TOMISLAV VUIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVE HRVATSKE POŠTANSKE BANKE 'Mi smo jako hrvatska banka'

Iako tako na prvi pogled ne izgleda jer čak i u strogom tamnom odijelu s kravatom djeluje opušteno, Tomislav Vuić je bankar. Njegovi kolege, uključujući i suparnike iz drugih banaka, kažu i da je dobar bankar. Otkako je prije godinu dana preuzeo čelnu poziciju u Hrvatskoj poštanskoj banci, nekad uspavana državna financijska institucija koju mnogi izvan branše povezuju tek s umirovljenicima i s dugim repom mutnih poslova u prošlosti, oživjela je na način na koji se malo tko nadao. Prvo buđenjem davno zamrlog poslovnog entuzijazma unutar kompanije, onda uvođenjem nove palete proizvoda, a nedavno i dokapitalizacijom s kojom je u vlasničku strukturu banke ušlo osamnaest novih dioničara – od velikog Ivice Todorića, do investitora, aktivista i velikog ulagača u hrvatske dionice Nenada Bakića. Ostalo su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi. Država je i dalje zadržala većinski vlasnički paket u HPB-u, ali ovako obnovljena banka je spremna za novi iskorak na tržištu.

Tomislav Vuić oprezan je s najavama novih projekata, ipak je bankar, jer ne želi izazivati regulatore, ali u razgovoru se može naslutiti da se puno očekuje od dobre suradnje HPB-a s Hrvatskom poštom, čije poslovnice zadiru i u najskrivenije zakutke države. Danas se tamo može podići novac, sutra...

– Nećemo sad o tome, prekinuo me Vuić dok još nisam završio pitanje. Ali zato hoće govoriti o bezbroj drugih stvari. Vidljivo zadovoljan rezultatom koji je banka postigla u godinu dana otkad je došao, Vuić kipi entuzijazmom gotovo jednako kao i kad smo se sreli prvi put, 1995., kada je napustio dobar posao u odvjetničkoj kancelariji Žurić i partneri gdje je bio suosnivač i partner, da bi se priključio Trgovačkoj banci, prvo kao član Nadzornog odbora, ubrzo kao izvršni direktor i glasnogovornik. Trgovačka banka bila je prva privatna boutique banka u Hrvatskoj i uspjela je preživjeti do danas, doduše pod drugim imenom (Erste&Steiermärkische, nakon spajanja Trgovačke, Čakovečke i Bjelovarske banke 2000. i akvizicije Riječke banke dvije godine kasnije) i daleko veća nego tada.

– Kada sam 1996. na jednom od svojih prvih istupa kao glasnogovornik Trgovačke banke rekao da želimo doći do pozicije treće banke u državi, samo što me nisu ismijali, Erste to danas jest, kaže. Vrlo ozbiljna namjera mu je pogurati Poštansku banku prema vrhu. Nakon dva desetljeća provedena u građenju i podizanju prvo Trgovačke, pa onda i Erstea, to mu je novi izazov. I Trgovačka i Erste bile su od početka privatne banke. Prilikom preuzimanja Čakovečke i Bjelovarske, pa i Riječke, nakon njenog velikog brodoloma na deviznom tržištu koji ju je umalo stajao bankrota, imao se ipak prilike susresti s mentalitetom službenika naviklih na rad u zaštićenim, tek nedugo ranije privatiziranim institucijama.

Prelazak iz privatnog u državni sektor, pogotovo kada je riječ o bankama, rijetka je pojava, kakva je razlika u razmišljanju o bankarskom biznisu u državnoj banci od poslovne logike privatnog bankarstva?

– Bankarstvo, kao i većina ostalih struka, zahtijeva poštivanje određenih pravila. U tom smislu pravila su ista, ipak postoje razlike u izvedbi i one se mogu pripisati različitim strategijama koje, između ostalog, ovise i o strukturi vlasništva. Naravno, nije niti ista poslovna logika svakog menadžera. Bankari i njihovo razmišljanje o poslu su slični, ali ne i isti.

Erste banka bila je među prvim bankama u Hrvatskoj koje su uvele kredit u švicarcima. HPB je prva uvela kunske. Što mislite o problemu švicarca i o načinima na koje Vlada to pokušava riješiti?

– Cijeli problem vezan uz švicarce je nesretna priča koju je je nezahvalno komentirati. Mogu samo reći da smo u HPB-u vrlo sretni što naši klijenti niti mi nemamo problem kredita u švicarskom franku.

Jeste li za kunizaciju hrvatske ekonomije?

– Postoji niz prednosti ekonomije koja je bazirana na domaćoj valuti, no to nije samo jednostavno pitanje izbora. Naša je ekonomija mala i otvorena, s velikim uvozom i sa sve značajnijim izvozom. Tu je i desetljetna sklonost štednji prvo u njemačkim markama, a potom u euru, nema dovoljno štednje u kunama niti domaćeg kapitala koji bi omogućio dugoročno kreditiranje u kunama. U svakom slučaju, naša je banka za kunsko kreditiranje spremnija od bilo koje banke u Hrvatskoj.

Banke i HNB – radi li hrvatska središnja banka dobro svoj posao? Je li Ministarstvo financija svojim zadiranjem u ugovore banaka s klijentima, fiksiranjem tečaja švicarca i nametanjem konverzije švicarca u euro izašlo iz područja svojih ovlasti?

– U procesu dokapitalizacije HNB je pokazao razumijevanje za postojeću situaciju, a predstavnici Ministarstva financija pomagali su nam pri prezentaciji Poslovnog plana Europskoj komisiji u Bruxellesu. Na tome jednima i drugima zahvaljujemo. Mislimo da banci nije profesionalno komentirati rad regulatora, a još manje vlasnika.

S Poštanskom bankom uvijek je malo drukčije nego s drugima. Dogodi li se zbog švicarca značajna promjena u uvjetima kreditiranja građana i biznisa, hoće li HPB, kao banka u većinskom vlasništvu države (51,2 posto) odigrati ulogu ventila na tržištu? Ima li HPB snage za takvu akciju?

– HPB je značajan na tržištu, pogotovo po broju od 636.000 klijenata koji je veći nego što je pet posto tržišnog udjela po veličini aktive. Ne mislim da je tu činjenica većinskog vlasnika države najznačajnija. S obzirom na ojačanu kapitalnu bazu te procesna i organizacijska unapređenja, mi kao jedina banka koja je naslonjena na kunu imamo snage za preuzimanje inicijative. Međutim, ne možemo držati cijelo tržište niti njegov pretežni dio. Osim mogućih kratkoročnih promjena na tržištu, smatramo da scenarij drastičnih promjena u kreditiranju nije izgledan.

Je li mjesto šefa HPB-a politička funkcija? Kakvi su odnosi HPB-a i Vlade? Ovisi li poslovna filozofija banke o tome tko sjedi na Markovom trgu?

– Predsjednik Uprave HPB-a je bankar, hrvatske banke koja je u pretežnom vlasništvu hrvatske države. Maloprije sam rekao da postoje pravila struke, uvjerenja Uprave na koji način i s kojim temeljnim vrijednostima posao obavlja, a naša je sreća da je, pored primarne odgovornosti prema klijentima, HPB-ova odgovornost prema vlasniku ujedno odgovornost prema – našoj državi. Ne mislim da je riječ o političkoj funkciji, ali činjenica je da konačnu odluku o imenovanju donosi vlasnik odnosno politika.

Citiram priopćenje povodom završetka dokapitalizacije: “Uz proces dokapitalizacije i ishođenje odobrenja Europske komisije, u Banci je provedena reorganizacija poslovanja, povećani su tržišni udjeli u kreditima i depozitima građana i ostvarena rekordna polugodišnja dobit”. O kakvoj je reorganizaciji poslovanja riječ? Gdje možemo tražiti motore rekordne polugodišnje dobiti?

– Reorganizacija je sveobuhvatna – ona počinje od promjene korporativne kulture, aktivnog pristupa poslu, preuzimanja odgovornosti, pobjedničkog mentaliteta i fokusa na klijenta. Da se postane bolji od konkurencije – bitno nam je promijeniti internu sliku da strane banke nisu bauk nego konkurencija od koje treba učiti tamo gdje su bolji, kako bi u konačnici HPB bio najbolja banka. Da bismo ostvarili te ciljeve, kadrovski smo se ojačali zapošljavanjem dvadesetak specijalista i direktora koji su prošli treninge i stjecali iskustva u internacionalnim bankarskim grupama. Međutim, ukupni broj ljudi će ipak biti manji. Nakon što smo u četvrtom kvartalu 2014. započeli konsolidaciju bilance i zbog kapitalnih ograničenja nastavili smanjivati izloženost rizicima i u 2015., ostvarili smo rekordne polugodišnje rezultate, dobit od 82 milijuna kuna, a operativnu dobit od 168 milijuna kuna. Unatoč jednokratnim troškovima reorganizacije, operativni troškovi su smanjeni. Neto operativni prihod je temeljem rasta nekamatnih prihoda viši za 1,3 posto. Pritom se izdvaja rast neto prihoda od naknada za šest posto nastavno na rast broja proizvoda koje klijenti HPB-a koriste. Manji troškovi i veći prihodi rezultirali su unapređenjem indikatora efikasnosti C/I – omjer troškova poslovanja i prihoda iz poslovanja – sa 60,1 posto iz prošle godine na 55,8 posto u prvom polugodištu 2015., tako da smo sada oko prosjeka tržišta. Tu ima prostora za daljnje poboljšanje i to ne primarno kroz smanjivanje troškova zaposlenika već kroz nastavak racionalnog upravljanja troškovima. Uz to, intenzivno radimo na pojednostavljenju i većoj automatizaciji poslovnih procesa. Ono što HPB krasi i na što smo posebno ponosni jest povjerenje klijenata što se očituje u kontinuiranom rastu kredita i depozita u poslovanju s građanstvom iznad rasta konkurencije. Sukladno tome, i tržišni udjeli HPB-a, unatoč problemima s kapitalom i gubicima iz prošlosti, porasli su tijekom 2015. – krediti na 3,7 posto i depoziti na 4,5 posto. Ima još puno potencijala koje moramo realizirati kao što je suradnja s našim strateškim partnerom HP-om, bolje korištenje velike klijentske baze, unapređenje poslovanja s malim i srednjim poduzećima...

S 18 privatnih dioničara u vlasničkoj strukturi, očekujete li pritisak na Upravu radi mogućih promjena načina poslovanja HPB-a? Što bi se moglo mijenjati?

– Ne očekujem neki novi ili drugačiji pritisak na Upravu. Mi u HPB-u već imamo sami pritisak i odgovornost da stvaramo banku koja će biti bolja od konkurencije. Želimo i bit ćemo jako dobri u onome što radimo. Inzistiranje na rezultatu je potpuno očekivano ponašanje odgovornog vlasnika, ako nam još može na neki način pomoći tim bolje.

HPB se dosad smatrao ne samo državnom bankom nego i jedinom bankom u stopostotnom domaćem vlasništvu. Neki od novih dioničara imaju vlasnike izvan granica Hrvatske, mijenja li to nacionalnu strukturu vlasništva?

– Mi smo jako hrvatska banka. Većinski vlasnik nam je hrvatska država, privatni vlasnici su dijelom kompanije u vlasništvu inozemnih vlasnika, koji ovdje plaćaju porez, ali i dobrim dijelom hrvatskih. Poslovanje nam je vezano pretežno uz kunu, naše jedino tržište o kojem brinemo je hrvatsko tržište, nacionalna struktura vlasništva za nas nije problem.

Ima li smisla govoriti o “domaćim” i “stranim” bankama, pa i domaćim i stranim kompanijama uopće, kada su vlasničke strukture svih velikih korporacija nacionalno potpuno rasute. Svatko može kupiti svačije dionice. Postoje li još uvijek kompanije i banke koje su vezane primarno uz interese jedne države, Njemačke, SAD-a, Francuske, Britanije....?

– Nacionalnost kompanija, pogotovo velikih, postaje sve manje važna. Iluzorno je očekivati da i puno veće zemlje mogu držati velike sektore poput bankarskog kao nacionalni sektor, te države prodaju vlasničke udjele u bankama koji su stečeni tijekom financijske krize 2007. – 2009. godine. To je unaprijed izgubljena bitka, a pitanje je da li je uopće opravdana. S druge strane, mislim da je za zemlju dobro da postoji i banka u nacionalnom vlasništvu, ne zbog toga da diktira trendove ili financira projekte koje nitko drugi ne želi, nego da se s maksimalnom pažnjom posveti tržištu koje najbolje razumije i koje joj je apsolutno na prvom mjestu.

Česta je teza da su banke i financijske korporacije općenito preuzele vlast nad globalnom ekonomijom i da pozadinski upravljaju svim njenim tokovima. Teza je vjerojatno pretjerana, ali snažan utjecaj je nesporan. Vode li današnji potresi u sustavu prema promjeni težišta? Tko može zamijeniti bankare i brokere? Ponovo trgovci? Vlasnici energetskih i vodnih sustava?... Ili nas nakon liberalizma čeka povratak nekog oblika snažne države?

– Banke su još uvijek važne i ostat će važne, no budućnost je u tehnološkim tvrtkama koje će polako preuzimati i dijelove poslovanja koji su tradicionalno bankarski. Pored toga, nisu one jedine koje će to činiti. Što se tiče utjecaja države, on se u ciklusima pojačava i smanjuje, no sigurno sam puno više praktičar nego teoretičar pa sumnjam da bi moja razmišljanja o ovoj temi bila relevantna čitateljima.

Niste financijaš nego pravnik. Prije studija završili ste Školu za primijenjenu umjetnost. Smatraju vas “humanistom među bankarima”, mecenom kulture, znalcem slikarstva i muzike... Koliko je od tog “starog” Tomislava Vuića uspjelo preživjeti na putu od osnivanja Trgovačke banke do danas?

– Ovaj vaš humanistički opis je dosta nakićen. Istina je da sam išao u Školu za primijenjenu umjetnost pa pomalo pratim slikarsku scenu u Hrvatskoj, pogotovo mlade, i da dosta slušam muziku. Koliko je ostalo od starog Vuića od prije 20-30 godina teško mi je odgovoriti jer ga se već i sam vrlo malo sjećam.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: