SCHENGENSKA ZAVJESA: Mađarska ograda prema Hrvatskoj nije hir, nego nova europska politika

Sporadične, ograničenog trajanja, ali vrlo glasne i visokog naboja, kurdske demonstracije izbile su u nedjelju na nekoliko mjesta u Bruxellesu, ispred službenih predstavništava Turske. Na transparentima kurdskih demonstranata turski predsjednik Rejep Tayyip Erdogan bio je prikazan s kukastim križevima umjesto očiju. Bio je to prvi briselski odjek strahovitog atentata u Ankari, atentata koji je uoči izbora 1. studenog, digao razinu rizika u toj zemlji, a koji se pak odvio samo dva dana nakon posjeta turskog predsjednika Bruxellesu u kojem su europski dužnosnici zamolili Erdogana za pomoć.

Prije nekoliko dana Erdogan se kretao Bruxellesom u punom protokolarnom sjaju, uz kavalkadu motociklističke pratnje i povorkom mercedesa, a kad je gospođa Erdogan, zamotane glave na vjerski način, bila u šopingu, također je imala policijsku pratnju najvišeg stupnja. Bruxelles već 40 godina zavlači Tursku oko članstva, koje joj je bilo stavljeno u izgled kad je za vrijeme Hladnoga rata branila proboj Sovjetskog Saveza na Bosporu i Dardanelima. Da nije bilo turskog čuvara na jugu kontinenta i dublje u regiji, veliko je pitanje bi li se Unija mogla razviti do mjere svog punog prosperiteta, kakva je bila prije velike financijske i ekonomske krize ima tome šest godina.

U 40 godina Turci nisu bog zna kako napredovali na putu prema Bruxellesu, a sad se otvorila mogućnost da ta zemlja opet bude jako potrebna Europi.

Erdogan je ponudio Uniji zatvaranje granica prema istoku i jugu, Siriji i Iraku, da tako znatno zaustavi barem dio stalnog dotoka izbjeglica i migranata, a zauzvrat je tražio ukidanje viznog režima za turske građane. EU mu je nagovijestila materijalnu potporu od 500 milijuna eura za zbrinjavanje izbjeglica. Turci kažu da su vrlo skeptični da će dobiti taj novac, jer su se slična obećanja dosad pokazala ispraznima. Turskoj je još obećano da će im EU otvoriti poglavlje 17 (ekonomsku i monetarnu politiku,) što je Francuska dosad branila vetom.

Ukratko, Erdogan je došao u Bruxelles s ponudom, ona nije prihvaćena, trgovalo se, Erdogan se vratio, kako je dao na znanje, nezadovoljan.

Tako oneraspoložen, Tayyip Erdogan ismijao je europsku mogućnost apsorbiranja izbjegličke krize, i isticao da je njegova zemlja primila dva milijuna sirijskih izbjeglica, a nije uzdahnula, dok je Europa pred 250 tisuća, poklekla i skoro se raspala. Nezavisno od izbjeglica, čim se predsjednik vratio u Ankaru, uhapšen je glavni urednik dnevnog lista Hyrriet, a poznato je da su brojna hapšenja novinara jedno od najvećih prigovora Ankari. To je bilo kao da je Erdogan poručio: Radit ću što god hoću. Nakon toga uslijedila su i dva teroristička napada u Ankari s 200 žrtava. Turska je, dakle, daleko od stabilnosti. A opet, bit će neophodna.

U stvari i u stvarnosti zbilo se ovo: Erdogan je bio u Bruxellesu u jeku svoje predizborne kampanje, tu su mu pustili da govori što hoće ako mu to treba za domaće potrebe. Ali, iako je turski predsjednik rekao da se Unija raspada pod naletom relativno ograničenog broja izbjeglica, a pri tome je mislio na Schengen, to nije baš tako. Schengenski sustav posljednje je od čega će Europa odustati. Za početak platit će Turskoj. Neće dati toj zemlji da se previše pomakne u pregovorima, iako je sada jasno da su trebali pustiti veliku Tursku preko pregovora mnogo dublje u Uniju. Na taj način i Europska unija bi u ovoj krizi, izbjegličkoj, koja će uostalom trajati dugo, bila mnogo opremljenija i jača. Ali, platiti će, ne samo 500 milijuna nego, ako treba, i više, a nema nikoga tko bi odbio 500 milijuna eura.

Najprije, vanjske granice Schengena su porozne i očigledno nisu izdržale, ali pate i unutarnje granice. Mnoge zemlje članice uvode dubinsku graničnu kontrolu, a to znači da se, primjerice, putnicima u vlaku često rutinski pregledavaju putovnice, kao da se radi o voznim kartama, a autobusi ili automobili koji prometuju između gradova mogu biti pozvani da se zaustave sa strane radi provjere identiteta putnika.To rade i Francuzi i Nijemci.

I Belgijanci su imali sličnu zamisao, pa su najprije objavili da će se kontrola putnika koji ulaze u Belgiju iz pravca Njemačke odvijati od 9 do 16 sati, i da će je obavljati 6 carinskih policajaca. Radno vrijeme uvedeno je na zahtjev sindikata, ali pošto im se cijela zemlja smijala, odustali su. Sad su poslali na granicu s Njemačkom šest policijaca koji patroliraju.

Takve patrole niču po cijeloj Uniji, ali najvidljivija je prepreka žičana ograda koju Mađarska ne podiže samo prema Srbiji, nego i prema Rumunjskoji i Hrvatskoj koje su članice EU. Objašnjenje iz Budimpešte jest da tako štite Schengenski prostor, a da bi taj razlog podcrtali, Budimpešta je poslala poziv u pomoć drugim članicama Višegradske skupine, a to je grupa zemalja Srednje Europe kojoj pripadaju. Prethodno, mađarski parlament izglasao je da se u obranu granica uključi i vojska. Premijer Viktor Orban rekao je da time njegova zemlja štiti i šengenski prostor, odnosno njegove vanjske granice. Vojska će moći nositi automatske puške i, ako budu napadnuti, pucati, a dakako, i kontrolirati one koji će nastojati prijeći granicu izvan službenih prijelaza. Slovačka i Češka poslat će, kao pomoć Mađarskoj, svoje vojnike čak i na mađarsko-hrvatsku granicu.

Sve je ovo simbolički. Ukupno je sedam vojnika koji patroliraju uz belgijsko-njemačku granicu, a nije puno više ni slovačkih ili čeških vojnika koji su došli “u pomoć” Mađarskoj.

To je vrlo daleko od najvećeg skandala suspenzije Schengena, koji je na kratko vrijeme prije tri godine provela Danska, jer je tako od Vlade zahtijevao ultradesni koalicijski partner. Odustali su nakon nekog vremena, kad je Europska komisija izlistala popis kazni, dakako novčanih, za kršenje ugovora. Makar, ovaj put, Šengenski ugovor nije prekršen jer, prema njemu, članica se može vratiti kontroli putovnica ako su vanjske granice Unije ugrožene.

Čak je i Njemačka, na granici s Austrijom, pribjegla kontroli dokumenata, također, kako su rekli, privremenoj.

Ali, neki se pitaju, je li ipak riječ o puzajućoj suspenziji Schengena, uvodu u reforme nakon kojih ovako slobodno kretanje po Europi kakvo sada imamo neće nikad više biti slično.

Jedno od najvećih postignuća Europske unije, dogovor o slobodnom kretanju ljudi, najvjerojatnije neće moći opstati u ovom obliku.

Taj ugovor sklopljen je 1985. godine u luksemburškom gradiću Schengenu, s idejom da zemlje potpisnice, što se tiče putovanja svojih građana, funkcioniraju kao jedna te ista država. Samo šest članica EU nije potpisalo sporazum. Britanija i Irska koje to nisu htjele, od čega Britanija nije željela predati dio suverenosti ulaskom, a Irskoj je bio veći prioritet sačuvati bezvizni režim s Britanijom, a oboje nije mogla.

EU članice Cipar, Bugarska i Rumunjska nisu dobile datum primanja. Ostale potpisnice nervozne su zbog ove tri zemlje. Cipar je bio europsko uporište za kontroverzni kapital i pojedince iz Rusije, no razlog je, dakako, taj da se radi o podijeljenom otoku i da turski dio Cipra ovim ugovorom ne bi bio obuhvaćen. Bugarska i Rumunjska imaju, prema mišljenju ostalih, nekvalitetno pravosuđe, koje ih diskvalificira za ovaj ugovor koji podrazumijeva dijeljenje vrlo povjerljivih informacija. Rumunjska i Bugarska međutim tvrde, a to potvrđuju i stručne službe, da su sada ispunile kriterije i da su spremne. Ali - sada je opozicija u EU prema tim novim članicama toliko jaka da se jednostavno ne zna što bi trebalo napraviti da se ona izmijeni. Hrvatska je najnovija od onih koje bi htjele u Schengen, ali ne samo htjele nego je to i naša obveza prema Lisabonskim ugovorima, koji imaju funkciju Ustava, ali članstvo, ako ovako ostane kako je sada, za nas nije još dosta dugo vremena realna opcija. Osim toga, Mađarska je nedavno dala na znanje da će blokirati hrvatsko članstvo u Schengenu.

