FINSKI OTOK, ŠVEDSKO SRCE I NORDIJSKI MIR Globusov reporter bio je u finskoj pokrajini kojom samostalno upravljaju švedski stanovnici. Svima je super

Sunčeve zrake lijeno se probijaju kroz tamne oblake nad Alandskim otocima, arhipelagom usred Baltičkog mora između Finske i Švedske. Tihim ulicama glavnoga grada Mariehamna razliježu se jutarnji krici galebova dok sneni prolaznici žure na svoja radna mjesta. Informatičari ulaze u urede, radnici u luci ukrcavaju kutije s jabukama za izvoz, a nekoliko pomoraca penje se na kruzer, jedan od mnogih koji prolaze među stotinama kamenih otočića obraslih šumom.

Alandski otoci (čit. Olandski otoci) s 29.800 stanovnika čine se mirnim i sretnim mjestom. U tom demilitariziranom i neutralnom području koje pripada Finskoj, a gdje se govori švedskim jezikom, bez posla je samo tri posto ljudi. Populacija je ove godine dosegnula rekordnu razinu. Stanovnici voze automobile s olandskim tablicama, imaju svoju vladu, a s lokalnog parlamenta od 1954. godine vijori njihova vlastita zastava.

Pa ipak, premijerka Katrin Sjögren nije mirna. U listopadu je očekuju parlamentarni izbori, a mnogi stanovnici protive se njezinim planovima o izgradnji mostova i tunela, kao i o namjeri da smanji broj administrativnih jedinica na otočju.

No ambicije te 53-godišnje bivše medicinske sestre i članice Liberalne stranke puno su veće. Iduće godine obilježava se 100. obljetnica uspostavljanja autonomije Alandskih otoka, a Katrin Sjögren nada se modernizaciji povelje o autonomiji.

“Želja nam je veća autonomija, s više gospodarske samostalnosti”, govori Katrin Sjögren za Globus u svom uredu u Marienhamnu. “Mi imamo svoj identitet, ne osjećamo se Fincima, te smatramo kako u sklopu poreza uplaćujemo više nego što dobivamo. Uz to imamo viši standard nego u Finskoj”, dodaje.

Profimedia, Alamy

Alandski otoci

Plan o promjeni povelje dolazi u trenutku kad diljem Europe jačaju pokreti za samostalnost, kao primjerice u Škotskoj, čija vlada traži novi referendum o nezavisnosti od Ujedinjenog Kraljevstva, ili u Kataloniji, čija je vlada u političkom sukobu sa središnjom vladom Španjolske. Farski otoci pak namjeravaju usvojiti novi Ustav koji bi ozakonio referendum o nezavisnosti od Danske.

“No nezavisnost nije na našem dnevnom redu”, napominje premijerka Aland­skih otoka. “Mi, prema sadašnjoj povelji, možemo organizirati referendum o odcjepljenju”, tvrdi.

U parlamentu s 30 zastupnika dvoje ih zagovara punu samostalnost od Finske. No vladajuća koalicija, sastavljena od tri stranke, napominje da je sadašnji status u redu.

“Ljudi su ovdje 1921. godine htjeli ujedinjenje sa Švedskom, no danas smo ponosni što smo Alanderi sa svojom autonomijom”, kaže predsjednica parlamenta Gun-Mari Lindholm, članica konzervativne stranke Moderaterna Aland. Ona također želi veće ovlasti za lokalnu vladu.

Do 1809. godine Alandski otoci i Finska bili su dio Švedske, no onda ih je ona mirovnom poveljom ustupila Rusiji. Unutar Ruskog Carstva Finska je dobila autonomiju i Alandske otoke. Arhipelag je već tada imao stratešku vojnu važnost u Baltičkom moru te su ga mnoge zemlje vidjele kao pogodnu pomorsku bazu. Nakon poraza u Krimskom ratu 1856. godine Rusija je pobjednicima - Francuskoj, Britaniji i Turskoj - obećala da će Alandski otoci postati demilitarizirana zona. Osim razdoblja Prvog svjetskog rata, tako je bilo. No 1917. godine Finska, nakon izbijanja Oktobarske revolucije u Rusiji, proglašava neovisnost, a stanovnici Alanda pozivaju se na svoje pravo na samoodređenje te se žele priključiti Švedskoj. Smatraju da su otkinuti od prirodne matice, a neki strahuju od samostalne Finske budući da su stoljećima Šveđani dominirali Fincima namećući im svoj jezik i živeći ondje kao elita.

Profimedia, Alamy

Djeca na Alandskim otocima

Švedska i Finska pitanje suvereniteta nad arhipelagom odlučuju riješiti međunarodnim pravom pa slučaj prepuštaju Ligi naroda, prethodnici Ujedinjenih naroda. Ona je 1921. godine presudila u korist Finske navodeći kako otoci geografski pripadaju Finskoj te da ih duboko more dijeli od Švedske. Neki ovu pravnu pobjedu pripisuju umijeću finske diplomacije. Ona je pak obećala zadržati na otocima švedski jezik kao jedini službeni te im dati političku autonomiju.

Danas ondje nema vojske, a za red na otocima zaduženi su lokalni, alandski policajci. Finska je i dalje nadležna za vanjsku, obrambenu i fiskalnu politiku. Alandska vlada upravlja zdravstvom, školstvom, cestovnim i trajektnim prometom, trgovinom, industrijom, poštanskim uslugama, muzejima i kulturom, a otočje ima i svoje medije.

“Ne znam je li ovo najbolje riješen spor na svijetu, no sigurno može pomoći u rješavanju drugih sukoba”, kaže Sia Spiliopoulou Akermark, direktorica Olandskog mirovnog instituta (Alands fredsinstitut). Ta fondacija, osnovana 1992., bavi se istraživanjem, obrazovanjem i informiranjem, no pruža i usluge posredovanja u sporovima u skladu s finskim zakonodavstvom.

Tu bijelu zgradu s crvenim krovom, smještenu u luci, svake godine posjete osobe iz različitih spornih područja poput Kosova, Pridnjestrovlja, Sjeverne Irske... U institutu kažu kako je njihov primjer relevantan za uspoređivanje rješenja konflikta s onima u Nagorno Karabahu, Istočnom Timoru, Tibetu, Papui Novoj Gvineji, Hong Kongu i drugim teritorijima.

“Alandski otoci danas su jedina autonomna regija u svijetu koja je demilitarizirana i neutralna. Posjetitelji iz čitavog svijeta dolaze ovamo proučavati naš primjer, informirati se i inspirirati u provođenju mirovnih procesa u svojim regijama”, kaže Sia Spiliopoulou Akermark.

Profimedia, Alamy

Jedrilica na Alandskim otocima

“Aland se može uspoređivati s Južnim Tirolom, Grenlandom i Farskim otocima. Ti primjeri pokazuju održivost i demokratski kapacitet aranžmana uspostavljenog između samouprave, odnosno lokalne vlade i suvereniteta države”, kaže direktorica Akermark, ujedno i glavni istraživač instituta.

Osoba iz finskog ministarstva vanjskih poslova kaže kako ovakav status Alandski otoci imaju zahvaljujući Finskoj, koja im je od početka omogućila razvijanje vlastite samouprave i kulture. “Sve to imaju jer im mi dopuštamo”, kaže.

Finska vlada godinama vodi strane novinare na Alandske otoke koji su, uz bivšeg finskog predsjednika Marttija Ahtisaarija, dobitnika Nobelove nagrade za mir 2008., postali simbol mogućeg posredništva u svjetskim sukobima. Ahtisaari je bio specijalni izaslanik UN-a 2007. za rješavanje statusa Kosova, a poslije je u Helsinkiju osnovao mirovni centar, think thank Crisis Management Initiative (CMI), koji se nudi u rješavanju svjetskih sporova.

U Alandskom mirovnom institutu kažu da su oni sposobni posredovati u područjima ratnih sukoba i nasilja, premda ga sami nisu iskusili. “Na Alandu je bilo određenih tenzija kad se određivalo kome će pripasti otoci. Iskustvo iz tih neizvjesnih vremena može biti korisno drugima”, kaže direktorica instituta Akermark.

Čini se da je upravo posredovanje u sukobima i traženje mirnih rješenja mogući izvozni proizvod ovog arhipelaga sa 6500 otoka. I to u trenutku kada Alanderi traže način da budu vidljivi u svijetu.

Profimedia, Panthermedia

Alandski otoci

“Kada u inozemstvu kažem da dolazim s Alanda (Oland), misle da kažem Holand (Nizozemska)”, smije se Nina Fellman, bivša novinarka i aktualna ministrica unutarnjih poslova, u restoranu s pogledom na Baltičko more. Fellman predstavlja Alandske otoke u Nordijskom vijeću, forumu ministara na kojem sudjeluju i Danska, Island, Švedska, Finska, Norveška, Farski otoci i Grenland. Izvan tih zemalja Alanderi nisu poznati. Fellman će na jesen posjetiti Škotsku u sklopu ministarskog sastanka i na taj način nastaviti promociju otoka na kojim se nalazi mali aerodrom.

Kada je Finska 1995. ušla u Europsku uniju, otočani su se izborili za poseban porezni status koji im je omogućio da se ne oporezuje promet brodova. Zbog izoliranosti im je brodski promet od glavnog švedskog grada Stockholma do zapadnog finskog grada Turkua vitalno važan. Osim turista, brodovima stižu i razni proizvodi.

“Ovako udaljeni, mi smo već ovisni sami o sebi”, ističe premijerka Sjögren.

Dobije li u listopadu novi mandat, Katrin Sjögren tražit će dodatnu autonomiju u području gospodarstva i oporezivanja od vlade u Helsinkiju. S njome ima manje ili više uspješne razgovore, ovisno o političkim bojama na vlasti. Ne dobije li mandat, opet je izgledan zahtjev za većim ovlastima budući da na Alandskim otocima vladu uvijek formira koalicija više stranaka od kojih mnoge dijele isto stajalište u tom pitanju.

Gun Mari Lindholm, predsjednica parlamenta u Mariehamnu, kaže: “Finska vlada nam kaže: ‘Polako’ kada se žalimo i tražimo nešto. No ovaj naš status je najveći demokratski proces u Europi.