VELIKA ISPOVIJEST

VLADIMIR ŠEKS: "Molim javnost da me razumije: Ja sam u Vanji Goldbergeru vidio svoga sina"

"Nakon izbora, u memorandumu koji sam napisao predsjednici, rekao sam da bi bila teška povreda ustava kad bi povjerila mandat onome koji sebe naziva relativnim pobjednikom. Postao sam tada poseban problem Karamarku"
 BORIS KOVAČEV/EPH








Posve slučajno, baš u trenutku kad sam ulazio u haustor zgrade u zagrebačkoj Bauerovoj ulici gdje stanuje Vladimir Šeks, pred susjednom zgradom crni Audi čekao je da u njega uđe hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Susjedi i dugogodišnji politički prijatelji Šeks i Grabar-Kitarović od ostavke i razrješenja bivšeg predsjedničina savjetnika nisu progovorili riječ. Naći će se, takav je bar dogovor, za koji dan.

Oko pomilovanja Vanje Goldbergera, po svemu sudeći, vi ste progovorili jezikom srca, zbog posebne prijateljske veze koje je imao i s vašim pokojnim sinom, upitao sam Šeksa. Odgovorio je kratko: "Ja sam u Vanji Goldbergeru vidio svog tragično preminulog sina."

Gospodine Šeks, bura oko vaše ostavke još se nije u potpunosti stišala, a već su druge u fokusu javnosti. Jesu li se slegli bar vaši dojmovi o svemu što je prethodilo ostavci i reakcijama na nju?

- U ovoj situaciji ima toliko licemjerja da je to upravo nevjerojatno. Od 1992. godine bio sam predsjednik državne komisije za pomilovanje sve do 2000., s jednim malim prekidom. U tom razdoblju na članove komisije zagovarali su brojni visoki dužnosnici, od zastupnika do ministara, iz rukovodstva svih mogućih stranaka, institucija i apelirali su i molili da se nekoga pomiluje. Postojale su peticije kao oblik pritiska na komisiju za pomilovanje i na predsjednika Republike, bez ikakva ženiranja i pardona. Ne samo da se molilo da se nekog pomiluje već se vršio i žestok pritisak, osporavala sudska pravomoćna presuda. Nisu takvi pritisci bili samo prema komisiji za pomilovanja već i komisiji za odličja, javne nabave. I sada odjednom, kao da su ljudi sve to zaboravili, krajnje licemjerno se sada poteže pitanje moje odgovornosti i čak se propituje moguća kaznena odgovornost. Radi se i o specijalnom linču prema meni samo zato što sam javno rekao ono što su stotine i stotine njih činili.

Bilo je različitih interpretacija u medijima vezano za vaše kontakte s članovima komisije za pomilovanje?

- Nekolicinu članova komisije, odvojeno, u telefonskom razgovoru, zamolio sam da pomno razmotre sve okolnosti iz molbe koju je podnio Vanja Goldberger i da u skladu sa svime donesu svoju odluku.

Ništa drugo?

- Ništa drugo. Ja nisam na njih vršio nikakav presing, ništa od njih nisam zahtijevao. Samo sam ih zamolio da uvaže sve okolnosti koje govore u prilog molbe za pomilovanje Vanje Goldbergera. Na krajnje uljudan, korektan način, bez ikakve i natruhe nekoga pritiska. U to sam vrijeme bio volonter u Uredu Predsjednice, savjetnik, ali volonter. Podsjetio sam nekolicinu članova komisije na ono što su oni već imali u svojim papirima da je Goldberger izdržao više od dvije trećine kazne, da je bio 21 mjesec u zatvoru. U vrijeme izvršenja kazne njegovi roditelji, on sam, njegova supruga su u nizu navrata pisali mi, navodili da ima nekoliko teških, kroničnih bolesti. Ima dvoje djece, ukazivali su mi i na njegovo obiteljsko teško stanje, supruga je radila povremene poslove. Zamolili su me mogu li mu na neki način pomoći. Jednostavno sam samo nekoliko članova komisije upozorio na sve one okolnosti koje idu u prilog molbi za pomilovanje. Kad sam s njima razgovarao, on se nalazio u Glini, u zatvoru, na izvršenju kazne, a ostalo je još nekoliko mjeseci.

