‘Tisuće mladih trebalo je ovo ljeto posjetiti domovinu svojih predaka. Korona je to spriječila‘

Izvan Hrvatske živi još barem 3,2 milijuna Hrvata. Ima ih posvuda, od Australije i Novog Zelanda preko Južne Amerike do SAD-a i Kanade te, dakako, u brojnim europskim državama, počevši od Švedske na sjeveru pa do susjedne Bosne i Hercegovine. Te male i ponegdje velike zajednice iseljenih Hrvata rasprostranjene su po cijelom svijetu, a idući mjesec se dio njih trebao naći u Zagrebu na petim Hrvatskim svjetskim igrama. Bilo je sve već spremno, prijavilo se više od 1000 natjecatelja koji će posjetiti domovinu svojih predaka, no onda je virus Covid-19 stavio ključ u bravu i prisilio organizatore da manifestaciju prebace za iduće ljeto.

Jedan od organizatora tog događaja je i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a Igre su trebale biti projekt s kojim će državni tajnik i predstojnik tog Ureda Zvonko Milas završiti svoj četverogodišnji mandat na toj funkciji. Kako su Igre prebačene za iduću godinu, ostaje otvoreno pitanje tko će krajem srpnja 2021. dočekati potomke iseljenih Hrvata, a odgovor će biti poznat nakon parlamentarnih izbora koji će se održati 5. srpnja. Ono što je poznato jest da je Milas i na ovim izborima na izbornoj listi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), kao i prije četiri godine. Rođeni Vukovarac se na prošlim izborima kandidirao u I. izbornoj jedinici i ove će se godine uz aktualnog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića natjecati za glasove u I. izbornoj jedinici. Naime, Milas je četvrti na listi, iza Plenkovića, Željka Reinera i Nine Obuljen Koržinek te se od njega očekuje da svojim radom pomogne HDZ-u da osigura pobjedu u Zagrebu.
kandidat za ministra

- Zagreb je srce i lokomotiva Hrvatske, veliko je priznanje i doista mi je čast što sam u prvoj izbornoj jedinici kandidiran na četvrtom mjestu. Nerado se upuštam u izborne prognoze, ali vjerujem da će građani pravilno vrednovati rad Vlade, rad Hrvatske demokratske zajednice. Mislim da smo svima pokazali kako se brane životi, zdravlje, kako se brani ekonomija i radna mjesta. Ne vjerujem da će Zagreb riskirati s eksperimentima poput Bernardića stavljajući time pod upitnik sigurnost svojih radnih mjesta, plaća i mirovina. Ovi izbori nisu filozofski, razdoblje koje nas čeka ne trpi besciljno kritizerstvo, niti prazni populizam, već zahtijeva prokušane stručnjake - kaže nam Milas.

S druge strane, o njemu javnost jako malo zna. Na internetu se mogu pronaći članci koji govore o radu njegova Ureda te o opravdanosti ulaganja u susjednu BiH, a neki političari su tvrdili da “ministarstvo branitelja ne bi trebalo ići HDZ-u, ali kad bi išlo, mislim da je Zvone Milas jedini suvisao kandidat za ministra”. Objašnjenje iza takve nesvakidašnje izjave gdje jedan politički oponent hvali drugoga može se pronaći u samom životu Zvonka Milasa. Za početak, rođen je i odrastao je u Vukovaru. Kako nam je Milas kazao, za njega je Vukovar poseban grad u “kojeg su stigli mnogi Dalmatinci, Hercegovci, Bosanci, Ličani, bogobojazan i vrijedan narod koji je zajedno s domaćim Slavoncima i Srijemcima pokušao, i uspio, svaki dan učiniti nešto više za svoju obitelj”. Svoje djetinjstvo pak opisuje kao kombinaciju Vlaka u snijegu i Družbe Pere Kvržice gdje je s prijateljima gradio nastambe u šumi iz kojih se nisu vraćali danima. Kako kaže, nisu imali puno, ali su imali sve - rijeku, šumu, polja i vjeru u sebe, samostalnost.

- Jedna od najdražih uspomena mi je bila nadogradnja naše kuće u Đergajskoj. To nije bio mali zahvat. Jedno cijelo ljeto bez mora, otac, četrnaestogodišnji brat i dvanaestogodišnji ja. I zidaj. Naravno pomagali su susjedi. Tako smo živjeli, svi smo pomagali jedni drugima. Već kao djeca dobivali smo osjećaj koliko je važan rad i da je naš rad vrijedan. To su životne lekcije koje mi bude osjećaj ponosa i nakon pola stoljeća - priča nam Milas. Dio tih uspomena danas, nažalost, čini i Domovinski rat. Kao i brojni drugi Vukovarci, Milas je branio svoj dom i svoju zemlju. U Vukovaru je tada imao suprugu i malog sina pa ih je, kroz kukuruze, preko Lušca, Bogdanovaca, Nuštra nekako izveo iz grada da bi oni nastavili tim putem do Zagreba. On je pak ostao i borio se.

- Svaki dan obrane Vukovara davalo je nadu cijeloj Hrvatskoj, svaki dan preživljavanja bio je dan više za organiziranje otpora, i tako dan po dan - preživjeli smo gotovo tri mjeseca. Zaista ne znam kako smo se u tim uvjetima, toliko slabi, a izloženi, uspijevali suprotstaviti četvrtoj armiji Europe. Pretpostavljam da nam je jedino činjenica da smo branili svoj dom, svoje obitelji dala nadljudsku snagu, hrabrost i brzinu potrebnu za takav otpor u tolikom trajanju. Iako, teško mi je bilo vidjeti razoreni Vukovar. Doslovce sam prošao pored mjesta gdje mi je nekad bila kuća. Jednostavno je nije bilo. Bila je samo mrvica neke ruševine zarasla u korov - prisjeća se Milas.

Kada je rat završio, Milas je otišao u Zagreb gdje se ponovno susreo sa suprugom te sinom. Poslije su mu došli i roditelji i svi skupa su nastavili svoj novi život u hrvatskoj metropoli. Milas je bio u Glavnom stožeru HV-a, pukovnik Hrvatske vojske, no onda im se u obitelji dogodila velika tragedija. Njegova supruga je preminula nakon teške i dugotrajne bolesti, a njena smrt je, kaže, odredila njegov ostanak u Zagrebu gdje mu se sin nastavio školovati. Kao samohrani otac je 2001. godine pak odlučio ući u jedan novi svijet - politiku te bio na listi HDZ-a za parlamentarne izbore u petoj izbornoj jedinici. Jedan od glavnih motiva njihove kampanje u prvoj izbornoj jedinici bit će zasigurno obnova Zagreba nakon potresa na što Milas kaže: “Ako smo obnovili do temelja srušen Vukovar, obnovit ćemo i Zagreb”. - Očekujem da ćemo brzo formirati vlast nakon izbora i da će jedan od prvih zakona koji će usvojiti novi saziv Hrvatskoga sabora biti Zakon o obnovi grada Zagreba. No, mislim da obnovu treba shvatiti i kao priliku za dodatno poboljšanje nekih segmenata te rast i razvoj - veli Milas.

Kao državni tajnik Ureda za Hrvate izvan RH kaže pak kako će, ako ga ponovno izaberu, i dalje raditi kako bi postigao svehrvatsko zajedništvo, na razini onog iz 1991. godine, a da se to zajedništvo moglo vidjeti i nakon potresa. Kako nam je rekao, ne postoji hrvatska zajednica u svijetu koja se nije javila sa željom da pomogne Zagrebu i zato je, kaže, ponosan na svaki projekt koji je njegov Ured proveo u zadnje četiri godine. - Kako sam znao reći - oni zbog Hrvatske plaču, smiju se, vesele, slave sve naše pobjede. Iako nisu fizički prisutni duboko osjećaju Hrvatsku, zainteresirani su za sve ono što se ovdje događa. Stoga mi je teško izdvojiti bilo koji projekt - ima ih zaista jako puno. No ono što mogu reći i ono što je najvažnije je da su svi ti projekti, a samo u Bosni i Hercegovini ih je skoro 700, realizirani zajednički, partnerski i u suradnji s našim zajednicama diljem svijeta - od Australije i Novog Zelanda, preko Sjeverne i Južne Amerike do Europe - istaknuo je. Ujedno nam još ističe da se sve više ljudi vraća u Hrvatsku. Kako kaže, nigdje u svijetu nije idealno, savršeni sustavi ne postoje, no negdje je lakše profesionalno se realizirati, ali pod cijenu ravnoteže poslovnog i privatnog.

- Hrvatska ima prostora za napredak, ali već sada imamo rezultate reformi u koje smo krenuli prije četiri godine - od poreznog rasterećenja koje olakšava investiranje, do izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu koji pripadnicima hrvatskog naroda pojednostavljuje stjecanje državljanstva i time omogućuje ostvarivanje svih drugih prava koje država jamči svojim građanima. Mislim da su to dva ključna koraka za povratak hrvatskih iseljenika - omogućiti im poslovanje u poticajnom okruženju na kakvo su navikli i osigurati im zaštitu prava koje imaju svi hrvatski građani - kaže Milas te dodaje da će se ostale mjere koje bi afirmativno djelovale na povratak hrvatskih iseljenika donijeti. Naime, ističe da će HDZ sigurno sastaviti novu Vladu. Što se tiče pak budućnosti u Uredu, kaže da je najvažnije da se i budućem razdoblju, bez obzira tko vodio ovaj značajan resor, nastave unapređivati odnosi s Hrvatima diljem svijeta i jačati suradnju na svim poljima - od gospodarstva i znanosti do kulture i obrazovanja.