureda predsjednice objavila je svoju biografiju koja više sliči na esej nadobudne osnovke nego na životopis čelnika države. Nekoliko mjeseci na stranicama Ureda predsjednika stajao je “životopis” iz kojeg smo doznali da je ona “dijete prirode”, da se “vješto penjala po stablima”, “trčala pustim poljima” te da se užasavala samo poskoka i koprive (?!).
Ubrzo je počela estradizirati instituciju predsjednice države slikajući se - i nemilice iskorištavajući društvene mreže za distribuciju fotografija - kako vozi kombajn, postavlja pločice, boji zidove, grli se sa psom, kuha, ali i zna baratati oružjem.
Slikala se jednom prilikom i za kormilom trajekta, a koliko je i kakvih reakcija u javnosti taj njezin potez izazvao, najbolje govori činjenica da je Jadrolinija morala službeno priopćiti kako njezina “vožnja” nije ugrozila sigurnost putnika: “Možemo reći kako je riječ o slikanju predsjednice Grabar-Kitarović na komandom mostu Jadrolinijina broda. Naime, svatko uz odobrenje i pratnju posade, a kada to prilike dozvoljavaju, može razgledati komandni most za vrijeme navigacije. Tako je bilo i u slučaju predsjednice koja je simbolično držala upravljačke ručke dok je bio uključen automatski pilot, iz čega je razvidno kako ni u jednom trenutku sigurnost putnika nije bila dovedena u pitanje”.
Uslijedili su brojni gafovi: iako je to zabranjeno, predsjednica je slikala listić na biralištu kako bi valjda svima dala do znanja za koga je glasala na parlamentarnim izborima; učenicima koji najviše žele da im se izgradi sportska dvorana poručila je kako imaju veliku livadu pokraj škole; na stadionima se ponašala kao navijačica - ali s posebnim privilegijama jer ne može svaki navijač nakon utakmice grliti nogometaše ili se slikati s tenisačima koji su upravo osvojili Davis Cup.
Upadala je nepotrebno i u bizarne situacije; išla se ispričati roditeljima jer je njihovoj djeci darovala čokoladice koje su - zamislite strahote - proizvedene u Srbiji; ili kada se prilikom državničkog posjeta Novom Zelandu slikala pokraj kuće hobita; ili kada je za austrijske novine tvrdila da je u Jugoslaviji patila jer je na policama dućana bila samo jedna vrsta jogurta.
Kraj mandata i ulazak u novu predsjedničku utrku Kolinda Grabar-Kitarović obilježila je sad već famoznim estradnim nastupom na državnoj svečanosti obilježavanja Dana pobjede u Kninu 5. kolovoza. Prvo je održala neobično dug i, blago rečeno, čudan, nestrukturiran i velikim dijelom besmislen govor. Miješala je hrvatski i engleski jezik, gošći iz SAD-a obraćala se u stilu primjerenom privatnoj zabavi ili rođendanu, a ne državnoj manifestaciji. Poslije je i zapjevala s klapom Hrvatske ratne mornarice.
Sociolog sa Sveučilišta u Zadru Sven Marcelić kaže kako se stil Kolinde Grabar-Kitarović primarno može objasniti populističkim refleksom koji protokol i proceduru podređuje onoj vrsti ponašanja koja se smatra “narodnom”.
- Upravo je to u pozadini cijelog niza slučajeva koji se u ovome tekstu nabrajaju kao gafovi ili neprikladno ponašanje, jer se radi o odabranom stilu i načinu koji radi upravo ono što kontrastira visokoj politici - ponaša se neposredno i lišeno kontrole protokola. Utoliko se uistinu može govoriti o promjeni stila, ali ona nije ni slučajna ni spontana, nego upravo promišljena strategija ponašanja kao nekoga iz naroda tko je čak i u visoku poziciju uspio unijeti narodni element. Bitan element populizma je protivljenje etabliranoj politici upravo na temelju toga što ona djeluje umjetno, strogo kontrolirano, formatirano i temeljno u suprotnosti sa svakodnevnim.
Zbog toga ona stavlja poseban naglasak na one aktivnosti koje i jesu svakodnevne: kuhanje, krečenje, postavljanje pločica. Još je francuski teoretičar Roland Barthes pedesetih godina dvadesetog stoljeća opisivao takve političke postupke u kojima se kroz određeni govor može iščitati rad ideologije. Kad Kolinda Grabar-Kitarović radi svakodnevne stvari, navija na utakmici, krši protokole, ona zapravo na drugoj razini tumačenja uspostavlja jednakost između svoje funkcije i naroda, ona kroz populizam postaje Narod jer ruši barijeru između umjetne politike i stvarnog života - ili bi barem željela da je ljudi tako doživljavaju. Naravno, to je sve posve nerealno s obzirom na to da se radi o štićenoj osobi koja svagdje dolazi uz osobnog vozača i pratnju, boravi u velikoj rezidenciji u elitnome dijelu Zagreba i susreće se sa svjetskim državnicima, ali iluzija naroda ono je što i dalje nastoji održati.
Stoga se može reći da je njezin pristup i nastup u hrvatsku politiku donio dosad najuspješniji moment populizma koji je došao do politički najvišeg stupnja i time je svakako trajno utjecala na način na koji se doživljava funkcija predsjednice Republike, ona je desni populizam legitimirala više nego bilo koji drugi desni pokret ili stranka. Njezin mandat značio je zaokret u komunikaciji prema građanima koji je s jedne strane donio neposrednost, ali s druge vrlo često i potrebu da se svidi svima, iz čega je proizlazio niz kontradikcija, što joj je u konačnici donijelo i sukob na desnici. Epizoda s Yad Vashemom i Hrvatskim tjednikom u razmaku od samo nekoliko dana najbolja je ilustracija toga. Ciničan zaključak mogao bi biti da je njezin pristup, a ujedno i glavni problem, to što je marksistkinja. Pri čemu ne mislim na Karla, nego na američkog komičara Groucha Marxa, koji je jednom sjajno izjavio: “To su moji principi. Ako vam se ne sviđaju, imam ja i druge” - kaže Marcelić.
Stručnjak za odnose s javnošću, s iskustvom rada u političkim izbornim kampanjama, Mario Aunedi Medek kaže da se Kolinda Grabar-Kitarović unatoč ozbiljnim gafovima, nespretnostima, pa i bizarnim epizodama tijekom predsjedničkog mandata ipak uspjela približiti “običnom čovjeku”, da je jednom vrstom estradizacije svoje predsjedničke funkcije uspjela steći simpatije velikog dijela građana, ali i da ona nije rodonačelnica trivijalizacije i estradizacije politike.
- Ako bismo iz komunikacijske perspektive promatrali mandat predsjednice Grabar-Kitarović, onda bi se dalo zaključiti da se radi o jednom vrlo osebujnom stilu komuniciranja. Iako njezin mandat obiluje “nespretnostima” (sjetimo se “afere čokoladica”), “neobičnostima” (dolazak na inauguraciju uspinjačom, bojenje stana, lov ribe s plivarice, prva službena biografija) i ozbiljnim političkim gafovima u komunikaciji poput “privatnog” odlaska u Jasenovac ili privatnog/službenog odlaska u SAD, čini se da se predsjednica uspjela približiti “običnom puku”.
Što izmještanjem Ureda predsjednice u sve hrvatske županije i grad Zagreb (što je posebno bizarno), a zapravo terenskim radom, što svojevrsnom estradizacijom - a zapravo humanizacijom svoje javne uloge, predsjednica Grabar-Kitarović stekla je simpatije brojnih građana, pa i ne čudi što je svojedobno u istraživanjima javnog mišljenja izuzetno dobro kotirala te bila popularna kao malo koji njezin prethodnik.
Naravno, nije sa svim političkim gafovima prošla nekažnjeno - rejting joj je u posljednje vrijeme dosta pao, pogotovo nakon najave uključenja gospodina Škore u predsjedničku kampanju, no i dalje joj je izgledan ulazak u drugi krug te pobjeda.
Kolinda Grabar-Kitarović nipošto nije začetnica trenda trivijalizacije ili estradizacije politike - cijeli pokret Živog zida, zatim gospoda Pernar, Bandić, pa i donedavno Bernardić uspješno su ili manje uspješno plesali (i još plešu) po rubu estradizacije političkog sadržaja. No funkcija same predsjednice i nema prevelike ovlasti, stoga možda upravo u toj maloj političkoj odgovornosti koju funkcija ima treba i tražiti možebitne uzroke takvog načina komuniciranja - kaže Medek.
Stručnjakinja za političku komunikaciju i predavačica na Veleučilištu VERN Nikolina Borčić kaže da komunikacijski stil predsjednice izaziva najviše polemika u društvu te da je za medijsku sliku kakvu ima i sama odgovorna zbog kontradiktornih izjava i davanja obećanja koja ne može ispuniti.
- Za jedne je predsjednica RH “žena, majka, kraljica Hrvata”, za druge osoba koja krade show, podilazi određenom dijelu publike i nema jasno mišljenje ni o čemu što bi moglo ugroziti sljedeći mandat. Za takvu je medijsku sliku djelomično odgovorna sama zbog oprečnih izjava, neutemeljenih obećanja i komunikacijskog stila “rekla pa porekla”. S druge strane, način kako su mediji kreirali njezinu medijsku sliku drugačiji je od načina kako se piše o muškarcima na najvišim pozicijama, posebno u društvu kakvo je naše.
Kad je već situacija takva, odnosno kada su polazišne karte takve kakve je ona imala, smatram da je na početku mandata morala osvijestiti da je komunikacija sve, da danas pozornost publike puno više privlače negativni detalji, da svaka nejasna poruka može biti protumačena na razne načine. Ona je u mandatu bila sklona promjenama komunikacijskih stilova, imala je nekoliko vrlo neočekivanih medijskih izjava, oprečnih stavova. Nedosljednost ne stvara povjerenje, i tu mislim da je sama odgovorna što se njezina predsjednička komunikacija u posljednje vrijeme često promatra kroz pojam “estradizacije” politike - kaže Borčić.
Napominje da je trend estradizacije nametnuo SAD i da se toga trenda danas drže i naši političari, pa i predsjednica.
- Ne razgovara se o sadržaju koji može unaprijediti društvo, kreira se vanjski neprijatelj koji je ugroza - pa tako predsjednica lupi po stolu na spominjanje srpskih tenkova (iako je na početku mandata rekla da će takve poruke slati Vladi ako ne bude vodila državu u dobrom smjeru), no sve su to svjetski trendovi, pa ih se, evo, držimo i mi.
No ono što je definitivno drukčije u odnosu na prošle predsjedničke mandate jest da danas u izvještavanju o Kolindi Grabar-Kitarović sve češće u tekstovima i naslovima dominira “senzacionalnost” koja je jednim dijelom njezina odgovornost (sjetimo se izjave ispred Bijele kuće, “guranja” u prvi red uz Trumpa...), a drugim dijelom je to i posljedica vremena u kojem živimo. I ta “senzacionalnost” nastala je prije svega zbog nedosljednosti u komuniciranju, i tu vidim prostor za poboljšanja, prvo za kampanju, a potom i za drugi mandat, ako ga bude - kaže Nikolina Borčić.
A što će biti trajna ostavština predsjedničkog mandata Kolinde Grabar-Kitarović, odnosno hoće li stil kojim je ona vladala imati za posljedicu dodatno ili čak trajno narušavanje ugleda institucije predsjednika Republike?
Mario Aunedi Medek kaže kako je predsjednički mandat Grabar-Kitarović otvorio vrlo ozbiljno pitanje: ima li više uopće smisla predsjednika države birati izravno ili bi za (očuvanje) digniteta institucije predsjednika Republike bilo primjerenije da se on bira posredno - u Saboru.
- Obilaskom zemlje, otvaranjem vrata ureda građanima, ona je uistinu približila funkciju predsjednice građanima te možda više nego ikad prije nje (nehotice?) ukazala na upitnost smislenosti izravnog biranja predsjednika države. Jer, ruku na srce, ako su ovlasti predsjednika uglavnom protokolarnog karaktera, a mandat se svede na smišljanje raznih načina kako uhvatiti priliku za fotografiju i dodatno se “približiti malom čovjeku”, pitanje je ima li smisla predsjednika birati izravno ili u parlamentu - zaključuje Medek.
Mandat obilježen javnim ekscesima
15. veljače 2015.
Inauguracija Kolinde Grabar-Kitarović. Novoizabrana predsjednica na Gornji grad dolazi uspinjačom, kroz rijeku građana dolazi na Markov trg, gdje polaže prisegu. I odmah skandal. Na svoju inauguraciju pozvala je, među ostalim, medijskog korifeja krajnje desnice Velimira Bujanca, vođe “šatoraša” Josipa Klemma i Đuru Glogoškog, koji su i plinskim bocama na ulicama Zagreba rušili Vladu. Posebno se problematizirao dolazak optuženika za zločin nad srpskim civilima Tomislava Merčepa.
19. veljače 2015.
Na službenoj stranici Ureda predsjednice osvanula je biografija nove šefice države u kojoj, između ostalog, Grabar-Kitarović piše: “Bila sam dijete prirode … Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku. Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive...”.
19. veljače 2015.
Na Pantovčak poziva fra Jozu Zovka kako bi blagoslovio Ured predsjednice. “Željela sam da ova kuća bude blagoslovljena”, objasnila je Grabar-Kitarović ispod fotografije na kojoj se križa u svom novom uredu.
travanj 2015.
Prvi politički gaf predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Krišom odlazi u Jasenovac kako bi izbjegla osuditi zločine NDH i pokloniti se žrtvama ustaškog režima na službenoj državnoj komemoraciji.
lipanj 2015.
U Uredu predsjednice posjetitelje je dočekala prava atrakcija: kartonski likovi Kolinde Grabar-Kitarović i dvojice gardista s izbušenim glavama kako bi građani kroz rupe mogli progurati svoje glave - i slikati se sa šeficom države.
kolovoz 2015.
Prvo privremeno izmještanje Ureda predsjednice. Kolinda Grabar-Kitarović uvodi novu “predsjedničku” praksu. Kako bi, kao, iz prve ruke doznala što tišti hrvatske građane, počinje seliti svoj ured diljem zemlje. Prvi put ured je preselila u Split. Nakon toga je privremeno “uredovala” iz svih 20 županija, pa čak i iz Grada Zagreba.
kolovoz 2015.
Na poziv kapetana predsjednica je stala za komandni most trajekta Split - Supetar na ulazu u bračku luku.
kolovoz 2015.
Predsjednica na Facebooku objavljuje fotografije kojima se hvali kako joj, eto, ništa nije teško - pa ni “krečiti” zidove. “Želim i volim raditi pa mi tako, ni danas, zasukati rukave i oličiti stan nije ispod časti. Što god neki mislili o tome...”, napisala je uz fotografije. Prije toga već se slikala kako lovi ribu, lijepi pločice, ali i kako vozi - kombajn.
rujan 2016.
Unatoč upozorenjima Državnog izbornog povjerenstva da se na biračkim mjestima ne smiju koristiti mobiteli, s posebnim naglaskom na zabranu fotografiranja glasačkih listića, mnogi su prekršili to pravilo izbornog postupka. Korištenju mobitela i slikanju listića nije odoljela ni predsjednica Grabar-Kitarović.
listopad 2016.
Premda je hrvatska predsjednica u posjetu engleskoj kraljici Elizabeti II. bila sa suprugom Jakovom, što se jasno vidi i na službenoj fotografiji, kad je tu fotografiju stavila na svoj Facebook - Jakova na njoj više nije bilo. U međuvremenu ga je “izrezala”.
prosinac 2016.
Afera “srpska čokolada”. Nakon što je jedan od roditelja djece kojima je Grabar-Kitarović u dubrovačkom vrtiću podijelila čokoladice graknuo kako nije normalno da hrvatska predsjednica djeci dijeli - zamislite - srpske čokoladice, šefica države se ispričala, rekla da se taj propust više neće ponoviti i da će djeci poslati prave, hrvatske čokolade.
siječanj 2017.
Kolinda Grabar-Kitarović u Dnevniku HTV-a odradila je reporterski “live” iz Washingtona. Uključila se u program državne televizije, stojeći ispred ograde Bijele kuće, kako bi, barem je tako mislila, otupila kritike javnosti kojoj nije objasnila što točno danima radi u SAD-u, te je li to privatni, poluprivatni ili državni posjet. Ili možda kombinacija svega navedenoga.
veljača 2017.
Vrhovna zapovjednica Oružanih snaga posjetila je zimski kamp Kadetske bojne u vojarni “Josip Jović” u Udbini. Obišla je kadete i kadetkinje koji su joj pokazali neke vježbe. Između ostalog, pokazali su joj šator u kojem su noćili, a predsjednica se zavukla u njega i sa zanimanjem ispitivala kako je spavati na niskim temperaturama. “I ja sam spavala u velikom šatoru, američkom, koji su bili i grijani, ali bila je jedna noć kada su nam isključili grijanje da vide kako ćemo reagirati. Ovi mali šatori su jako dobri, imaju zaštitnu foliju koja jako puno znači … puno su bolji jer je ugodnije kada dva ljudska tijela griju prostor...”, ispalila je predsjednica.
ožujak 2017.
Nakon premijerne izvedbe baleta “Labuđe jezero” u zagrebačkom HNK predsjednica je, blago rečeno, iznenadila i publiku i članove ansambla kad se za ovacija izvođačima popela na pozornicu. Čak joj je uspjelo “osvojiti” i buket koji je namijenjen baletnom ansamblu. Zahvalila se za buket, a onda se naklonila publici (!?). Publici koja je pljeskala izvođačima, a ne njoj.
svibanj 2017.
Netom prije nego što će se summit NATO-saveza ovjekovječiti zajedničkom fotografijom državnika - čelnika savezničkih zemalja, Kolinda Grabar-Kitarović spretno je reagirala, iskoristila trenutak “nepažnje” njemačke kancelarke Angele Merkel te se uspjela ubaciti pored američkog predsjednika Donalda Trumpa.
srpanj 2017.
Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić na svom Facebook profilu objavio je fotografiju na kojoj, uz njega, na bolničkom krevetu leži i medvjedić kojeg mu je poklonila Grabar-Kitarović. Predsjedničina “medu” Bandiću je u bolničku postelju donio njezin savjetnik Tomislav Madžar.
kolovoz 2017.
Tijekom državnog posjeta Novom Zelandu posjetila je i filmski centar Hobbiton gdje se snimala trilogija “Gospodar prstenova” i “Hobbit”. Predsjednica je zavirila i u kućicu hobita Bilba Bagginsa i njegova nećaka Froda.
prosinac 2017.
Tijekom jednog od seljenja Ured predsjednice bio je i u Đurđevcu. Taj posjet ostat će upamćen samo po snimci na kojoj je uhvaćen trenutak kada predsjednica namješta telefon kako bi opalila selfie s - devom.
srpanj 2018.
Reprezentaciju Hrvatske u borbi s Danskom u osmini finala Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji s tribina je hrabrila i Kolinda Grabar-Kitarović. Nakon utakmice spustila se u svlačionicu kako bi znojnim nogometašima čestitala na pobjedi. Fotografije hrvatske predsjednice kako u “kockastom” dresu strastveno navija za našu reprezentaciju u Rusiji obišle su cijeli svijet, pogotovo kad se nakon finalne utakmice spustila na teren i u potpuno mokroj “kockastoj” majici grlila s francuskim predsjednikom Macronom.
rujan 2018.
U intervjuu za austrijske novine Kleine Zeitung ustvrdila je kako joj je bilo jako teško odrastati u “komunizmu”. Napomenula je kako je htjela biti slobodna i kako je željela imati mogućnost da u dućanu može birati između više vrsta jogurta.
listopad 2018.
U Sikirevcima je djeci objasnila kako im je velika livada pored škole bolja od školske dvorane. Predsjednica je djecu pitala što im najviše nedostaje, oni joj odgovorili: “Dvorana”, a ona njima da umjesto dvorane imaju livadu.
listopad 2018.
Predsjednica žestoko navija za naše tenisače u finalu Davis Cupa protiv Francuske u Lilleu. Nakon pobjede naši tenisači otišli su na tribine i pohrlili joj u zagrljaj. Prvo se slikala s trofejem - “salatarom”, u teniskom žargonu - a kasnije je za tenisače organizirala proslavu na Pantovčaku, gdje je s njima zapjevala i Thompsonove pjesme.
listopad 2018.
Predsjednica je udomila mladu labradoricu Kiku iz virovitičkog azila. Povela ju je sa sobom na Pantovčak. Poslije je često objavljivala njihove zajedničke fotografije.
studeni 2018.
Novinaru televizije N1 Hrvoju Krešiću pokušala je oteti mikrofon, očito uzrujana njegovim pitanjem zašto je promijenila stav o Marakeškom sporazumu.
srpanj 2019.
Nakon što je pjevala u brojnim i raznoraznim javnim prilikama, predsjednica je zapjevala i u radijskom eteru. Tijekom intervjua za Hrvatski katolički radio na kraju je zapjevala svoju, kako tvrdi, omiljenu duhovnu pjesmu “Krist na žalu”.
srpanj 2019.
Tijekom odmora na Brijunima ugostila je novinarsko-snimateljsku ekipu i demonstrirala joj svoje kulinarske vještine. Dijelila je nutricionističke savjete i otkrila nekoliko kulinarskih trikova, poput recepta za “lažnu pašticadu”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....