SREĆKO HORVAT 'Da, ja sam lud! Jer danas u ovakvoj Europi, koja je u ratu, koja se raspada, u kojoj se guše slobode, bilo bi ludo ne biti lud'

Kolumnist je britanskog Guardiana, najuglednijih novina zapadnog svijeta. Tekstove mu objavljuju The New York Times, španjolski El Pais i njemački Spiegel. Koautor knjige sa Slavojem Žižekom, najpopularnijim filozofom današnjice. Posljednja mu je knjiga, "Radikalnost ljubavi", objavljena na pet jezika. Zasad. U mjesec dana nazvala su ga tri izdavača iz Koreje sa super ponudama, pregovara sa španjolskim i francuskim izdavačem. U Berlinu se osjeća kao doma, ali i u Londonu, Parizu, Ateni, Beogradu…

Mladi hrvatski filozof paralelno vodi bar tri života: piše, objavljuje, drži predavanja, organizira tribine i, najnovije, mobilizira svijet na političkom projektu spašavanja Europske unije. Jako ga je teško uhvatiti, više vremena provodi u avionu nego u Zagrebu. Njegov itinerar odaje iscrpljujući ritam zvijezde nove europske ljevice: četiri dana Londona pa dva u Ljubljani, Tbilisi pa opet London, prije još jednog izdanja Filozofskog teatra u Zagrebu. Onda Pariz pa tjedan dana Berlina, dva dana Zagreba pa Beograd, London, Pariz...

Nedavno je u Bruxellesu u sklopu TED talksa održao predavanje o budućnosti ljubavi, u današnjem svijetu modernih tehnologija. Predavao je na londonskom sveučilištu Birkbeck, Humboldtu u Berlinu, kraljevskoj akademiji u Amsterdamu. U Mariboru je u ožujku ponovno rasprodao kazalište u kojem drži predavanje, odatle je odletio u Rim, sprema se u Beograd i Beč. Da nije Filozofskog teatra, još bi rjeđe dolazio u Zagreb: u travnju u HNK dovodi slavnoga Terryja Eagletona, nakon toga u Berlinu ima promociju njemačkog izdanja svoje knjige. Nakon konvencije DiEM-a (Democracy in Europe Movement) u Beču svibanj će provesti u Kölnu, na jednoj stipendiji, baveći se izbjeglicama. Odatle leti držati predavanje u Dakar u Senegalu i u Atenu, zvao ga je Kulturni centar Onassis... i tako do kraja godine.

"Malo je naporno, ali ako neću sada, kada ću?”

U posljednjih mjesec dana, otkako je početkom veljače s bivšim ministrom financija Grčke Janisom Varufakisom pokrenuo DiEM25, paneuropski pokret kojemu je cilj demokratizacija Europske unije, Srećko Horvat neprestano daje intervjue, povezuje aktiviste, priprema predstavljanja DiEM-a širom Europe. U veljači Berlin, prošle srijede Rim, u svibnju Beč. Tisuće poziva, mailova, razgovora. "Nije dovoljno napraviti političku stranku ili običan politički pokret. Ako želimo doista ostaviti trag, moramo povezati sve, sindikate, građanske pokrete, civilne udruge”, ističe Horvat.

Kako graditi pokret, o tome svi oni još uvijek uče. Jako puno je naučio u šest godina, koliko je od 2008. s Nikolom Devčićem vodio Subversive Festival u Zagrebu. Prvi su radili na temu obljetnice studentskih pokreta 1968., u nekoliko godina postigli nešto još do jučer nezamislivo: od filozofije i sociologije stvorili su takav hype da bi unaprijed rasprodali zagrebački Kino Europu sa 700 mjesta ne samo za Slavoja Žižeka i Aleksisa Ciprasa nego i manje poznate i široj publici ne toliko atraktivne znanstvenike ili aktiviste. Od Olivera Stonea nadalje, u Zagreb su doveli desetke bitnih autora današnjice, stvarajući ujedno novu, zainteresiranu publiku. Srećku Horvatu pošlo je za rukom da, naprimjer, na predavanju jednog Zygmunta Baumana - velikog, ali u Hrvatskoj dotad široj javnosti slabo poznatog sociologa - u Kinu Europi okupi valjda više ljudi nego što bi skupila autorica Harryja Pottera. Pritom stvar nije ostala na spektaklu, jer su uz gostovanja autora potaknuli objavljivanje niza knjiga koje bez Subversivea vjerojatno i ne bi bile prevedene.

Slično tom pothvatu bila bi recimo Korčulanska ljetna škola, gdje su zagrebački filozofi i sociolozi dovodili kremu tadašnjeg intelektualnog svijeta, sa zvijezdama poput Herberta Marcusea, Jürgena Habermasa, Ernsta Blocha ili Ericha Fromma. Ali s tim je gotovo ima više od 40 godina i pravog kontinuiteta nema. Nakon napuštanja Subversivea Srećko Horvat je skupa s novom intendanticom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Dubravkom Vrgoč u nacionalnoj teatarskoj kući osnovao Filozofski teatar. Za Valentinovo je 500 ljudi došlo slušati razgovor s Evom Illouz, izraelskom sociologinjom i autoricom knjiga s područja sociologije emocija prevedenih na 15 jezika. Lani u studenome londonska tribina koju je vodio s Janisom Varufakisom i Slavojem Žižekom bila je pravi spektakl, čak 2500 ljudi skupilo se u Southbank centru. Srećko Horvat zna kako se to radi, kako od miksa filozofije i društvene kritike napraviti događaj koji se iščekuje, o kojem se piše i razgovara, na koji se dolazi i s drugog kraja Europe.

“Kroz Subversive Festival naučio sam kako organizirati javni događaj, ali graditi pokret, to je nešto sasvim drugo, pogotovo ako ima takve ideale poput transparentnosti, jednakosti, demokratičnosti. To mi je trenutačno najveći izazov”, kaže.

Prošle srijede, 23. ožujka, DiEM25 predstavljen je u Rimu. Sve je počelo u Berlinu, u kazalištu Volksbühne 9. veljače, kad je novi pokret za spas Europske unije lansiran na zabavnom, dinamičnom događaju, priređenom po svim najboljim pravilima industrije zabave u njenom najboljem izdanju. Dinamično, zabavno, a opet informativno i zanimljivo, nešto poput dodjele Oscara za intelektualce. Berlinski show počeli su izvrsnim spotom s osnovnim idejama pokreta, pa s najvećom zvijezdom, bivšim grčkim ministrom financija, intrigantnim ekonomistom Janisom Varufakisom. Uživo se videolinkom javio Julian Assange, pustili su snimku sa izjavom podrške Slavoja Žižeka, pozornicom su prodefilirali čelni ljudi Podemosa, grčki i njemački ljevičari, Die Linke kao i SPD, Socijaldemokratska partija Njemačke, članica vladajuće koalicije u toj zemlji. U jednom trenutku na scenu je istrčao Brian Eno i, nekoliko dana nakon smrti Davida Bowieja, sjećao se svojih berlinskih dana s velikim muzičarom i umjetnikom. Vrhunska predstava sa snažnom političkom porukom.

Od Varufakisa preko Žižeka i Assangea, svi su govorili o istome, o potrebi da se stvari radikalno promijene kako bi se zaustavilo ono što se u ovom času čini neminovnim, a to je dezintegracija i raspad Europske unije. Europska unija će se demokratizirati ili je neće biti", ponavljaju diemovci. Da, ali istu tu poruku možete prenijeti crno-bijelim lecima i kilometarskim proglasima ili ovako, kroz uzbudljivi show, s političarima zvijezdama koji se na sceni snalaze poput najiskusnijih pop zvijezda i najuspješnijih televizijskih voditelja, sa spotom koji bi pristajao kakvoj svjetskoj pop-zvijezdi i muzikom koju je skladao Brian Eno. Prije svakog novog govornika tuš: dramatična muzika, prije nego što će na scenu istrčati Podemosov gradonačelnik ili islandski eurozastupnik. Duhovito i zanimljivo, daleko od zamornog načina predstavljanja političkih stranaka koje je još uvriježeno u Hrvatskoj, gdje se još drže pravila da je dosada sinonim za ozbiljnost.

To je bila neka vrsta političkog teatra, kaže Srećko Horvat za berlinsko lansiranje pokreta. Skup u Rimu već je nešto više, osim lansiranja pokreta u Italiji to je već i prvi skup svih onih koji u Italiji čine DiEM25 (od European Alternatives, pa sve do sindikata FIOM i aktivista protiv naftnih bušotina u Mediteranu), sindikata, udruga, istaknutih filozofa kao i klasičnih političara, koji su svi zajedno odlučivali. Osnivački skup u Berlinu pratilo je preko njihove web-stranice 400 tisuća ljudi samo u Grčkoj, ovaj rimski, 23. Ožujka, samo na stranici i televiziji Repubblica nekoliko stotina tisuća. "Barem Talijani znaju napraviti TV show", smije se. Zašto je to važno? "Zato što mislim da te stvari moraju biti prijemčive. Svaki novi pokret mora osvijestiti da živi u 21. stoljeću, što uključuje internet, dizajn, medije… Za javni događaj bitno je da to bude Događaj, s velikim D, jer to onda više nije samo događaj nego nešto mnogo više”, tumači on.

U politici je uvijek bio važan način prezentacije, ističe, dovoljno je pogledati američke izbore. Istinski Događaj, koji je pratilo pola svijeta, uz sve važnije medije, pokretanje DiEM-a u Berlinu organizirali su on i Varufakis, bez režisera, samo s 5000 eura, koliko su dobili od kazališta. Kako je to moguće? Za 5000 eura napravili su događaj za koji bi trebalo barem 50.000."Jer imamo hrpu volontera i znamo kako to raditi. Povezuje nas svijest da Europska unija ovako više ne može dalje." Video su dobili besplatno, od grčkih producenata, muziku je napravio Brian Eno, također volonterski. Svakodnevno nam se javljaju novi ljudi, spremni volontirati ili, bolje rečeno, stvari uzeti u svoje ruke i organizirati se. Jako puno stvari se događa, stvarno vjerujem da pare nisu sve."

Javljaju im se ljudi iz čitavog svijeta. Među ostalima tu su slavni britanski redatelj Ken Loach i američki filozof Noam Chomsky. Većina je spremna aktivno se uključiti. Kad on i Varufakis dogovore neku novu objavu za medije, ona u nekoliko minuta bude prevedena na desetak jezika. Kako? U Njemačkoj imaju Judith, poliglotkinju koja koordinira volontere prevoditelje. Još ranije slala je Varufakisu odlične sažetke njemačkih medija, prvi put su je upoznali na predstavljanju pokreta u Berlinu. U mjesec i pol dana stvar je već ozbiljno narasla: Berlin je nosio golemi entuzijazam, koji je povukao mnoge.

- Za mjesec dana idemo u Dansku, danas su nam se javili ljudi iz Mađarske da bi tamo pokrenuli DiEM, potom smo u Londonu gdje smo aktivno uključeni u debatu oko Brexita, potom u Barceloni da obilježimo godinu dana otkako je Ada Colau postala gradonačelnica - kaže. U isto vrijeme se osnivaju organizacije DiEM-a po čitavoj Europi, držeći se njihova manifesta. "Gotovo je s tom idejom da kroz nacionalne države možete promijeniti stvari u Europi. Čak i kad osvojite vlast, poput Sirize u Grčkoj, ovisni ste o silama jačim od nacionalne države. Ali isto tako, ako osnivate pokret koji preskače nacionalnu razinu i ne radi s bazom, ljudima recimo u Požegi ili Našicama, ne možete očekivati uspjeh", tumači Srećko Horvat.

Ako već kritiziraju Europsku uniju da je netransparentna i da monopolizira odlučivanje u uskim krugovima povlaštenih, vlastitim primjerom morali bi pokazati drugačije. I sam pokret mora biti demokratičan, transparentan. Ovo je zbilja jedan veliki eksperiment, priznaje. Kako uključiti sve te tisuće ljudi? Koriste nove tehnologije, rade aplikaciju za mobitel, smišljaju nove mogućnosti. Kad razgovara s Varufakisom i drugima, često koristi aplikaciju Telegram. “Mejlovi, Viber, WhatsUp i slične aplikacije nisu sigurni. Čak i ako nemam što skrivati, a nemam, mislim da je potrebno koristiti enkripciju."

Savjetuju ih Julian Assange, osnivač WikiLeaksa koji je već četvrtu godinu u političkom azilu u Ekvadorskoj ambasadi u Londonu, i Jacob Appelbaum, američki novinar koji živi u svojevrsnom egzilu u Berlinu, haker i glavni čovjek projekta Tor, besplatne internetske mreže osmišljene da vam pomogne da zadržite online anonimnost. "Važno nam je to jer od 18 tisuća članova DiEM-a, koliko imamo u samo dva mjeseca, barem 13.000 ostavilo nam je podatke i javilo nam se sa željom da pomognu. Netko je prevoditelj, netko IT inženjer, netko je PR stručnjak. Važno je zaštititi te podatke." Sele server na Island jer je Island najsigurniji.

Nedavno sa u na web-stranici pokrenuli Forum koji za cilj ima povezati tzv. spontane kolektive, ljude diljem Europe koji se mogu samoorganizirati i povezati. "Pozdrav! Ja sam Marija iz Zagreba (1961). Ovdje sam jer želim razumjeti svijet u kojem živim. Želim, kako Varufakis kaže, da svijet - Europa, postane bolje mjesto", napisala je jedna od članica na dijelu foruma namijenjenom hrvatskim članovima. "Sretna sam da u ovom kaosu postoje ljudi koji su voljni mijenjati svijet i to smatraju svojom moralnom odgovornošću. Ponosna sam da uz bok Janisu Varufakisu stoji naš Srećko Horvat", ističe Marija.

U Rimu su pokrenuli prvu kampanju, za transparentnost institucija EU: traže da sva zasjedanja Eurogrupe, ECOFIN-a i Europskog vijeća budu javna, uz live-stream i transkripte. Plan im je do ljeta skupiti barem milijun potpisa. Iz Danske im se javila jedna stranka, žele organizirati DiEM u svojoj zemlji. Super, rekli smo im, ali neka se spoje sa svima ostalim Dancima koji su nam se već prije javili. "Evo upravo sam dobio odgovor da su se svi sastali i da će se organizirati. DiEM želi izbjeći zamku da bilo tko u nekoj zemlji zastupa ili svojata DiEM, preduvjet da organizirate događaj u bilo kojoj zemlji jest da stupite u kontakt sa svima u toj zemlji koji su već na neki način aktivni ili podržavaju glavne stavke Manifesta.”

On misli da je najveća prednost DIEM-a to što je široko zamišljen, pa osim ljevice i zelenih može privući iskrene liberale, pa čak i iskrene konzervativce koji se ne slažu sa smjerom kojim ide EU, a istodobno je manifest dovoljno jak da isključuje ksenofobne ili one koji su za ukidanje kolektivnih radničkih ugovora. Idući veliki skup, onaj u Beču, biti će obilježen temom izbjeglica. S austrijskim "Ne!" počelo je zatvaranje balkanske rute i ponovno gomilanje nesretnika u Grčkoj i Turskoj. "To je europski, a ne nacionalni problem. Ništa se neće riješiti zatvaranjem balkanske rute. Jedino DiEM može dati paneuropski odgovor na migrantsku krizu, a da to, naravno, nije pumpanje 6 milijardi eura u Tursku koja će za to izgraditi veliki grad na granici sa Sirijom, kako bi se između ostalog riješili Kurda i u nekoj bliskoj budućnosti to iskoristili za invaziju u Siriju."

“Grčka je bila primjer da europska unutrašnja politika ne funkcionira, a sad nam je ponovo Grčka, koja snosi najveći teret izbjegličke krize, primjer da ne funkcionira niti vanjska politika. Nisu riješili problem, ništa se neće riješiti bez rješavanja rata u Siriji, a tamo je upleteno previše stranih sila a da bi ga se tek tako zaustavilo, a opet je na pomolu rat u Libiji”, priča Srećko. Brexit, Grexit, manjak solidarnosti kod problema s dugom i manjak solidarnosti kod raspodjele izbjeglica, val nezadovoljstva koji se širi zbog TTIP-a, trgovinskog sporazuma sa SAD-om koji se priprema gotovo u potpunoj tajnosti.

DiEM25 je potreban jer će EU implodirati, raspasti se iznutra, upozorava Srećko Horvat. Kroz mjere štednje oslabili su unutrašnju koheziju europskih zemalja i otvorili put kineskom i ruskom kapitalu, pa onda SAD preko TTIP-a želi zaustaviti jačanje ruskog i kineskog utjecaja u Europi, s trgovinskim sporazumom koji obuhvaća više od 50 država s 1,6 milijarde stanovnika i dvije trećine svjetskog BDP-a. "Zašto krećemo u kampanju o transparentnosti? Zato što o tome, kao i o mnogim bitnim stvarima koje nas se tiču, ne znamo ništa. Europska komisija, praktično bez znanja članica, s lobistima velikih korporacija sa sjedištem u SAD-u dogovara pravila. Namjera im je zabraniti kolektivne ugovore, korporacije će imati veću moć od nacionalnih država", upozorava Srećko Horvat.

"Hrvatska je članica, a nema nikakvo pravo odlučivanja. Je li bilo tko pitao Hrvatsku želi li dati novac Turskoj? Tako netransparentna zajednica ne može se očuvati", alarmira on. Za početak, da bi ljudi uopće mogli djelovati, moraju prvo imati informaciju što se uopće događa. A djelovati je nužno. Samo pogledajte oko sebe. Europa je u ratu, upozorava. "Kad izlazite iz metroa, dočekuju vas s puškama. Policajci s puškama patroliraju Parizom i Bruxellesom. Nakon napada u Parizu 13. studenoga David Cameron je poslao 10.000 vojnika na ulice i poručio da će ukinuti razliku vojske i policije. Što to drugo znači nego da smo u ratu?" ističe Horvat.

Što to znači za obične građane, za sve nas? Doći će do još većeg gušenja sloboda. FBI sudskim putem traži od Applea da im omogući upad u bilo koji njihov uređaj bilo gdje u svijetu, kad im je to potrebno u istrazi. U otvorenom pismu šef Applea Tim Cook naveo je da FBI može imati dobre namjere, ali da presuda nosi implikacije koje daleko nadilaze pojmove legalnoga. Ako im prođe prvi korak, FBI, a onda i bilo koja druga tajna služba bilo koje zemlje na svijetu, mogli bi od Applea tražiti da postavi softver za nadgledanje koji bi presreo vaše poruke, pristupio vašim financijskim podacima, pratio vaše kretanje, ili čak imao pristup mikrofonu ili kameri vašeg uređaja, bez vašeg znanja, napisao je Tim Cook. Terorizam je uvijek bio odličan izgovor za sužavanje sloboda.

- Samo sve zbrojite. Kad sve to skupa uzmemo u obzir - kriza, ekonomski rat, tajni trgovački sporazumi, terorizam, milijun izbjeglica u godinu dana - mogu se složiti s papom Franjom da se već nalazimo u Trećem svjetskom ratu. I što onda? Nema nam druge, nego raditi na alternativi - zaključuje Srećko Horvat. Sve ostalo može pričekati. Diplomirao je filozofiju i lingvistiku, objavio nekoliko knjiga kod najuglednijih izdavača. Netko drugi bi se posvetio sveučilišnoj karijeri. Lani su mu ponudili da predaje na uglednoj London School of Economics, ali odlučio se za aktivizam. Svakodnevno se čuje s Varufakisom, i desecima suradnika. "Budim se i idem spavati sa DiEM-om, ulažem u to svoju energiju, svoje zdravlje, svoj novac. I ne mogu zamisliti da bude drugačije."

Na pitanje misli li da je ono što radi radikalno, subverzivno, odgovara potvrdno. "Mislim da je subverzivno u okvirima postojećeg sustava, iz kojeg očito nema izlaska, stvarati i koristiti pukotine za radikalnu promjenu tog sustava.”Još od vremena Subversivea, vjeruje u to da ljudi kad se sretnu, zajedno stvaraju sinergije. "Ako ste stvori konstelacija povjerenja čak i između malog broja ljudi, čuda mogu nastati." Malo čudo koje se dogodilo u Zagrebu prije sedam-osam godina, sada se ponavlja oko njega i Varufakisa. Zato Srećko Horvat danas, kako kaže, umjesto doma ima kofer. Navikao se, njegovi su se još kad je bio mali puno selili. Osam godina je kao dječak živio u Njemačkoj, ali odlične prijatelje osim u Berlinu i Zagrebu ima u Londonu, Parizu. Po čitavom svijetu.

“Možda po nekim ‘normalnim' standardima ovakav život izgleda ludo. Umjesto da sam kupio auto ili stan, prihvatio posao na fakultetu, sve što zaradim knjigama i predavanjima, ulažem u aktivizam. To možda jest ludo, ali danas bi bilo ludo ne biti lud”, priča Srećko Horvat. Obratno, za njega je ludo živjeti onako kako živi većina nas: gledati kako im pred očima prolaze milijuni izbjeglica, kako se dižu ograde i eksplodiraju bombe, a da oni baš ništa ne poduzimaju. "Kad bi svatko od nas bio svjestan svoje odgovornosti, ovaj bi svijet možda bio bolje mjesto", poručuje.