Ruska kolonija Crna Gora

Prije samo pet godina, dok je studirala ruski, Julija Jovović iz Podgorice nije mogla ni sanjati koliko će joj se znanje tog jezika uskoro isplatiti. Čim je stekla diplomu, dobila je dobro plaćen posao u agenciji za prodaju nekretnina u Budvi, sa svih strana počeli su joj nuditi da prevodi i drži tečajeve, a odnedavno uređuje najveći crnogorski tjedni list na ruskom jeziku Ruska Gazeta. Tko govori ruski u Crnoj Gori, tvrdi ona, neće ni minute biti bez posla jer, otkako su prije pet-šest godina državljani Rusije i u nešto manjem broju Ukrajine počeli na crnogorskoj obali kupovati kuće, a potom i zemljišta te na njima graditi vrijedne nekretnine, ništa više nije kao prije. Prema službenim podacima u Crnoj Gori, pretežno uz more, stalno prebivalište ima 30.000 Rusa, čiji je stvarni broj, zasigurno, mnogo veći, i oni tako tvore najmanje pet posto ukupnog stanovništa te države, koja je prije tri godine stekla neovisnost.

Ruska zemlja U ljetnim mjesecima, kad iz daleke Rusije stigne još nekoliko puta više turista, u Budvi se ruski čuje na svakom koraku, a nezaobilazan je i na brojnim reklamnim plakatima te u cjenicima u restoranima i trgovinama. Svi koji nešto nude ili prodaju žele privući Ruse, vrlo dobre potrošače, koji se teško sporazumijevaju na bilo kojem jeziku osim na materinjem. Nisu samo najbrojniji turisti nego i najizdašniji investitori, zbog čega su nam mnogi Crnogorci, koji s prosječnom plaćom od 250 eura jedva spajaju kraj s krajem, priznali da ih baš ne vole. No Rusi, koji su se uz srdačnu dobrodošlicu vlasti u Podgorici dočepali toplog Mediterana, ne obaziru se na sve glasnije kritike da je mlada crnogorska država postala ruskom kolonijom.

Uzrečicu – plovi patka, plovi guska, ova zemlja bit će ruska – u Crnoj gori mnogi često ponavljaju i zbog njezine se aktualnosti više i ne sjećaju da su je nakon Drugoga svjetskog rata skovali pobornici Staljinove politike koji su zbog nje 1948. završavali na Golom otoku. Na aerodromu u Tivtu zatekli smo se u rano poslijepodne, kad iz Moskve slijeću čarteri s turistima. Čim iz golemih i bučnih Tupoljeva na užareni tivatski asfalt počnu izlaziti stotine gostiju, u zastarjeloj zgradi i ispred nje nastaje pravi kaos. Ruse dočekuju predstavnici agencija koji ih autobusima prevoze do hotela. Deseci taksija trubljenjem pokušavaju raskrčiti put kroz gomilu, vodiči izvikuju imena svojih agencija, dok samo rijetke pridošlice sjedaju u luksuzne crne terence ruskih ili crnogorskih registracija. Sve to nezainteresirano promatra policajac koji se od vrućine sklonio pod tendu i puši cigaretu pokraj koša za smeće koji je prepun, pa prolaznici otpatke bacaju na pod.

Gošće iz Sibira Ondje se našao i Rus Dmitrij Šaljakin, koji već godinu dana živi u Budvi, gdje vodi agenciju za nekretnine, pa je u zračnu luku došao svojim sunarodnjacima podijeliti reklamne letke. “Većina Rusa kupuje apartmane kojima je cijena oko 2500 eura, a ja im sređujem sve papire i naplaćujem tri posto provizije. Zasad sam zadovoljan unatoč krizi”, otkriva Šaljakin. Iako na godišnjem odmoru, mlade Ruskinje većinom su dotjerane kao na modnoj pisti, što se ne bi moglo reći i za muškarce u njihovoj pratnji.

Nepovjerljivi su prema novinarima, a tek rijetki znaju koju riječ engleskoga. Mlada profesorica Katarina Šašenko na jednotjedni je odmor došla s prijateljicom Ksenijom Dorošenko. One žive u gradiću u Sibiru gdje se, kažu nam, zarađuje mnogo manje nego u Moskvi, pa su i njih dvije, uz mnogo odricanja, skupile svaka 700 eura, koliko su platile prijevoz i smještaj u apartmanu. Govore nam da ne nasjedamo na priče kako su svi Rusi bogati i bahati jer se one ne prepoznaju ni u jednoj od te dvije kategorije. Ksenija je prošle godine ljetovala u Poreču, gdje se odlično provela, pa je prijateljicu nagovorila da ove godine ponovno dođu na Jadran, a Crna Gora privukla ih je jer je jeftinija od Hrvatske. “Provest ću osam dana u hotelu u Budvi i aranžman sam platio 2000 eura, što ne smatram preskupim iako nisam bogataš, nego spadam u srednju klasu. Radim u Moskvi kao financijski savjetnik i za ruske prilike dobro zarađujem. Čuo sam da je u Crnoj Gori priroda vrlo lijepa, pa sam se došao u to uvjeriti u društvu prijatelja”, na lošem francuskom, jedinom stranom jeziku koji malo zna, govori Mihael Jegorov.

Na prepunoj plaži u Budvi sunčaju se Natalija Lojzinska i njezina kći Julija, koje su iz Rovna u Ukrajini do Crne Gore putovale autobusom punih 30 sati. Autobusne karte stajale su ih 150 eura, smještaj za dva tjedna još 300, na hranu u zalogajnicama na plaži dnevno troše još 20-ak eura, a noćni ih izlasci ne zanimaju. Ljetovanje u Crnoj Gori ispast će im, kaže rastavljena bankovna službenica Lojzinska, mnogo jeftinije nego na ukrajinskom Krimu.

Smrad fekalija Da u Crnoj Gori ne ljetuje ruska elita, nego ljudi prosječnih primanja, tvrde i Julija i Kiril Fenjinec, mladi par iz Omska u Sibiru, oboje po struci inženjeri elektrotehnike. Njihove mjesečne plaće, rekli su nam, iznose 1000 eura, što je dvostruko više od prosjeka, pa im nije bilo teško izdvojiti 1500 eura za put i 14-dnevni smještaj u apartmanu u Crnoj Gori. “Bogataši odsjedaju u skupim hotelima ili imaju svoje vile, dok većina ruskih turista spava u privatnom smještaju. Hrana i piće u restoranima ovdje su mnogo skuplji nego u Rusiji, ako ne računamo Moskvu. Priroda je prekrasna, domaćini su gostoljubivi, no čini nam se da je dosta prljavo. Unajmili smo auto i odvezli se jedan dan u Dubrovnik, koji nam se toliko svidio da ćemo ga do kraja ljetovanja sigurno još jednom posjetiti”, ističu Kiril i Julija, s kojima smo razgovarali na budvanskom vidikovcu, odakle se pruža pogled na stari grad i kilometarsku pješčanu plažu, ali kako zapuše vjetar, širi se smrad fekalija te smeća ostavljenog uz rubove parkirališta.

Vreće sa smećem, hrpe građevinskog otpada i olupine automobila uz ceste na crnogorskom su primorju uobičajene slike koje odudaraju od onih u turističkim prospektima. Panoramski pogled razotkriva i kako u novom dijelu Budve gotovo nema zelenila jer se svaki metar površine koristi za gradnju. Iz hotela u kojem smo noćenje platili 120 eura kroz prozor sobe (što svojim komforom nikako ne opravdava navedenu cijenu) gledali smo u prozor susjedne, samo nekoliko metara udaljene zgrade, dok su s ulice, nakrcane malim trgovinama koje rade do ranih jutarnjih sati, i poslije ponoći dopirali zvuci turbofolka. Najspominjaniji hrvatski primjer divlje gradnje, otok Vir, u usporedbi s crnogorskim ljetovalištima izgleda sređeno poput Beverly Hillsa.

ĐUKANOVIĆEVA STRATEGIJA

Investicijski raj za ruske tajkune

O aktualnom stanju u Crnoj Gori u Tivtu smo razgovarali s glavnim urednikom i osnivačem Radio Tivta Mašom Čekićem iz Kotora, koji u novinarskim krugovima uživa velik ugled, i s dopisnikom podgoričkog lista “Vijesti” Sinišom Lukovićem, koji svakodnevno vrlo kritično izvještava o ruskim poslovima na crnogorskoj obali. Njegove su novine najtiražnije u državi i ujedno jedine koje ne idu niz dlaku Đukanovićevoj političkoj vrhuški.

Čekić kaže da je prije pet godina kupio stan u Kotoru za 750 eura po kvadratu, a sada mu stranci nude 3500 eura da ga proda. “Crna Gora ima nizak porez na dobit od 9 posto i PDV od 17 posto, nema poreza na kapitalnu dobit, jahte se uvoze bez carine, a država ulagačima previše izlazi u susret. Gradi se bez ikakvih dozvola, a državni moćnici pogoduju komu žele. Državni vrh otvoreno krši zakone, no istodbno povlači i neke fantastične poteze, poput dovođenja Rolling Stonesa i Madonne. Nezadovoljni smo, ali nemamo mnogo izbora – ili možeš ovdje živjeti od turizma ili raditi na stranom brodu”, govori Čekić.

“Đukanovićava je vlast od Crne Gore napravila rusku koloniju. Na nas se, očito, odnose jedni zakoni, a na Ruse drugi, mnogo povoljniji. Ono što nisu kupili ruski tajkuni nalazi se u rukama domaćih, odnosno balkanske mafije, koja se bogati u mutnim poslovima, dok radnike ponižava niskim plaćama. U gradnji nema nikakve mjere, pa se bez kontrole uništava priroda, ruši kulturna baština i betonira obala, što turistima za koju godinu više neće biti privlačno”, objašnjava Luković i dodaje da bi jedini slogan crnogorskog turizma mogao glasiti - gdje god nađeš slobodno mjesto, ti hotel posadi. “Velik je dio ruskih ulaganja u nekretnine pranje prljavoga novca, za što ne postoje materijalni dokazi. Mediji i opozicija redovito optužuju vlast za korupciju i pranje novca, na što ih država tuži i uredno dobiva sve presude.

Za optužbe ne postoje dokazi. I talijansko je pravosuđe 15 godina istraživalo slučajeve šverca cigareta preko Crne Gore, ali je na kraju odustalo od tužbe protiv Đukanovića”, ističe Luković, koji je uvjeren da je nedavna najava Pamele Anderson da će i ona graditi u Crnoj Gori samo marketinški trik. Pamela, komentira novinar, možda i ne zna kamo su je doveli, no njezin bi lik na promotivnim materijalima trebao privući bogate kupce iz arapskih zemalja, koji luduju za prsatim plavušama. Ruski graditelji iz posrnule tvrtke Mirax na sličan su način objavili da će jedan apartman u svom naselju darovati Madonni jer znaju da će sigurno biti onih koji vole imati slavne osobe u susjedstvu makar ih nikada neće susresti.

Uz ruske investicije, kaže Luković, često se vežu afere - od Miraxa, koji je proglasio bankrot, do ruskog vlasnika željezare koji je pobjegao ostavivši iza sebe silne dugove. Ruskim državljanima, dodaje on, nema premca ni po bahatosti, pa navodi primjer pijane ruske vozačice koja je prije nekoliko tjedana pregazila čovjeka i pobjegla te tajkuna što je danima partijao na otočiću Mamula dok su njegovi zaštitari tjerali sva plovila koja su se pokušala približiti. Kao primjer dobrog ulaganja Luković navodi najveći građevinski projekt u Crnoj Gori, Porto Montenegro - marinu i naselje za 7000 stanovnika – u Tivtu, iza kojega stoji tvrtka židovskog milijardera Petera Munka. Dio marine već je otvoren, uređeno je šetalište s palmama, a uz glavni mol privezane su luksuzna plovila, među kojima smo vidjeli i jahtu Aleksandar 5, čiji je vlasnik Miodrag Kostić, poznatiji kao srpski kralj šećera.

Urbanistički kaos Osim što vlada urbanistički nered, očigledna je i mješavina različitih stilova gradnje i boja fasada. Mnogo je dizalica, ali i objekata koji stoje poludovršeni. Trenutačno najveće gradilište u Budvi jest ekskluzivno apartmansko naselje Astra Montenegro, koje niče na nekoć zelenom poluotoku Zavala. Investitor je kontroverzna ruska tvrtka Mirax, koja je u Moskvi nedavno objavila stečaj, no u Budvi se apartmani, koji bi, navodno, trebali uskoro biti useljivi, i dalje prodaju za 6000 do 8000 eura po kvadratu.

Novinska urednica i stručnjakinja za nekretnine Julija Jovović tvrdi kako je od početka ove godine prodaja nekretnina pala za čak 70 posto. “U Budvi je u proteklih pet godina udvostručen broj stanovnika i stambenog prostora. Nekad je grad imao oko 10.000 stanovnika, a danas ih ima barem 20.000. Većina novih stanara i kupaca novih kuća i stanova jesu Rusi. Cijene nekretnina naglo su skočile, pa potencijalni kupci iz Rusije sada očekuju da će zbog krize pasti, i zato odgađaju kupnju. Zasad su cijene pale samo 20-ak posto i kvadrat stana stoji između 1300 i 2000 eura. Mnogo je praznih novoizgrađenih stanova, pa su neki započeti projekti zaustavljeni, a i sve više Rusa koji su prošlih godina kupili stanove i kuće sada ih se pokušavaju riješti jer su zbog krize u Rusiji zapali u financijske poteškoće”, govori Julija Jovović pokazujući svoje novine, koje se prodaju na kioscima po cijeloj Crnoj Gori i imaju nakladu od 2000 primjeraka, što je za crnogorske prilike sasvim zadovoljavajuće.

Pola prostora u novinama otpada na oglase za prodaju nekretnina, a tekstovi, koje većinom pišu novinari u Moskvi, uglavnom donose vijesti što se izravno tiču života Rusa u Crnoj Gori. Mlada urednica otkriva kako u budvanskim osnovnim školama već postoje i razredi za rusku djecu. “Rusi koji su se nastanili u Crnoj Gori većinom nisu bogataši, nego pripadnici srednjeg sloja koji su se ovdje upustili u poduzetničke projekte, uglavnom s nekretninama”, objašnjava Julija. "Uobičajeno je da investitori prvo počnu graditi, a tek onda prikupljaju potrebnu dokumentaciju. Navodno se tako gradi i naselje u selu Blizikuće, iznad Svetoga Stefana, koje se već prodaje pod imenom Rusko Selo i Carsko Selo, no čujem da je interes vrlo slab.

Priča se i da su nekretnine u Crnoj Gori kupili i brojni ruski tajkuni, pa i sam premijer Putin”, otkriva Julija Jovović. Blizikuće, vidjeli smo, školski su primjer nemilosrdne betonizacije donedavno netaknute prirode. Kriza još nije zaustavila bagere. Vile s bazenima ograđene zidovima i hotel ruskog vlasnika, do kojih vodi uska cesta prepuna rupa, uglavnom zjape prazni, baš kao i negdašnji biser crnogorskog turizma, obližnji poluotočić Sveti Stefan. Singapurska tvrtka koja ga je dobila u koncensiju već godinama odugovlači s obnovom i ondje je pristup zabranjen.

Navala Hrvata U luksuznom hotelu Astoria, u starom središtu Budve, gdje se ljeti navečer okuplja crnogorska politička elita s premijerom Milom Đukanovićem na čelu, direktorica nam nije htjela potvrditi glasine da su kod njih na privatnom godišnjem odmoru s obiteljima u srpnju bili i Putin i Medvedev. “Ne smijem vam reći tko nam sve dolazi, ali samo da znate da ima mnogo Hrvata, od političara do kriminalaca”, uvjerava nas oko ponoći konobar u Astoriji i tvrdi da je prije nekoliko minuta s večere otišao jedan poznati Hrvat. “Političar?” pitamo. “Kriminalac”, sa smiješkom odgovara sezonac iz Nikšića. Središte noćnoga života su barovi koji se nadmeću na čijem će ulazu biti više razgolićenih plesačica nauljenih tijela što nastoje privući goste. I one su, čuli smo, pretežno Ruskinje. “Hajde, braco, upadaj!” viče konobar s ulaza.

Otkriva nam da su najbolji gosti Rusi i Beograđani, no da ima i sve više Hrvata. Na prepunom korzu, na kojem se miješaju mirisi parfema i pregorjeloga ulja iz brojnih pečenjara, za život zarađuju i mali Romi. Oni spavaju sklupčani na kartonima, a pokraj njih stoje kutijice u koje rijetko koji prolaznik ubaci kovanicu.

Kockarski raj Prava ruska elita noći provodi u kockarnici. Donedavna je jedini crnogorski casino bio “Maestral”, pokraj Budve, u vlasništvu slovenske državne tvtrke Hit, koja drži i kocakrarnice diljem Slovenije. No, bogati Rusi radije zalaze u casino hotela Queen of Montenegro. Taj hotel s četiri zvjezdice u većinskom je ruskom vlasništvu kao i obližnji Splendid, jedini s pet zvjezdica, u čijem je predsjedničkom apartmanu, koji stoji 7000 eura na dan, nedavno ugošćena i slavna Madonna. U Budvi i Tivtu vidjeli smo dosta automobila s hrvatskim registracijama, čak i ispred najskupljih hotela. Svi nam potvrđuju kako se hrvatski turisti u sve većem broju vraćaju u Crnu Goru.

Zagrepčanin Zdravko Biljak ljetuje u selu Krašići pokraj Tivta, gdje su njegovi roditelji davno sagradili vikendicu. Priznaje da 90-ih nije dolazio, no nikada nije doživio nikakvu neugodnost. Crnu Goru voli zbog prirode i dragih ljudi. Sviđa mu se što je sve jeftinije nego u Hrvatskoj, a najviše mu smeta opći nemar prema okolišu, i to u zemlji koja je sama sebe proglasila ekološkom. Očito samo zato da bi odmah na granici svim automobilima koji ulaze mogli za 10 eura prodati obaveznu ekološku vinjetu.

QUEEN OF MONTENEGRO

Velika seoba kockara

Vlasti u Kremlju od 1. sprnja ove godine trajno su zabranile rad svim kockarnicama u Moskvi i drugim većim gradovima, pa tako Rusima sada ne preostaje drugo nego u američkom ruletu uživati u inozemstvu. Tvrtka Korston u vlasništvu milijardera Anatolija Kuznjecova istoga je dana opremu iz svog moskovskog casina prebacila u Budvu. Polovicu prostora zauzimaju automati za igru na kojima se, koliko smo vidjeli u 1 sat nakon ponoći, zabavljaju samo Talijani, dok su u drugoj prostoriji stolovi za rulet oko kojih su okupljeni gosti iz Rusije. Voditelj casina je 37-godišnji Boris Papkin. Na mješavini hrvatskog, ruskog i engleskog jezika priča nam da je u moskovskom casinu istoga gazde radio 15 godina i da mu preseljenje u Crnu Goru nije teško palo. “Kockarnica vrlo dobro posluje jer ima dosta gostiju koji na ruletu u jednoj večeri potroše i 10.000 eura. Planiramo raditi cijelu godinu i ciljano ovamo dovoditi igrače iz Rusije, koji sada više ne mogu kockati kod kuće. To su većinom ljudi kojima nije žao ostaviti svoj novac na kockarskom stolu jer se tako opuštaju.”