Osim članica EU u šengenskom prostoru su još i Norveška, Švicarska, Island i Lihtenštajn, koji je ušao 2011. godine kao najzadnji. Od ovih, Norveška i Švicarska su tako bogate da mogu birati ono što žele iz EU à la carte, uzeti ono što im se sviđa i ignorirati ostatak. Schengenski ugovor je jedna od najatraktivnijih točaka za te dvije zemlje, i one su napravile jako puno ustupaka, samo da se mogu pridružiti. Bruxelles je pogovo mučio Švicarsku svim mogućim i nemogućim zahtjevima pa čak i onim oko bankarske tajne, a Švicarci su se ljutili, protestirali, ali na kraju bi uvijek odlučili da šengenskim članstvom više dobivaju nego gube. Monaco, San Marino i Vatikan faktički su u Schengenu iako nikad nisu potpisali ugovor.

Šengenski ugovor postao je funkcionalan deset godina kasnije, a prve zemlje koje su ukinule međusobne granice bile su Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Francuska, Portugal i Španjolska. Od njih pak prve tri, Benelux, primjer su najstarije čvrste suradnje u Europskoj uniji. Francuska i Njemačka stožerne su zemlje i primjeri za druge, a Portugal i Španjolska na svaki način su bliski i omeđeni i zaštićeni na svom Iberskom poluuotoku.

Dvije godine poslije, 1997., šengenski prostor proširio se na Italiju i Austriju. Grčka je postala članica Schengena 2000. godine, a skandinavske zemlje 2001. Stavljene na kup, šengenske zemlje ima­ju 400 milijuna stanovnika i površinu od 4,312.099 četvornih kilometara. Po svem tom području, dakle, građani putuju posve slobodno, a granične kućice i rampe koje su prije granicu činile vidljivom i teško prohodnom, zapuštene su, a nekad i srušene.

Šengenski se ugovor do te mjere pokazao dobrim da nam je posve prirodno da jednom kad uđemo u šengenski prostor, nema više nikakvih prepreka na granicama. Slobodno kretanje ljudi jedna je od temeljnih sloboda Europske unije, i došla je do pravog izražaja s prihvaćanjem Schengena.

Postoji prava pozitivna samosvijest o koristima takvog, uistinu slobodnog, kretanja. Jasno, zemlje članice imaju pravo u izvanrednim okolnostima, i u takvim prilikama moraju obavijestiti Europsku komisiju, privremeno suspendirati ugovor. To je napravila, primjerice, Francuska u doba nogometnog prvenstva, u doba NATO samita i Obamina posjeta, ali i jednom zbog tada relativno velike, makar nam se sad čini mala, navale izbjeglica iz Afrike što su se do Francuske uputile preko Italije.

Mediji u Hrvatskoj umorili su se od priča o izbjeglicama, ali to ne znači da je prestao stalan protok ljudi kroz zemlju koji ne pokazuju svoje putne dokumente. To tako neće moći ostati još dugo.

Slično se, doduše ranije i s težim posljedicama, Grčka umorila od tog problema, i jednostavno ga je ignorirala. U stvari, iz složenih razloga prekinula je poštovanje obveza koje joj je nalagao Schengen. Grčka je prestala izvršavati zadaću, a Mađarska je izvršava, ali na način da nitko nije zadovoljan. To zapravo i nije čudno, jer su svi takvi europski dogovori, bilo da se radi o euru ili o granicama, napravljeni za mirna vremena. Kad nastupi kriza, sve se počne ljuljati. Na granicama nema prijelaza, ali kao i kod zajedničke valute, sistem ima dosta rupa. Belgijski desni vođa rekao je: “Ili ćemo zatvoriti granice, ili slavinu našeg socijalnog sustava, ali oboje ne može ostati otvoreno.”

No dobro je da svi postaju svjesni da će izbjeglička kriza trajati dugo, i da će Šengenske ugovore trebati popraviti. Vjerojatno će se raditi o novom, znatno pojačanom modelu kontrole vanjskih granica, kako bi se sačuvala unutarnja sloboda kretanja.

Kontrola vanjskih granica morat će biti mnogo ozbiljnija i jača, prema prijedlogu koji je nedavno u Bruxellesu iznio François Hollande, a složila se Angela Merkel, mnogo jača od sadašnjeg Frontexa, koji su, u biti, samo promatrači. To je za sada samo prijedlog, inicijalna ideja, o njoj nije razgovorano, nema daljnje razade, ali vjerojatno će se ići u tom smjeru.

Faktički, to znači da ćemo malo teže prelaziti granicu prema Schengenu, a neće nam biti neobično vidjeti naoružanu vojsku ili policiju naših partnera u Uniji, kako čuvaju vanjske granice Schengena od nas koji ćemo biti izvan. To znači da moramo u Schengen što prije, i da se sada, u ovoj kriznoj situaciji, trebamo za to kvalificirati odgovornim ponašanjem.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: