NOVE STRUKTURE POLITIČKE MOĆI U BANSKIM DVORIMA Šefovi Vlade vode tihi rat preko savjetničkih timova

Sastav hrvatske Vlade niti prošlog tjedna nije upotpunjen izborom novog ministra branitelja, no zato je imenovanja bilo u kabinetima njezinih čelnih ljudi. U samo tjedan dana mediji su izvijestili o imenovanju čak tri nova savjetnika predsjednika i potpredsjednika Vlade. Prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka tako će o pitanjima nacionalne sigurnosti savjetovati Ivan Baketa, drugog potpredsjednika Božu Petrova o unutarnjoj i vanjskoj politici savjetovat će Ivica Relković, a najviše je interesa izazvalo imenovanje Jakše Puljiza, bivšeg zamjenika ministra EU fondova u Kukuriku Vladi, na poziciju savjetnika premijera Oreškovića, i to uz ovlasti koordinacije rada ministara u Vladi.

Pribroji li se tome pet već ranije imenovanih savjetnika – četiri Karamarkova i jednog Oreškovićeva – evidentno je da se možda i najintenzivniji Vladini kadrovski procesi trenutačno odvijaju unutar same zgrade Banskih dvora. A možda i glavni razlog za tu aktivnost – ironično – isti je onaj zbog kojeg država već punih četrdeset dana nema ministra branitelja. Nepovjerenje političkih partnera u vrlo specifičnom ustroju koalicijske vlasti s jedne strane rezultira blokadom imenovanja na dužnosti gdje postoji obveza zajedničkog odlučivanja, ali i stvaranjem kruga ljudi najužeg povjerenja na pozicijama gdje svaki partner ima mogućnost suverene odluke. Savjetnički timovi, utoliko, polako se pretvaraju u novu, vrlo važnu, strukturu političke moći i platformu za djelovanje političkih lidera.

Kakvo će to djelovanje biti? Najrecentniji primjer imenovanja Jakše Puljiza poprilično jasno pokazuje motive koji stoje iza savjetničkih imenovanja. Orešković je već i ranije u svojim istupima naglašavao potrebu za imenovanjem “oficira za integraciju”, osobe koja bi vodila računa o koordinaciji rada ministarstava na ključnim projektima. Posve je logično bilo takvu osobu potražiti među onima koji su slične uloge imali u nekim od prošlih vlada. Puljiz je upravo takav – četiri godine koordinirao je djelovanje ministarstava i lokalne uprave na projektima financiranim iz EU fondova, no za vjerovati je da je bilo još kandidata s usporedivim radnim iskustvom. Imenovanje visokog dužnosnika bivše Vlade zato u sebi nosi snažnu političku agendu – odabir čovjeka koji teško može biti pod bilo kakvim utjecajem HDZ-a i ostalih stranaka u vladajućoj koaliciji.

Da takav odabir nije slučajan, svjedoči i Oreškovićev izbor savjetnika za vanjsku politiku. U politički monolitnoj Vladi ta bi funkcija uvelike bila nepotrebna, prvenstveno zato što bi postojao jasan hijerarhijski odnos između premijera i ministra vanjskih poslova kao glavnog provoditelja diplomatske politike. U ovakvoj vladi, očito, taj odnos nije tako čvrst, pa premijer vidi potrebu za dodatnim čovjekom od svog povjerenja u tom segmentu djelovanja. Izbor teologa i konzervativnog aktivista Stjepe Bartulice – politički gledano – još je jedan otklon od HDZ-a s obzirom na to da se radi o čovjeku koji je bio savjetnik za religijska pitanja Ive Josipovića, jednog od HDZ-ovih političkih arhineprijatelja. Utoliko, evidentno je kako je, uz stručne reference, bitan Oreškovićev kriterij pri imenovanju savjetnika bilo osobno povjerenje u te ljude, odnosno njihova neovisnost prema HDZ-u.

Ništa slabiji krug najbližih suradnika u svom savjetničkom timu nije okupio ni Tomislav Karamarko. On trenutačno ima pet savjetnika. Osim već spomenutog Bakete, to su savjetnik za opće poslove Dražen Muhar, Ana Kosec, koja obavlja poslove predstojnice Karamarkova ureda, savjetnik za gospodarstvo Martin Pastuović te savjetnik za društvene djelatnosti Damir Jugo. Radi se o osobama iz najužeg mogućeg kruga Karamarkova povjerenja, ali i ljudima koji su, uglavnom, aktivno sudjelovali u cijelom procesu Karamarkova uspona na čelo stranke, a onda i Vlade. Ivana Baketu tako se smatra jednim od Karamarkovih najbližih prijatelja. Taj nekadašnji ravnatelj Službe elektroničkog izviđanja SIS-a sa šefom HDZ-a surađivao je još kad je ovaj bio predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a poslije su kratko vrijeme bili i partneri u tvrtki Soboli. Kako je Baketa i član Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, evidentno je da će biti važan faktor u provedbi Karamarkove politike u sferama energetske i kibernetičke sigurnosti i općih sigurnosno izazovnih događaja – poput migrantske krize. Da će biti iznimno aktivan, moglo se zaključiti i nakon što su mediji zabilježili da je nazočio Karamarkovu sastanku s američkim posebnim izaslanikom za energetska pitanja Amosom Hochsteinom.

Sličnu osobnu konekciju s Karamarkom ima i Muhar, koji je veći dio karijere proveo u sigurnosnom sustavu. Iako je u medijima predstavljen kao Karamarkov vozač i tjelohranitelj, upućeni tvrde kako je on Karamarkov čovjek od povjerenja za delikatne zadatke o kojima drugi suradnici, mediji ili javnost rijetko saznaju. Ana Kosec – nekadašnja Karamarkova tajnica u stranci – danas upravlja poslovima njegova kabineta. Iako je često na meti kritika nezadovoljnika u stranci koji ne mogu stupiti u kontakt ili doći do Karamarka, ona – tvrdi se – uživa iznimno povjerenje šefa stranke i jedina je osoba, iz stranke i Vlade, koja je u kontaktu s Karamarkom 24 sata dnevno. Martin Pastuović pak također se u HDZ-u aktivirao nakon što je Karamarko preuzeo vodstvo, a smatra se kako je odigrao ključnu ulogu u formiranju stranačke gospodarske politike. Indikativno je da upućeni tvrde kako i sada svakodnevno kontaktira s ministrima oko provedbe zacrtanih projekata. Na koncu, i Damir Jugo ima jasan Karamarkov mandat za široko djelovanje, posebno u obrazovnim i medijskim projektima: aktivnost koju je inicirao bila je Karamarkovo izražavanje podrške nastavku kurikularne reforme, a očekuje se kako će Jugo utjecati i na način Karamarkove komunikacije te će ga nastojati približiti umjerenim biračima centra.

Utoliko je jasno kako svih tih pet Karamarkovih savjetnika ima jedno zajedničko obilježje – a to je da se radi o ljudima koji nisu stranački kadrovi, odnosno ako i jesu članovi HDZ-a, to su postali na temelju privatnog odnosa s Karamarkom. Njegov savjetnički tim, kao i u Oreškovićevu slučaju, tako je zapravo novi – poluinstitucionalni – centar formalne političke moći. Ništa manje to neće biti ni savjetnički tim Bože Petrova jednom kad se – i ako se – okrupni. Zasad je jedini Petrovljev savjetnik Ivica Relković, nekadašnji čelnik Obiteljske stranke, čovjek koji je uz Željku Markić osnovao Grozd i navodni ideolog Mosta. Relkovića se dosad u medijima prozivalo kako iz sjene vuče konce Mostove politike, što je on sam demantirao tvrdeći kako Petrovu i Nikoli Grmoji samo ponekad daje besplatne savjete. Taj aranžman prerastao je u profesionalnu savjetničku gažu – opet, čini se, na temelju kvalifikacija iz sfere osobnog povjerenja. Dakako, broj savjetnika i kriterij njihova izbora sam po sebi nije sporan. Prethodni premijer Zoran Milanović na samom početku svog mandata u kabinet je doveo tri profesionalna savjetnika – Spomenku Rakušić, Matu Škrabala i Dalibora Prevendara, te diskrecijski imenovao još nekoliko posebnih savjetnika: Sinišu Petrovića za europsko pravo, Zinku Bardić za odnose s javnošću, Slavka Goldsteina za kulturu te Nevena Budaka za znanost. No, taj inicijalno korektan izbor ubrzo se pokazao krajnje problematičnim, nakon što je postalo jasno da će se ključno djelovanje Siniše Petrovića svesti na poziciju šefa Nadzornih odbora Ine i Croatia airlinesa, mimo ikakve veze sa svojim nominalnim zaduženjima.

Utoliko bi i savjetnički timovi čelnika nove Vlade u načelu mogli biti vrijedan doprinos boljem funkcioniranju vlasti, no u aktualnim okolnostima nepovjerenja i nesuglasica u vladajućoj koaliciji vrlo je izvjesno kako bi mogli pridonijeti daljnjoj polarizaciji u samom vrhu vlasti. Za taj scenarij postoje i prostorne pretpostavke. Orešković i njegovi savjetnici zauzet će lijevo krilo Banskih dvora, Karamarko i suradnici urede na desnoj strani, a Petrov se smjestiti u potkrovlju. Naznake takvog trojnog modela upravljanja već su viđene prilikom posjeta Amosa Hochsteina, koji je o istoj temi u Vladi održao tri odvojena sastanka. Nastavi li se okrupnjavanje savjetničkih timova, uz postojeći trend nesuglasica na relaciji HDZ-Most-Orešković, zgrada Banskih dvora mogla bi postati sjedište triju mikroadministracija. Svaki od tri čelna čovjeka Vlade, s ekipom svojih ljudi od povjerenja, u svom dijelu zgrade. Može li tako funkcionirati koalicija? Ili ovo uistinu nije koalicija, nego samo suradnja...

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE: