Mirna je večer u Zvorniku, nešto iza 19 sati, 28. travnja ove godine.
U malenu policijsku postaju ulazi naoružani muškarac. Zove se Nerdin Ibrić, odmah otvara vatru, jednog policajca ubija na ulazu, a prije nego što će i sam poginuti, ranjava još dvojicu.
Ibrić, za kojeg će se kasnije utvrditi da je uzorni građanin kojem su prije 23 godine oca pogubile srpske paravojne formacije, tek se u posljednje vrijeme počeo izdvajati u džamiji i "moliti po vehabijskim pravilima".
Radikalizirao se u samo nekoliko mjeseci i djelovao kao vuk samotnjak.
Bio je naoružan s puškom i dva pištolja, džepovi su mu bili puni municije, a prilikom obračuna vikao je Allahu Akbar.
Dva mjeseca kasnije, posve neočekivano, Ministarstvo unutarnjih poslova RH rizičnom proglašava predstavu na Dubrovčakim ljetnim igrama nastaloj po knjizi "Elementarne čestice" Michela Houellebecqa, poznatog po radikalnim antiislamskim stavovima.
Organizator vijeća o tome treba li je skinuti s programa ili ne te odlučuje da predstava ostaje, a policija ništa ne prepušta slučaju. Vidljivo i brojčano jako osiguranje prati generalnu probu i premijeru u ponedjeljak, gledatelje se diskretno legitimira i pretražuje, a pred Lovrijencem je postavljen policijski punkt.
U međuvremenu je hakirana i službena web stranica festivala.
Grupa koja se proziva Black Virus X Sec Team ostavlja na njoj poruku u kojoj poziva na prestanak izraelskog financiranja "naše braće i sestara" i traži slobodu za Palestinu i slavu za Hamas.
Propaganda ili provokacija?
Ili možda i potvrda da je obavještajna zajednica dobro procijenila rizik u Dubrovniku.
Policija će zbog svega, kako doznaje Globus, prvi put u povijesti osiguravati sve dramske izvedbe na Igrama.
Ulje na vatru dodala je i videoporuka koja je početkom srpnja objavljena na YouTubeu. Hrvatska je prvi put izrijekom prozvana kao meta islamskih terorista, a uz nju su spomenuti Srbija, BiH, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Kosovo.
“Raduj se, o Kroatija, past će ti demokratija”, između ostalog pjeva se u kasidi, vjerskoj pjesmi u videoporuci koja je u međuvremenu ukinuta. Baš kao i kanal Put Hilafeta na kojoj je objavljena.
Svi ovi događaji u relativno kratkom razdoblju potvrđuju kako se sigurnosna situacija u Hrvatskoj, ali i čitavoj regiji, ozbiljno zakomplicirala.
Dvadeseta godišnjica pokolja u Srebrenici početkom mjeseca prošla je u naelektiriziranoj atmosferi koja je kulminirala verbalnim i fizičkim napadom na srpskog premijera Aleksandra Vučića.
Uz to ovih dana britanski mediji izvještavaju kako su, nakon racije koju je u vehabijskoj zajednici u Gornjoj Maoči izvelo 150 specijalaca, u BiH počele nicati nove enklave u kojima se obučavaju borci za Siriju.
Kao primjer navode Ošve pokraj Doboja, samo 70 kilometara od hrvatske granice.
Podaci koje su britanski novinari prikupili iz obavještajnih krugova prilično su precizni.
Imenom i prezimenom spominju se ljudi koji na tom području kupuju jeftinu zemlju te se iznosi podatak da je u Ošvama treniralo ukupno 12 džihadista koji su otputovali u Siriju.
Petorica su tamo i ubijena.
Zbog svega ovog, kao i činjenice da je u Hrvatskoj vrhunac turističke sezone, Globus je, bez namjere širenja panike, u razgovoru s izvorima iz obavještajne zajednice, nizom neovisnih stručnjaka za sigurnost i analitičarima objektivno ispitao stanje i procijenio rizik od terorizma u zemlji.
Prijeti li Hrvatskoj doista teroristički udar?
Situacija je sljedeća.
U zemlji u ovom trenutku živi između 50 i 100 osoba, koje se može nazvati ekstremnim islamistima zbog svojih uvjerenja, stavova i razmišljanja, a uglavnom su s područja Pule, Rijeke i Zagreba, potvrdili su nam izvori iz obavještajne zajednice. Nitko od njih, prema saznanjima službi, trenutno nije radikaliziran na način da bi planirao i pokušao izvršiti teroristički napad, ali ključni među njima dobro su poznati.
Naši izvori pritom koriste termin "pokriveni su".
Uz to, sedam ili osam hrvatskih državljana ima dvojno sirijsko državljanstvo, a sigurnosni aparat raspolaže saznanjima o možda desetak tzv. konvertita, uglavnom žena koje su kroz kontakte s ekstremnim islamistima odlučile prijeći na njihovu stranu i promijeniti svoja vjerska uvjerenja.
Riječ je o mladim djevojkama ili ženama u tridesetima koje već iza sebe imaju jedan brak i traže novi.
Okvirni stav sigurnosne zajednice je da Hrvatskoj trenutno ne prijeti izravni teroristički napad. Broj osoba koje predstavljaju rizik relativno je malen u odnosu na zemlje u okruženju.
Sustav je, međutim, u stanju pojačanog opreza, upravo zbog svih ovih događaja u kratkom razdoblju.
Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić to naziva trećim stupnjem pripravnosti.
Ono što je sigurno, doznajemo, da je slučaj Dubrovnik nadležnima bio poznat puno prije nego što se o njemu počelo raspravljati u medijima te da obavještajna zajednica ostaje kod procjene da je predstava zbog Houellebecqovih stavova rizična. Procjena je donesena bez da se zadiralo u samu srž predstave ili umjetnike koji su je postavili.
No, sustav se istodobno na više razina istodobno bavi drugim fenomenom.
Članovi ISIL-a, kako ekskluzivno doznajemo, putem društvenih mreža sve češće pokušavaju regrutirati i Hrvate, uglavnom mlade, neprilagođene ljude iz disfunkcionalnih obitelji, vjerske laike, često djevojke, na koje šire svoju propagandu i koje uvjeravaju u ispravnost svetog rata protiv SAD-a i njihovih saveznika.
Obavještajna zajednica nadzire više takvih slučajeva i komunikacija. Potencijalnim regrutima obećaje se novac te šire lažne priče o vrijednim nekretninama s bazenima na području Sirije koje očekuju sve koji im se pridruže u ispunjenju svetih ciljeva.
U komunikaciji su osobe s druge strane izuzetno civilizirane, izgledaju, ponašaju se i govore relativno normalno i uvjerljivo. Zbog toga je bilo slučajeva da su djelatnici sigurnosnih službi morali "skidati ljude s aviona" i uvjeravati ih u posljednji tren da ne napuštaju domovinu i ne odlaze put Sirije jer ih tamo umjesto slave i bogatstva čekaju tjedni bez hrane ili cigareta, nehigijenski uvjeti i ratni užasi.
Profili agitatora na Facebooku i Instagramu puni su lažnih slika uobičajene svakodnevice, a džihadisti su na njima u civilnoj odjeći i uredno obrijani. Razaranju, strogom vojnom ustroju i pogubljenjima ni traga.
U nekoliko se navrata moralo kucati na vrata obiteljima čija djeca su se putem foruma ili društvenih mreža zapetljala u komunikaciju s osobama koje su pod prismotrom.
Takvi razgovori za roditelje često su šokantni i u tvrdnje povjeruju tek kad vide dokaze i prepiske, a obrade se ne bilježe u dosjee kako se mlade ljude koji još nisu počinili nikakvo kazneno djelo ne bi zbog nesmotrenosti ili naivnosti obilježilo za čitav život.
Ima slučajeva u kojima se roditelji sami, jer su u nešto posumnjali, obraćaju policiji. Primijetili su da se djeca mijenjaju i sakrivaju svoju online komunikaciju.
Rezultati takvih provjera različiti su.
Ponekad se ispostavi da je neka tinejdžerica bila na maturalcu u Tunisu, zaljubila se u nekog lokalca pa su roditelji nepotrebno paničarili, a ponekad se ispostavi da su možda bili i u pravu. Tada se unutar obitelji događaju ozbiljni potresi, a situacije su često tužne.
Ono što svima koji koketiraju ili čak i ozbiljno razmišljaju o odlasku u, primjerice, Siriju mora biti jasno, tvrde naši izvori, jest da ih tamo neće dočekati med i mlijeko, već teška ratna situacija, neimaština i jezivi uvjeti.
Uz to, ma što im pričali agitatori, igrat će potpuno nevažnu ulogu u cijeloj priči i pojednostavljeno biti "dno dna" u lancu.
Kako doznaje Globus, sigurnosni sustav izuzetno je zadovoljan suradnjom s islamskom zajednicom u Hrvatskoj. Zbog kvalitetnog dijaloga bilo kakav radikalizam brzo iskoči i upadne u oči kako pripadnicima muslimanske zajednice, tako i nadležnim službama.
Problem je što su potencijalni regruti često nedovoljno informirani, ne poznaju ni osnove islama pa ih je lako zavesti. Upravo to je bit drugog trenda koji je primijećen u Hrvatskoj, a dolazi iz Zapadne Europe, uglavnom s područja Beča i Linza.
Riječ je o lažnim, samoprozvanim prorocima koji nisu ni blizu kruga službene islamske zajednice, a koji se pojavljuju na javnim mjestima i nude besplatne vjerske materijale i primjerke Kurana.
Pojava takvih štandova zabilježena je unatrag godinu dana u Puli i Rijeci. Zainteresirane građane se vabi materijalima, pokušava zadržati u razgovoru te poziva da im se poslije jave ako žele, često putem interneta, na mail ili na neki forum, a to predstavlja prvi korak prema potencijalnoj regrutaciji. Upravo nove tehnologije, razni vjerski forumi i siteovi najvažnije su sredstvo komunikacije za ekstremiste.
Za ovaj trend, već raširen u Zapadnoj Europi, očekuje se da će se širiti i u Hrvatskoj.
Nadalje, mnogi među ovih 50 do 100 ljudi koji predstavljaju potencijalnu opasnost zbog svog ekstremizma i sami su svjesni da su pod određenom vrstom prismotre i na to računaju.
Kad putuju, te se osobe na granicama zaustavlja, pretresa, ispituje i slično, ponajviše da im se da do znanja da njihove aktivnosti nisu prošle nezabilježene te da se ne mogu opustiti u svom djelovanju, što ima psihološki efekt na njih.
Posebno se motri na granicu s BiH u kojoj, procjena je naših tajnih službi, živi oko 4000 ekstremista. Pažnja se obraća na njihov "turizam", odnosno posjete Hrvatskoj i kontakte koje ostvaruju.
Bosna je zemlja u kojoj rat nije završio, već je prekinut, tvrde naši izvori i situaciju dodatno kompliciraju i radikaliziraju komplicirani politički i etnički odnosi te zaostalo oružje iz rata.
Sigurnosne službe dobru suradnju trebale bi imati i sa svojim pandanima u inozemstvu, ali i osiguranjem stranih ambasada te, primjerice, velikim lancima hotela na Jadranu.
Takvi hoteli imaju dobro posloženo interno osiguranje koje na najmanju naznaku problema komunicira s policijom. Takav je i slučaj u Dubrovniku koji je uz Zagreb uvijek potencijalna meta, što zbog svoje ekskluzivnosti, što zbog činjenice da je pun stranaca te da je riječ o najužem dijelu hrvatskog teritorija u čijem susjedstvu postoji puno ozbiljnija opasnost od ekstremizma.
Međutim, kad osoba s radikalnim stavovima postaje realna opasnost za zemlju u kojoj živi?
Naši izvori kažu da uvijek postoji više stupnjeva na putu da netko postane terorist.
Prije svega osoba se radikalizira u razmišljanju bilo kroz utjecaj drugih ili zbog nekih svojih problema. Sljedeći korak je ekstremizam, odnosno trenutak kad se ti radikalni stavovi počinju javno isticati i prenositi na druge. No, tajne službe, koje takve pojedince motre ili imaju pod kontrolom, u akciju kreću tek kad se takve osobe počinju povezivati s nekime tko ima stručna znanja u izradi oružja ili ima vojno iskustvo.
Da, bilo je i takvih slučajeva u Hrvatskoj, doznajemo. S takvima se upravo u tom trenutku stupa u kontakt i upozorava ih se. Mnogi od njih se šokiraju, neki čak u panici odmah mijenjaju životne navike.
Međutim, uz trenutni pregled stanja koji su nam opisali izvori iz obavještajne zajednice izuzetno je važan i širi regionalni kontekst.
Mirnes Kovač, autor knjige "Opsada islama", novinar i politički analitičar iz Sarajeva, stručnjak za ISIL, kaže kako u borbi protiv pošasti terorizma moramo kao društvo biti disciplinirani i ne nasjedati na konstrukcije o "radikalnom islamu".
“Vjera ne može biti radikalna, ona je osobno iskustvo i zato samo ljudi mogu biti radikalni ili umjereni, dobri ili loši. Terorizam se danas sve više veže uz islam, ali ne smijemo zaboraviti da su najveće žrtve tog terorizma upravo muslimani”, pojašnjava Kovač koji je međunarodne odnose magistrirao na Sveučilištu Sussex.
Kaže kako nas je upravo termin "rat protiv terorizma" doveo do toga da sve češće promašujemo cilj, čija su posljedica devastirana društva koja su još pogodnije tlo za mutacije terorističkih ideologija i skupina.
“Užasavam se sve očitije realnosti da se rat protiv terorizma pretvorio u rat protiv islama. To tjera vodu na mlin upravo radikalnim militantima”, smatra.
Kovač koji na osobnom primjeru navodi učinke terorističke propagande koju svojim senzacionalizmom onda pojačavaju mediji zapadnog svijeta. Javio nam se, kaže, iz Tučepa s odmora, koji je prvobitno planirao provesti u Turskoj. U posljednji čas odlučio se za sigurniju destinaciju.
Samo dan nakon našeg razgovora u Turskoj se u gradu Suruc u kulturnom centru u masi ljudi bombom raznijela mlada ISIL-ovka i sa sobom u smrt povukla 30-ak ljudi.
“Dobro upregnuta propaganda terorista uz brutalnost je jedna od glavnih odlika ISIL-a. Svoj kult smrti i ubijanja trude se što bolje iskomunicirati putem društvenih mreža. Takvu propagandu treba prepoznati, ali istovremeno se ne smiju zanemariti upozorenja (kao u videoporuci s You Tubea, op. a.) Sama represija ne može odagnati ovu pošast. Mlade širokom društvenom akcijom moramo podučiti da prepoznaju online indoktrinaciju i samozvane tumače vjere”, zaključuje Kovač.
Pavle Kalinić, pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama (koji bi trebao prvi izaći na teren u slučaju napada), kaže kako je Hrvatska potencijalna meta samim time što je bila umiješana u rat u BiH.
“Uz to smo kao zemlja članica NATO-a poslali vojnike u Afganistan. Još prije 10 godina tvrdio sam da se iz Afganistana ne može izaći kao pobjednik. Pa neće to učiniti danas ni sutra ni SAD ni njihovi saveznici. Koji to svoj interes Hrvatska tamo brani? To ne znaju zajedno ni svi naši dosadašnji ministri obrane ni vanjskih poslova. Kao članovi NATO-a imamo svoje obaveze i tako djelomično možemo opravdati prisutnost u Afganistanu. No, kad vidimo da nam ti isti saveznici ne žele doći ni na proslavu Oluje, trebamo se pitati kakva nam je obrambena politika”, objašnjava Kalinić i u širem kontekstu zaključuje kako nema države bez proizvodnje, suvremenih tehnologija, obavještajne zajednice i svih rodova vojske.
Kad pričamo o opasnosti koja prijeti iz BiH, Kalinić kaže kako je za nas neprihvatljiva podjela BiH te da je zbog smirivanja situacije potreban Dayton 2 koji bi zaštitio interese Hrvata na tom području, pa i od ekstremnih islamista.
“Za sigurnost građana trebaju se prvenstveno brinuti MUP, SOA i HV. Koliko su oni za to spremni bolje da vaši čitatelji i ne saznaju. Uostalom, koliko ljudi iz sigurnosnog sustava zna arapski, farsi ili hebrejski? Koalicija na vlasti ponaša se kao da Zagreb nije dio zemlje. Moj ured policija kontaktira samo kad im treba pomoć u opremi, primjerice kad treba izvlačiti automobile iz Save. Ali zapravo izbjegavaju pomoć bilo koga iz Zagreba kad god je to moguće. Nadam se da će se situacija s novom vladom, koja god to bila, ipak promijeniti”, zaključuje.
Mate Laušić, bivši kriminalist, prvi šef Tuđmanova osiguranja i nekadašnji šef Vojne policije, kaže kako i najmanju natruhu prijetnji moramo shvatiti vrlo ozbiljno.
“Danas valjda samo Eskimi mogu reći da su sigurni od terorističkog napada. I to relativno sigurni. Moj zaključak je da svakako moramo biti na povećanom oprezu. Bez panike, ali budni. Moramo znati da smo mi zemlja koja je prošla rat i da smo još u turbulentnoj situaciji. Relativno dobro poznajem naš sigurnosni sustav. Najveći problem je što u njemu nema dobre suradnje. Nema kvalitetnog protoka informacija”, kaže Laušić i to opisuje "zatvaranjem u vlastito dvorište". Ali jesmo li mi uopće zanimljivi ISIL-u?
“Cilj terorista je da se izazove strah, ali i dobije medijska pozornost. To postižu činovima velikog razaranja ili odabirom razvikane mete. S ciljeva poput vojnih baza premještaju se na nebranjene mete poput plaža. U tom smislu smo meta, jer Dubrovnik će uvijek dobiti minute na CNN-u. Teroristi danas nisu poluprimitivni divljaci. Oni su informatički pismeni. I to ne smijemo zaboraviti”, pojašnjava Laušić.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....