Vanja Goldberger radio je i u vašem uredu dok ste bili predsjednik Sabora, a bio je i prijatelj vašeg pokojnog sina?

- Molim i javnost za jedno razumijevanje zbog čega postoji moj posebni, ljudski odnos za Goldbergera. U Vanji sam vidio svog sina. Njih dvojica bili su neobično povezani, jako dobri prijatelji. Dijelili su iste svjetonazorske stavove, slušali istu glazbu, sudjelovali u tom punk-pokretu, toj vrsti filozofije, pacifizma, s plemenitim ciljevima i namjerama. Često sam s njima razgovarao, a poslije Domagojeve smrti bio sam često u kontaktima s Vanjom. Istraživali smo i ispitivali sve okolnosti u tim za mene tako teškim trenucima. Kad se zaposlio u mom uredu kao savjetnik za medije, u njemu sam vidio svog sina. To je meni bio osnovni ljudski motiv da pojedine članove komisije zamolim da pomno razmotre sve okolnosti koje utječu na pomilovanje.

Kakva je bila reakcija članova komisije kad ste ih nazvali?

- Nisam od njih tražio nikakvu povratnu informaciju.

Kad ste saznali da je komisija uvažila Goldbergerovu molbu?

- Nakon što je komisija zasjedala, mene je jedan član izvijestio da je molba Vanje Goldbergera povoljno riješena. Ništa više.

Predsjednica nije znala ništa o svemu tome?

- Ne, nije ništa znala.

Što se dalje događalo kad su mediji objavili prve informacije o pomilovanjima, među kojima su bili i Leon Sulić i Danko Sajter?

- Srušio se bijes u medijima na odluke o pomilovanju Leona Sulića i Danka Sajtera. Bila je teška paljba na odluku predsjednice, a u samo jednom mediju je spomenuto da je među tih dvadeset i pet pomilovanih i bivši savjetnik predsjednika Sabora Vladimira Šeksa. Ako ćemo precizno, nije on bio moj savjetnik, već je radio u Uredu. Sajter je bio bivši član Uprave Karlovačke banke koji je osuđen zbog opraštanja kredita od milijun kuna poduzetniku Nikoli Hanžeku, koji je bio najveći pojedinačni donator Kolindi Grabar-Kitarović u njenoj predsjedničkoj kampanji, sa 197.000 kuna. Pomilovan je i Sulić i nakon pritiska javnosti zbog te odluke Ured Predsjednice izdaje priopćenje u kojem objašnjava razloge koji su rukovodili predsjednicu da prihvati pomilovanje Sulića i Sajtera.

Je li izdato i priopćenje za Goldbergera?

- Nakon predsjedničina obrazloženja iz nekih medija slijedio je ogroman udar na nju zbog pomilovanja Vanje Goldbergera. Ali, u tom slučaju Ured Predsjednice nije izdao priopćenje i nije obrazložio javno zašto je pomilovala i Vanju Goldbergera, kao u slučaju Sulića i Sajtera. Naslovi su u novinama vrištali, s mojom slikom na prvoj i drugoj strani. Sugeriralo se da je predsjednica pomilovala opasnog dilera kokaina koji "neće biti ni dana u zatvoru". A on je već 22 mjeseca bio u zatvoru.

Jeste li s predsjednicom o svemu tome razgovarali?

- Prije toga ne. Ponovit ću vam, ja nisam od članova komisije tražio ništa drugo nego da samo pomno razmotre sve okolnosti. Na Dan sv. Vlaha, kad je Kolinda Grabar-Kitarović bila u Dubrovniku, skrenuta joj je pozornost na reakcije u medijima na ta tri slučaja. Dobio sam informaciju da je bila jako ljuta jer je stavljena u srce skandala. Prema mojim naknadnim informacijama u Dubrovniku je predsjednica vrlo burno reagirala, jer se zaista stvorio dojam da je pomilovan opasni diler droge, koji je uz to bio i naoružan. Iako je taj Vanja krajnji pacifist i od jednog svog kolege je držao u stanu iz rata neku pušku. Uostalom, među pomilovanima su još četvorica koji su osuđeni zbog kaznenih djela zloupotrebe droga i kazne su im smanjene. To su Dario Stančić, Davor Kolarić Bukvić, Ivan Maček i Tomislav Kolarić.

Kad ste se s predsjednicom vidjeli i razgovarali?

- Kad se vratila u Zagreb. Skrenula mi je pozornost na sve što se zbiva i rekla kako nije u redu da se nju stavlja u srce skandala s kojima nema veze. Rekao sam joj da je odluka komisije potpuno u redu i da je Goldberger imao sve uvjete za pomilovanje. Svjestan sam bio medijskog udara na predsjednicu i odlučio sam podnijeti ostavku.

Jeste li joj ostavku spomenuli za vrijeme razgovora?

- Da, rekao sam: "Predsjednice, ja podnosim ostavku jer osjećam moralnu odgovornost zbog toga što sam zagovarao kod pojedinih članova komisije da prihvate Vanjinu molbu za pomilovanje." Točno sam rekao riječ "zagovarao". Odmah nakon toga ona je donijela odluku kojom je prihvatila moju ostavku i mene razriješila dužnosti savjetnika.

To se sve odigravalo u nekoliko sati?

- Tako je. A nakon što sam podnio ostavku, otišao sam u svoj ured na Pantovčaku i već me jedna novinarka zvala: "Čuli smo da ste podnijeli ostavku." Dakle, petnaest minuta nakon što sam je podnio. Očito da je odmah ta moja ostavka bila proslijeđena medijima.

Vi se s Kolindom Grabar-Kitarović godinama znate, bili ste u politički korektnim, gotovo prijateljskim odnosima?

- S njom sam ne u nekim posebnim odnosima, ali vrlo dobrim i korektnim odnosima i dok je bila ministrica vanjskih poslova i veleposlanica u SAD-u. U ovoj izbornoj kampanji sam joj u velikoj mjeri pomagao svojim savjetima u područjima koja su meni bliska. Savjetovao sam je da bi se mogla uspješno boriti u kampanji.

Je li točno da ste je podržavali i u vrijeme kad je bila izložena grubim napadima bivšeg premijera Ive Sanadera?

- Jesam, davao sam joj tada podršku. Bio sam nazočan u dva slučaja kad ju je Sanader grubo ponizio pred velikim brojem ljudi. Jedanput i u stranci. Nisam mogao dati neku posebnu potporu, ali sam joj dao moralnu potporu i iskazao puno razumijevanje. Kasnije je više puta dolazila i kod mene u stan, gdje smo o svemu tome prijateljski razgovarali. I kad sam bio u Uredu Predsjednice, uvijek sam joj davao savjete i pred savjetnicima i pred njom koji su bili usmjereni na čuvanje njenog osobnog i političkog dostojanstva i digniteta. Savjetovao sam je da se striktno drži Ustava i ona se toga i pridržavala.

Prije nego što ću vas pitati kako je uopće došlo do toga da postanete predsjedničin savjetnik, kažite mi što se sve događalo u vrhu HDZ-a kad je stranku preuzeo Tomislav Karamarko?

- Ja sam snažno podržavao Jadranku Kosor za predsjednicu stranke i političkim sam oružjem, naravno, "tukao" i Karamarka. Nakon što je on pobijedio, Predsjedništvo stranke zaključilo je da se mene smijeni s mjesta potpredsjednika Sabora, s jednim čudnovatim obrazloženjem da sam trebao nakon provedenih unutarstranačkih izbora ponuditi svoju ostavku. A kad me se predlagalo, prije unutarstranačkih izbora, moju je kandidaturu podržao i Karamarko. Kakve je, dakle, veze imalo to što sam naknadno bio "na drugoj strani". To je prema meni bila čista politička odmazda zbog toga što sam bio protiv Karamarka kao predsjednika HDZ-a.

Jeste li mu to direktno rekli?

- Tada? Ma ne, ja s njim tada više nisam razgovarao. Preduhitrio sam ih i sam podnio ostavku da me ne smjenjuju, kao Jadranku Kosor. A Karamarko me u svojoj predizbornoj kampanji kritizirao, bio je protiv mene osobno, pa nisam imao nikakvog razloga ni da ja njega podržavam.

Često ste se tužili da ste kasnije bili marginalizirani od vrha HDZ-a?

- U Saboru sam bio potpuno marginaliziran. Istina je da su prihvatili da budem predsjednik Vijeća za praćenje strategije za suzbijanja korupcije, ali sve one teme za koje sam kompetentan u pravilu oni su davali drugima. Rijetko sam dobio neku šansu da u ime stranke nastupam u sabornici. Bilo je očito da HDZ s ovim vrhom na mene više ne računa, da sam za njih prošlost i da ne trebam ni pomišljati da bi me stranka na idućim izborima kandidirala za Sabor. Istovremeno sam došao do spoznaje da ni ja to ne želim. Ne žele oni, ali ni ja. Rekao sam sam sebi, nešto prije godinu dana, kada budu izbori, ja ću navršiti 73 godine i iako se odlično osjećam, meni više ne treba da po osmi put budem zastupnik. Nisam u ljubavi s vodstvom svoje stranke, a sve svoje političke ideale sam ostvario.

Jeste li u međuvremenu imali kontakte s Karamarkom?

- Nekoliko marginalnih susreta, povodom nekih obljetnica stranke. Ja s njim inače nikada, baš nikada nisam razgovarao u četiri oka. Znao sam za njega, da postoji, još kad je bio načelnik Policijske uprave zagrebačke i kasnije kod Mesića, te kad je postao ministar unutarnjih poslova.

Je li vam Sanader o njemu govorio?

- Ne. Dogodilo se ubojstvo Ivane Hodak i u to sam se vrijeme nalazio na službenom putu u Valpovu. Zvao me Sanader da odmah dođem u Vladu i rekao mi je da je smijenio ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića i ministricu pravosuđa Anu Lovrin. Pitao sam gdje je Rončević, a odgovorio mi je da mu je javio u London da je smijenjen. "Sad će doći Ana Lovrin pa ću i njoj reći." Ona je ušla i Sanader joj je rekao da je mora smijeniti "zbog tih okolnosti". A onda je rekao da je za novog ministra unutarnjih poslova imenovao Tomislava Karamarka i pravosuđa Ivana Šimonovića. Ni tada nisam imao nikakvih poveznica s Karamarkom, pa ni kasnije.

I kako je došlo do angažmana na Pantovčaku?

- Budući da sam u kampanji s Kolindom Grabar-Kitarović ostvario dobru relaciju, da sam joj pomagao, došao sam na ideju da nastavim neku vrstu svoje karijere u daleko mirnijim vodama, kao njen savjetnik. S njom sam o tome počeo razgovarati i ona je to prihvatila. Išao sam vrlo oprezno ispitujući njeno raspoloženje.

Nije joj smetalo to što vas Karamarko baš previše ne voli?

- Rekla je da se želi još konzultirati s njim. Rekao sam da je to sasvim korektno i tada sam prvi put u životu, u četiri oka, razgovarao s Karamarkom. Pozvao me k sebi u ured i svesrdno podržao tu ideju da idem na Pantovčak. Rekao je da je to izvrsno, dao punu potporu.

Dakle, to je s njegove strane, nakon svega, bilo krajnje politički korektno?

- Još mi je rekao: "Ako ti želiš, možeš se kandidirati i za suca Ustavnog suda, mi ćemo te podržati." Odgovorio sam: "Ne, hvala lijepa, nemam više tih ambicija." Prvi je dogovor bio da ću se predsjednici javiti ako osjetim potrebu za nekim savjetom i obrnuto, a nakon nekoliko mjeseci dobio sam i ured na Pantovčaku. Nisam imao radno vrijeme, dolazio sam kad sam želio, ni lipe nisam dobio, bio sam volonter, a moj prihod je bila moja mirovina. Moj krug savjetovanja bio je isključivo oko pravnih pitanja.

Je li predsjedica poslušala vaše savjete?

- Sve moje ključne savjete je prihvatila. Ono što je najbitnije, prihvatila je one savjete koje sam joj davao oko povjeravanja mandata za sastav nove Vlade.

Dakle, vi ste bili taj koji je inzistirao da se mandat ne da relativnom pobjedniku, dakle Karamarku, nego da se traži 76 potpisa?

- Ja sam na tome inzistirao, napisao sam i elaborat o svemu tome i dostavio predsjednici. Naveo sam i što ako nitko ne sakupi 76 potpisa i predsjednica je prihvatila moj savjet da ako se u nekom razumnom roku ne pojavi niti jedna osoba koja uživa povjerenje 76 zastupnika, ona može imenovati privremenu, nestranačku vladu i raspisati nove izbore.

Jeste li vi predsjednici savjetovali da kaže da će se čvrsto pridržavati Ustava i da neće dopustiti nikakve pritiske?

- Jesam, i to je bio moj ključni savjet u dijelu da predsjednica ima ustavnu ovlast i dužnost da može formirati privremenu vladu. Drugi ključni moment bio je taj da sam joj savjetovao, a to sam joj i napisao, da ona može povjeriti mandat samo onoj osobi koja dokaže da ima povjerenje 76 zastupnika. U tom memorandumu koji sam joj napisao i obrazložio pred većinom savjetnika rekao sam da bi bila teška povreda Ustava kad bi povjerila mandat onome koji sebe naziva relativnim pobjednikom.

Dakle, Tomislavu Karamarku?

- Nekoliko dana prije je Karamarko izjavio: "Predsjedica mora meni dati mandat kao relativnom pobjedniku." Moji stavovi su, naravno, odmah njemu preneseni, ja sam to govorio i u medijima, i to je bio jedan od razloga zašto sam postao posebni problem kao savjetnik za ustavnopravna pitanja. Postao sam tada poseban problem Karamarku.

Kako su vas u Uredu dočekali drugi savjetnici?

- Uz veliko uvažavanje, redom svi.

Što se događalo kad ste podnijeli ostavku i bili razriješeni?

- Predsjednica je pozvala članove komisije i donijela odluku o raspuštanju komisije za pomilovanje. Predsjednik komisije profesor Davor Derenčinović izjavljuje u medijima da je komisija radila profesionalno, pošteno, savjesno, da nije bilo nikakvih pritisaka na nju i da je sve odluke donijela u skladu sa svojom savješću. Derenčinović je rekao da je o svim slučajevima upoznala komisija i Predsjednicu i da nije bilo pritisaka. Što se tiče mene, Derenčinović je rekao da nisam imao nikakav utjecaj na donošenje te odluke i da sam s njim razgovarao, ali da taj razgovor ili nagovor nije imao nikakav utjecaj ni na njega ni na komisiju. Jedini razlog raspuštanja komisije je, po Derenčinoviću, što sam ja javno izjavio da sam "lobirao".

A zbog čega ste, uostalom, uopće išli javno to izjavljivati?

- Htio sam reći istinu. Nisam htio samo podnijeti ostavku bez ikakva obrazloženja. Razgovarao sam i s predsjednicom i rekao da moram u ostavci napisati neko obrazloženje. Došli smo zajedno do formulacije da podnosim ostavku iz osjećaja moralne odgovornosti jer sam kao savjetnik predsjednice zagovarao kod pojedinih članova komisije pomilovanje Goldbergera. Možda bi bio sretniji neki drugi izraz, a ne "zagovarao", ali dobro.

Čulo se zadnjih dana da vas se i kazneno može goniti zbog svega?

- To je jedan od najvećih mogućih apsurda, s one strane razuma. Postoji kazneno djelo "trgovanja utjecajem", ali u ovom slučaju o tome nema ni govora. To kazneno djelo može počiniti osoba ako iskorištavanjem svoga službenog ili društvenog položaja ili utjecaja posreduje da se obavi službena ili druga radnja koja se ne bi smjela obaviti ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti. Prema tome, očito je da ja nisam "posredovao" da se neka radnja koja se ne bi smjela obaviti, obavi ili da se ne obavi službena ili druga radnja koja bi se morala obaviti.

Jeste li se s Kolindom Grabar-Kitarović u međuvremenu čuli?

- Ne, rekla je samo da ćemo za dva tjedna razgovarati.

Već su vas novinari pitali, što dalje? Ostaje li Šeks u politici?

- Već sam prije godinu dana najavio svoj odlazak iz aktivne politike i da ću se posvetiti pisanju memoara. Neću baciti koplje u trnje, ali neću ulaziti u aktivnu politiku da bih želio biti u državnoj vlasti, u bilo kojem dijelu, tu sam stranicu zatvorio. Ali da ću sudjelovati u javnom političkom životu u različitim raspravama sa svog područja, to hoću.

A angažman u HDZ-u?

- Sada se približavaju unutarstranački izbori i u njima ću svakako na određeni način sudjelovati. Nemam za sada neke posebne ambicije, ali zavisno od svih okolnosti...

Imate li nekih naznaka o mogućim protukandidatima Tomislavu Karamarku?

- Puno se toga spekulira, a iz dana u dan će toga biti sve više. Spekulira se posebno o tome da sam ja epicentar, stožer koji će voditi i usmjeravati političku kampanju za detroniziranje Karamarka, u korist Andrije Plenkovića. To su brojne spekulacije u medijima.

A stoje li te tvrdnje?

- Ne. Po svojoj ću savjesti kad budu raspisani stranački izbori po načelu "jedan član, jedan glas" procijeniti hoću li se i na koji način uključiti u te stranačke izbore. Da li samo kao glasač ili podupiratelj nekoga ili ću se sam uključiti.

Dugo ste u HDZ-u, kakva je vaša procjena sadašnjeg stanja u stranci?

- Nedavno sam izrazio stajalište da nakon što su HDZ i Karamarko osvojili vlast, koju doduše moraju dijeliti s drugima, nakon svih posljednjih uspjeha pa i solidnog rezultata na prošlim izborima, da je najvjerojatnije kako Tomislav Karamarko neće imati protukandidata. Ali to će ovisiti i o budućem slijedu događaja kako će ova vlada funkcionirati u određenim prolaznim vremenima. Zabrinjava me zadnje istraživanje koje pokazuje da 60 posto ispitanika govori da zemlja ne ide u dobrom smjeru. To je vrlo zabrinjavajuće, a ova vlada još nije ni startala. Već je i opterećena brojnim aferama, koje su zamaglile sve ostalo.

Dakle, Vladimir Šeks ostaje u politici?

- Ja sam homo politicus, politika je moj život. Od malih nogu, kao osamnaestogodišnjak sam ušao u politiku i postoje različiti načini da se njome i dalje bavim.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:

Globus naslovna broj 1305

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 14:32